Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-652/2016-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Kralik, odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4, protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 19. svibnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tuženika, po objavi 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ČN, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.382,22 eura (slovima: tisućutristoosamdesetdva eura i dvadesetdva centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje re ferentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije ref inanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 49,35 eura od 15.11.2011. godine

- na iznos od 251,75 eura od 15.05.2012. godine

- na iznos od 165,65 eura od 15.11.2013. godine

- na iznos od 915,47 eura od 15.06.2014. godine pa sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 3.096,61 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 25. lipnja 2026. godine pa do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

II.

Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđen im bruto naknadama plaće.

Obrazloženje

1. Tužitelj je zaposlenik tuženika MORH Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2011. godine obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, koje sate rada je tužitelj ostvario radom na terenu, a dodatke n plaću tuženik mu nije platio. U vremenskom razdoblju od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja dodatka na plaću na ukupno određene sate rada tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos od okvirno bruto 300,00 kuna po svakom mjesecu utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica se obratila tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. Obzirom na izneseno nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica specificira tužbeni zahtjev i predlažu da sud donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovane. Tuženik ističe da u pogledu pitanja koja uređuju prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba sudska praksa izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, ukazuje da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

3. Također u ovom predmetu valja razlikovati dva vremenska razdoblja koja različito reguliraju predmetnu materiju. Prvo razdoblje odnosi se na vrijeme od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014. kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) koji su stupili na snagu 01. listopada 2009.

4. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Navedenim Pravilnikom bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje su tužitelji ostvarili i koja je isplaćena u tom razdoblju.

5. U odnosu na to razdoblje tuženik ukazuje na recentnu sudsku praksu u istovrsnim predmetima izraženu u presudi Županijskog suda u Osijeku broj: Gž - 1254/2012 od 23. kolovoza 2012. i Gž-1829/2012 od 12. srpnja 2012., Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-2185/2011 od 12. siječnja 2012., Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-978/2012 od 06. lipnja 2012. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Gž- 474/2013 od 05. veljače 2014. kao i ranije citiranim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

6. Drugo razdoblje odnosi se na razdoblje nakon 26. lipnja 2013. kada je stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13 i 75/15) kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl. 136.). Prema članku 239. st. 1. toga Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Prema članku 239. stavku 6. istoga Zakona propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. U pogledu radnog vremena člankom 153. toga Zakona propisano je da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Pri tom je važno napomenuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Temeljem navedenih odredbi Zakona doneseni su i podzakonski propisi i to Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15 i 84/15) i ranije navedeni Pravilnik a koji su stupili na snagu 01. lipnja 2014.

7. Točkom IV. Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.

8. Budući da navedena Odluka i Pravilnik iz 2014. imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno propise o državnim službenicima i namještenicima i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima za djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju zaposlenika, to tužitelje ne pripadaju traženi dodaci na plaću za prekovremeni rad i dr. Slijedom navedenog tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovane u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

9. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, od 07. kolovoza 2016. godine, u Odluku o rasporedu tuženika od 28. svibnja 2014. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka te očitovanje i dopunu nalaza i mišljenja vještaka, saslušao svjedoke IN i UN te tužitelja.

10. Uvidom u Odluku o rasporedu MORH-a od 28. svibnja 2014. godine sud je utvrdio da je tužitelj od 01. lipnja 2014. godine do 31. prosinca 2016. godine kao vojnik bio raspoređen na dužnost mehaničara za naoružanje sa mjestom službe u Našicama, dakle da se radi o djelatnoj vojnoj osobi.

11. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja zbog manjkavih evidencija tuženika o radnoj angažiranosti tužitelja ovaj sud je našao za shodno na okolnosti rada na terenu i prekovremenog rada saslušati predložene svjedoke IN i ČNI te tužitelja.

12. Svjedok IN je kao nesrodan i nezavađen naveo da poznaje tužitelja, jer su u utuženom razdoblju bili u postrojbi time da su godišnje odlazili na terene i to minimalno svaka 3 mjeseca po 2 tjedna i to na Gašince i Slunj. Uglavnom su išli na Slunj i to 90 % te 10 % na Gašince time da je tužitelj bio mehaničar naoružanja , pa je on i češće sa drugim postrojbama odlazio na terene. Kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petka od 07 do 22 sata, subotom od 08 do 22, a nedjeljom je bilo od 08 do 14 sati, time da bi nakon 14 sati imali čišćenje naoružanja time da bi to trajalo do 18,00 sati. Za te terene su dobivali slobodne dane i to po pravilu 1,6 prekovremenih sati, pa bi za 5 radnih dana od ponedjeljka do petka dobili jedan slobodan dan, a za vikend bi dobili dan za dan. Svjedok navodi da su sudjelovali i na obranama od poplava i to Karašica te u Slavonskom Brodu sveukupno 2 puta jednom 14 dana, a jednom 10 dana. Tamo su bili angažirani 18 sati efektivno, a za to nisu dobili dnevnice, ali su dobili slobodne dane, i to po pravilu kao i za terene. Misli da tužitelj nije davao počasti na pogrebima, jer nije bio dio te postrojbe, ali je vrlo često bio dežuran i to dva puta mjesečno na ulazu u vojarnu i kod auto parka, pa se za 24 sata dobije jedan slobodan dan. Misli da je tužitelj davao i stražu, ali maksimalno dva puta godišnje i za tjedan dana straže su se dobila 3 slobodna dana. Tužitelj je dobrovoljni davatelj krvi, a za krv se dobije 2 slobodna dana. Svjedok navodi da je imao pravo na uvid u evidencije o radnom vremenu, time da su na poleđini evidencije potpisivali ili nisu potpisivali odnosno napisali bi da se ne slažu sa obračunom radnog vremena.

13. Svjedok SN je kao nesrodan i nezavađen naveo da poznaje tužitelja, jer su u utuženom razdoblju bili u postrojbi time da su godišnje znali biti na terenu i po 6 mjeseci, jer su na poligonima obnavljali zgrade. Naime, bez obzira što je mehaničar naoružanja on je po struci zidar i keramičar, a svjedok je bio pomoćni NKV radnik te je zajedno s njim radio na terenu. Osim njih na terenu je bilo još građevinskih radnika sve zajedno osam. Kada bi bili na terenu u Slunju i izvodili građevinske radove radno vrijeme bi bilo od ponedjeljka do petka od 07 do 23 sata, subotom od 07 do 23 sata, a nedjeljom bi bilo od o7 do 12,00 sati. Za te prekovremene sate bi dobivali slobodne dane, ali ne zna koliko i po kojem pravilu. Svjedok navodi da se ne sijeća koliko puta su godišnje išli na vojne vježbe na poligone, ali kada bi išli znali su se zadržati i po dva do tri tjedna i to na Slunju. Kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petka je bilo od 07 do 18 sata, a ako je bila glavna vježba tada bi se zadržali i do 20 sati, subotom od 07 do 18, a nedjeljom je bilo od 07 do 12 sati. Za te terene su dobivali slobodne dane, ali ja ne zna po kojem pravilu time da bi za dane vikenda dobili dan za dan. Svjedok navodi da su sudjelovali i na obranama od poplava i to u Slavoniji gotovo svake godine kada su bile poplave i to minimalno sedam i više dana. Tamo su bili angažirani neprekidno te nije bilo radnog vremena, ali za to nisu dobili dnevnice, ali su dobili slobodne dane i to tri slobodna dana za dva tjedna terena. Svjedok ne zna je li tužitelj davao počasti na pogrebima, te je li sudjelovao na obranama od požara, ali je vrlo često bio dežuran, ali ne zna koliko puta, a misli da je davao i straže. Tužitelj je bio dobrovoljni davatelj krvi, a za krv se dobije 2 slobodna dana. Svjedok tvrdi da je imao pravo na uvid u evidencije o radnom vremenu, time da su na poleđini evidencije napisali da se ne slažu sa obračunom radnog vremena. Zna da je tužitelj nedjeljom imao obvezu čišćenja naoružanja, ali da ne može točno reći do kada su čistili naoružanje, jer je netko imao više naoružanja, pa je to trajalo duže, a netko tek osobno naoružanje, pa je to trajalo kraće.

14. Tužitelj je pak naveo da je u utuženom razdoblju godišnje znao biti po 2 do 3 tjedna na terenima i to na poligonima Gašinci i Slunj. Kada su na terenu radno vrijeme od ponedjeljka do petaka je bilo od 07 do 22 sata, a subotom isto, time da je nedjeljom bilo od 07 do 16 sati, točnije za dane vikenda bi dobivali 1 slobodan dan, a za sve druge dane u tjednu bi dobivali slobodne dane po pravilu 1,6. Tužitelj navodi da je dobivao i koristio slobodne dane dok je bio u službi, samo ne zna točno je li sve to iskoristio obzirom da sam slobodne dane dobivao po raznim drugim osnovama. Tužitelj navodi da je tek jednom na obranama od poplava i to u Slavoniji u Raiću i to sigurno tjedan dana u proljeće 2014. godine. Zna da su tamo radili po potrebi neprekidno i bez radnog vremena, a za te prekovremene sate su također dobivali slobodne dane po istim pravilima i za terene. Tužitelj navodi da je sudjelovao u odavanju počasti na pogrebima, ali vrlo rijetko , jer su to obavljale druge postrojbe dok je on bio logističar pa je uskakao tek ako nekog ne bi bilo u postrojbi. Naime, možda je išao na odavanje počasti jedan do dva puta u tri mjeseca te bi za pogreb nakon radnog vremena obično bilo 2 prekovremena sata. Za prekovremene sate za pogrebe bi dobivali slobodne dane po istom pravilu kao i za terene time da nije sudjelovao u PPNOSU niti u obranama od požara. Tužitelj navodi da je u utuženom razdoblju davao straže i to minimum jednu stražu u 3 mjeseca. Zna da se za straže vikend dobivao dan za dan, a za dane u tjednu slobodni dani po pravilu 1,6. U tom razdoblju je bio pomoćnik dežurnog i to mjesečno 4 do 5 dežurstava, pa bi za 24 sata dežurstva dobio 1 slobodan dan. Tužitelj navodi da je dobrovoljni davatelj krvi, a za krv se dobije 2 slobodna dana. Tužitelj navodi da je imao uvid u evidencije o radnom vremenu, time da su ih potpisivali kad su se sa njima slagali i kad se sa njima nisu slagali, time da evidencije radnog vremena nisu bile točne, jer im se prekovremeni sati nisu upisivali već samo 8 sati radno vrijeme.

15. Premda je tuženik ustrajao na izračunu u varijanti vještačenja u koji će obračun biti sačinjen isključivo prema radnom vremenu naznačenoj u pisanoj evidenciji o radu tužitelja uz uvažavanje ostvarenih slobodnih dana ovaj sud je prihvatio varijantu nalaza vještaka temeljenu na cjelokupno provedenom dokaznom postupku odnosno iskazima saslušanog svjedoka IN i UN i tužitelja obzirom da je sud iz podudarnih iskaza svjedoka i tužitelja utvrdio da evidencije radnog vremena nisu bile točne i nisu odražavale stvarno radno vrijeme tužitelja, jer su i saslušani svjedoci IN i SN i tužitelj suglasno iskazivali da da su na poleđini evidencije potpisivali ili nisu potpisivali odnosno napisali bi da se ne slažu sa obračunom radnog vremena.

16. U tom smislu u konkurenciji nepotpune i netočne evidencije o radu tužitelja, a koja nije niti logična niti životna i personalnih iskaza svjedoka IN i UN kao ovaj sud se ipak priklonio varijanti izračuna vještaka temeljenoj na povezanosti navoda svjedoka sa dostavljenom evidencijom, tim više što je iz iskaza svjedoka sud nesporno utvrdio da evidencije nisu bile točne, a samim time niti vjerodostojne. Pri tome sud cijeni da nije životno niti logično da se svjedoci trebaju točno sjećati baš svake lokacije, svakog datuma i broja odrađenih sati za utuženo razdoblje pred više od 10 godina, jer njihove i navode o lokacijama, način rada, radno vrijeme na terenu sud povezuje sa dostavljenim evidencijama i temeljem istog može utvrditi činjenično stanje.

17. Ovaj sud je u tom smislu iskaze svjedoka IN i UN te tužitelja utvrdio vjerodostojnim, jer su isti objektivno iskazivali o činjenicama za koje su imali saznanja, a posebice o radnom vremenu na terenima i preko vremenim aktivnostima koje su se učestalo i svake godine odvijale tijekom njihova rada. Za razliku od toga o onim okolnostima i činjenicama za koje nisu imali saznanja svjedoci su iskazivali da ne znaju odnosno da se ne sjećaju. Štoviše, prema odredbama čl. 4. u vezi s čl. 131. Zakona o radu (NN 149/09) normirano kako je poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a navedena evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dočim u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

18. Kako tužena tijekom postupa nije dostavila potpune i točne evidencije radne angažiranosti tužitelja u utuženom razdoblju, a što je sud utvrdio iz suglasnih i vjerodostojnih iskaza svjedoka IN i UN te tužitelja, jer je modalitet rada tužitelja (i ostalih djelatnika tuženika) na terenu bio većeg inteziteta nego što je tužena isti prikazivala u svojim evidencijama to je ovaj sud odbio varijantu tužene i izračun isključivo na osnovu dostavljenih evidencija.

19. Obzirom na iskaze svjedoka IN i UN te tužitelja koji nisu u potpunosti podudarni ovaj sud je iskaze svjedoka IN i UN uzeo samo kao donju granicu i korektiv radne angažiranosti tužitelja uz djelomično dostavljene evidencije tuženika, jer smatra da su iskazi svjedoka i tužitelja važni kao kontrolni dokazi istinitosti i potpunosti evidencija radne angažiranosti tužitelja, obzirom da je sud utvrdio da tužena nije dostavila točne podatke o radu tužitelja na terenu.

20. Imajući u vidu odredbe čl. 42 st. 1 Zakona o radu NN 149/09, a koje odredbe propisuju pojam radnog vremena ovaj sud je iz provedenih dokaza u postupku utvrdio da je tužitelj obavljajući rad na terenu ostvario sate prekovremenog rada, sate rada subotama, nedjeljama, noću, blagdanom i u smjenama koji sati rada su (djelomično) evidentirani u službenim evidencijama tuženika kao efektivan rad, ali isto tako po obavljanju svojih zadaća na terenu tužitelju nije bilo dozvoljeno napustiti mjesto gdje se rad na terenu obavljao već je čitavo vrijeme, kroz sva 24 sata dnevno, bio na raspolaganju tuženiku.

21. Imajući ovako provede dokazni postupak ovaj sud je glede razlike plaće za rad na terenu sukladno dostavljenoj dokumentaciji tuženika i provedenim personalnim dokazima u postupku kao donjim korektivom radne angažiranosti tužitelja našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje pri tome uzimajući rad na terenu u tjednu vještak obračuna najmanje kao rad od 07.00 do 22.00 sata, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 07.00 sati i nakon 22.00 sata),

- rad na terenu subotom najmanje kao rad od 07.00 do 22.00 sata, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 07.00 sati i nakon 22.00 sati),

- rad na terenu nedjeljom najmanje kao rad od 07.00 do 16.00 sati, odnosno do naznačenog početka/završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo prije 07.00 sati i nakon 16.00 sati), da prilikom izrade nalaza i mišljenja razlike plaće za rad na terenu kod obračuna slobodnih dana vještak izuzme slobodne dane ostvarene od službe dežurstva, stražarske službe, rada u turnusu, slobodne dane ostvarene temeljem dobrovoljnog davanja krvi, dane tjednog odmora koji tužitelju nisu bili omogućeni redovno već naknadno i to nakon iscrpljujućeg radnog ritma u više uzastopnih dana rada na terenu, kao i slobodne dane ostvarene po raznim osnovama iz razdoblja koje je prethodilo utuženom razdoblju, a koje je tužitelj naknadno iskoristio u utuženom razdoblju,

- da prilikom izrade nalaza i mišljenja razlike plaće za rad na terenu sate obvezatne prisutnosti na radu kada tužitelj nije smio napuštati kompleks gdje se rad obavljao obračuna sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17. b. Pravilnika, tj. da se preostali radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu, dakle vrijeme obvezatne prisutnosti, tj. raspoloživosti na radnom mjestu koji također spadaju u radno vrijeme tužitelja, obračunaju kao sati aktivnog dežurstva.

22. Provodeći knjigovodstveno financijsko vještačenje ovaj sud je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te za aktivno dežurstvo u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 1.382,22 eura.

23. Ovaj sud je stoga nakon specifikacije tužbenog zahtjeva sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009) dosudio tužitelju na ime razlike plaće ostvarene radom na terenu umanjene za korištene slobodne dane iznos od 1.382,22 EUR time da je tako dosuđene mjesečne iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

24. Što se tiče potraživanja zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

25. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

26. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

27. S obzirom na navedeno presuđeno je, u odnosu na potraživanje zateznih kamata, kao pod toč. II izreke.

28. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, a koji parnični trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 248,85 EUR, sastava tužbe u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 15. prosinca 2016. godine u iznosu od 248,85 EUR, zastupanje na ročištu od 02. prosinca 2020. godine u iznosu od 248,85 EUR, zastupanje na ročištu od 19. listopada 2022. godine u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 29. prosinca 2022. godine u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 30. lipnja 2023. godine u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 01. travnja 2024. godine u iznosu od 248,85 EUR, sastav podneska od 06. svibnja 2026. godine u iznosu od 248,85 EUR, zastupanje na ročištu od 19. svibnja 2026. godine u iznosu od 248,85 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 124,42 EUR, naknada za provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 483,69 EUR, sveukupno 3.096,61 EUR. Sud je ujedno na tako dosuđeni iznos parničnog postupka dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 25. lipnja 2026. godine, pa sve do isplate.

29. Ovaj sud nije dosudio tužitelju sastav podneska od 28. veljače 2017. godine obzirom da isti ponavlja dokazne prijedloge iz podneska od 15. prosinca 2016. godine niti sastav podneska od 16. rujna 2020. godine obzirom da isti ponavlja dokazne prijedloge iz podneska od 15. prosinca 2016. godine.

30. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu  25. lipnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Predragu Kralik odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-522/2016