Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-231/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika CESTE - RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i dr., nakon glavne i javne rasprave, zaključene 15. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja mr. sc. Anamarije Kvaternik, odvjetnice u Rijeci, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika , objavljene 26. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ur. broj: 1176/2024 od 20. kolovoza 2024., koju je donio tuženik CESTE – RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232 nije dopuštena i da radni odnos tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika nije prestao.

II. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 31. listopada 2023., pod ur. brojem 45/87 – 2023 između tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika CESTE – RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, te se određuje prestanak radnog odnosa s danom 31. kolovoza 2024.

III. Nalaže se tuženiku CESTE – RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, da tužitelju ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 7.381,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu zahtjeva za isplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva i tijeka zakonskih zateznih kamata odbija kao neosnovanim.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 7.381,98 eura kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.295,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 23. kolovoza 2024. zaprimio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, ur. broj 1176/2024 DŠ od 20. kolovoza 2024. Predmetnom odlukom da je otkazan ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme dana 31. listopada 2023. pod ur. brojem: 45/87-2023, iz razloga što da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Istom odlukom odlučeno je kako tužitelju radni odnos prestaje s danom donošenja odluke (20. kolovoza 2024.g.), kao i da nema pravo na otpremninu ni pravo na otkazni rok. U obrazloženju predmetne odluke tuženik opisuje događaj od dana donošenja odluke kada tužitelj nije pristupio na rad, po čemu da ga je kontaktirao član uprave, a da je tužitelj bezobrazno odgovorio. Dodatno, tuženik u obrazloženju navodi kako da tužitelj ne bi obavljao radne zadatke na način da bi poslodavac bio zadovoljan, da nije opravdao svoj izostanak s posla na dan donošenja sporne Odluke, da se neodgovorno ponaša, a koje ponašanje da poslodavac ne želi tolerirati jer da se istim nanosi šteta ugledu i vjerodostojnosti poslodavca i ugrožava sigurnost svih učesnika u prometu. Tuženik obrazlaže kako je u skladu s čl. 119. st. 2. ZR-a omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, obzirom da je istoga telefonski kontaktirao, a da bi mu isti odgovorio da želi da mu se da otkaz, pa da je upravo u tom smislu tuženik i ispunio volju tužitelja kada mu je otkazao ugovor o radu, a pored navedenog, tuženik se poziva i na dinamiku i operativnost donošenja poslovne odluke kako bi se tuženik odmah mogao odjaviti te kako bi se spriječilo naknadno otvaranje bolovanja. Sporna odluka o otkazu da je potpuno nezakonita i kao takva nedopuštena. Prvenstveno, tužitelj u cijelosti osporava navode iznesene u obrazloženju odluke, jer su isti netočni i iskonstruirani za potrebe donošenja sporne odluke. Naime, tužitelj da predmetnog dana nije pristupio na radno mjesto, a sve uslijed privremene nesposobnosti za rad, o čemu je pravovremeno obavijestio neposredno nadređenog – NN, a dodatno, u roku od tri dana ishodio i izviješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 23. kolovoza 2024. Nadalje navodi kako je jasno da privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (čl. 117. st. 1. ZR-a). Obzirom da tužitelj drži kako su mu predmetnom odlukom povrijeđena ugovorom i zakonom zajamčena prava koja proizlaze iz radnog odnosa, tužitelj je tuženiku dana 27. kolovoza 2024.g. uputio zahtjev za zaštitu prava u skladu s odredbom čl. 133. st. 1. ZOR-a, koji zahtjev je tuženik zaprimio 28. kolovoza 2024. Tuženik se o zahtjevu za zaštitu prava nije očitovao, slijedom čega tužitelj u zakonom ostavljenom roku, ustaje ovom tužbom i predlaže sudu usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

1.1. Tužitelj je podneskom od 15. travnja 2026. (stranica 48-52 spisa) uredio tužbeni zahtjev na način da zahtjeva da sud utvrdi da otkaz poslodavca nije bio dopušten, da se ugovor o radu raskida sudskim putem te da se kao dan prestanka radnog odnosa utvrdi dan 31. kolovoza 2024., kumulirano sa zahtjevom za naknadu štete. Dakle, ovdje se ne radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. – ispr., 57/11., 25/13., 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu; ZPP), već o zahtjevu kojeg je radnik temeljem odredbe čl. 117. st. 1. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – dalje u tekstu; ZR) ovlašten istaći u već tekućoj parnici u kojoj se odlučuje o dopuštenosti otkaza na temelju citirane odredbe ZR-a kao lex specialis.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (stranica 23-24 spisa) navodi da se odlučio otkazati ugovor o rodu tužitelju kao rodniku koji je bio zaposlen na radnom mjestu vozač- strojar I koji posao nije obavljao ni približno predviđen na način koji je u opisu radnog mjesta i koji nije radio svoj posao, već je svojim postupcima samo provocirao radnike s kojima je bio u radnoj grupi kod poslodavca, s time da je bio i neodgovoran, te nepristojan prema nadređenim osobama. Nadalje navodi da je u Republici Hrvatskoj opće poznata činjenica da vozači i strojari, kao i neka druga zanimanja, postaju deficitarna i takvi radnici svjesno zloupotrebljavaju tu činjenicu, da si dopuštaju svašta i ucjenjuju poslodavce. Tužitelj da je isto činio i na kraju odmah nakon poziva člana uprave do pristupi no rad otišao na bolovanje. Nije nimalo teško zaključiti da je bolovanje tužitelja, koje koincidira s prethodnim nedolaskom na posao bez opravdanog razloga, protest tužitelja na inzistiranje tuženika da dođe na posao i da isti zloupotrebljava institut bolovanja, a što da govori o sustavu, koji to omogućava, isto koliko i o tužitelju. Također navodi kako tužitelj ni nema pravni interes za svoj zahtjev za vraćanjem na posao jer se u međuvremenu zaposlio kod drugog poslodavca. Neovisno od toga, tuženik da će zasigurno ukoliko tužitelj ne povuče ovu tužbu i ako nastavi s postupkom pa uspije s tužbenim zahtjevom, morati vratiti tužitelja na posao, ako ovaj to uopće bude želio, ili ga obeštetiti radi nevraćanja na rad. Bude li se tužitelj ipak želio vratiti na posao, tuženik da će donijeti novu odluku i ponovno ugovor o radu otkazati redovnim putem te ponovno obrazložiti razloge zašto takvog rodnika uopće ne treba ni na jednom radnom mjestu i istome uručiti novi otkaz ugovora o rodu jer za ovakvog rodnika, neovisno od imena i prezimena, nema mjesta kod tuženika. Tuženik smatra da nije potrebno posebno reći da je osnovna obveza radnika na radnom mjestu rad u skladu s odredbama ugovora o radu što tužitelj nije činio. Kada tužitelj u radno vrijeme ne obavlja aktivnosti koje su ugovorene s njim, kada pred članom uprave izjavljuje do neće ni doći na posao, a da o tome prethodno nije obavijestio nikoga, kada ode na bolovanje čim mu nije po volji odluka poslodavca (poziv na rad i obrazlaganje nedolaska), tada nije potrebno posebno dokazivati može li radnik obavljati ugovoreni rad i ima li ili nema trajne osobine i svojstvo za to radno mjesto i radi čega je tuženik dosadašnji ugovor o radu otkazao. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, kao i dokaz saslušanjem svjedoka GN (stranica 41-42 spisa), ČN (stranica 42-43 spisa), NN (stranica 43-44 spisa), ĐN (stranica 56- 57 spisa), PN (stranica 57 spisa) i AN (stranica 66 spisa) , te tužitelja (stranica 31-33 spisa) i z.z. tuženika MN (stranica 33-34 spisa), kao stranaka. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ur. broj: 1176/2024 od 20. kolovoza 2024. (stranica 8-9 spisa) utvrđeno je da se tužitelju ugovor o radu otkazuje zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otpremninu i otkazni rok.

5. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

6. U postupku je utvrđeno da je tužitelju Odluka o izvanrednom otkazu uručena 23. kolovoza 2024. (navedeno proizlazi iz navoda tužbe i zahtjeva za zaštitu prava, koje tuženik nije osporavao), dok iz povratnice sa stranice 19 spisa proizlazi kako je zahtjev za zaštitu prava od 27. kolovoza 2024. (stranica 16-18 spisa) tužitelj tuženiku uputio preporučenom poštanskom pošiljkom 27. kolovoza 2024., kojeg je tuženik zaprimio 28. kolovoza 2024. Kako je među strankama nesporno da se tuženik na taj zahtjev nije očitovao niti je udovoljio istom, to je tužitelj pravovremeno ustao radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 23. rujna 2024. (što je razvidno iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, ali ne u cijelosti.

8. Predmet spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog tužitelju tuženikovom Odlukom od 20. kolovoza 2024., kumulirano sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.

8.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika kao poslodavca obavljao poslove radnog mjesta vozača – strojara I, i to temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 31. listopada 2023., kao ni da je radni odnos tužitelju prestao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. kolovoza 2024. (stranica 8-9 spisa).

8.2. Sporna je dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno je li tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili postoje neke druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

9.1. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe ističe se da, ukoliko je riječ o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tada postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

10. U pogledu zakonskih pretpostavki za donošenje takve odluke napominje se kako je odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano da je, prije izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.

10.1. Po mišljenju ovoga suda, pravo tužitelja na obranu nije povrijeđeno time što ga tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da je svoju obranu iznio nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava, kao i tijekom ovog parničnog postupka. Ovdje se navodi da je tuženik u spornoj odluci naveo da je omogućio tužitelju iznošenje obrane pozivom putem telefona, pa imajući na umu da ZR ne propisuje obvezan oblik tog postupka, to se iznošenje obrane može provesti putem telefona ili online platformom, no kako o istom tuženik u spis nije dostavio dokaz (zapisnik o obavljenom telefonskom razgovoru, tonski zapis i sl.), to isto ne predstavlja valjano iznošenje obrane, međutim, obrana je dana u zahtjevu za zaštitu prava i tijekom ovog postupka, slijedom čega tuženik nije povrijedio pravo tužitelja na obranu.

11. Nadalje, odredbom čl. 150. st. 1. ZR-a izričito je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Prema st. 3. istog članka važnim odlukama iz st. 1. ovog članka smatraju se osobito, pored navedenih odluka, i odluka o otkazu ugovora o radu (alineja 2.) te odluka o promjenama u organizaciji i načinu rada (alineja 5.).

11.1. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da o namjeri otkazivanja nije obaviješteno radničko vijeće niti sindikalni povjerenici/predstavnici budući da kod tuženika kao poslodavca ne postoji i ne djeluje radničko vijeće odnosno sindikalni povjerenici/predstavnici, a kako to proizlazi iz navoda sporne odluke, koje navode tužitelj tijekom postupka nije osporio.

12. Nadalje se navodi da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, mora dokazati poslodavac.

13. Kako je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se opravdani razlozi za otkaz koji postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza, te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju takav otkaz. Naime, poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava.

14. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranica 8-9 spisa) tuženik stavlja na teret tužitelju tešku povredu obveze iz radnog odnosa obzirom da ne obavlja poslove iz ugovora o radu na način s kojim bi poslodavac bio zadovoljan, štoviše da ga 20. kolovoza 2024. nema na poslu i da ne javlja zašto ga nema, s time da se javlja tek na poziv člana uprave na čiji upit o razlozima nedolaska na posao i ne javljanja bezobrazno odgovara da ga neće ni biti i neka mu daju otkaz.

15. U odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa, konkretno, nepristupanje na rad 20. kolovoza 2024. i ne javljanje zašto ga nema, s time da se javio tek na poziv člana uprave kojeg bezobrazno odgovara da ne neće ni biti i neka mu daju otkaz, navodi se kako na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te cijeneći iskaz tužitelja kao stranke (stranica 31-33 spisa) ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika radio dvije i pol, do tri godine, prvotno na radnom mjestu cestar 2, pa cestar 1, nakon toga na radnom mjestu cestar specijalist, a na kraju, odnosno zadnjih godinu i pol dana na radnom mjestu vozač - strojar. Ni sam da ne zna zašto je dobio odluku o otkazu jer mu je ista uručena za vrijeme bolovanja. Nadalje navodi da u odluci u otkazu stoji da je neodgovoran radnik, da je ugrožavao ostale radnike i da nije izvršavao postavljene zadatke, s time da je 20. kolovoza 2024. otvorio bolovanje i ujutro oko 8,00 sati, a radno vrijeme je od 7, javio šefici NN da je na bolovanju. Ne može reći do kada jer to ne ovisi o njemu nego o doktorici, a taj dan da je njegova doktorica radila popodne. Nakon sat vremena od obavještavanja nadređene NN da je na bolovanju da ga je nazvao član uprave GN i tu da počinje vrijeđanje i prijetnje, da mu je da je nezahvalan i neradnik, i da mu mora reći do kada misli biti na bolovanju, a on da mu je rekao da ne zna, na što da mu je GN rekao "dobro, dobit ćeš otkaz", a na što mu je tužitelj rekao "vaše je da radite kako mislite da je ispravno" i na tome da je završio razgovor s njim. Nakon sat vremena od ovog razgovora NN da mu je poslala SMS poruku u kojoj je napisala "ovo ti ne bi smjela reći, sprema ti stvarno otkaz", misleći na GN, a tužitelj, nažalost, tu poruku više nema jer da je promijenio mobitel. Nitko da mu nije omogućio iznošenje obrane, a kada je zvao NN treba li se razdužiti, ona da mu je rekla da ne mora dolaziti jer da ga GN, MN i ČN, tj. tuženikova tri direktora ne žele čuti ni vidjeti. Na upit tuženika, a imajući u vidu činjenicu da je 20. kolovoza 2024. otvorio bolovanje, a 1. rujna 2024. zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca, je li 20. kolovoza 2024. već imao u pripremi novo radno mjesto kod drugog poslodavca tužitelj je odgovorio ne. Na daljnji upit je li neposredno prije 20. kolovoza s nekim u firmi razgovarao o tome da ima namjeru otići iz firme tužitelj je odgovorio da možda je u neformalnom razgovoru, no to da su svi govorili niz puta, odnosno ako nađu nešto bolje da će otići. To da se pogotovo govorilo u zimskoj sezoni kada bi radili pet noći za redom. Na kraju je naveo da u Vodovodu i kanalizaciji radi od 1. rujna 2024.

16. Z.z. tuženika MN u svom iskazu navodi (stranica 33 -34 spisa) da su predmetnog dana djelatnici u operativi radili od 7,00 sati s obzirom da se radi o ljetnom radnom vremenu, dok uprava i administracija rade od 8,00 sati. Odmah poslije 8,00 sati da su sastaju njih trojica, tj. GN, ČN i on, s time da su njih dvojica članovi uprave, a on predsjednik uprave. U tom trenutku GN da je u ured došao iznerviran i uzrujan s tvrdnjom "opet nema jednog vozača, opet nema ŠN, nije se ni javio šefici, opet moram tražiti zamjenu, ja sam ga zvao rekao je da je na bolovanju, da ga nema i da ga neće ni biti". Nakon toga da mu je GN zaprijetio otkazom zbog takvog ponašanja, a tužitelj da mu je odgovorio nek' mu da otkaz. Nakon toga da se tražilo da se donese odluka, a odluke da donose sva trojica. Zbašnik je predložio otkaz ugovora o radu zbog međusobnog vrijeđanja i bezobraštine, uz napomenu da z.z. tuženika tom razgovoru nije prisustvovao pa ne zna što su se međusobno vrijeđali i kakva je to bila bezobraština. Donijeli su odluku da pristupe otkazu ugovora o radu, odnosno da se odmah prestane s ugovorom o radu i da se odreže problem odmah kad je nastao. Ovdje želi reći kako su imali saznanja da tužitelj sprema otkaz pa da su ga preduhitrili, a što ne bi učinili da je pristupio na posao. Naime, GN je rekao da tužitelj namjerava napustiti firmu i da je našao drugi posao u Vodovodu i kanalizaciji gdje radi nekolicina naših bivših vozača, a to da je čuo od ostalih kolega. Oni da su pristupili ovakvoj odluci jer kada imate ovakvu situaciju ljudi redovito odlaze na bolovanje i samo zato da se ne otegne priča s bolovanjem, za koje vrijeme si ljudi pripremaju posao kod drugog poslodavca, oni da su donijeli ovakvu odluku, odnosno to da je bio dodatan razlog, pored naprijed navedenih, za donošenje ove odluke. Također da su znali da će biti tužba, ali na ovoj odluci da su ustrajali jer da si to mogu dopustiti, uz napomenu da primjedbe na rad tužitelja do njega nisu došle.

17. Da nije bilo međusobnog vrijeđanja u telefonskom razgovoru sud utvrđuje iz iskaza svjedoka GN, člana uprave kod tuženika, koji je naveo (stranica 41-42 spisa) da u utorak, 20. kolovoza, tužitelj nije došao na posao, on to da nije ni znao, već da mu je to oko 10,00 sati rekla NN, koja mu je rekla da se tužitelj nije ni javio. On joj je rekao da sjedne i da će ga sada nazvati, a u telefonskom razgovoru tužitelj da im je rekao da se nije javio ni njoj ni ikome drugome jer da ima proljev i da mu doktorica radi popodne. On da mu je rekao što to ima veze da mu doktorica radi popodne i da se mora javiti obzirom da je dio ekipe i sa svojim strojem, koji je najbitniji, nije došao na teren. Njih dvojica da se u tom razgovoru nisu vrijeđali već da se tužitelj bahato ponašao obzirom da je već tad imao novi posao na kojem je počeo raditi 1. rujna, uz napomenu da mu je tijekom tog razgovora rekao dajte mi otkaz, on da mu je tada rekao da će dobiti otkaz, a sada se ne sjeća, možda mu je tužitelj i rekao da je njegovo da radi kako misli da je ispravno. Uglavnom vrijeđanja međusobnog nije bilo po nikakvoj osnovi, a otkaz da je dobio zbog bezobrazluka. Na upit je li tužitelj učestalo bio na bolovanju, svjedok je odgovorio da to ne može reći, da je bio u redu kao djelatnik i to da je razlog zašto su u njega ulagali. Sud ne prihvaća navod svjedoka da taj utorak tužitelj nije išao kod doktora obzirom da je bolovanje otvoreno tek u srijedu, retroaktivno s utorkom, obzirom da navedeno tuženik tijekom postupka nije dokazao.

18. Da tužitelj poslodavca nije obavijestio da je na bolovanju u svom iskazu potvrđuje i svjedok NN, poslovođa kod tuženika, koja je navela (stranica 43 -44 spisa) da je bila nadređena tužitelju kada je bio vozač i predmetnog dana da je u 8,15 sati vidjela putem GPS-a da se radni stroj, kojim inače upravlja tužitelj, ne kreće, uz napomenu da je na Krku tada bila košnja. Ona da je tada zvala telefonom tužitelja, a kako joj se nije javljao, poslala mu je i SMS poruku na koju joj nije odgovorio. Kasnije ju je nazvao i rekao da je bolestan, a ona da ga je pitala zašto joj se ranije nije javio obzirom da je svima njima dostupna 24 sata, i zovu je za sve i svašta, na što joj je rekao da je na bolovanju. O tome da je obavijestila šefa GN, odnosno da je došla u njegov ured i rekla da tužitelja nema na poslu. On ga je nazvao da vidi što je s njim, možda ga je tada i ona nazvala, sada se točno ne sjeća, no njih dvojica da su se porječkali i tužitelj je dobio otkaz. Zna da ga je GN pitao zašto ga nema na poslu, on mu je odgovorio da je bolestan, a u kuloarima u firmi se već pričalo da ide ća i da ima drugi posao. Zbašnik da je nagle naravi, zna biti neugodan no sada se ne može sjetiti riječi koje su tada bile izgovorene, pa se tako ne sjeća ni je li bilo spominjanja otkaza.

19. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok ČN, član uprave tuženika, koji je naveo (stranica 42-43 spisa) da nije bio prisutan telefonskom razgovoru između GN i tužitelja, o kojem ga je obavijestio GN koji mu je rekao da tužitelj nije došao na posao i da se nije javio ni šefici NN, da su telefonski razgovarali i da mu je u tom razgovoru tužitelj rekao dajte mi otkaz. Od ranije da su znali da tužitelj planira ići ća jer je nekome od radnika točno i rekao gdje će se zaposliti. Tužitelj da je bio korektan radnik s time da je prvotno bio zaposlen na nižem radnom mjestu kao cestar specijalist, potom kao cestar specijalist 1, da bi na kraju napredovao na radno mjesto vozač strojar, da su ga osposobljavali za rad motornom pilom i trimerom, te da su mu platili polaganje vozačkog ispita za kategoriju CE, kao i za upravljanje plugom i posipačem. Na daljnji upit je li bio korektan prema ostalim radnicima naveo je da nisu imali pritužbi na njega do ovog događaja.

20. Sud nije posebno obrazlagao iskaze ostalih saslušanih svjedoka (SN, PN i AN) obzirom da isti nemaju neposrednih saznanja o predmetu spora.

21. Imajući na umu navedeno, zaključak je ovoga suda kako je tužitelj izostao s posla 20. kolovoza 2024. obzirom da navedeno u svojim iskazima ne spore ni tužitelj, ni z.z. tuženika, kao ni svjedoci GN, ČN i NN.

22. Vezano za opravdanje izostanka, iz rezultata provedenog postupka ovaj sud utvrđuje da se tužitelj 20. kolovoza 2024. nije javio tuženiku radi opravdanja izostanka, već je istog telefonskim putem kontaktirala njegova nadređena NN radi provjere razloga njegova nedolaska, kojoj je rekao da je bolestan i na bolovanju, nakon čega je uslijedio telefonski razgovor i sa GN koji u svom iskazu navodi da se u tom razgovoru nisu vrijeđali po nikakvoj osnovi, već da je otkaz dobio zbog bezobrazluka. Naime, sam svjedok GN navodi da mu je tužitelj tijekom tog razgovora rekao da se nije javio ni NN niti ikom drugom jer da ima proljev i da mu doktorica radi popodne, na što mu je svjedok rekao da kakve veze ima to što mu doktorica radi popodne, da se mora javiti jer je dio ekipe i sa svojim strojem, koji da je najbitniji, nije došao na teren, da će dobiti otkaz, a sada da se ne sjeća je li mu tužitelj tada rekao dajte mi otkaz ili da je njegovo da radi kako misli da je ispravno.

23. Ovdje se ističe kako je radnik dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju (čl. 37. st. 1. ZR-a).

23.1. Da je tužitelj u razdoblju od 20. do 23. kolovoza 2024. opravdano izostao s posla ovaj sud utvrđuje uvidom u izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad izdanoj od specijalističke ordinacije obiteljske medicine ŠNM (stranica 11 spisa) u kojoj se navodi šifra uzroka privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad, kao i datum početka i datum zaključenja iste.

23.2. Slijedom iznijetog, u ovom konkretnom slučaju se ne može govoriti o neopravdanom izostanku s posla 20. kolovoza 2024. kao razlogu za otkaz ugovora o radu obzirom da spisu prileži potvrda liječnika koja dokazuje postojanje privremene nesposobnosti za rad, te obzirom da je tuženik istoga dana saznao usmenim putem (telefonskim razgovorom) da je tužitelj bolestan (ima proljev) i da mu liječnica radi popodne. Po mišljenju ovoga suda to što se tužitelj nije pojavio na poslu 20. kolovoza 2024. i nije odmah ujutro istog dana obavijestio tuženika o bolovanju nema značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa u smislu čl. 116. st. 1. ZR-a.

24. Sukladno odredbi čl. 117. st. 1. ZR-a privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede nije opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

25. Stoga u situaciji kada je izostanak s posla tužitelja bio opravdan zbog bolesti i opravdan potvrdom o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, isti sam po sebi ne predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdala izvanredno otkazivanje ugovora o radu istoga dana (sporna odluka donesena je 20. kolovoza 2024.).

25.1. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te kraj činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao osnovanost povrede radne obveze koju tužitelju stavlja na teret spornom odlukom, to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i presuditi kao u točki I. izreke presude.

26. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koja terete radnika.

26.1. Posebno se ističe kako je sudski raskid ugovora o radu zakonsko pravo radnika u slučaju nedopuštenog otkaza, slijedom čega u ostvarivanju tog prava radnik nije ni dužan obrazlagati razloge zbog kojih mu nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv. Naime, odnos između poslodavca i radnika zasniva se na dobrovoljnosti, što znači da se radnika ne može prisiliti da se vrati na rad kod poslodavca koji mu je nedopušteno otkazao ugovor o radu, ako radnik za to više nema interesa, što je ovdje slučaj.

26.2. Kako je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, to je tužitelj ovlašten podnijeti zahtjev za sudski raskid ugovora o radu. Podnoseći zahtjev za sudski raskid ugovora o radu tužitelj je zapravo odustao od prava na vraćanje na rad koje mu pripada po čl. 124. st. 1. ZR-a u slučaju nedopuštenog otkaza.

26.3. Cijeneći da je odluka kojom je utvrđen prestanak radnog odnosa tužitelja nedopuštena, kao i da tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos budući da je od 1. rujna 2024. zaposlen kod novog poslodavca KD Vodovod i kanalizacija d.o.o., Rijeka (koja činjenica između parničnih stranaka nije sporna), sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 31. kolovoza 2024., te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

27. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu štete koja se dosuđuje u slučaju sudskog raskida ugovora o radu na temelju čl. 125. st. 1. ZR-a, koja zapravo predstavlja poseban oblik naknade neimovinske štete za duševne boli koje radnik trpi zbog nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), sud je uvidom u obračune plaće (stranica 60-62 spisa) utvrdio da je tužitelju u lipnju, srpnju i kolovozu 2024. isplaćena prosječna bruto plaća u iznosu od 2.460,66 eura.

27.1. Rukovodeći se kriterijima propisanim odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a za određivanje visine naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu, te cijeneći da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika u trajanju od dvije i pol do tri godine (navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja kao stranke, koji navod tuženik tijekom postupka nije osporavao) zatim dob tužitelja (rođen 1968.), uz napomenu kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi tužiteljeva obveza uzdržavanja, ovaj sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u iznosu od tri prosječne bruto plaće (platne liste prileže na stranicama 60-62), što daje iznos od 7.381,98 eura, i to sukladno čl. 125. st. 1. ZR-a i čl. 92. st. 4. ZR-a prema kojoj je plaća u smislu ZR-a plaća u bruto smislu, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke presude, dok je s preostalim dijelom zahtjeva i tijekom zatraženih kamata odbijen kao neosnovanim, s time da zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenom bruto iznosu sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04.) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata, slijedom čega je uslijedila odluka kao pod točkom IV. izreke presude.

28. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 3. ZPP-a, i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje: Tarifa). Naime, u primjeni je Tbr. 7. t. 2. Tarife u parnicama iz radnih odnosa kada su istaknuti procjenjiv i neprocjenjiv zahtjev, jer je tužitelj u konkretnom slučaju tražio poništenje otkaza i naknadu štete, odvjetnička nagrada se računa zbrajanjem jednokratne nagrade za neprocjenjiv zahtjev i nagrade prema visini procijenjenog zahtjeva, uz napomenu da tužitelj nije potraživao jednokratnu nagradu za neprocjenjiv zahtjev.

28.1. Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelju je priznat parnični trošak i to za sastav zahtjeva za zaštitu prava (200,00 eura; Tbr. 32. Tarife), tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), potom trošak sastava podneska od 15. travnja 2026. (200,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife), troška zastupanja na ročištima održanim 15. listopada i 8. prosinca 2025., 17. veljače i 21. travnja 2026. (200,00 eura x 4; Tbr. 9. t. 3. Tarife), što ukupno iznosi 1.400,00 eura, odnosno uvećano za trošak PDV-a po stopi od 25% (350,00) 1.750,00 eura, te umanjeno razmjerno uspjehu tužitelja u sporu, uz napomenu da je tužitelj glede osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 74%, slijedom čega mu na ime troška parničnog postupka iznos pripada iznos od 1.295,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 66,45 eura obzirom da su sukladno čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama radnici oslobođeni od plaćanja pristojbi u sporovima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl . 151. st. 3. ZPP, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Rijeci 26. lipnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.