Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-112/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice M. O. iz Z., koju zastupa opunomoćenik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3779/2021-10 od 7. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice M. O. iz Z. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3779/2021-10 od 7. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3779/2021-10 od 7. listopada 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/21-01/443, urbroj: 513-04-21-2 od 26. listopada 2021.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu i dopunu žalbe zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da u obrazloženju pobijane presude nisu izložene sve činjenice na koje se u tužbi poziva, a te činjenice su takve naravi da bi utjecale na odluku. Prvostupanjski sud nije utvrđivao činjenice koje je iznijela u tužbi, a koje idu u njezinu korist, već je utvrđivao isključivo činjenice koje idu u korist tužene strane. Nadalje, ističe da je točno da ne postoji zakonska obveza poreznog tijela da procjenjuje tržišnu vrijednost nekretnina u trenutku unosa u popis dugotrajne imovine, međutim, isto tako ne postoji ni zakonska zabrana da porezni obveznik istu nekretninu unese u popis dugotrajne imovine po realnoj, tržišnoj vrijednosti. Svako drugačije tumačenje zakona nema smisla kada se uzme u obzir da porezno tijelo, prilikom izuzimanja nekretnina iz dugotrajne imovine, vrši procjenu tržišne vrijednosti nekretnina. Međutim, kod prestanka obavljanja djelatnosti, porezno tijelo je te iste nekretnine procijenilo i utvrdilo njihovu tržišnu vrijednost, temeljem čega je utvrdilo primitak od izuzimanja nastalog 31. prosinca 2015. u iznosu od 1.538.863,55 kuna i utvrdilo porez na dohodak u iznosu od 555.316,92 kune. Smatra da je porezno tijelo u ovom postupku de facto napravilo to da je tužiteljici nezakonito oporezovalo dohodak od imovine koji čini razliku između nabavne i tržišne cijene, što je nezakonito, jer nekretnina nije otuđena, pa je to u suprotnosti s odredbama Zakona o oporezivanju dohotka od imovine. Tužiteljica u dopuni žalbe opširno iznosi argumente za svoje tvrdnje i razloge zbog kojih smatra navode tuženika i prvostupanjskog suda nezakonitim. Smatra da je bez obzira na stupanj aktivnosti tužiteljice upravno tijelo moralo po službenoj dužnosti utvrditi sve činjenice bitne za oporezivanje, a pri tome te činjenice ocjenjivati prema njihovoj gospodarstvenoj biti. Osim toga, nepoznato je zašto prvostupanjski sud brani upravno tijelo da se opravdano poziva na neaktivnost tužiteljice, kada nije razina njezine aktivnosti problem, već je problem koja se vrijednost primjenjuje na datum unosa nekretnina u popis dugotrajne imovine. Da je tužiteljica cijelo vrijeme bila ekstremno aktivna i da je nekretnine u popis dugotrajne imovine "sama" unijela po tržišnoj, a ne po nabavnoj vrijednosti, opet upravno tijelo to ne bi priznalo, jer se drži nezakonitog pravilnika i još k tome neispravno tumači odredbe tog pravilnika. Kako bez izvođenja dokaza koje je tužiteljica predložila, prvostupanjski sud zna da su utvrđene sve činjenice i da se baš niti jedna jedinica činjenica bitna za oporezivanje ne bi utvrdila, te joj prvostupanjski sud de facto na taj način uskraćuje pravo pristupa sudu. Posebno napominje da prvostupanjski sud ignorira da se ona poziva na stavak 1. članka 11. Općeg poreznog zakona, da se porezne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarstvenoj biti. U konkretnom slučaju interpretacija činjenica po njihovoj gospodarstvenoj biti svodi se na pitanje koja je bila stvarna (tržišna) vrijednost nekretnina u vrijeme unosa nekretnina u popis dugotrajne imovine. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu, sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar.
3. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, neosnovani su prigovori tužiteljice izneseni u žalbi u odnosu na sadržaj pobijane presude prvostupanjskog suda, jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženja odlučnih činjenica za odbijanje tužbenog zahtjeva, odnosno otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora, te nakon održane rasprave 30. rujna 2022. i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da se u konkretnom predmetu radi o utvrđivanju poreza na dohodak prilikom prestanka obavljanja samostalne djelatnosti i prelaska na paušalno oporezivanje, u kojem slučaju je propisano da se u poslovne primitke iskazuje usporediva tržišna vrijednost dugotrajne imovine, a u poslovne izdatke knjigovodstvena vrijednost te imovine, pa je porezno tijelo kao primitak tužiteljice iskazalo vrijednost poslovnih prostora u P. u iznosu utvrđenom elaboratom procjene tržišne vrijednosti od 27. lipnja 2016., po osnovi izuzimanja dugotrajne imovine u iznosu od 1.538.863,55 kuna.
9. Prema ocjeni ovoga Suda osnovano smatra prvostupanjski sud pravilnim obrazloženje tuženika prema kojem je iskazana vrijednost predmetnih nekretnina u popisu dugotrajne imovine prema iznosu iskazanom u ispravi o stjecanju rezultat aktivnosti, odnosno neaktivnosti tužiteljice, a ne propust prvostupanjskog tijela, jer je tužiteljica imala mogućnost u tom postupku iskazivati činjenice na koje sada ukazuje, a imajući na umu da ne postoji zakonska obveza poreznog tijela utvrđivati tržišnu vrijednost dugotrajne imovine u slučaju postojanja isprave o stjecanju prilikom unosa iste u popis dugotrajne imovine, kao što je ta obveza zakonom propisana u slučaju prestanka obavljanja samostalne djelatnosti, a kako sve to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud.
10. Imajući na umu navedeno, prema ocjeni ovoga Suda na utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su u konkretnom slučaju osnovano primijenjene odredbe članka 19. do 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.), te odredbe članka 31. stavka 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15.), te da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, te je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
11. Tužiteljica pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem dokaznog prijedloga za njezino saslušanje i saslušanje predloženog svjedoka P. N., vještaka, počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj stvari.
12. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa iz prava tužiteljice da predlaže dokaze ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud odbio je navedene dokazne prijedloge tužiteljice, obrazloživši da ih smatra nepotrebnim, a s obzirom na to da je činjenično stanje u postupku u cijelosti i potpuno utvrđeno, a činjenice od kojih ovisi primjena prava mogle su se utvrditi iz dokumentacije u spisu, pa je osnovano izvođenje predloženih dokaza ocijenjeno suvišnim i nesvrsishodnim, jer je i bez izvođenja tih dokaza činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno za donošenje meritorne odluke, a s obzirom na činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
13. Ostali žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno se napominje da je riječ o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
14. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 17. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.