Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-317/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RČ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-179/2026-7 od 3. lipnja 2026., u sjednici održanoj 25. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog RČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-179/2026-7 od 3. lipnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljenog RČ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, u koji istražni zatvor se okrivljeniku računa vrijeme lišenja slobode od 6. svibnja 2026., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni RČ po braniteljici Kseniji Borček-Ptiček, odvjetnici, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće ukine istražni zatvor nad okrivljenikom i dozvoli mu da se brani sa slobode, odnosno da mu umjesto istražnog zatvora izrekne neku od mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08, primjerice mjeru obveznog redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu (Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Slovačkoj).
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-374/2026-3 od
18. lipnja 2026. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Budući da se okrivljeni žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj žalbeni sud je povodom podnesene žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje najprije ispitao po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku, pri čemu se u bitnome poziva na svoju obranu u kojoj je tvrdio da se inače bavi pružanjem usluga prijevoza, uglavnom turistima u Republici Slovačkoj te da je ovaj prijevoz dogovorio s njemu nepoznatom ženskom osobom, s time da nije imao nikakvih saznanja da se radi o prijevozu ilegalnih migranata, već je bio uvjeren da će prevoziti turiste koji legalno borave na teritoriju Republike Hrvatske.
6.1. U odnosu na činjenična utvrđenja na kojem sud prvog stupnja temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, u žalbi upire da je iskreno iskazao spremnost odazivanja svakom pozivu suda u Republici Hrvatskoj, to tim više što je samohrani roditelj troje mldb. djece o kojoj se nema tko brinuti, s time da je jedno dijete teško bolesno zbog čega mu mora osiguravati trajnu liječničku skrb. Uz to ističe da je profesionalni vozač, tako da mu putovanje iz Slovačke u Republiku Hrvatsku na sudske rasprave nije nikakav problem.
7. Suprotno žalitelju, polazeći od dokaza i podataka u spisu, naročito iskaza stranih državljana - svjedoka HČ i ĆČ prvostupanjski sud pravilno uočava da sve upućuje, dakako u ovoj fazi postupka na razini osnovane sumnje, da se ovdje radilo o dobro organiziranom i pomno planiranom naplatnom poduhvatu ilegalnog prevoženja stranih državljana i njihovog prebacivanja u druge države članice Europske unije, a u kojem protupravnom poduhvatu je žalitelj sudjelovao svjesno i htijući, naročito kada se dodatno ima u vidu da je na prijevoz uzeo pet stranih državljana koji nisu imali uvjete za legalni boravak na teritoriju Republike Hrvatske, tako da okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da u ovom slučaju ne postoje dostatni izvori saznanja o odlučnim i drugim činjenicama za zaključak o postojanju relevantnog stupnja vjerojatnosti da bi počinio terećeno kazneno djelo.
8. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju opasnosti od bijega (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).
8.1. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Slovačke, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela morao doputovati čak iz Slovačke i da je na prijevoz uzeo pet stranih državljana, te samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).
9. Isto tako, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi napada pravilnost zaključka prvostupanjskog suda prema kojem se svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
9.1. Suprotno žalitelju, sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća upućuju na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, kao niti jamstvom.
10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 25. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna Mavriček
