Pr-8/2020-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

[adresa], E [adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Angeli Koštro kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ER, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, SS Makarska, Građansko upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. lipnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Ćosića, odvjetnika i zz tuženika GR, zamjenika u ODO, dana 25. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e :

I\ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.382,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 87,22 eura od 16.09.2015. do isplate

- na iznos od 73,36 eura od 16.11.2015. do isplate

- na iznos od 96,00 eura od 16.12.2015. do isplate

- na iznos od 35,04 eura od 16.01.2016. do isplate

- na iznos od 79,04 eura od 16.02.2016. do isplate

- na iznos od 73,19 eura od 16.03.2016. do isplate

- na iznos od 83,55 eura od 16.04.2016. do isplate

- na iznos od 52,83 eura od 16.05.2016. do isplate

- na iznos od 60,94 eura od 16.06.2016. do isplate

- na iznos od 80,50 eura od 16.07.2016. do isplate

- na iznos od 84,56 eura od 16.08.2016. do isplate

- na iznos od 33,24 eura od 16.09.2016. do isplate

- na iznos od 45,28 eura od 16.10.2016. do isplate

- na iznos od 88,48 eura od 16.11.2016. do isplate

- na iznos od 75,14 eura od 16.12.2016. do isplate

- na iznos od 87,78 eura od 16.01.2017. do isplate

- na iznos od 77,87 eura od 16.02.2017. do isplate

- na iznos od 89,32 eura od 16.03.2017. do isplate

- na iznos od 59,84 eura od 16.04.2017. do isplate

- na iznos od 92,17 eura od 16.05.2017. do isplate

- na iznos od 58,85 eura od 16.06.2017. do isplate

- na iznos od 74,52 eura od 16.07.2017. do isplate

- na iznos od 84,84 eura od 16.08.2017. do isplate

- na iznos od 74,62 eura od 16.09.2017. do isplate

- na iznos od 79,17 eura od 16.10.2017. do isplate

- na iznos od 12,08 eura od 16.11.2017. do isplate

- na iznos od 65,04 eura od 16.12.2017. do isplate

- na iznos od 93,24 eura od 16.01.2018. do isplate

- na iznos od 86,45 eura od 16.02.2018. do isplate

- na iznos od 98,84 eura od 16.03.2018. do isplate

- na iznos od 95,25 eura od 16.04.2018. do isplate

- na iznos od 84,50 eura od 16.05.2018. do isplate

- na iznos od 86,84 eura od 16.06.2018. do isplate

- na iznos od 53,20 eura od 16.07.2018. do isplate

- na iznos od 70,62 eura od 16.08.2018. do isplate

- na iznos od 102,30 eura od 16.09.2018. do isplate

- na iznos od 57,52 eura od 16.10.2018. do isplate

- na iznos od 79,68 eura od 16.11.2018. do isplate

- na iznos od 101,25 eura od 16.12.2018. do isplate

- na iznos od 78,60 eura od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 101,10 eura od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 93,47 eura od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 98,42 eura od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 96,74 eura od 16.05.2019. do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 3.382,49 eura.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.516,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate, dana 10. travnja 2020. godine u kojoj navodi da je djelatnik tužene, Ministarstva unutarnjih poslova u Ispostavi granične policije u [adresa] i zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski, a koji rad obavlja kao smjenski u turnusima od po 13 sati. Tužitelj navodi da po nalogu nadređenih u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 30. travnja 2019. godine po nalogu nadređenih dolazio na posao 15 minuta ranije odnosno u 6 i 45 kada mu je smjena započinjala u 7 sati, a odlazio 45 minuta kasnije odnosno u 19 i 45 kada mu je smjena završavala u 19 sati. Kada mu je smjena počinjala u 19 sati da je tužitelj bio dužan doći na posao 15 minuta ranije odnosno 18 i 45 ,a odlazio 45 minuta kasnije odnosu u 7 i 45 kada mu je smjena završavala u 7 sati. Navodi da radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena kod svake smjene za 1 sat, a obzirom da u prosjeku odradi 13 smjena mjesečno da radi 13 sati više mjesečno od onoga što mu je plaćeno, te da ne koristi stanku. Tužitelj ističe da zahtijeva neisplaćeni iznos za rad duži od formalno propisanog radnog vremena za razdoblje od kolovoza 2015. do travnja 2019. godine po uređenom tužbenom zahtjevu u iznosu od3.382,49 eura.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu , te se protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva ujedno da osporava visinu tužbenog zahtjeva iznad iznosa od 13.524,12 kn. Navodi da obveza ranijeg dolaska u smjenu je postojala i postoji isključivo za granične prijelaze za pogranični promet (dalje GPPP) a ne i za međunarodne granične prijelaze (dalje MGP). Navodi da nakon 14. listopada 2013. godine za MGP ukinuta obveza ranijeg dolaska zbog preuzimanje službe te da se otprema službe od tog datuma vrši na samim graničnim prijelazima , a policijskim službenicima da je omogućeno da na navedene granične prijelaze dolaze i privatnim automobilima točno po početku službe dok je za policijske službenike koji nemaju prijevoz organiziran prijevoz koji polazi 15 minuta ranije iz policijske postaje i koji se može ali ne mora koristiti. Ističe da nikakve obveze za tužitelja, niti naloga od strane poslodavca nije bilo u smislu obveze njegovog ranijeg dolaska u PGP Imotski prije početka smjene na MGP dok za ove granične prijelaze nikada i nije postojala obveza ostajanja nakon odrađene smjene. Nadalje, ističe da za službenike koju su službu vršili na GPPP Sebišina-Drinovci i Slivno-Drinovačko Brdo je postojala i još uvijek da postoji potreba dolaska 15 minuta ranije i povrataka pola sata kasnije u službene prostorije PGP Imotski dok za GPPP Jovića mosta-Čitluk postoji potreba dolaska 15 minuta ranije u službene prostorije PGP Imotski i povratka 15 minuta kasnije u službene prostorije jer se na ovim graničnim prijelazima otprema službe vrši u policijskoj postaji.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (list 4), tablicu s brojem smjena i izračunom (list 11-12 i 18-19), podatke o broju smjena (list 13 i list 22), obračunske liste plaće (čist 24-113 uz suglasnost stranaka pročitan iskaza svjedoka FR (list 122-123), izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽR (list 125-126), uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedoka OR, ĆR i PR (list 153-164), uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedoka IR, CR, UR i ŠR (168- 181), te izveo dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke (list 191-193).

Specificirani tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj djelatnik MUP-a u Ispostavi granične policije u [adresa] , te da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski.

Među strankama nije sporno ni to da je tužitelj podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora. Nije sporno niti da je tužitelj na navedenim poslovima radio u turnusima.

Među strankama je sporno pripada li tužitelju naknada za rad duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu.

Temeljem odredbe čl. 41 st.1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/122 i 04/13) plaću službenika i namještenika čine osnovna plaća i dodaci na plaću.

Odredbom čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine 93/08, 89/12 i 104/13 dalje: KU) propisano je da će osnovna plaća službenika i namještenika se uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 50%, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom , neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 % , za rad u drugoj smjeni ikoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 80 minuta 10%, za rad u turnusu 5%.

Saslušani svjedoci NR, ERGS, ŠR, FR i BR, u bitnom su suglasno iskazali da su u utuženom razdoblju radili smjenski, da su do mjesta rada iz PP Imotski odlazili organiziranim prijevozom. Zbog navedenog da su svakog dana u postaju dolazili 15 minuta ranije, a za udaljenije prijelaze Sebišina i Slivno i pola sata ranije. Pojedini prijelazi kao npr. Sebišina, Slivno da su značajno udaljeni od policijske postaje u [adresa], pa da su policijski službenici koji su bili raspoređeni na te pogranične prijelaze na posao trebali doći i ranije 30 minuta), te da je vožnja do mjesta rada trajala u tim slučajevima od 40 do 60 minuta obzirom na udaljenost, gustoću prometa, gužve na prijelazima. Jedno službeno vozilo da je odvozilo sve policajce na prijelaze u istom smjeru, te da su policajci iz suprotne smjene nakon primopredaje službe istim vozilom se vraćali u policijsku postaju. Naime, iz navedenog proizlazi da su se policajci po završetku smjene, organiziranim prijevozom u PGP Imotski vraćali ne odmah po završetku smjene u 7:00 tj 19:00 nego i cca 20, 30 do 60 minuta nakon završetka smjene. Svi saslušani svjedoci, u bitnom su iskazali da granični prijelaz, bio on međunarodni ili pogranični, nisu mogli niti smjeli napustiti u 7:00 tj. 19:00, odmah po završetku smjene nego su mjesto rada napuštali tek po dolasku policajaca koji rade u slijedećoj smjeni odnosno nakon primopredaje smjene na svakom pojedinom graničnom prijelazu kojim su prolazili, organiziranim prijevozom. Po dolasku u policijsku postaju u [adresa] voditelj smjene da je trebao razdužiti službeno vozilo, te predati radna izvješća, za što mu je trebalo dodatno vrijeme s tim da su ovu obvezu imali i ostali policijski službenici za kontrolu državne granice ukoliko je samo jedan policajac raspoređen na pograničnom prijelazu, a što je bilo gotovo uvijek. Iz priložene dokumentacije, kao i iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na poslovima policijskog službenika za kontrolu državne granice kako na međunarodnim, tako i na pograničnim graničnim prijelazima. Iskazima navedenih svjedoka ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti iskazivali životno, logično, u bitnom suglasno, koji iskazi se međusobno nadopunjuju.

Iskazi svjedoka OR, ĆR i PR u dijelu u kojem navode da su od 2013. godine naovamo policijski službenici koji rade na međunarodnim prijelazima Vinjani Donji i Vinjani Gornji imali mogućnost dolaska na granični prijelaz i svojim privatnim osobnim automobilom u suprotnosti je sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru. Naime, iz pročitanih iskaza svjedoka, te iskaza saslušanog svjedoka, a kojima je ovaj sud poklonio vjeru, proizlazi da su tužitelj kao i ostali policijski službenici koji rade na poslovima kontrole državne granice, u utuženom razdoblju bili u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje [adresa] isključivo službeno organiziranim prijevozom. Imajući u vidu prednja utvrđenja ovaj sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad u turnusima tj. za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena sve pozivom na čl. 39 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 92/04, 114/04 i 150/04), te čl. 44 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 93/08, 89/12 i 104/13), a prema kojoj odredbi se osnovna plaća službenika može uvećati, između ostalog, i po osnovi rada u turnusima. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se honorirati tužitelju, pa bi tužitelju na temelju navedene odredbe pripadalo pravo na uvećanje plaće za rad dulji od punog radnog vremena

Visinu pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju tužitelj je izračunao na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec i podataka o broju odrađenih turnusa u mjesecu.

Prigovor tužene u odnosu na tužiteljev izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva na bazi prosječne vrijednosti sata je neosnovan. Naime, državnim službenicima i namještenicima su priznata određena prava na dodatke na plaću, koji jedni druge na isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u toj smjeni, pa je stoga pravilan izračun visine preciziranog tužbenog zahtjeva, temeljem prosječne bruto satnice, s sve polazeći od dokumentacije koju je dostavio tuženik. Istovjetan stav zauzela je i sudska praksa u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gžr -713/19 od 29. travnja 2020. godine, kao i odluke Vrhovnog suda RH broj Revr-184/19 od 30. siječnja 2019. godine i Rev 39/2022 od 27. lipnja 2023. godine prema kojem iz odredbi Zakona o radu i KU-a proizlazi da se državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedni druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rada u drugoj smjeni. Mjesečni iznosi navedeni u preciziranom tužbenom zahtjevu dospijevaju 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 84. st. 3. Zakona o radu odnosno čl. 92. st 3 ZR/14., izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH -120/13, 125/13, 148/13, Odluka USRH-83/14, 143/14, 136/15 dalje zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja u uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dana isplate. Odredbom čl. 45. st. 4 i 5 Zakona i čl. 61. st. 1 i 9 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05,96/06,68/07,146/08, 2/09, 9/99, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14, dalje: Pravilnik ) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14 tog zakona i čl. 11, 12 i 15 tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12 st. 9 tog Zakona, te umanjenog za osobni dobitak. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i isplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dopijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan.

Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim donosima („Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) .

U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužitelj nema zakonske osnove potraživati ispunjenje tražbine u navedenom roku, budući je odredbom čl. 328. st. 2. ZPP-a propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno da rok za izvršenje činidbe je 15 dana time da je rok za ispunjenje od osam dana propisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima. Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 200,00 eura, za sastav tužbe iznos od 200,00 2ura prema Tbr. 1. toč.1., za sastav podnesaka od dana 25. listopada 2023, dana 28. listopada 2024., dana 20. travnja 2026. i dana 10. svibnja 2026. godine, svaka radnja po 200,00 eura prema Tbr. 8. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 26. listopada 2023., dana 17. rujna 2024., dana 28. listopada 2024., dana 24. veljače 2026., dana 20. travnja 2026., dana 13. svibnja 2026. i dana 12. lipnja 2026. svaka radnja po 200,00 eura prema Tr. 9. toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV -a iznose 3.250,00 eura. Tužitelju je priznat i cjelokupno zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 266,00 eura kao neophodno potreban za vođenje ovog postupka što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 3.516,00 eura.

Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u postupku prema čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Makarskoj, dana 25. lipnja 2026. godine

S u d a c

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Zz tuženika

3. U spis