REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-1209/2019-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Mate Kukavici u pravnoj stvari tužitelja OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Meri Blaslov Pavasović, odvjetnici u Splitu protiv tuženika ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2026., u prisutnosti I-tužiteljice osobno uz ZP ED i tuženika osobno uz pun. ĐD, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja I-tužiteljice OD i II- tužitelja VD koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su tužitelji Ad.1. OD, pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i Ad.2. AD, pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to svaki za po 1/2 dijela, pa se ovlašćuju tužitelji Ad.1. OD, pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i Ad.2. AD, pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na svoje ime i za svoju korist, i to svaki za po 1/2 dijela, uz istodobnu uknjižbu brisanja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], s imena tuženog ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. i to za cijelo.
II. Dužan je tuženi ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. naknaditi tužiteljima Ad.1. UD, pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i Ad.2. AD, pok. O, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],. troškove izazvane vođenjem ovog postupka, sa zateznim kamatama počevši od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su suvlasnici nekretnine opisane u citiranom tužbenom zahtjevu u izreci presude i to svaki po ½ dijela. Naime, navode da je još njihovom (sada pokojnom) ocu u prvoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća obitelj
P-1209/2019-…
JD usmenim ugovorom ustupila predmetnu nekretninu te je on odmah i stupio u posjed iste, dok su visinu naknade prema navodima tužitelja, ostavili ugovoriti naknadno. Kako je njihov otac poginuo u požaru u kolovozu 2002., a prije toga im je i preminula majka zbog teške bolesti, navode da su mještani organizirali prikupljanje pomoći te da je tom prigodom JD pok. HD javno obznanio da se odriče naknade za predmetnu nekretninu, te navode da je to i s oltara prigodom mise to iznio mještanima i tadašnji župnik don. MD. Pored toga, ukazuju da nitko niti nije bio u posjedu iste osim njihovog oca i njih, pa ni tuženik niti bilo tko od njihove obitelji.
1.1. Kako tvrde da je tuženik samo formalno upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, upravo protiv njega podnose tužbu te tužbenim zahtjevom traže donošenje deklaratorne odluke kojom bi se utvrdilo da su vlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela, a uz to traže i naknadu troškova parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, navodi da je po njegovom zahtjevu dobio na korištenje predmetnu nekretninu koja je bila nacionalizirana i to rješenjem tadašnje Skupštine općina Makarska od 29. lipnja 1967., a da se u predmetnom rješenju kao stvarni korisnik navodi HD, pa da s obzirom da se radilo o nacionaliziranom zemljištu JD (njegov sin) nije niti mogao biti vlasnik predmetne nekretnine pa njome niti raspolagati. S tim u vezi, ukazuje i da je 26. lipnja 1966. i neovisno o navedenom rješenju sklopio s HD "Međusobni ugovor" kojim je od istoga kupio predmetnu nekretninu te isplatio istome kupoprodajnu cijenu, iako se radilo o nacionaliziranoj nekretnini. Navodi kako tužitelji stoga nisi mogli steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u Prikaz stvarnog stanja terena, presliku posjedovnih listova, kopiju urbanističkog plana, presliku povijesti promjena na katastarskim česticama, presliku kopije snimke iz zraka, presliku Izvoda iz katastarskog plana, neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, presliku geodetskog elaborata broj 117/2016 od 01. lipnja 2017., neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige nakon parcelacije, Izvod iz katastarskog plana nakon parcelacije, Prijavni list temeljem kojeg je provedena parcelacija, te presliku "Međusobnog ugovora" od 26. lipnja 1966., a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RD, LD, ID, ZD, TD, DD, ND, ŽD i PD, te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici, a izvršen je i uvid u priklopljene spise ovog suda Pu p- 2290/2019, te P-1308/2017.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Između stranaka je nesporno da nekretnina koja je predmet spora u naravi predstavlja parkirno mjesto koje je položeno južno uz [adresa] u mjestu [adresa], da se kuće u vlasništvu stranaka nalaze uz sjevernu stranu te ulice, kao i da su nekretnine na tom lokalitetu bile predmet nacionalizacije, ali je između stranaka sporno jesu li tužitelji stekli vlasništvo predmetne nekretnine darovanjem ili eventualno dosjelošću pa jesu li u tom smislu isključivo tužitelji sami i putem svojih prednika koristili predmetnu nekretninu u dovoljnom vremenskom razdoblju s potrebnom kvalitetom posjeda a temeljem učinjenog dara od strane JD, da bi se moglo smatrati da su vlasnici predmetne nekretnine.
P-1209/2019-…
6. Prije daljnjeg obrazlaganje, valja ukazati da je u konkretnom slučaju zadatak suda ocijeniti jesu li tužitelji vlasnici predmetne nekretnine, ali ne i tko je vlasnik predmetne nekretnine ako nisu oni, jer to nije predmet ovog postupka.
