REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-746/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Kotromanović, odvjetnik u Pločama, protiv tuženice FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Luka Šiljeg, odvjetnik u Pločama, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj Psp-8/2025 od 28. listopada 2025., 25. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj Psp-8/2025 od 28. listopada 2025. u pobijanom dijelu – točki I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženica zasmetala tužiteljicu u zadnjem faktičnom i mirnom suposjedu prava služnosti prolaza i provoza na putu položenom između dva betonska zida širine cca 4,00 m na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na predjelu [adresa] u [adresa], na način da je u vremenskom periodu od 18.03.2023.do 30.03.2023. preko cijele širine puta izgradila željeznu ogradu (matu) postavljenu na betonskim stupovima prikazanih na Skici lista mjesta likom od A preko B i C pa sve do oznake D, prikazanih u nalazu i mišljenju vještaka mjernika ŠŠ od 26.03.2024. koji čini sastavni dio prvostupanjskog rješenja, pa je tuženici naloženo da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da s opisanog puta ukloni opisanu željeznu ogradu i betonske stupove u cijelosti i kani se svakog daljnjeg takvog ili sličnog smetanja posjeda, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Tužiteljici su dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 1.979,72 eura (točka III. izreke). Točkom II. izreke je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere, no taj dio prvostupanjskog rješenja nije predmetom žalbenog pobijanja i kao takav je postao pravomoćan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženica, dakle, pobija točku I. i III. izreke prvostupanjskog rješenja, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se ukine pobijani dio rješenja te predmet vratiti na ponovan postupak, odnosno da se isti preinači na način da tužbeni zahtjev bude odbijen u cijelosti, a tuženici dosuđeni parnični troškovi. Potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredaba članka 359. u vezi s člancima 381. i 438. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP).

3.1. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu u okviru kojeg pobija žalbu i žalbene navode, predlažući odbijanje žalbe tuženice i potvrđivanje prvostupanjskog rješenja.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite prema tuženici koja ju je smetala u posjedu prava služnosti prolaza i provoza, sve kako je opisano u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja odnosno točki 1. obrazloženja ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, u bitnome s obrazloženjem da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom suposjedu prava služnosti prolaza i provoza duž spornog puta, zajedno s vlasnicima odnosno posjednicima nekretnina na predmetnom području koji su se također služili tim putem, slijedom čega da je i aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, dok je sam čin postavljanja prepreka na put nesporan, pa iako ga je izvršio sin tuženice, tuženica da kao vlasnica i posjednica nekretnine na čijem dijelu je izvršeno smetanje ostaje pasivno legitimirana jer je takvo smetanje izvršeno u njenu korist, a ona se od toga nije ogradila.

7. Takvo rješenje doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1799/2024-2 od 12. svibnja 2025. ukinuto ranije rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Psp-4/2023-26 od 24. rujna 2024. iz razloga što je ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu toga je li tuženica osoba u čiju je korist smetanje suposjeda učinjeno, je li se ona s tim činom suglasila i kakva joj je namjera glede vraćanja posjeda tužiteljici, čime se trebalo razjasniti pitanje pasivne legitimacije tuženice, a zatim i pitanje ostvaruje li tužiteljica pravo na posjedovnu zaštitu.

8. Ispitavši pobijani dio prvostupanjskog rješenja u granicama žalbenih navoda tuženice, a pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. u vezi s člancima 381. i 438. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pravilno i zakonito.

9. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, njegova izreka je određena, jasna i u suglasju s obrazloženjem u okviru kojeg su izneseni valjani, dostatni i dosljedni razlozi o odlučnim činjenicama koje su utvrđene na temelju izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, u pogledu čijeg sadržaja nema proturječnosti između onoga što se nalazi u spisu i onoga što se navodi u prvostupanjskoj odluci.

9.1. Navedeno vrijedi, u smislu žalbenih navoda, i u pogledu utvrđenja prvostupanjskog suda da tužiteljica na predmetnom putu ostvaruje suposjed prava služnosti puta (sa svjedocima TŠ i OŠ), o čemu su razlozi izneseni u točkama 10. i 24. obrazloženja prvostupanjskog rješenja. Povrh toga, sve i u slučaju da tužiteljica zahtijeva manje od onog što bi joj pripadalo (zaštitu suposjeda umjesto posjeda, dopuštajući dakle suposjed i tuženici), to nije razlog koji bi doveo u pitanje opstojnost prvostupanjske odluke.

9.2. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da prvostupanjski sud ne obrazlaže da se tuženica nije ogradila od čina smetanja i da ne želi vratiti posjed tužiteljici, a u situaciji kada je nesporno da do kraja postupka tuženica, kao vlasnica i posjednica koja od takvog čina ostvaruje korist u vidu nesmetanog obuhvata svoje nekretnine, nije iskazala jasnu namjeru niti je pružila dokaza o uklanjanju zapreka koje je nesporno postavio njen sin.

9.3. Suprotnom žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. stavkom 1. ZPP-a, cijeneći pritom da je prvostupanjski sud valjano u točki 26. obrazloženja iznio, a što u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, da je tužiteljica još u tužbi predložila kao dokazni prijedlog „zatražiti od PP Ploče službenu zabilješku”, pa u situaciji kada je greškom sudu dostavljena druga potvrda, umjesto one koju je tužiteljica dostavila naknadno, to nije bilo zapreke da se ispravna potvrda u ponovljenom postupku uzme u obzir (članak 299. stavak 2. ZPP-a). Također, povreda odredbe članka 299. ZPP-a, sve i da je do nje došlo, ne bi u predmetnom slučaju bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (članak 354. stavak 1. ZPP-a) budući da pasivna legitimacija tuženice ne proizlazi samo iz sadržaja te potvrde, već i iz iskaza svjedoka koje je prvostupanjski sud pozitivno cijenio, kao i iz ustrajanja same tuženice, prilikom očevida, na alternativnom putu koji se u toj potvrdi spominje (točka 38. obrazloženja), što potvrđuje da predmetno smetanje, koje je počinjeno u okviru nekretnine čiji je tuženica vlasnik odnosno posjednik (bilo posredni bilo neposredni), tuženica i podržava.

9.4. Konačno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), uslijed čega ovaj žalbeni sud ocjenjuje da nije ostvaren žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. I materijalno pravo je ispravno primijenjeno na činjenično stanje koje je pravilno i potpuno utvrđeno u mjeri koja je relevantna za pružanje posjedovne zaštite.

10.1. Pravilno je sud prvog stupnja ukazao na primjenu odredaba čl. 10. st.1. i 5., čl. 6. i čl. 24. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV).

11. Člankom 21. stavkom 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prema trećim osobama imaju, sukladno odredbama članka 23. stavka 1. i članka 24. stavka 1. ZV-a, i posredni posjednik i suposjednik.

11.1. Člankom 22. ZV-a propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.), s time da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.).

11.2. Na naznačene odredbe ZV-a nadovezuje se odredba članka 441. ZPP-a kojom je propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Cijeneći sadržaj tih zakonskih odredbi, a kraj nesporne činjenice da su prepreke, na način kako je opisano u točki I. izreke pobijanog rješenja, postavljene od strane sina tuženice, svjedoka SŠ, kao i kraj utvrđenja prvostupanjskog suda da je takvo smetanje izvršeno u korist tuženice, posjednice i vlasnice nekretnine preko koje se prostire predmetni put, pri čemu se ona od takvih čina nije jasno ogradila niti je tijekom postupka iskazala nedvojbenu namjeru za povrat oduzetog posjeda, sve na uštrb tužiteljice kao višegodišnje (su)posjednice prava služnosti na putu koji prolazi kroz nekretninu tuženice – to je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno pravo kada je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Takva činjenična utvrđenja i pravne zaključke prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud kao pravilne i zakonite, pri čemu je do utvrđenog, relevantnog činjeničnog stanja prvostupanjski sud došao na temelju slobodne ocjene dokaza (članak 8. ZPP-a) koja je prihvatljivo i dostatno obrazložena i na koju je prvostupanjski sud, posebice u kontekstu načela neposrednosti pri izvođenju i ocjeni dokaza, imao pravo. Drugačija ocjena dokaza koju tuženica zagovara u žalbi, a koja se u bitnome svodi na njeno nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem, ne dovodi sama po sebi u pitanje opstojnost prvostupanjske odluke.

13.1. Pritom je za istaknuti da je tuženica još u početnoj fazi postupka potvrdila da su određene osobe koristile predmetni put za prolaz čemu su se njen sin i suprug protivili (zbog čega da su i postavljene predmetne prepreke) te da se tuženica zagovarala da tužiteljica i svjedok OŠ koriste drugi, alternativni put za pristup, o čemu je tuženica razgovarala s tužiteljicom kao i dala iskaz policiji (točke 24., 35. i 38. obrazloženja prvostupanjskog rješenja) – upravo iz čega je izvjesno i životno da je tužiteljica, prije čina smetanja, bila u (su)posjedu stvarne služnosti predmetnog puta (onemogućenog postavljanjem prepreka) i kao takva je legitimirana ostvariti prema tuženici posjedovnu zaštitu.

13.2. Ni problematiziranja u žalbi tuženice oko toga tko i kada je čistio predmetni put nemaju utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke, sve pored predmnjeve trajnosti (članak 19. ZV-a) jednom stečenog posjeda stvarne služnosti prolaza (pa bilo to i 2015. odnosno 2018. godine kada je put očišćen), na što nisu od utjecaja okolnosti privremenog karaktera (poput narasle trave ili raslinja koji su očišćeni u proljeće 2023.). S druge strane, prema stanju spisa nisu dokazane, od strane tuženice, okolnosti trajnijeg karaktera koje bi dovele do prestanka posjeda prava služnosti predmetnog puta.

13.3. Što se tiče, s druge strane, utvrđenja prvostupanjskog suda glede pasivne legitimacije tuženice, ista su pravilna posljedica ponovno ocijenjenog i djelomično ponovno izvedenog dokaznog materijala u spisu, u skladu s uputom i pravnim shvaćanjem ovog žalbenog suda iz ranijeg ukidnog rješenja, a nakon pogrešnog materijalnopravnog pristupa prvostupanjskog suda u prvotno ukinutom rješenju.

14. Neosnovani za predmet spora su i žalbeni navodi kojima tuženica upire na to da je u međuvremenu vlasnik tužiteljičine nekretnine postao OŠ, s obzirom na to da takvi navodi nadilaze činjenična pitanja o kojima se raspravlja u posjedovnoj parnici (članak 441. ZPP-a) odnosno ulaze u sferu pravnih odnosa koji nisu od važnosti za ovu pravnu stvar u kojoj je relevantno jedino to je li tužiteljica imala posjed stvarne služnosti koji joj je činom smetanja oduzela, odnosno bitno ograničila tuženica. Iz toga proizlazi i pravni interes tužiteljice za ishođenje odluke u ovoj pravnoj stvari, uspostavom ranije postojećeg posjedovnog stanja, isključivo kao činjeničnog a ne pravnog stanja.

15. Konačno, neodlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari su i žalbeni navodi tuženice da bi nekretnina na kojoj je izvršeno smetanje posjeda u međuvremenu promijenila katastarsku oznaku i da je u skladu s time tužiteljica morala urediti tužbeni zahtjev, sve s obzirom na to da predmet posjedovne zaštite ne mora nužno biti nekretnina koja je sposobna biti objektom prava vlasništva, već je dovoljno da je prijepor dovoljno identificiran, što u predmetnom slučaju i jest slučaj, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka koji se nadovezuje na izreku pobijanog rješenja i čini njegov sastavni dio, pri čemu nema proturječja između načina identifikacije prijepora u nalazu i mišljenju te izreci pobijanog rješenja.

16. Slijedom navedenog, valjalo je, primjenom odredaba članka 368. stavka 1. u vezi s člancima 438. i 381. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

17. Tuženica sa svojom žalbom nije uspjela, pa je primjenom odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Puli, 25. lipnja 2026.

Sutkinja

Helena Poropat