- 1 -              Poslovni broj: Usž-713/23-2

Poslovni broj: Usž-713/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NG D. d.o.o., kojeg zastupaju opunomoćenici M. T. i J. B., protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1381/2021-26 od 13. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

p r e s u d i o   j e

                            Odbija se žalba tužitelja NG D. d.o.o. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1381/2021-26 od 13. prosinca 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1381/2021-26 od 13. prosinca 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio poništenje rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, klasa: UP/I-910-04/21-02/365, urbroj: 538-05-3-2-1/296-21-4 od 14. listopada 2021. i obavijesti Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, klasa: 910-04/21-20/482, urbroj: 567-20-21-2 od 30. kolovoza 2021. (točka I. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude), naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 981,58 kn, odnosno 130,36 eura i to sve u roku od 30 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora (točka III. izreke presude) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora iznad iznosa određenog u točci III. izreke presude (točka IV. izreke presude).

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom kako sadržaj prvostupanjske presude ne sadrži nikakvu utemeljenu argumentaciju i samostalne zaključke suda te uopće ne ulazi u meritum spora, već samo citira i prepisuje tekst koji je sadržan u tužbi i odgovoru na tužbu, podnescima tužitelja i tuženika te nalazu i mišljenju vještaka. Smatra da je prvostupanjski sud u potpunosti nezakonito odbio dokazne prijedloge za saslušanje stranaka te ocjenjivača iz provedenog postupka, kao i predloženih svjedoka – konzultanata, paušalno navodeći da sud ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza. Iz pobijane presude nije razvidno koje je to točno dokaze prvostupanjski sud izveo uvidom u spis i isprave sadržane u spisu te koje je točno činjenice utvrdio pojedinim dokazima. Postavlja se pitanje kako je moguće da sud donese bilo kakav zaključak o tome je li on kao prijavitelj isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava na pravilan i zakonit način, a bez da se najprije napravi analiza i ocjena spornih ocjena ocjenjivača, a na kojima se upravo zasniva odluka čije se poništenje traži tužbom u ovom predmetu. Nisu analizirana pravila postupka ocjenjivanja kao i relevantnost pojedinih isprava, što je sve odraz nezakonitog postupanja suda u konkretnom slučaju, što za posljedicu ima i donošenje prvostupanjske presude kao nepravilne i nezakonite. Tužitelj u žalbi citira sporne ocjene ocjenjivača kako bi ukazao na manjkavost, kontradiktornost i nejednako postupanje ocjenjivača u konkretnom slučaju što sud očito propušta utvrditi te detaljno navodi opis ocjena ocjenjivača. Nadalje, tužitelj u žalbi opširno iznosi razloge koji se odnose na manjkavosti i nepravilnosti nalaza i mišljenja vještaka u konkretnom slučaju posebno navodeći da vještak neke parametre nije razmatrao uopće (primjerice PDV, ocjene ocjenjivača itd.), zatim na ono na što nije imao odgovor tvrdio je da se radi o pravnom pitanju i da nije predmet vještačenja ili se paušalno i neodređeno očitovao tvrdeći da bi znao što treba drukčije napraviti da prijava bude prihvatljiva, ali to ne konkretizira u ovom slučaju. Naglašava da je tuženik u novom natječaju objavljenom u srpnju 2022. pod nazivom "Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo" uvidio propuste do kojih je došlo u ovom spornom natječaju te sada unutar uputa za prijavitelje traži eksplicitno zatvaranje financijske konstrukcije i to na način ili kreditnim sredstvima u obliku obvezujućeg pisma namjere banke u iznosu ukupne vrijednosti projekta ili vlastitim sredstvima u obliku minimalnog dokaza osiguranja 15% ukupne vrijednosti projekta na računu poduzetnika. Tužitelj prigovara što se de facto traži zatvaranje financijske konstrukcije, a isto nije bilo potrebno sukladno uputama natječaja, a sud i vještak isto propuštaju razjasniti, kao i osvrnuti se na sporne navode tuženika o razlozima isključenja. Nadalje, smatra da je potrebno jasno i nedvosmisleno se očitovali da li je u slučaju djelomičnog financiranja projekta kreditom banke obvezna dostava neobvezujućeg pisma namjere banke, kako bi projekt dobio tri boda ili je dovoljno da prijavitelj navede da će dio ulaganja financirati kreditom banke. Na navedeno precizno pitanje nadležno tijelo jasno i nedvosmisleno je odgovorilo da nije dužno potrebno dostavljati dokaze već je u projektnom prijedlogu potrebno objasniti iz kojih izvora će osigurati vlastitost u financiranju pa prijavitelj može dostaviti dodatnu dokumentaciju koju smatra relevantnom. Rukovodeći se stajalištem tuženika, a koje neosnovano i pogrešno prihvaćeno i od strane prvostupanjskog suda ispada kako bi on bio u povoljnijem položaju, odnosno, da bi njegova projektna prijava  bila prihvatljiva samo da je paušalno naveo kako će osigurati vlastito financiranje u cijelom iznosu iz izvora kredita i to bez dostavljanja dokaza o tome. Osim navedenog ističe da tuženik, a niti Hamag Bicro nisu postupili prema odredbi iz članka 30. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da se stranci u postupku mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, te da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja tužbeni zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke. Prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje ovog upravnog spora, što se ogleda u samom obrazloženju pobijane odluke koja nema sadržaj propisan člankom 60. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar.

3.              Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, jer je održao rasprave 31. svibnja 2022., 15. studenog 2022. i 6. prosinca 2022. čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.              Naime, bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku upravnog spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke (članak 66. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima). Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kada je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (članak 66. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima). Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 66. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima).

8.              Tužitelj prvenstveno smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka zbog toga što nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbu članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima i to u dijelu koji se odnosi na obvezu suda da se izjasni o svim navodima stranaka, odnosno tužitelja, te da presuda bude obrazložena sukladno navedenoj odredbi.

9.              Međutim, treba napomenuti da upravni sudovi u upravnom sporu odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela, o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava (članak 1. Zakona o upravnim sporovima). Pokretanjem upravnog spora želi se osigurati zakonitost i sudska zaštita prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela (članak 2. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima). Odredbama Zakona o upravnim sporovima također je propisano da upravni sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe (članak 31. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima), zatim da slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, ali njima nije vezan, te činjenice koje je sam utvrdio, dok stranke mogu predlagati činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze za to, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 33. stavak 1., 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima), dok presudu donosi prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima).

10.              Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, prema kojoj sud u obrazloženju presude izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasnit se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.

11.              Žalbeni navodi tužitelja najvećim dijelom se odnose na nedostatnost i nepravilnost obrazloženja pobijane presude jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve tužbene razloge tužitelja i razloge koje je iznio u upravnom sporu.

12.              Prema ocjeni ovoga Suda tužitelj neosnovano ističe da je pobijana presuda iz tih razloga nezakonita jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odgovorio na navode koji su bili odlučni za donošenje odluke u konkretnoj upravnoj stvari. Naime, i sam Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlažu svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ističe da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznese u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (Hajdarić protiv Hrvatske br: 28183/09).

13.              Nadalje, treba istaknuti da prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (broj: U-III-1203/18).

14.              Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijanom rješenju kojim je odbio prigovor tužitelja kao neosnovan.

15.              Naime, rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan prigovor prijavitelja odnosno tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, povodom obavijesti klasa: 910-04/21-20/482, urbroj: 567-20-21-2 od 30. kolovoza 2021. jer ne ispunjava kriterije za dodjelu bespovratnih sredstava. Tužitelj kao prijavitelj je sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru poziva na dostavu projektnih prijedloga "Jačanje konkurentnosti poduzeća ulaganjima u digitalnu i zelenu tranziciju" referentne oznake poziva: … (dalje: poziv).

16.              Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je u konkretnom slučaju sporno je li tužitelj u projektnom prijedlogu adekvatno obrazložio da ima osigurane financijske resurse za nesmetanu provedbu i likvidnost projekta te u tom smislu raspolaže li s adekvatnim vlastitim sredstvima za zatvaranje predmetnog projekta, pa je prvostupanjski sud na te okolnosti proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po F. LB d.o.o. za usluge B., koji je dostavio svoj nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio financijsko knjigovodstveno vještačenje i njegovu dopunu jer je isto provedeno u skladu sa pravilima struke te je na iscrpan način pojašnjeno zbog čega se prigovori tužitelja ne mogu prihvatiti kao relevantni, odnosno vještačenjem je potvrđena pravilnost postupka tuženika kada je tužitelja isključio iz predmetnog natječaja, a niti je tužitelj svojim prigovorima na navedeni nalaz i mišljenje i dopunu doveo u dvojbu sadržaj i zaključke vještačenja nego je iste osporavao općenito, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako dostavljeno vještačenje može predstavljati odgovarajuću podlogu za donošenje pravilne odluke u ovom upravnom sporu.

17.              Imajući na umu činjenicu da je  već tuženik, obrazlažući stajališta istaknuta u osporenom rješenju, dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da navodi iz prigovora tužitelja nisu osnovani, a koje razloge je osnovano prihvatio prvostupanjski sud, kao što ih, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredba primijenjenog materijalnog prava, a posebno Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i kohezijskog fonda, u vezi s ciljem "Ulaganje za rast i radna mjesta" („Narodne novine“ 107/14., 23/15., 129/15., 15/17., 18/17., 46/21. i 49/21. – dalje u tekstu: Uredba) a u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru poziva na dostavu projektnih prijedloga "Jačanje konkurentnosti poduzeća ulaganjima u digitalnu i zelenu tranziciju" referentne oznake poziva: …

18.              S obzirom da tužitelj tijekom postupka dodjele bespovratnih sredstava nije predočio adekvatno obrazloženje na koji način će uspjeti osigurati nesmetanu provedbu i likvidnost projekta niti je u tom pogledu dostavio bilo kakve dokaze koji dokazuju suprotno pravilno je prvostupanjski sud nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja na te okolnosti kojim su utvrđene istovjetne ocjene nedostatka adekvatnog obrazloženja, kao što je to utvrdio i tuženik, osnovano ocijenio da u provedenom postupku tužitelj nije adekvatno obrazložio način financiranja vlastitog udjela  u predmetnom projektu te je pravilno isključen iz postupka dodjele bespovratnih sredstava.

19.              Dakle, kako iz podataka u spisu proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodim tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Posebno treba istaknuti da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drugačije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

20.              Prvostupanjski sud pravilno je odbio dokazne prijedloge tužitelja jer je iste smatrao nesvrsishodnim, a i bez izvođenja predloženih dokaza činjenično stanje je dovoljno i potpuno utvrđeno za donošenje meritorne odluke, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku i tijekom upravnog spora.

21.              Navodi tužitelja u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno treba napomenuti da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud jasno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

22.              S obzirom da tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 17. siječnja 2024.

                                                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                               mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.