7. Iz iskaza svjedoka RD, LD, ID, ZD, TD, DD, ND, ŽD i PD, te iskaza tužitelja, utvrđeno je da je tužiteljima preminula majka a nedugo potom, i poginuo otac, nakon čega je JD s kojim je njihov otac dogovorio kupnju predmetnog parkirnog mjesta, usmeno darovao istima predmetno parkirno mjesto što je i javno objavljeno od njega i svećenika don MD na nedjeljnoj misi pred vjernicima mještanima. Nadalje, utvrđeno je da je i od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća predmetno parkirno mjesto koristio isključivo njihov otac te njihovi gosti i prijatelji, bez da ih je sve itko u tome smetao sve do 2015.
7.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka kao vjerodostojne budući da su isti životni i logični, međusobno se u bitnome nalaze u skladu, a posebno iz razloga jer se u bitnom radi o osobama koje dugi niz godina žive ili su živjeli u mjestu te imaju neposredna saznanja vezano za posjedovanje predmetnog parkirnog mjesta.
8. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da je njegov otac predmetnu nekretninu koristio za odlaganje građevinskog materijala, ali da je do problema došlo 2016. kada je njegov otac verbalno napadnut od strane tužitelja kada je isti parkirao svoje vozilo na predmetnom parkirnom mjestu, te da je zbog takvih stvari podnio i posjedovnu tužbu.
8.1. U ovom dijelu sud prihvaća iskaz tuženika kao vjerodostojan budući da tužitelj nije argumentirano osporio tvrdnje iz iskaza tuženika u ovom dijelu, a niti se iskaz u ovom dijelu bitnije razlikuje od iskaza svjedoka i tužitelja.
9. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a u konkretnom slučaju to znači da su tužitelji dužni dokazati da su vlasnici te u istom smislu i koji je temelj stjecanja njihovog prava vlasništva u smislu odredbe čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV).
9.1. U tom smislu tužitelji tvrde da im je JD usmeno darovao predmetnu nekretninu, što je, kako je naprijed navedeno, doista i utvrđeno na temelju njihovih iskaza te iskaza svjedoka.
9.2. Međutim, kad se nekretnina stječe na temelju pravnog posla, u ovom konkretnom slučaju darovanjem, da bi se tužitelji mogli smatrati vlasnicima, potrebno je osim tog pravnog naslova (titulusa), da postoji i način (modus) stjecanja, a s obzirom da je i odredbom članka 119. ZV-a propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi.
9.3. Nije sporno da tužitelji nisu upisani kao vlasnici u zemljišnoj knjizi u pogledu sporne nekretnine, pa stoga oni ne mogu s uspjehom zahtijevati donošenje deklaratorne odluke kojom se utvrđuje da su vlasnici, pa ako se uzme u obzir da je pravni posao temelj stjecanja prava vlasništva, onda njihov tužbeni zahtjev ne može biti osnovan.
9.4. Osim toga, tužitelji nisu dokazali da je darovatelj JD u vrijeme darovanja (2002.) uopće bio vlasnik predmetne nekretnine. Naime, nije sporno između stranaka da su nekretnine na toj lokaciji bile obuhvaćene nacionalizacijom, a sama činjenica da je otac JD (HD) eventualno bio stvarni korisnik predmetne nekretnine (što bi proizlazilo iz rješenja Skupštine općine Makarska od 29. lipnja 1967. - list 23 i 24 spisa) ne legitimira njegovog sina kao vlasnika iste.
9.4.1. Naime, nije sporno da JD (darovatelj) nije bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, kao i da nije ostvario povrat u smislu odluke nadležnog tijela sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a niti je dokazano od strane tužitelja da je isti stekao vlasništvo na neki drugi zakonom predviđeni način.
P-1209/2019-…
10. Ukoliko bi se pak tužba tužitelja temeljila na dosjelosti, za ukazati je da posjed tužitelja nema sve potrebne kvalitete ni potrebno vrijeme u smislu odredbi čl. 159. ZV-a, da bi temeljem instituta dosjelosti mogli steći pravo vlasništva.
10.1. Naime, kako nisu dokazali da je darovatelj vlasnik, onda isti nemaju niti valjan pravni temelj za svoj posjed u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZV-a, pa im posjed nije zakonit.
10.2. Kako posjed nije zakonit, onda i da ima poštenje, u smislu odredbe čl.159. st. 3. ZV-a potrebno je 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja da bi se stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, pa kako je utvrđeno da je do darovanja došlo 2002. a do prve prepirke između stranaka 2016., razvidno je da je tek prošlo 14 godina, što je, dakle, 6 godina manje od potrebnog vremena.
10.3. S tim u vezi, kako je i prema tvrdnjama tužitelja njihov otac pregovarao o kupnji predmetnog parkirnog mjesta sa JD i usput koristio zemljište, on ga nije koristio samostalno u smislu odredbe čl. 159. st. 1. ZV-a, pa da bi se i to vrijeme moglo ubrojiti kod razmatranja dosjelosti kao pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva.
11. Slijedom navedenog, tužitelj nisu dokazali da su stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a kako je već ranije istaknuto, predmet ovog postupka nije utvrđenje vlasništva tuženika, već utvrđenje jesu li tužitelji stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa kako je zaključak suda da isti nisu to dokazali, valjalo je odbiti njihov tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.
12. Pored navedenog, sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice iz razloga jer identifikacija nekretnine nije od utjecaja na zaključak suda koji je izložen u točkama 8. -10. obrazloženja.
U Imotskom, 26. lipnja 2026.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
