Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-1519/23-2

 

 

Poslovni broj: Usž-1519/23-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. j.d.o.o., P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1518/2022-6 od 24. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1518/2022-6 od 24. studenog 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21-01/438, urbroj: 513-04-22-2 od 5. svibnja 2022., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa: UP/I-471-02-01/183, urbroj: 513-07-13-21-1 od 28. rujna 2021.

2.              Spomenutim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je zabranjen daljnji rad prodaje mesa u poslovnom prostoru na adresi …., na rok od 15 dana, iz razloga jer dana 17. rujna 2021. nije izdao račun sukladno članku 62. stavku 1. i 4. Općeg poreznog zakona, te je mjera određena od 1. do 15. listopada 2021.

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 66. Zakona o upravnim sporovima. Ističe kako je 17. rujna 2021. u njegovom poslovnom prostoru na navedenoj adresi nezakonito proveden porezni nadzor od strane poreznih službenika Porezne uprave Z., čija ocjena zakonitosti je još uvijek u tijeku pred Visokim prekršajnim sudom u Zagrebu, radi povrede odredbe članka 62. u vezi s odredbom članka 192. Općeg poreznog zakona. Ističe kako do sada nikada nije pravomoćno osuđen za prekršaje iz navedenih odredbi Općeg poreznog zakona. Smatra kako je upravna mjera zabrane rada koja je izrečena tužitelju na temelju tako provedenog poreznog nadzora nezakonita, jer mu nije dokazana krivnja iz navedenih odredbi za izdavanje računa sukladno odredbi članka 62. Općeg poreznog zakona, te se predmet još nalazi pred Visokim prekršajnim sudom u Zagrebu. Navodi kako u vrijeme trajanja poreznog nadzora u navedenom poslovnom prostoru nije bilo električne energije, struje, zbog čega je poslovni objekt bio zatvoren i u njemu nije bilo kupaca, a porezni službenik je svojim izričitim inzistiranjem zahtijevao da mu se prodaju dva pileća filea za novčani iznos od 34,00 kune, te je od prodavača bio upozoren da mu se ne može izdati fiskalizirani račun, a da blok računa nema i da je poslovni prostor zbog toga zatvoren. Smatra kako je na ovakav način ovlaštena službena osoba poreznog tijela sudjelovala u samoj radnji počinjenja prekršaja, jer ona svojim neposrednim ponašanjem nije opazila radnju počinjenja samog prekršaja, već je sudjelovala u dvojakoj ulozi kao poticatelj, a što je protivno odredbi članka 24. u vezi s člankom 158. Prekršajnog zakona. U odnosu na pronađeni iznos novca u kasi od 1.079,10 kuna, smatra kako se takav novac ni na jedan način ne može podvesti pod prekršaj opisan u članku 192. Općeg poreznog zakona, te se poziva na presudu Visokog prekršajnog suda, kojom je u ranijem poreznom nadzoru zbog istog prekršaja tužitelj oslobođen svake krivnje. Smatra kako mu je izrečenom upravnom mjerom, povrijeđeno načelo razmjernosti, a na što se prvostupanjski upravni sud ni jednom riječju nije osvrnuo. Navodi kako osporena presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer sud nije obrazložio koje činjenice su važne za presudu, koje smatra istinitima i na čemu zasniva istu, već tvrdi kako je u trenutku poreznog nadzora u poslovnom prostoru bilo struje, a što ničim nije dokazano. Navodi kako u osporenoj presudi sud navodi samo dokaze tuženika koje je izveo, a bez zaključka i ocjene dokaza tužitelja i ocjene tih dokaza, odnosno odbijanja predloženih dokaza. Navodi kako je osporena prvostupanjska presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a ono što je navedeno od strane suda je potpuno nejasno i u znatnoj mjeri proturječno. Između onog što se navodi u razlozima presude o samom sadržaju isprava tužitelja, njegovih dokaza i zapisnika o iskazima danim u postupku, samih tih isprava tužitelja, a to je potvrda od kada do kada nije bilo struje u poslovnom prostoru i da je isti u tom vremenu bio zatvoren upravo iz tog razloga. Stoga, predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi presudu kao nezakonitu i na zakonu neutemeljenu iz svih žalbenih razloga.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

              Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članka 33. stavak 2. ZUS-a), te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka, kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovoga Suda pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.

7.              Iz podataka predmeta spisa, kao i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor fiskalizacije, izdavanje računa i evidentiranja prometa na adresi …., o čemu je sastavljen zapisnik od 17. rujna 2021. Naime, predmetnim nadzorom je utvrđeno kako tužitelj nije izdao račun za prodana dobra (dva pileća filea u iznosu od 34,00 kune), čime je povrijedio odredbu članka 62. stavka 1. Općeg poreznog zakona, te je isto tako kod tužitelja utvrđen višak novca u blagajni u iznosu od 1.079,10 kuna, čime je povrijedio odredbu članka 62. stavka 4. istog Zakona. Na temelju utvrđenog, tužitelju je izrečena mjera zabrane daljnjeg rada prodaje mesa u poslovnom prostoru na navedenoj adresi na rok od 15 dana, i to u razdoblju od 1. do 15. listopada 2021., temeljem odredbe članka 126. stavka 1. Općeg poreznog zakona.

8.              Prema odredbi članka 62. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. – dalje: OPZ) porezni obveznici su dužni izdavati račune, te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, dok je odredbom stavka 4. istog članka Zakona propisano da su porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini, obvezni su promet iskazivati putem naplatnih uređaja ili na drugih odgovarajući način.

9.              Prema odredbi članka 124. stavka 1. OPZ-a porezno tijelo može rješenjem zabraniti daljnji rad poreznom obvezniku kada ne izdaje račune prema članku 62. stavku 1. i 5. ovoga Zakona, kada ne iskazuje isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja prema članku 62. stavku 4. ovog Zakona, kada ne vodi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima koji se primjenjuju u Republici Hrvatskoj prema članku 62. stavku 5. ovog Zakona, kada odbija sudjelovati u poreznom postupku prema članku 78. ovog Zakona i kada ne dopusti obavljanje poreznog nadzora prema članku 117. stavku 1. ovoga Zakona.

              Odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da zabrana rada može trajati od 15 dana do 6 mjeseci, dok je stavkom 4. istog članka Zakona propisano da se zabrana iz stavka 2. ovoga članka izvršava pečaćenjem opreme i sredstava koja mu služe za rad.

10.              Odredbom članka 15. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom ("Narodne novine", 133/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) propisano je da radi provedbe postupka i fiskalizacije izdavanja računa, kada se izdaju računi koji se ostvaruju prometom gotovine, obveznik fiskazlizacije dužan je izdavati račune koji sadrže Jedinstveni identifikator računa.

11.              Prema odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom obveznik fiskalizacije radi provedbe postupka fiskazlizacije i izdavanja računa prema članku 15. Zakona, dužan je izdavati račune putem elektroničkih naplatnih uređaja.

12.              Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako je na opisani način tužitelj navedene prigode povrijedio odredbu članka 62. stavka 1. i 4. OPZ-a, na temelju čega mu je osnovano izrečena mjera zabrane daljnjeg rada prodaje mesa u navedenom poslovnom prostoru na rok od 15 dana, a što je osporenom presudom potvrdio i prvostupanjski sud.

13.              Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski je sud u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar, te otklonio sve prigovore tužitelja, a s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

14.              S obzirom na to da tužitelj u žalbi uglavnom ponavlja sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.

15.              Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Zagrebu, 17. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu