REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: Ovr-152/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv ovršenika EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u [adresa], dana 26. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Dijelom se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu zaprimljenog kod FINA-e dana 13.11.2024., a po osnovi presude Općinskog suda u Imotskom, broj P- 628/01 od dana 24. rujna 2001. u dijelu koji se odnosi na iznos preko 77.023,00 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom plativom u EUR- u po stopi koju banke isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu plaćanja i to od 19. lipnja 2001. do 28. veljače 2002. na iznos od 150.000 DEM, a od 1. ožujka 2002. na iznos od 77.023,00 EUR, sve u skladu sa sadržajem presude Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-786/02 od dana 03. svibnja 2002. te presudom Vrhovnog suda RH, Zagreb broj Rev 143/03 -2 od 5. srpnja 2005, no ne i u dijelu po osnovi točke III. izreke presude Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da nadoknadi ovršeniku troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.480,00 EUR-a, sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška ovršnog postupka u iznosu od 3.520,00 Eura (preko iznosa 1.480,00 Eur-a do iznosa od 5.000,00 Eur- a) kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik, najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 5. svibnja 2026. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava, u izvansudskom postupku koji se vodi pred Financijskom agencijom povodom zahtjeva za naplatu ovrhovoditelja, a po osnovi presude Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001., na kojoj presudi su otisnute potvrde pravomoćnosti (03.05.2002. godine) i ovršnosti (17.08.2003. godine).

1.1. Ovršenik navodi da je presudom Općinskog suda u Imotskom, broj:P.628/01 od dana 24.09.2001. godine, naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju isplati slijedeće novčane iznose:-na ime glavnice ukupno iznos od 150.000,00 DEM u protuvrijednosti u HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.06.1998. do isplate,-na ime parničnog troška iznos od 45.827,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Navodi i da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj:Gž-786/02 od dana 03.05.2002. prethodno opisana presuda preinačena je glede visine odnosno vrste kamatne stope. Navodi i su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Rev-143/03 od dana 05.07.2005. obje ranije citirane presude preinačene na način da je presuđeno da je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 77.023,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom plativom u EUR-u pa stopi koju banke isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu plaćanja i to od 19. lipnja 2001. do 28. veljače 2002. godine na iznos od 150.000 DEM, a od 01. ožujka 2002. na iznos od 77.023,00 EUR, sve u roku od 15 dana te da je odbijen tužbeni zahtjev na raskid ugovora o ustupu deviznih sredstava od 27.lipnja 1997. godine i 12. studenoga 1997. godine te u dijelu u kojem je tuženik dužan platiti tužitelju protuvrijednost iznosa od 150.000 DEM po srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19. lipnja 1998., kao i sa zahtjevom za kamate od 12.studenog 1997. godine na iznos od 60.000 DEM a od 27. lipnja 1997. godine na iznos od 90.000 DEM do 19. lipnja 2001. godine.

1.2. Ovršenik kao dokaz svojih tvrdnji u spis prilaže: presudu Općinskog suda u Imotskom, broj: P.628/01 od dana 24.09.2001. te predlaže uvid u navedeni spis, presudu Županijskog suda u Splitu, broj:Gž-786/02 od dana 03.05.2002., presudu VSRH-a, broj:Rev-143/03-2 od 05.07.2005, zahtjev za izravnu naplatu od dana 06.11.2024. s prilozima (presudom iz OS u IM, broj:P-628/01 i punomoći), izvadak iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje FINA-e.

2. Nadalje, ovršenik navodi da je zahtjevom za izravnu naplatu od dana 06.11.2024. podnesenim protiv ovršenika zaprimljenim kod FINA-e dana 13.11.2024. ovrhovoditelj zahtijevao izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude Općinskog suda u Imotskom, broj:P.628/01 od dana 24.09.2001. godine, na kojoj presudi su otisnute potvrde pravomoćnosti (03.05.2002. godine) i ovršnosti (17.08.2003. godine) premda je ta presuda preinačena kako je to navedeno u točki 1.1 ovog obrazloženja. Navodi i da tražbina ovrhovoditelja preinačena navedenim presudama, zastarijeva za 10 godina sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Ovršenik ističe prigovor zastare. Navodi i da ovršenik raspolaže javnom ispravom kojom dokazuje svoje tvrdnje odnosno navedeni prigovor zastare te tražbine. Smatra daje presuda na temelju koje je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu je preinačena, da ista nikad nije stekla svojstvo ovršnosti odnosno ista nije ovršna isprava, te da su potvrde pravomoćnosti i ovršnosti neistinite i nepotpune. Navodi i da potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu (presuda Općinskog suda u Imotskom, broj:P.628/01 od dana 24.09.2001. godine) nisu istovjetne onima koje su otisnute na presudi koju ovršenik dostavlja u privitku jer je na potonjoj ispisana i obavijest da je ista preinačena presudom Županijskog suda u Splitu premda je i tako izdani otpravak presude nepotpun.

3. U odgovoru na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelj je naveo da se protivi prijedlogu ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao neosnovanim, te predlaže da sud istog odbije i obveže ovršenika na plaćanje troška ovrhovoditelju. Ističe i da je zahtjev za izravnu naplatu temeljem valjane i ovršne isprave predan Financijskoj agenciji prije više od dvije godine, slijedom čega je ovršenik prekludiran isticati razloge nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, posebice imajući u vidu načelo pravne sigurnosti i svrhu instituta izravne naplate. Nadalje, ovršenik osporava da je predmetna odluka na kojoj je otisnuta pravomoćnost i ovršnost neistinita i nepotpuna, a koja je izdana od nadležnog suda, pa se ističe kako su upravo navodi ovršenika neistiniti, jer predmetna odluka predstavlja javnu ispravu, te se smatra istinitom i potpunom. Smatra da je istaknuti prigovor o zastari tražbine je također neosnovan, te se ističe da je ovrhovoditelj, a nakon što je predmetna odluka stekla svojstva pravomoćnosti i ovršnosti, poduzimao radnje usmjerene na ostvarenje tražbine koje su imale posljedicu prekida zastare, zbog čega zastara predmetnog potraživanja, nije nastupila. Poziva se na predmete P-12/12, PuP-3107/2019, Ovr- 104/03, te navodi da neki predmeti još uvijek nisu pravomoćno okončani, neki se nalaze u prekidu, zbog čega su neosnovani navodi ovršenika da je protekao rok zastare ostvarivanja tražbine. Navodi i da u svom prijedlogu prešućuje činjenicu da je tijekom godina vođen niz postupaka radi prisilne naplate predmetne tražbine, te da je upravo radi tih radnji zastara u više navrata prekidana, stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Smatra da svako podnošenje prijedloga za ovrhu ili drugih radnji poduzeti pred nadležnim tijelima radi ostvarivanja tražbine predstavlja razlog za prekid zastare. Slijedom navedenog, predlaže se sudu odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan te istog obvezati da naknadi troškove postupka ovrhovoditelja .

4. Slijedom navedenog, a na temelju članaka 209. i 210. u vezi s člancima 50. i 53. Ovršnog zakona, ovršenik predlaže da sud donese rješenje kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos zatraženi zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelja od dana 06.11.2024., koji zahtjev je podnesen protiv ovršenika na temelju presude Općinskog suda u Imotskom, broj:P.628/01 od dana 24.09.2001. godine, na kojoj presudi su otisnute potvrde pravomoćnosti(03.05.2002. godine) i ovršnosti(17.08.2003. godine), a koji zahtjev je zaprimljen kod FINA-e dana 13.11.2024., a podredno da sud donese zaključak kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja te pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Također se predlaže sudu donijeti rješenje kojim će naložiti ovrhovoditelju isplatu troška ovršnog postupka ovršeniku.

5. Prijedlog ovršenika je dijelom osnovan.

6. Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 209. i 210. OZ-a u svezi s člankom 50. i 52.. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.). Naime, navedenim zakonskim odredbama uređena su pravna sredstva ovršenika u situaciji kad zaprimi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će takav prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje prijenosa nedopuštenim primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

7. Sud je u dokazne svrhe izvršio uvid u dokumentaciju navedenu pod točkom 1.2 obrazloženja te izvršio uvid u spis Općinskog suda u Imotskom pod poslovnim brojem P-628/01 koji je priložen predmetu Pu P-3107/2019.

8. Odredbom članka 50. stavka 1. toč.3. OZ-a propisano je da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj dana 06.11.2024. (zaprimljen kod FINA-e dana 13.11.2024), podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji temeljem presude Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001. na kojoj presudi su otisnute potvrde pravomoćnosti (03.05.2002. godine) i ovršnosti (17.08.2003. godine).

10. Uvidom u spis Općinskog suda u Imotskom pod poslovnim brojem P-628/01 utvrđeno je da je presuda Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001. preinačena presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-786/02 od dana 03. svibnja 2002. te presudom Vrhovnog suda RH, Zagreb broj Rev 143/09 -2 od 5. srpnja 2005. na način opisan pod točkom 1.1. obrazloženja.

11. Imajući u vidu da presuda preinačena, no ne na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ovrhovoditelja), to je valjalo je dijelom usvojiti prijedlog ovršenika i odlučiti kao pod točkom I. izreke sve u skladu sa sadržajem presude Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001. preinačene presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-786/02 od dana 03. svibnja 2002. te presudom Vrhovnog suda RH, Zagreb broj Rev 143/09 -2 od 5. srpnja 2005. Pri tome treba naglasiti da je uvidom presudu Vrhovnog suda RH, Zagreb broj Rev 143/03 -2 od 5. srpnja 2005, utvrđeno da je odluka o parnično trošku ostala neizmijenjena, jer kako se u navedenoj odluci navodi "odluku tuženik nije posebno pobijao žalbom, a to ne čini ni revizijom" (list 28 spisa P-628/01 ili list 30 ovog spisa). Zbog navedenog ovaj sud nije proglasio nedopuštenim pljenidbu i prijenos sredstava u postupku izravne naplate u odnosu na dio točke III. izreke presude Općinskog suda u Imotskom, broj P- 628/01 od dana 24. rujna 2001. koja se odnosi na odluku o trošku, već samo u dijelu kojim je presuda Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001. preinačena i to u dijelu preko iznosa dosuđenog tužitelju (ovrhovoditelju) presudom Vrhovnog suda RH, Zagreb broj Rev 143/03 -2 od 5. srpnja 2005.

12. Nesporno je da je ovrhovoditelj dana 6. studenog 2024. (zaprimljen 13. studenog 2024.) podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji temeljem presude ovog suda, Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001., te da je ista u očevidniku zavedena pod rednim brojem 5. (list 21 spisa). Isto tako , proizlazi da je presuda Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001. preinačena presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-786/02 od dana 03. svibnja 2002. te presudom Vrhovnog suda RH, Zagreb broj Rev 143/03 -2 od 5. srpnja 2005. na način opisan pod točkom 1.1. obrazloženja.

13. Pri tome treba naglasiti da se je presuda Općinskog suda u Imotskom, broj P-628/01 od dana 24. rujna 2001. ovršna isprava koja je pravomoćna i ovršna u skladu s presudama Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-786/02 od dana 03. svibnja 2002. te Vrhovnog suda RH, Zagreb broj Rev 143/09 -2 od 5. srpnja 2005. Pregledom spisa pod poslovnim brojem P-628/01 utvrđeno je da je navedena presuda dostavljena tužitelju i tuženiku (dostavnice na poleđini lista 28 spisa P-628/01).

14. Kako je ovršna isprava temeljem koje se provodi postupak izravne naplate preinačena, no ne na način da je u potpunosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje ovrhovoditelja), valjalo je, kao što je ranije navedeno dijelom usvojiti prijedlog ovršenika i odlučiti kao pod točkom I izreke rješenja.

15. Sukladno čl. 53. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i . 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

.

16. Konkretno odredbom čl. 50 st. 1 (toč 7.) propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, te ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (toč. 11.) OZ-a, dok je odredbom članka 52.st.1 OZ-a propisano je će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u članku 50. stavak 1. točke 7. i točke 9. do 11 OZ -a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana.

17. S obzirom da je ovršenik istakao žalbene razloge iz čl. 50. stavak 1. točke 7. i točke 11. OZ-a te da je ovrhovoditelj osporio postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena, to je primjenom odredbe članka 52. OZ-a, valjalo riješiti i kao u izreci ovog zaključka.

18. S obzirom da je ovršenik dijelom uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj dijelom neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, no imajući u vidu vrijednost predmeta spora (316.223,15 EUR-a - list 22 ovog spisa) kao djelomičan uspjeh u postupku istome je priznat trošak sastava prijedloga (pravni lijek) sukladno Tbr.13.toč.1. u iznosu od 2000 bodova, što obračunato prema vrijednosti boda prema Tbr. 54, sve u granicama postavljenim zahtjevom rezultira iznosom od 4.000,00 €, a sve uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost (25% - 1000,00 €) kompletira ukupan trošak u iznosu od 5.000,00 €. Uvažavajući činjenicu da je ovršenik u ovom postupku uspio u omjeru od 37 % (74% - 50% osnov+24 %visina/2), a ovrhovoditelj 63% (50% osnov+ 76 %visina/2)), pa imajući u vidu i da u ovoj fazi postupka ovrhovoditelj nije zatražio naknadu troška ovršnog postupka, ovršeniku je potrebno obistiniti iznos od 1.480,00 Eura. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 3.520,00 Eura (preko iznosa 1.480,00 Eur-a do iznosa od 5.000,00 Eur-a) zahtjev ovršenika je odbijen kao neosnovan.

18.1. sukladno navedenom, trebalo je temeljem članka 14. stavka 5. i 6. OZ-a i 154. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. OZ-a odlučiti kao pod točkama II. i III. izreke rješenja.

Imotski, 26. lipnja 2026.

SUTKINJA

Sanja Vrgoč

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku 8 dana od dana dostave prijepisa rješenja, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- ovrhovoditelju pp

- ovršeniku pp

- Financijskoj agenciji -po pravomoćnosti

- u spis.