Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-328/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Knapić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LB, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog LB protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-182/2026-7 od 3. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog LB odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog LB produljen istraži zatvor iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08, i to nakon što je podignuta optužnica u kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni po branitelju Matiji Šabijanu, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni jamstvom, podredno da se pobijano rješenje ukine i premet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08. zbog koje je istražni zatvor produljen s bitnom tvrdnjom da je državljanin Republike Italije, države članice Europske unije, gdje ima prebivalište, obitelj i posao, koje okolnosti ukazuju da je trajno osobno i egzistencijalno vezan s Republikom Italijom, zbog čega nema namjeru se skrivati i izbjegavati kazneni postupak, time da se u krajnjem slučaju njegova nazočnost može osigurati primjenom instituta Europskog uhidbenog naloga.
6. Naime, suprotno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog suda, činjenica da je okrivljenik državljanin Italije, s prebivalištem u [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim osobnim ili poslovnim vezama nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogla napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Što se tiče žalbenih navoda o osobnim i egzistencijalnim vezama okrivljenika s Republikom Italijom, ti žalbeni navodi samo potkrjepljuju pravilnost zaključka o postojanju opasnosti od bijega, tj. postojanju opasnosti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i vratiti se u Republiku Italiju, gdje ima prebivalište, obitelj i posao, te na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Mogućnost izdavanja Europskog uhidbenog naloga u slučaju da bi se okrivljenik vratio u Republiku Italiju ničim ne utječe na pravilnost utvrđenja postojanja opasnosti od bijega, s obzirom da je zakonski uvjet za izdavanje Europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja određivanja istražnog zatvora zbog bijega.
7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja opasnosti od bijega protiv okrivljenog potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, uključivši i jamstvo koje se sugerira žalbom. Naime, okrivljenik na teritoriju Republike Hrvatske nema regulirano boravište, zbog čega nije niti u mogućnosti obećati da neće napustiti boravište u [adresa] u slučaju zamjene istražnog zatvora jamstvom, niti mu je u tom smislu moguće odrediti mjeru opreza kao uvjet jamstva. Stoga, uzimajući u obzira ranije navedene osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, kao i samu prirodu terećenog kaznenog djela koje podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da jamstvo koje nudi okrivljenik ne može zamijeniti istražni zatvor, niti se predvidivo može očekivati da bi se svrha zbog koje je istražni zatvor produljen mogla postići mjerama opreza.
8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenog nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 25. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic