Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-1162/2019-69

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, iz [adresa], zastupana po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija&Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 11. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno i punomoćnika tuženika, 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3210289005 od dana 20.07.2007. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku Ignacu Vuger iz Sesveta, pod posl. brojem OV-7088/2007 dana 30.07.2007. godine, sklopljenog između tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u dijelu u kojem su iste iskazane u valuti švicarski franak, i to: Članak 1.

“...kredit u kunskoj protuvrijednosti od 115.815,00 CHF (slovima: stopetnaesttisućaosamstopetnaestšvicarskihfranaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.”

Članak 2.

“...iznos

kredita

115.815,00

CHF (slovima: stopetnaesttisućaosamstopetnaestšvicarskihfranaka)... .”

Članak 7.

“... u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 580,63 CHF (slovima: petstoosamdeset i 63/100 CHF)... .”

II. Odbija se prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, u dijelu koji glasi:

" 2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 7.831,66 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. pa do isplate i to do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vr ijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO -a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 0,72 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 5,65 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 12,28 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 17,86 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 5,71 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 1,65 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 7,14 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 5,59 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 40,47 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 14,86 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 43,29 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 47,14 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 49,09 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 44,47 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 43,80 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 36,56 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 30,20 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 34,12 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 39,10 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 36,26 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 33,50 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 39,84 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 45,85 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 52,17 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 50,51 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 61,16 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 58,42 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 62,21 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 91,62 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 84,93 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 110,05 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 96,80 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 86,83 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 110,83 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 128,56 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 115,71 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 117,59 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 108,36 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 111,98 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 144,88 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 146,91 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 178,08 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 152,28 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 137,48 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 138,40 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 146,34 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 157,35 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 156,81 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 152,05 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 154,51 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 155,80 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 152,78 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 155,91 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 142,63 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 151,72 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 152,75 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 152,71 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 158,15 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 154,18 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 131,49 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 131,76 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 128,64 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 126,25 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 128,37 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 130,17 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 132,26 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 132,80 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 136,18 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 138,59 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 138,44 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 139,34 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 139,09 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

sve u roku od 15 dana.“

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3210289005 od dana 20.07.2007. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku Ignacu Vuger iz Sesveta, pod posl. brojem OV-17088/2007 dana 30.07.2007. godine, sklopljenog između tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u dijelu u kojem je iskazana promjenjivost kamatne stope, i to: Članak 2.

“...Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama

Zagrebačke banke d.d. ... .”

Članak 7.

“...Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmjenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.”

IV. Odbija se prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu koji glasi:

„ 4. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 3.337,92 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. pa do isplate i to dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 30,34 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 57,77 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 78,77 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 68,42 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 46,34 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 36,66 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 37,58 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate,

- na iznos od 37,58 EUR od dana 1. listopada 2015. do potpune isplate, sve u roku od 15 dana. "

V. Djelomično se prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice te se nalaže tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, iz [adresa] da tužiteljici UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 5.006,57 Eur-a (pet tisuća šest eura i pedeset i sedam centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 9. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VI. Djelomično se odbija eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu u kojem ista traži isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 5.006,57 Eur-a od 1. listopada 2015. pa do 8. veljače 2026.

VII. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, iz [adresa] da tužiteljici UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.023,17 Eur-a (četiri tisuće dvadeset i tri eura i sedamnaest centi) zajedno za zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 2. veljače 2026., ispravljenog podneskom od 9. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 30. svibnja 2019. podnijela ovom sudu tužbu u kojoj u bitnom navodi da je 20. srpnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj 3210289005, solemniziran po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz [adresa], pod poslovnim br. OV -17088/2007 dana 30. srpnja 3007. (dalje u tekstu Ugovor o kreditu). Temeljem navedenog Ugovora o kreditu da je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit za kupnju stana u iznosu od 115.815,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom o kreditu i to odredbama čl. 2. Ugovora određena je kamatna stopa u visini od 4,50 % godišnje, koja je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Nakon sklapanja Ugovor o kreditu da je tužiteljica promijenila prezime, tako da se više ne zove AT, već UT. Predmetni kredit tužiteljica je otplaćivala, te da ga i dalje otplaćuje u mjesečnim anuitetima te je između parničnih stranaka sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu glede konverzije 20. siječnja 2016. Nadalje, da unatoč sklopljenom Aneksu ugovora i izvršenoj konverziji ima opravdan pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovoru o kreditu ništetne, a postojanje pravnog interesa je utvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. Poziva se i na Presudu suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. Da je s tuženikom potpisala i Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je bio ugovoren moratorij (početak) otplate kredita. Tužbu podnosi iz razloga što smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Da su povrede ugovornih odredbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kao i Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesenim u kolektivnom sporu koje je radi zaštite prava potrošača pokrenula „Udruga Potrošač“ protiv osam banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj, uključujući i tuženika. Poziva se i na pravomoćnu Presudu Visokog trovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u kojoj je utvrđeno da je između ostalog i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditu koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, da je pravomoćnom Presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je između ostalog i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim a donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključen ja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO-a. Poziva se i na Zakon o zaštiti potrošača, te navodi da su odredbe čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe, budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima tuženik propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim a donošenje valjane odluke. Pri tome je banka sporni kreditni proizvod sa valutnom klauzulom CHF prikazala kao povoljniji te je tužiteljica postupajući s povjerenjem prema tuženiku prihvatila tako prezentirane činjenice kao točne. Također, da tuženik nije transparentno prokazao ni izračun kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu Eur, tako da tužiteljica nije imala na raspolaganju sve informacije temeljem kojih bi mogla procijeniti koji je kredit uistinu povoljniji. Da je nedopuštenom i nepoštenom primjene valutne klauzule izražene u CHF tuženik stekao bez osnove iznos od 54.541,25 kn. Nadalje, da su tužiteljica i tuženik predmetni ugovor sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim odredbama o kojim stranke nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Da je na taj način ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je određena promjenjivost kamatne stope. Da je ništetna ugovorna odreda i o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je kamatna stopa tijekom trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa je povećavana tužiteljici nekoliko puta, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita, a tuženik da je na taj način stekao bez osnove iznos od 29.189,84 kn. Da s obzirom da su ranije citiranim pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivo j kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore koji su sklapani između 10. rujna 2003.-31. prosinca 2008., kao i ništetnosti ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o kreditu koji su sklapani između 1. lipnja 2004. -31. prosinca 2008. to da je tuženik sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio temeljem takvih odredbi Ugovora., a u vezi sa čl. 1111., 1115 te čl. 1046. ZOO-a. Nadalje, poziva se i na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, kao i na odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09). Slijedom navedenog podnosi tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak, kao i u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te traži isplatu preplaćenog iznosa od 54.541,25 kn s osnove valutne klauzule zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana svake pojedine uplate pa do isplate, kao i isplatu preplaćenog iznosa od 29.512,87 kn s osnove promjenjive kamatne stope zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana svake pojedine uplate pa do isplate, kao i troškova ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u bitnom navodi kako u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu prave osnove, visine (izračuna), kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Spori osnovu i tijek zakonskih zateznih kamata. Ističe prigovor zastare na sve iznose dospjele prije 30. svibnja 2014. Tuženik ističe prigovor aktivne legitimacije za one iznose koje tužitelj nije osobno vršio. Navodi da je kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačko kreditiranju (NN 102/2015) jer su tužiteljica i tuženik 20. siječnja 2016. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, te da su sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita. Da je banka prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama, a slijedom čega da za banku postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom. Da je konverzija kredita nastupila ne temelju očitovanja volje tužitelja, nakon što je tužitelj u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 dobio od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće ili ne prihvatiti konverziju, uključujući podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope u brojčanom iznosu. Pri tome je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u čl. 19 c ZID ZPK/15 na način da je banka bila dužna početno odobrenu CHF glavnicu kredita pretvoriti u EUR glavnicu po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, početno ugovorenu kamatnu stopu CHF kredita zamijeniti EUR kamatnom stopom koju je tužena banka primjenjivala na EUR kredite na datum sklapanja CHF ugovora o kreditu, iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih CHF anuiteta pretvoriti u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate pri čemu su takvi iznosi pretvoreni u EUR predstavljali osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih po novom EUR otplatnom planu, te ukupno uplaćene iznose (preračunate u EUR) a koji su veći od iznosa potrebnih uplata po usporednom EUR kreditu rasporediti kao pretplatu te iskoristiti za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplatiti korisniku kredita, pri čemu na iznos pretplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečaju razliku, već je njih snosio potrošač. Tužena banka bila je u obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit, a takvo zakonsko rešenje iz ZID ZPK/15 bilo je doneseno radi trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja trajne posljedice velikih tečajnih neravnoteža u odnosu na nacionalne valute i CHF. Na navedeni način tužitelj je stavljen u položaj kao da je od početka cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, a sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Nadalje, da je sklopljeni pravni posao povodom tužiteljevog prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Pravni posao kojim je izvršena konverzija (dodatak) odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka ugovora, i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Da su njime ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima) temeljem koje su se tužitelj (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tad uplaćene stope. Da je banka izradila novi otplatni plan s novim anuitetima u EUR te svim izmjenama ugovornih uvjeta koji uključuju i promjene kamatne stope i ostale promjene, te da je banka bila dužna dostaviti tužitelju propisani izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili ne prihvatiti tu ponudu. U novom otplatnom planu su između ostalog točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje otplate. Nakon toga sklapa se spomenuti pravni posao koji je po sili zakonskog uređenja uključivo promjenu valute kredita iz CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovora te i ubuduće, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR te sporazum o raspolaganju pretplatom. Dakle, sklapanjem dodatka tužitelj i tužena banka su u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih pretplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenog bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF, koji je konverzijom ab initio otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (Eur ugovorom), temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje pretplate. Kako su voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio) pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita. Da nisu osnovane ni tvrdnje tužitelja u pogledu osporavanja pretplate po osnovi promjena CHF tečaja jer je i pretplata po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15.Da je prihvatom konverzije CHF valutna klauzula nadomještena EUR valutnom klauzulom, a sklapanjem dodatka tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih pretplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, uključujući i po osnovi promjena CHF tečaja. Temeljem navedenog, predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti, e naložiti tužitelju isplatiti parnični trošak tuženiku.

3. Podneskom od 10. rujna 2019. tužiteljica u bitnom navodi da unatoč sklopljenom Aneksu i izvršenoj konverziji, ima opravdan pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a postojanje pravnog interesa u identičnim slučajevima je utvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev- 2869/18 od dana 12. veljače 2019. Poziva se i na presudu suda Europske unije poslovni broj C-118/17 od 14. ožujka 2019 u predmetu ĐT / Erste Bank Hungary Zrt. Nadalje, da je ništetne i nepoštene odredbe Ugovora o kreditu nemoguće popraviti i učiniti valjanim čak i provedbom konverzije, te da njena svrha nije samo pretvaranje kredita iz valute CHF u valutu EUR, već da je bilo potrebno da se tužitelj dovede u onu činjeničnu poziciju u kojom bi se nalazio da nije bilo primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, a da konverzijom nije došlo do takve situacije. Da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u skladu sa odlukom Vrhovnog suda u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.

4. Podneskom od 14. listopada 2019. tužiteljica navodi i da odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, niti Aneksom Ugovora o kreditu izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se Ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi koji se tiču promjenjive kamatne stope. Da se Aneksom Ugovora o kreditu se uredilo uređivanje pitanja određivanja kamatne stope nakon sklapanja Aneksa, ali ne rješava pitanje pretplaćenih kamata u kreditima kroz period do konverzije. Da se konverzija odnosi isključivo na ugovorne odnose i obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, a da nijedna odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, poput stjecanja bez osnove. Da je u konverziji rađen obračun od strane banaka kao prema kreditima sa valutnom klauzulom u Eur te bez jasnih parametara, kriterija i perioda izmjene, što iste čini ništetnima i u Euro kreditima. Da je zbog navedenog jasno kako je zapravo sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu došlo do konverzije faktički nepostojeće glavnice u švicarskim francima pa da je u trenutku sklapanja Aneks između stranaka postojao nesporazum glede njihovog bitnog sastojka.

5. Podneskom od 15. siječnja 2020. tuženik u bitnom navodi i da se osporava svojstvo potrošačkog ugovora CHF kreditu koji je predmet spora, te ujedno ukazuje na praksu zauzetu u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. kojom je pravni interes isključen i odnosu na korisnike konvertiranih kredita, pa navodi da se utoliko i tuženi zahtjev za isplatu ukazuje neosnovanim. Također, navodi i da ništetna odredba nekog ugovora može nadomjestiti voljom stranaka, odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa (VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019). Navodi i da tužitelj traži što mu ne pripada ni po odredbama ZOO-a, niti po ZID ZPK/15. Da je prihvatio konverziju slobodnom voljom (da je tužbom i ne spori) i da nema pravo nakon što je potpisao izračun konverzije, a potom i dodatak ugovoru tražiti dodatna plaćanja (nakon što su mu pretplate već priznate u konverziji) kao da nije konvertirao svoj raniji CHF kredit i kao da je ostao u CHF kreditu. Dakle, nakon što je prihvatio konverziju i sklopio dodatak ugovoru nema više pravo (ponovno) tražiti isplatu preplaćenih obveza koje su mu već obračunate i priznate prilikom konverzije. Da je cilj ZID ZPK/15 i bio u tome da se korisnici CHF kredita po svom financijskom položaju izjednače s korisnicima EUR kredita. Da tužbe u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa nisu relevantne za konvertirane kredite, te da zastarni rok za tražbine iz tih kredita nije prekinut podnošenjem tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa.

6. Podneskom od 17. rujna 2020. tužitelj se poziva na odluku VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.u kojoj je sud zauzeo stav o punoj restituciji potrošača, te navodi da je treba tumačiti u odnosu na sve potrošačke kredite i konvertirane i nekonvertirane, te ističe da korisnici kredita u kojima je izvršena konverzija uslijed pristanka na istu ne smiju biti stavljeni u slabiji, nejednak položaj od potrošača u CHF kreditima koji svoje kredite nisu konvertirali. Podneskom od 22. listopada 2021. tužiteljica se poziva i na presudu Suda Europske unije od 29. travnja 2021. u predmetu C-19/20, također poziva se i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici VSRH od 30. siječnja 2020. po kojem ni jedan dio potraživanja tužiteljice nije u zastari.

7. Podneskom od 3. prosinca 2021. tuženik ukazuje na odluku VSRH u oglednom sporu br. Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020., a u kojem je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju da su ništetne odredbe osnovnog govora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a što da znači da tužitelj u ovom postupku, nakon konverzije, ne može imati bilo kakvu tražbinu na povrat stečenog bez osnove zbog bilo kakve pretplate, odnosno stjecanja bez osnove iz vremena kad se primjenjivao ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF, jer je izabrao izjednačiti se u svojem pravnom položaju s dužnikom u eurski denominiranom kreditu, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Time je tužitelj raniju pravnu osnovu, s koje je primio i po kojoj je do tada otplaćivao kredit s retroaktivnim učinkom zamijenio posve novom pravnom osnovom. Stoga da tužitelj više ne raspolaže zahtjevom koji bi se oslanjao na pravu osnovu koja je njegovom voljom ab initio izgubila svaki pravni učinak u pogledu visine kreditne obveze, kojeg je imala po izvorno sklopljenom ugovoru o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF. Također, navodi i da tužitelj nije dokazao da je potrošač, niti da stan kupljen sredstvima kredita koristi isključivo za potrošačke svrhe. Nadalje, osporava osnovu i tijek zateznih kamata, smatra da zatezna kamata ne može nikako biti dosuđena prije podnošenja tužbe u ovom predmetu.

8. Podneskom od 11. svibnja 2022. tužiteljica nakon provedenog vještačenja uređuje tužbene zahtjeve na način da ime pretplate po osnovi zbog promjenjive kamatne stope umjesto iznosa od 29.512,87 kn, potražuje iznos od 25.149,54 kn, dok na ime pretplate po osnovi valutne klauzule CHF umjesto iznosa od 54.541,25 kn potražuje iznos od 59.007,64 kn.

9. Podneskom od 15. rujna 2022. tuženik se protivio navedenoj preinaci, te ako ista bude dopuštena istakao prigovor zastare na sve preinačene iznose.

10. Tužiteljica podneskom od 2. veljače 2026., ispravljenim podneskom od 9. veljače 2026. uz primarni postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji predlaže usvojiti ako sud ocijeni da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice po kojem bi imala pravo na potpuno obeštećenje i restituciju, zbog provedene konverzije u valutu Eur, a sud utvrdi da bi tužiteljica imala pravo na zakonsku zateznu kamatu na preplaćene anuitete s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF do dana konverzije, pa sukladno odredbama čl. 188.st.2. ZPP-a postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa zatezne kamate na preplaćene iznose anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 5.006,57 Eur-a ( iznos od 20.810,25 kn/2.761,99 Eur-a u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na pretplaćene iznose anuiteta po osnovi valutne klauzule, te iznos od 16.911,81 kn/ 2.244,58 Eur-a u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na preplaćene promjenjive kamatne stope) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. listopada 2015. pa do isplate. Smatra kako je odlučivanje o istima svrsishodno za konačno rješenje spora.

11. Podneskom od 29. travnja 2026. tuženik se protivio preinaci i istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio.

12. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao slijedeće dokaze:

Ugovor o namjenskom kreditu od 20. srpnja 2007. (list 9-15 spisa), Dopis tuženika od 12. studenog 2015. sa izračunom konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 28-35 spisa), informativni sažetak obračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 36 spisa), pregled otvorenih stavki na dan 30. rujna 2015. (list 38 spisa), prijedlog izmjene ugovora o kreditu (list 40 spisa), promet po kreditu (list 42-55 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u Eur od 20. siječnja 2016. (list 18-22 spisa), Izvještaj KPMG (list 62-64 spisa), Nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića od 17. ožujka 2022. (list 424-429 spisa), Dopuna financijskog vještačenja Zrinka Ručevića od 10. svibnja 2022. (list 454 spisa), Očitovanje na prigovore financijskog vještaka Zrinka Ručevića od 3. studenog 2022. (list 541 -542 spisa), dodatno financijsko vještačenje financijskog vještaka od 26. lipnja 2023. (list 597-606 spisa), očitovanje vještaka na prigovor tuženika od 25. ožujka 2025. (list 621- 622 spisa), saslušana je tužiteljica na ročištu kod ovog suda 11. svibnja 2026. (list 661- 662 spisa).

13. Među strankama u postupku nije sporno:

- da je banka kao kreditor sklopila sa tužiteljicom kao korisnikom kredita Ugovor o namjenskom kreditu, koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz [adresa] 30. srpnja 2007. pod poslovnim brojem OV-17088/2007, kojim ugovorom je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 115.815,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, te po kojem ugovoru se tužiteljica obvezala tuženiku platiti u anuitetima iznos kredita od 115.815,00 CHF i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. U članku 2. predmetnog ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje. Čl. 7. Ugovora ugovoreno je da tužiteljica otplaćuje kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF, te da prvi anuitet iznosi 580,63 CHF. Ugovoreno je i da za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete;

- da je predmetni Ugovor o kreditu konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (NN 102/2015) jer su ugovorne strane dana 20. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom.

14. Među strankama u postupku je sporno jesu li ništetne odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja, radi li se o potrošačkom ugovoru o kreditu kao i jesu li stranke konverzijom riješile sve svoje pravne odnose, sporna je i aktivna legitimacija tužiteljice, kao i je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja.

15. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP -a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi (točka I. i II I. izreke presude) osnovan, nije osnovan prvotno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa s osnove valute ni preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope, te zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose s osnove valute i s osnova promjenjive kamatne stope tekućih od 1. listopada 2015. do isplate (točka II. i IV. izreke), ali je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.006,57 Eur-a s osnove zatezne kamate na preplaćene iznose promjenjive kamatne stope i valutne klauzule (obračunatih do 30. rujna 2015.), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 9. veljače 2026. pa do isplate (točka V. izreke).

16. U ovom postupku prvenstveno je bilo za istaknuti kako je tužiteljica podneskom od 2. veljače 2026., ispravljenim 9. veljače 2026. pored prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, (koji je nakon provedenog vještačenja u postupku uredila podneskom od 11. svibnja 2022.) postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a kojoj preinaci se tuženik protivio. Tuženik se protivio i uređenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog vještačenja učinjenom podneskom od 11. svibnja 2022., međutim po mišljenju ovog suda tuženik se navedenoj preinaci ne može protiviti, jer je riječ o tkz. nepravoj preinaci nakon što je tužiteljica nakon provedenog vještačenja saznala za točan iznos, odnosno visinu predmetnog potraživanja (i to u odnosu na pretplatu sa osnove valute).

17. U odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev od 2.veljače 2026, ispravljen podneskom od 9. veljače 2026. sud je navedenu preinaku dopustio unatoč protivljen ju tuženiku, u skladu sa odredbom čl. 190.st.2. i 3. ZPP-a iz razloga što smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a ovo posebice imajući u vidu da je tužiteljica postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatom iznosa zakonskih zateznih kamata na pretplaćene iznose valute i promjenjive kamatne stope, u skladu sa provedenim financijskim vještačenjem (koji iznos je sad uglavničen), u trenutku kada je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije bilo podložno tumačenju sudova. Ovo se posebno ukazuje opravdanim, imajući u vidu najnoviju Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2026. Rev-457/2025, koja je donesena u tijeku donošenja ovdje predmetne presude. U skladu sa navedenim, sud je dopustio preinaku tužbe, te je riješio kao u izreci ovog rješenja.

18. U odnosu na pravna utvrđenja iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interese za istaknuti je kako slijedi.

19. Odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. Tužiteljica se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik).

20. Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a gdje je između ostalog navedeno da u svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, a ne interesima potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Odluka VTSRH potvrđena je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

21. Jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena je nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 4.7.2013., presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014., presudom Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14 od 9.4.2015., te presudom Ustavnog suda RH br. U-III-2521/2015 od 13.12.2016. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

22. Valutna klauzula je pak, pravomoćno utvrđena nepoštenom i ništetnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/18 od 3.9.2019.

23. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora te predstavlja potrošački ugovor, a što će biti obrazloženo u nastavku. Stoga se i na taj ugovor primjenjuju utvrđenja iz prethodno navedenih odluka.

24. U odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke za istaknuti je kako slijedi.

25. Čl. 3. st.1.t.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003,46,2007 dalje u tekstu ZZP) propisano je da je »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nadalje, čl. 81.st.1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2 navedenog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Čl. 84. ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Čl. 87. st.1. ZPP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 dalje u tekstu ZOO) propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Radi se o jednom od temeljnih načela obveznog prava.

26. Čitanjem samog Ugovora o kreditu, kao i saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da se radilo u unaprijed sastavljenom Ugovoru od strane banke kao jače ugovorne strane, dok je tužiteljica kao druga ugovorna strana taj ugovor mogla ili prihvatiti kao takav ili ostaviti.

27. Ocjenom iskaza tužiteljice (list 373- 375 spisa) kojem ovaj sud poklanja vjeru u cijelosti kao istinitom, vjerodostojnom i podudarnom materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu utvrđeno je da je tužiteljica htjela podići kredit u kunama, ali je dobila odgovor od banke da s obzirom na njena primanja ne može podići kredit ni u kunama ni u eurima, već isključivo u švicarskim francima, a na njeno pitanje zašto je tome tako, nije dobila odgovor. Također, utvrđeno je i da tužiteljicu nitko od strane banke niti prije, a ni u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije upozorio na rizik ugovaranja kredita u u valuti švicarski franak, tim više od strane banke su joj govorili da je ta valuta dugi period stabilna i da je ista u redu. Također, nitko joj od strane banke nije ništa posebno objašnjavao vezano za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, načinu na koji se ista mijenja, odnosno o čemu konkretno ovisi promjena te kamatne stope, kao što joj nisu ukazali kako valuta koja je ugovorena, a tako i promjenjiva kama tna stopa u konačnici mogu utjecati na visinu anuiteta koji je ugovoren. Da je imala pitanja vezanih za promjenjivu kamatnu stopu, ali joj je rečeno da se ista može biti minimalna, odnosi da neće dolaziti do nikakvog značajnog povećanja. Nadalje, da je predmetni ugovor o kreditu konvertirala, ali iz razloga što joj je to bila jedina opcija, ali da nije imala nikakve mogućnosti birati uvjete, već je mogla prihvatiti uvjete banke za konverziju pa istu prihvatiti ili ne. Dakle, bilo je nužno da konverziju prihvati, jer u suprotnom jedini izbor je bio da proda stan kako bi vratila potraživanje banke. Predmetni ugovor o kreditu, kao i dokumentaciju za konverziju sastavila je banka. Predmetni ugovor o kreditu podigla je za rješavanje stambenog pitanja, odnosno kupnje stana u kojem danas žive ona i njena obitelj. Predmetni stan korišten je isključivo u privatne svrhe, u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i otplate istog nije bila vlasnica obrta.

28. Prvotno je trebalo utvrditi radi li se u konkretnom predmetu o potrošačkom ugovoru.

29. U skladu sa odredbom čl. 3. st.1.t.1. ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

30. Uvidom u sam ugovor o kreditu utvrđeno je da je namjena kredita kupnja stana. Iskazom saslušane tužiteljice koji sud u cijelosti drži istinitim, uvjerljivim i životnim sud je utvrdio da je tužiteljica predmetni kredit podigla radi rješavanja stambenog pitanja, odnosno stana u kojem i danas živi sa svojom obitelji. Predmetni stan korišten je isključivo u privatne svrhe, u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i otplate istog nije bila vlasnica obrta.

31. Dakle, po mišljenju ovog suda nesporno se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu.

32. Nadalje, tužiteljicu prije i u vrijeme sklapanja ugovora nitko nije upozorio na rizik ugovaranja kredita u valuti švicarski franak. Specifičnosti te valute bile je poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču. Ona kao takva nema stručnog znanja, a banka ju kao profesionalac o tome nije ni informirala niti je upozorila što to konkretno za nju znači, odnosno kako isto može utjecati na visinu njene preuzete obveze. Potrašač nije mogao biti svjestan rizika koji je time na sebe preuzeo. Nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda uzrokuje značajnu neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Navedeno iz razloga što banka zna za taj rizik, ali ga prešućuje potrošaču, tim više uvjerava tužiteljicu da je to sigurna valuta, pri čemu joj navodi da radi njenim primanja može podići kredit samo u valuti švicarski franak, dok nije kreditno sposobna za kredit u valuti kune ili eura. Na taj nač in tužiteljica je nesporno bila dovedena u situaciju „uzmi ili ostavi“.

33. Također, tuženik ne obavještava tužiteljicu i ne upozorava je na potencijalne rizike ugovaranja promjenjive kamatne stope, niti joj ukazuje na koji način isto može utjecati na visinu plaćanja anuiteta. Pri tome ta odredba ovisi o odluci banke i ista nije razumljiva jer iz iste nisu vidljivi nikakvi kriteriji o čemu ovisi i kako se može mijenjati ta kamatna stopa.

34. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

35. Dakle tuženik nije na transparentan način obavijestio tužiteljicu o razlozima i načinu promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Dakle, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja sukladno odluci banke je ovisna isključivo o odluci tuženika, u njoj nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti stope za koju se veže promjena, a pravilnost promjene potrošač ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

36. Zaključno, banka kao jača ugovorna strana na unaprijed pripremljenom standardnom obrascu ugovora u ugovor ugrađuje valutu švicarski franak, bez da tužitelja kao potrošača obavještava i upozorava na mogućost potencijalnog rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskom franku, kao i na konkretno značenje promjene kamatne stope od početno ugovorene u skladu sa odlukom banke, na taj način ne omogućujući tužiteljici da ona procijeni što ugovaranje navedene odrede predstavlja za nju u ekonomskom smislu, čime po mišljenju ovog suda navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

37. Prethodno navedene ugovorne odredbe koje je u predmetom ugovoru o kreditu pripremio tuženik su u svojoj ukupnosti dovele do toga da je tužiteljica iako je uredno podmirivala mjesečne anutitete su isti s vremenom značajno rasli (od prvotne rate oko 2.500,00 kn koja je tijekom vremena narasla do oko 4.200,00 kn), pa umjesto da se njena ukupna obveza po kreditu smanjuje, ista je znatno rasla. Navedeno uzrokuje značajnu neravnotežnu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice, što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

38. U skladu sa svim prethodno navedenim, takve ugovorne odredbe su ništetne u skladu sa čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP, i u skladu sa odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.

39. Nadalje, za istaknuti je i kako je u predmetnom slučaju radilo o tipskom ugovoru, jer je isti unaprijed sastavljenom od strane banke kao jače ugovorne strane, koja nudi drugoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi. Dakle, radi se o tipskom ugovoru, koji je ništetan ako je sastavljen suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja odnosno ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, u skladu sa odredbom čl. 296. ZOO-a.

40. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Z i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

41. Naposljetku, potrebno je ukazati i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u kojoj je posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

42. U skladu sa svim prethodno navedenim, trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista traži utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te riješiti kao u točki I. i II I. izreke ove Presude.

43. U odnosu na tvrdnje tuženika su sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu od 20. siječnja 2016.g. voljom tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom, te kako tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita, za istaknuti je kako slijedi.

44. U tijeku pisanje ove presude, objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u predmetu Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026., u kojoj odluci je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji."

45. Navedeni stav Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je nakon što je u prethodno citiranoj Presudi detaljno obrazloženo zašto tome smatra tako, pa tako između ostalog u bitnom navodi:

- kako smatra da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošača. Da je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF, isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. Na temelju odredbi čl. 19.b i čl. 19.c koji su dodani čl. 1. ZID ZPK/15 proizlazi da vjerovnik i dužnik uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR) s time da se razlika između više uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, kojom se ovisno o okolnostima slučaja postupa sukladno dodanoj odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15;

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 4. ožujka 2020. u predmetu Gos-1/2019, dao odgovor da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli;

- ukazuje na presudu Suda EU u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. donesenu u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, i gdje je Sud EU dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tako je Sud EU odgovarajući na postavljeno pitanje izrazio pravno shvaćanje da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjene njihova originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive;

- zaključuje da sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 kojim su stranke iznova od dana sklapanja Ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, na valjan način, ugovoren među strankama, prestala je obveza tuženice (čl. 160. ZOO) na povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF, a koja bi obveza proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti, više plaćeni iznosi, nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice. ZID ZPK/15 je u odredbama čl. 19.d i čl. 19.e prop isao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju Ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još prije sklapanja Aneksa Ugovora proučiti njegove odredbe;

- navodi i da primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate te devizne klauzule u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu, a na način kako je to određeno u ZID ZPK/15. Kod toga napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, da se radilo o valjanom izboru koji je učinjen od strane korisnika kredita i potrošača i u skladu sa zakonom čija ustavnost i zakonitost nije dovedena u pitanje. Stoga nema nejednakosti tužitelja pred zakonom i sudovima jer na potrošače koji su konvertirali kredit primjenjuje se specijalni propis ZID ZPK/15 na temelju kojeg je konverzija kredita provedena i između stranaka zaključen Aneks ugovoru o kreditu koji izaziva pravne učinke. Nasuprot tome, na potrošače koji nisu proveli konverziju svog kredita navedeni lex specialis nije moguće primijeniti i stoga se ne radi o usporedivoj pravnoj situaciji;

- kako su se na tržištu nudili financijski proizvodi - krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom

- kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta – u ovom slučaju financijskih usluga;

- da u takvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu;

- učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje. Na taj je način, prema ocjeni revizijskog suda, zaključenjem Aneksa ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19.c st. 1. toč. 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva - unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vezi s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja.

46. Ovaj sud prihvaća prethodno citirano pravno shvaćanje i utvrđenja Vrhovnog suda iz odluke Rev-457/2025 od 27. svibnja 2026., jer je ono u skladu sa utvrđenim činjenicama i mjerodavnom pravu u ovom predmetu. Primjenom navedenog pravnog shvaćanja i pravnih utvrđenja iz navedene odluke na konkretan slučaj, sud je ocijenio da tužiteljici ne pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa radi ugovorene valutne klauzule, i preplaćenih iznosa radi ugovorene promjenjive kamatne stope.

47. Međutim, u navedenoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je i stav, koji ovaj sud u cijelosti prihvaća, da tužitelju pripadaju od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (30. rujna 2015.) zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF, što znači na sve one iznose koje je tužitelj plaćao više od početnog tečaja i od početne kamatne stope. Kod toga je također potrebno dodati da tužitelju te zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve preplate utvrđene Aneksom Ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15. Navedeno, iz razloga što taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji niti je uređen u ZID ZPK/15, pa je u tom dijelu osnovan zahtjev tužitelja na temelju općeg propisa iz čl.1111. i čl. 1115. ZOO-a.

48. U odnosu na zakonske zatezne kamate, tužiteljica iste eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom potražuje na preplaćene iznose anuiteta s osnove promjenjive kamate stope i valutne klauzule u CHF u ukupnom iznosu od 5.006,47 Eur-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 1. listopada 2015. pa do isplate.

49. Radi utvrđivanja visine tražbine tužiteljice sud je izveo dokaz vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., financijskom vještaku Zrinku Ručeviću.

50. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 17. ožujka 2022. proizlazi da je tužiteljica u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu (do 30. rujna 2015.) pretplatila iznos od 25.149,54 kn, a u odnosu na valutu iznosu od 59.007,64 kn. Također, naveo je i da je konverzijom djelomično namireno potraživanje tužiteljice i to za iznos od 18.016,82 kn.

51. Radi prigovora tuženika na izračun vještaka, u vidu uzimanja u obzir pretplate prilikom izračuna, te negativnih tečajnih razlika, vještak je to je vještak 26. lipnja 2023. izradio dodatno financijsko vještačenje.

52. U dodatnom financijskom vještačenju vještak je obračunao i zatezne kamate na mjesečne iznose po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi tečajnih razlika, te je utvrdio da ako se promatraju samo pozitivne razlike da je nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose (pozitivne razlike) po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi tečajnih razlika, za razdoblje od dana plaćanja do dana konverzije (30. rujna 2015), kao i nakon uračunavanja efekta konverzije (pretplate u iznosu od 18.016,82 kn) preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. u iznosu od 103.862,42 kn odnosno 13.784,91 Eur (84.157,18 kn (11.169,58 Eur) glavnice i 19.705,24 kn (2.615,33 Eur) dospjelih nepodmirenih zateznih kamata. Također, ako se promatraju svi iznosi (pozitivi i negativni) je nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi tečajnih razlika, za razdoblje od dana plaćanja do dana konverzije (30. rujna 2015), kao i nakon uračunavanja efekta konverzije (pretplate u iznosu od 18.016,82 kn) preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. u iznosu od 97.981,28 kn odnosno 13.004,35 Eur (78.843,78 kn (10.464,37 Eur) glavnice i 19.137,50 kn (2.539,98 Eur) dospjelih nepodmirenih zateznih kamata.

53. U prethodno navedenom dodatnom očitovanju vještak je iskazao i iznose zakonske zatezne kamate na razlike u anuitetima i to u iznosu od 16.911,81 kn, kao i iznos zatezne zatezne kamate na tečajne razlike u iznosu od 20.810,25 kn (list 605 spisa) i to od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa do 30. rujna 2015.

54. Tuženik je i na dopunu nalaza i mišljenja imao primjedbi navodeći da je vještak iznose priznate u konverziji (pogrešno) odbio od zakonskih zateznih kamata, a ne od glavnice.

55. Tužiteljica nije imala primjedbe na dodatno očitovanje vještaka.

56. Nijedna od stranaka nije imala primjedbe na izračun zakonskih zateznih kamata na razlike u anuitetima, kao i na izračun zakonskih zateznih kamata na tečajne razlike.

57. Vještak se 25. ožujka 2025. očitovao na primjedbe tuženika, te je naveo kako se kod uračunavanja radi o pravnom pitanju, te kako je isti zadaka izradio u skladu sa odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da nije računao zakonske zatezne kamate na pretplatu utvrđenu konverzijom, već na iznose koji se predmet ovog postupka.

58. Nakon odgovora vještaka, tuženik nije imao daljnjih primjedbi.

59. Ovaj sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao i Dopunu tom nalazu i mišljenju kao stručan i nepristran, dan na temelju odgovarajućih izračuna te primjena tečaja i kamatnih stopa te detaljno obrazložen.

60. Kako u odnosu na iznos zakonskih zateznih kamata koje tužiteljici pripadaju u ovom postupku nijedna od stranaka nije imala primjedbi, a kako iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da je od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa do 30. rujana 2015. zakonske zatezne kamate na razlike u anuitetima iznosi 16.911,81 kn/2.244,58 Eur-a, a zatezne kamate na tečajne razlike iznosi 20.810,25 kn/2.761,99 Eur-a (list 605 spisa), trebalo je usvojiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice te naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.006,57 Eur-a, na ime zakonske zatezne kamate na pretplaćene iznose anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF, a koje kamate su obračunate od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa pa do 30. rujna 2015.

61. Kako je tužiteljica navedene iznose kamata zatražila i u dijelu prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, i to kako zakonske zatezne kamate na preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule i zakonske zatezne kamate tekuće na preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope tekuće od dana plaćanja svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, trebalo je dio prvotnog zahtjeva odbiti za isplatu iznosa zakonske zatezne kamate na preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule i zakonske zatezne kamate tekuće na preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope za razdoblje od 1. listopada 2015. pa do isplate.

62. Naime, tužiteljici navedeni iznos zakonske zatezne kamate na preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule i zakonske zatezne kamate tekuće na preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope pripada od dana sklapanja ugovora pa do pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (do 30. rujna 2015.).

63. Kako je tužiteljica zakonsku zateznu kamatu na preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule i zakonske zatezne kamate tekuće na preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom zatražila uglavničene (i to obračunate od dana svake pojedine uplate pa do 30. rujna 2015.), te je istoj navedeni iznos od 5.006,57 Eur-a i priznat (točka V. izreke Presude), iz navedenog razloga je u dijelu prvotnog postavljenog tužbenog zahtjeva trebalo odbiti zatraženu zakonsku zateznu kamatu na preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule i zakonske zatezne kamate tekuće od 1. listopada 2015. pa do isplate.

64. Tužiteljica nadalje eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom na navedeni iznos od 5.006,57 Eur-a potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1. listopada 2015. pa do isplate.

65. Tužiteljici zatezna kamata na preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule i zakonske zatezne kamate tekuće na preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope pripada od dana sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom kredita (do 30. rujna 2015.).

66. Valja navesti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i pravima potrošača koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

67. Identično pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj: Rev 925/2023 od 8. travnja 2025 , a navedeno pravno shvaćanja proizlazi i iz odluke poslovni br. Rev-457/2025.

68. Imajući u vidu navedena pravna shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana kada su iskorišteni za namirenje obveze po valjano sklopljenom Dodatkom Ugovora o kreditu temeljenim na prisilnim odredbama Glave IV.a Zakona o potrošačkom kreditiranju.

69. Nadalje, skladu sa odredbom čl. 31.st.2. ZOO-a tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata na iznos neisplaćenih kamata od dana podnošenja sudu zahtjeva za isplatu.

70. Kako je tužiteljica podnijela sudu zahtjev za isplatu neisplaćenih kamata u iznosu od 5.006,57 Eur-a podneskom od 9. veljače 2026. (kojim podneskom je uredila tijek kamate na sada uglavničenu kamatu) pa do isplate, istoj je trebalo na navedeni iznos od 5.006,57 Eur-a priznati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 9. veljače 2026. pa do isplate, slijedim čega je riješeno kao u točki V. izreke presude.

71. Odnosno, trebalo je odbiti dosudu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 5.006,57 Eur-a od 1. listopada 2015. pa do 8. veljače 2026. (jer istoj kamata pripada do 30. rujna 2015., te daljnja kamata od tako postavljenog zahtjeva od 9. veljače 2026.), slijedom čega je riješeno kao u točki VI. izreke Presude.

72. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za istaknuti je kako je isti neosnovan.

73. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. navedeno je da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž-7129/13, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu. U odnosu na valutnu klauzulu zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. godine, a zastarni rok se računa 5 godina od tada sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 30. svibnja 2019. i u odnosu na valutu i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, to nije nastupila zastara tih tražbina tužiteljice. Pri tome nije zastario niti jedan pojedinačni iznos jer su zahtjevi za preplatu po anuitetima dakle i za kamatu i za valutu cjeloviti restitucijski zahtjevi.

74. S obzirom da tuženik u tijeku cijelog postupka ističe prigovor zastare, pa tako i prigovor zastare nakon provedenog financijskog vještačenja za istaknuti je da je prema stavu VSRH broj Su-IV-162/21 zauzet jasan stav da u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Konačno valja dodati da je i zauzeto shvaćanje VSRH izraženom u presudi Rev -254/24 od 23. travnja 2024. jasno navedeno da kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe. Ova presuda je u cijelosti identična pravnom shvaćanju VSRH glede preinake s druge Sjednice građanskog odjela od 27.05.2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5 koje glasi "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP -a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

75. Pri tome se ističe da je tužiteljica uredila svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja na način da je u odnosu na preplaćene iznose s osnove valutne klauzule povisila tužbeni zahtjev, dok je isti u odnosu na preplaćene iznose s osnove promjenjive kamatne stope snizila. Također, nakon dopune nalaza i mišljenja postavila je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tražila isplatu zakonske zatezne na preplaćene iznose s osnove valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 5.006,57 Eur-a.

76. U odnosu na zakonske zatezne kamate, iste je tužiteljica utužila i prvotno postavljenom tužbom od 30. svibnja 2019. (tekuće na sve pojedinačno plaćene iznose od plaćanja pa do isplate), koje je sada u okviru eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva uglavničila (obračunate od plaćanja svakog pojedinačnog iznosa do 30. rujna 2015.), pa je zastara u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva po mišljenju ovog suda prekinuta u trenutku podnošenja prvotne tužbe.

77. Sukladno svemu prethodno navedeno, trebalo je usvojiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice (osim u dijelu više zatražene daljnje kamate) i riješiti kao u točki V. izreke ove Presude.

78. Konačno, u odnosu na istaknutu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice iz razloga da su uplate kredita vršile i treće osobe, a ne samo tužiteljica za istaknuti je kako isti nije osnovan, iz razloga kako slijedi. Iz prometa po kreditu (list 44- 55 spisa) vidljivo je da je svega par uplata osim tužiteljice UT (ranije AT) izvršio i VT. Navedeni prigovor je neosnovan, a o tom pitanju shvaćanje je dao i Ustavni sud RH u većem broju odluka donesenim 7. lipnja 2023. i to: U-III-5101/2021, U-III-6022/2021, U-III-6027/2021, U-III-6158/2021, U-III-

7227/2021, U-III-535/2022, U-III-587/2022, U-III-878/2022, U-III-1246/2022, U-III-

1358/2022, U-III-2103/2022, U-III-108/2022, U-III-3119/2022, U-III-3122/2022, U-III-

4120/2022, U-III-4182/2022, U-III-4492/2022, U-III-4493/2022, U-III-4499/2022, U-III- 4995/2022, U-III- 5203/2022, U-III-5360/2022, U-III-539/2022. U tim odlukama USRH je naveo da činjenica da su treće osobe, različite od korisnika kredita, otplaćivale neke anuitete (kao što su članovi obitelji, bračni drugovi, sudužnici i dr.), nije od utjecaja i time korisnici kredita nisu izgubili aktivnu legitimaciju u smislu članka 1111. ZOO-a zahtijevati povrat stečenog bez osnove jer su te treće osobe, u skladu s člankom 161. ZOO-a platile dug u ime i za račun korisnika kredita, što je banka prihvatila kao ispunjenje obveze samog korisnika kredita. Pri tome nije došlo do ugovorne ili zakonske subrogacije uplatitelja u položaj korisnika kredita, a interni odnos između korisnika kredita i uplatitelja (u smislu eventualnih regresa) banku ne oslobađa niti umanjuje njezinu obvezu utvrđenu presudama u kolektivnom sporu.

79. U odnosu na trošak ovog parničnog postupka, kako je ovaj sud usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice, imajući u vidu odredbu čl. 188. stavak 2. ZPP-a, u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, kao što je konkretan slučaj, tužiteljica ne traži da se prihvate svi zahtjevi već samo jedan iz kojeg razloga se omjer uspjeha stranaka u sporu ocjenjuje u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev . U skladu sa navedenim tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu (imajući u vidu osnov i glavnicu potraživanja eventualnog tužbenog zahtjeva). Obzirom da je ista bila zastupana po odvjetniku, istoj je u skladu sa odredbom čl. 154. st.1. i 155. ZPP -a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25, dalje u tekstu Tarifa) trebalo priznati zatraženi trošak kako slijedi:

- sastav tužbe od 30. svibnja 2019. (Tbr.7.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a

- podnesak od 10. rujna 2019. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a

- podnesak od 14. listopada 2019. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a

- ročište dana 24. rujna 2019. (Tbr.9.5.) u iznosu od 50,00 Eur-a

- ročište od dana 16. siječnja 2020. (Tbr.9.5.) u iznosu od 50,00 Eur-a

- podnesak od 17. rujna 2020. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- podnesak od 27. svibnja 2021. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- podnesak od 9. prosinca 2021. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- ročište od 13. prosinca 2021. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a

- podnesak od 15. prosinca 2021. (Tbr.8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 Eur-a

- podnesak od 10. svibnja 2022. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- podnesak od 12. svibnja 2022. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a

- ročište od 16. svibnja 2022.(Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a

- ročište od dana 28. rujna 2022. (Tbr.9.2.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- podnesak od 4. listopada 2022. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- podnesak od 23. siječnja 2023. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- ročište od 28. veljače 2023. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a

- podnesak od 7. rujna 2023. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- podnesak od 13. rujna 2023. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- podnesak od 2.veljače 2026. (Tbr.8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a

- ročište od 3.veljače 2026. (Tbr.9.5.) u iznosu od 50,00 Eur-a

- ročište od 11. svibnja 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a

Dakle ukupno 2.900,00 Eur-a, uvećano za PDV 25%, odnosno 3.625,00 Eur-a, uvećano za plaćeni predujam financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 Eur-a, dakle ukupno 4.023,17 Eur-a, sve uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude pa do isplate u skladu sa odredbom čl. 151.st.3. ZPP-a.

80. Tužiteljici nije priznat sastav podnesak od 22. listopada 2021. i 21. studenog 2024. jer isti nije bio nužan u postupku i jer se istima ponavljaju navodi ranijih podnesaka i dostavlja sudska praksa. Tužiteljici nije priznat podnesak od 20. travnja 2022. jer isti nije bio nužan u postupku, te podnesak od 13. travnja 2022. jer isti ne prileži spisu.

81. Tužiteljici su u skladu sa Tbr.8.1. Tarife u postupku priznata četiri obrazložena podneska, dok su ostali podnesci (osim onih koji nisu priznati) priznati po Tbr.8.3. Tarife.

82. Također, ročište od dana 24. rujna 2019., 16. siječnja 2020. i 3. veljače 2026. nije priznato u ukupno zatraženom iznosu, jer se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja, te ročište od 28. rujna 2022. u punom zatraženom iznosu jer se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište radi objave presude, jer na isto nije pristupila.

83. Tužiteljici nije dosuđena ni pristojba tužbe ni presude jer isti neće ni biti zadužen za iste u skladu sa odredbom čl. 11.st.1.t.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 51/23).

Dugo Selo, 25. lipnja 2026.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun. putem OPS

- tuženiku po pun putem OPS

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte