Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-322/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 3. lipnja 2026. broj Kv-184/2026-9, u sjednici održanoj 25. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĐB.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 7. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv okrivljenog ĐB ukinut je istražni zatvor i naloženo Zatvoru u Varaždinu da optuženika pusti na slobodu. Ujedno su, na temelju članka 98. a u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkama 4., 5. i 9. ZKP-a protiv optuženog ĐB određene mjere opreza i to zabrane približavanja određenoj osobi – oštećenom CB kojem se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom - oštećenim CB te zabrane uhođenja ili uznemiravanje žrtve CB. U skladu s odredbom članka 98. stavka 6. ZKP-a određeno je trajanje mjera opreza dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude odnosno do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ako je takva kazna izrečena. Ove mjere opreza izvršavat će policijski službenici Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, a optuženi ĐB je upozoren u skladu s odredbom članka 98. a ZKP -a da je nepridržavanje izrečenih mu mjera opreza kazneno djelo.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ĐB, po branitelju, odvjetniku Davoru Zimiću, "zbog svih žalbenih razloga", s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje "u odnosu na točke koje se pobijaju ovom žalbom".
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Iako rješenje prvostupanjskog suda optuženik pobija "iz svih žalbenih razloga" (očigledno se ovaj izričaj odnosi na sve žalbene osnove), iz obrazloženja žalbe proizlazi da optuženi ĐB žalbom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, zbog koje su, nakon isteka rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP-a, protiv optuženika kao samostalne mjere određene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4., 5. i 9. ZKP -a. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje najprije ispitao u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a, pri čemu nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu optuženi ĐB kada, osporavajući utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, u žalbi tvrdi da njegova ranija osuđivanost, sama po sebi, ne predstavlja osobitu okolnost koja bi upućivala na postojanje iteracijske opasnost s obzirom na to da on i oštećenik žive u različitim mjestima, nekoliko kilometara su udaljeni jedan od drugoga, njih dvojica posljednjih 10-tak godina nisu bili u kontaktu, a inkriminiranu prijetnju da je izrekao u trenutku teškog psihičkog stanja, kada je trpio bolove, bio pod utjecajem alkohola i na neki način "izgubljen" te se ni ne sjeća da bi nazvao policiju.
6.1. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilno je prvostupanjski sud, povezujući činjenicu njegove dosadašnje osuđivanosti zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., s činjenicom da je sada osnovano sumnjiv da je prijetio smrću CB, s kojima godinama nije bio u kontaktu, kojega sada tereti da ga je davno prije lažno prijavio, time da je inkriminirane prijetnje iznio u telefonskoj dojavi policiji, ocijenio da na stran i optuženika i dalje postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, odnosno počinjenja kaznenog djela kojim prijeti. Kraj navedenog, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da kod optuženika postoji sklonost konzumaciji alkohola (budući da mu je ranijom presudom kojom je proglašen krivim zbog pokušaja ubojstva, ujedno izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti) koji očigledno doprinosi njegovoj agresivnosti, pa je, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilna ocjena prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti da će optuženi ĐB ponoviti kazneno djelo ili čak počiniti kazneno djelo kojim prijeti.
6.2. Kraj takvog stanja stvari i postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženog ĐB te s obzirom na činjenicu da je ovdje istekao maksimalni rok trajanja istražnog zatvora, to je prvostupanjski sud opravdano protiv optuženika odredio kao samostalne mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4., 5. i 9. ZKP-a – zabrane približavanja oštećenom CB na udaljenost manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanje veze s njim te zabrane uhođenja ili uznemiravanja oštećenog CB, uz upozorenje optuženiku da je kršenje ili nepridržavanje izrečenih mu mjera opreza kazneno djelo.
6.3. Zbog iznijetog, ovaj drugostupanjski sud žalbene tvrdnje optuženika o tome da su izrečene mjere opreza nepotrebne ocjenjuje neosnovanima, a na tvrdnje optuženika da posljednjih 10-tak godina nije bio u kontaktu sa oštećenikom i da mu nije prijetio neposredno, nego posredno (i to putem policije), treba odgovoriti da upravo te okolnosti, uz raniju osuđivanost i probleme s prekomjernom konzumacijom alkohola, upućuju na zaključak o netrpeljivosti i fokusiranosti optuženog ĐB na oštećenika i postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
7. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, a radi postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, prvostupanjski sud osnovano odredio kao samostalne mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4., 5. i 9. ZKP -a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 25. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
