REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

P Ob-116/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ines Golešić-Plašić, u pravnoj stvari tužiteljice ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Rakov [adresa], zastupane po punomoćniku Anji Lubin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi spora o roditeljskoj skrbi, nakon održane usmene, glavne i tajne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno, uz punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti posebnog skrbnika mlt. TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to ZŠL, dipl. pravnice iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, dana 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Majka ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ostvarivati će potpuno samostalno roditeljsku skrb u odnosu na mlt. TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te će je samostalno zastupati u svim bitnim osobnim pravima iz članka 100 stavak 1 Obiteljskog zakona.

II. Mijenja se Presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj 45. P Ob-70/2018-20 od 30. kolovoza 2019. pod točkom III. izreke u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa oca EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i mlt. djeteta TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tako da sada glasi:

Ostvarivanje osobnih odnosa oca EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. djeteta TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zabranjuju se.

III. Nalaže se tuženiku EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.461,54 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 25. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari je tužiteljica podnijela tužbu radi razvoda braka, s mlt. djetetom, protiv ovdje tuženika, u kojoj je navela kako su stranke zaključile brak 31. srpnja 2010., a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Galgovo za 2010. godinu pod rednim brojem 00025, u kojem braku je rođeno dijete stranaka, mlt. TŠ dana 21. studenog 2010. Zbog nesuglasja naravi, koje je među strankama izazvalo trajni poremećaj bračnih odnosa, zajednički život stranaka da više nije moguć, te je predložila donijeti odluku o razvodu braka, da mlt. dijete stanuje s njom na adresi njenog stanovanja, da se osobni odnosi tuženika s mlt. djetetom ostvaruju prema dogovoru djetetovih roditelja, kao i da je otac dužan za uzdržavanje mlt. djeteta doprinositi iznos od tadašnjih 1.000,00 kn mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe, najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec. Konačno, nakon donošenja Presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž Ob- 1238/2019 od 26. studenog 2019. predložila je donijeti odluku temeljem koje će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb, kao i da se osobni odnosi između oca i mlt. djeteta zabranjuju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako bračna zajednica nikada nije zaživjela odnosno da tužiteljica i kći mlt. TŠ nisu nikada s njim živjele u zajedničkom domaćinstvu. Smatra tužbeni zahtjev neosnovanim. Predlaže tužbu odbaciti zbog kontinuirane diskriminacije njega, kao oca mlt. TŠ, jer mu se opetovano brani bilo kakav kontakt s djetetom, kojeg je, inače, uredno imao do treće godine djetetova života. Smatra da je došlo do uskrate njegovih prava kao oca i diskriminacije njega od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Samobor (u daljnjem tekstu: HZSR). Konačno na ročištu održanom 06. lipnja 2019. se suglasio s razvodom braka, kao i da mlt. TŠ u buduće stanuje s majkom, dok su na ročištu održanom 30. kolovoza 2019. stranke postigle sporazum da se osobni odnosi oca i mlt. djeteta ostvaruju svaki treći vikend u mjesecu, i to nedjeljom od 17:00 do 19:00 sati, uz nazočnost voditelja mjere nadzora kojeg će odrediti tadašnji Centar za socijalnu skrb Samobor, a isto da će se primjenjivati od rujna 2019. Suglasio se da na ime uzdržavanja mlt. djeteta doprinosi iznos od tadašnjih 1.000,00 kn od podnošenja tužbe, tj. od 08. ožujka 2018. do presuđenja, a od presuđenja, tj. 30. kolovoza 2019. iznos od tadašnjih 1.500,00 kn mjesečno dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

3. Stoga je donesena prvostupanjska Presuda posl. br. 45. P Ob-70/18-20 od 30. kolovoza 2019. koja glasi:

"I. Razvodi se brak zaključen između ZŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) z [adresa] i NŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koji brak je zaključen dana 31. srpnja 2010. godine i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Galgovo za godinu 2010. pod rednim brojem 00025.

II. Zajedničko dijete stranaka mldb. TŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) rođena **.**.2010., stanovati će se tužiteljicom- majkom ZŠ na adresi njezinog stanovanja u [adresa]. Roditeljsku skrb ostvarivati će samostalno majka ZŠ i to od dana pravomoćnosti presude za razvod braka pa sve do punoljetnosti mldb. TŠ.

III. Susreti i druženja oca NŠ sa mlt. TŠ odvijati će se svake treći vikend u mjesecu i to nedjeljom od 17.00 – 19.00 sati i to uz nazočnost voditelja mjere nadzora kojeg će odrediti Centar za socijalnu skrb Samobor a isto će se primjenjivati od rujna mjeseca 2019. godine.

IV. Obveznik uzdržavanja – otac EŠ dužan je doprinositi za uzdržavanje mlt. TŠ iznos od 1.000,00 kn mjesečno počevši od dana podnošenja ove tužbe tj. od 08.03.2018. pa do presuđenja 30.08.2019.g. a od presuđenja tj. od 30.08.2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinositi će iznos od 1.500,00 kn mjesečno najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec i to na tekući račun majke i zz ZŠ koju ima kod Raiffeisenbank br. Računa [broj bankovnog računa], s tim da ovaj iznos uzdržavanja od podnošenja tužbe do presuđenja plati u 12 jednakih rata.".

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž Ob-1238/2019 od 26. studenog 2019. odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje gore navedena Presuda posl. br. P Ob-70/2018 od 30. kolovoza 2019., u dijelu u kojem je odlučeno o razvodu braka stranaka (stavak I. izreke), u kojem je odlučeno da će mlt. dijete stranaka stanovati s majkom (dio stavka II. izreke), u kojem je odlučeno o susretima i druženjima mlt. djeteta s ocem (stavak III. izreke), te kojim je odlučeno o obvezi uzdržavanja mlt. djeteta od strane oca (stavak IV izreke), te se ukida navedena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o roditeljskoj skrbi (dio stavka II. izreke) i u tome dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže donijeti odluku kao u izreci ove presude, kojem tužbenom zahtjevu se tuženik protivi.

6. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u vjenčani list stranaka, u rodni list mlt. TŠ, u stručno mišljenje HZSR od 18. travnja 2019., u dopunu izvještaja i prijedloga od 18. lipnja 2019., u izvještaj i prijedlog HZSR od 02. kolovoza 2021., u očitovanje HZSR od 21. prosinca 2022. i službene zabilješke od 05. rujna 2018. i 22. ožujka 2018., te 23. studenog 2022. (priležeće očitovanju od 21. prosinca 2022.), u podnesak posebnog skrbnika mlt. djeteta od 10. studenog 2023., u zahtjev za izravnu naplatu FINI od 25. siječnja 2022., u izvješće HZSR od 11. travnja 2024., u mišljenje mlt. TŠ utvrđeno pri posebnom skrbniku od 02. veljače 2024., u stručno mišljenje HZSR od 11. travnja 2024., saslušao je mlt. TŠ u prisutnosti psihologa HZSR prof. psihologije RŠ, proveo dokaz kombiniranim psihijatrijsko-psihološkim vještačenjem po vještacima izv. prof. dr. sc. Zorani Kušević, spec. psihijatru i dr. sc. ĆŠ, prof. psihologije, izvršio je uvid u nalaz i mišljenje istih vještaka, u obavijest HZSR od 28. svibnja 2026., te je saslušao stranke.

7. Nesporno je da je mlt. TŠ rođena u braku stranaka 21. studenog 2010., da ista od svog rođenja stanuje s majkom, ovdje tužiteljicom, na adresi njenog prebivališta, koja vodi svakodnevnu brigu i skrb o mlt. djetetu, kao i da tuženik ne ostvaruje osobne odnose s mlt. djetetom, jer mlt. dijete isto odbija, a nakon fizičkog nasilja prema djetetovoj majci, u prisutnosti mlt. djeteta, te ga se dijete boji.

8. Uvidom u stručno mišljenje HZSR od 18. travnja 2019. utvrđeno je kako je tijekom opservacije odnosa roditelj (otac) – dijete, uočeno da je otac napetog ponašanja (tjelesna postura ukočena), nije se niti jednom osmjehnuo mlt. kćeri, nije pružio ruku prema njoj, nije ni na koji način istoj pokušao olakšati situaciju. Nakon nekog vremena dijete je počelo plakati i samo govorilo da ne želi viđati oca. Isti da joj je postavljao pitanja vezana uz školu, a ni jedan djetetov odgovor nije komentirao i verbalno pružio podršku. Nedvojbeno je da između oca i mlt. kćeri nema emocionalne povezanosti, niti bliskosti. Tuženik je rekao mlt. kćeri da ga može nazvati kada želi i doći do njega, na što mu je mlt. dijete odgovorilo da ne želi imati njegov broj mobitela. Mlt. TŠ da je redovita u izvršavanju školskih obveza, da majka redovito dovodi dijete u školu i odvodi je nakon nastave, otac da je bio jednom u školi kada je zatražio informacije u terminu kada nisu bile informacije, te mu je dan termin za iste, ali se nije nikada odazvao. Majka da je redovito na roditeljskim sastancima i individualnim razgovorima. Nakon provedenog cjelokupnog postupka mišljenje i prijedlog stručnog tima Odjela za djecu, mlade i obitelj HZSR je da se izvrši multidisciplinarna obrada u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, uključivanje svih članova obitelji u odgovarajući tretman po prijedlogu Poliklinike, nakon čega će stručni radnici HZSR biti u mogućnosti predložiti najprimjereniji način ostvarivanja osobnih odnosa između oca i djeteta.

9. Uvidom u dopunu izvještaja i prijedloga od 18. lipnja 2019. utvrđeno je kako su članovi stručnog tima HZSR mišljenja da prijedlog stručnog tima o načinu ostvarivanja osobnih odnosa između tuženika i mlt. djeteta nije u interesu i dobrobiti mlt. kćeri, obzirom na traumu koju dijete doživljava pri svakom susretu s ocem, koji su stručni radnici pokušali organizirati. Smatraju da će se, bez adekvatne pripreme djeteta od strane djelatnika Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i same majke djeteta, narušiti emocionalni razvoj djeteta, koje izražava ogroman strah od oca i ima psihosomatske reakcije u njegovoj nazočnosti.

10. Uvidom u izvještaj i prijedlog HZSR od 02. kolovoza 2021. utvrđeno je kako tuženik nije dozvolio uključivanje mlt. djeteta u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, odbija suradnju sa HZSR (ažuriranje socio-anamnestičkih podataka, terenski izvid, ne slijedi dobivene upute i savjete), oba roditelja nisu prihvatila ponuđenu pomoć od strane HZSR da se određivanjem mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi radi na unapređivanju njihovog odnosa, te predlažu da majka djeteta samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, a osobni odnosi oca s mlt. djetetom da se odrede nakon završetka multidisciplinarne obrade mlt. djeteta u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za što je neophodna očeva suglasnost, kao i obavljanje terenskog izvida na adresi stanovanja oca, radi utvrđivanja stambenih uvjeta.

11. Iz očitovanja HZSR od 21. prosinca 2022. vidljivo je kako članovi stručnog tima Odjela za djecu, mlade i obitelj navode da je njihova dužnost voditi brigu o interesu i dobrobiti djeteta, što i čine, time da se zajednička roditeljska skrb podrazumijeva temeljem Obiteljskog zakona (dalje u tekstu: ObZ). Obzirom da tuženik godinama nije ni na koji način sudjelovao u skrbi za mlt. kćer, ostaju pri prijedlogu da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb. Iz rada s tuženikom je razvidno da je nesuradljiv u odnosu na stručne radnike HZSR, opstruira njihov rad, nije dostupan za savjetodavni rad, te se iz njegovog stava može izvesti zaključak da je samo formalno zainteresiran za dijete, ali ne i realno. Konačno, iz službene zabilješke HZSR od 23. studenog 2022. proizlazi da mlt. TŠ nije uključena u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, jer se prema navodima njene majke, ovdje tužiteljice, tuženik i dalje istome protivi.

12. Poseban skrbnik mlt. TŠ navodi kako je sukladno odredbi članka 240, stavak 2 ObZ, u vezi s odredbom članka 360 ObZ utvrdio mišljenje mlt. djeteta. Isto je utvrđeno sukladno odredbama ObZ, Konvencije o pravima djeteta (članak 3 i 9) i načelu slobode iznošenja mišljenja (članak 12), a odnosi se na pravo djeteta da aktivno sudjeluje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njegov život, uključujući i da bude saslušano u svakom pravnom postupku koji se na njega odnosi, na način primjeren djetetovoj dobi. Nadalje, da je postupljeno sukladno odredbi članka 7 Pravilnika o načinu utvrđivanja mišljenja djeteta odnosno dijete je informirano o njegovom pravu izražavanja mišljenja, o svim pitanjima koja se na njega odnose, o postupku utvrđivanja mišljenja, utjecaju koji izraženo mišljenje može imati na ishod postupka, procijenjena je sposobnost i zrelost djeteta u smislu kognitivnih sposobnosti djece da oblikuju i izraze svoje mišljenje na razuman i nezavisan način, te da razumije ishod izraženog mišljenja i to sve u obliku razgovora, a ne jednostranog ispitivanja, u poticajnom i ohrabrujućem ozračju u kojem se dijete osjeća sigurno i poštovano, te je njegovo mišljenje ozbiljno saslušano i uzeto u obzir. Dana 02. veljače 2024. u prostorije Centra za posebno skrbništvo Zagreb, pristupila je mlt. TŠ, razgovor je obavljen nesmetano, bez prisustva roditelja. Mlt. TŠ je u dobi od 13 godina, pohađa 7. razred Osnovne škole Sveta Nedelja, navodi da ostvaruje vrlo dobar školski uspjeh. Upoznata je s predmetom postupka, te se s istom lako ostvaruje komunikacija. Djevojčica navodi da živi s majkom, očuhom Z i mlađim bratom E u [adresa]. Svi se dobro slažu i jako je zadovoljna sa svojom obitelji. Navodi da svog biološkog oca nije vidjela dugo vremena (izuzev susreta na zadnjem sudskom ročištu), ne može se sjetiti koliko dugo ga ne viđa. Navodi da oca ne poznaje. Ne sjeća se pozitivnih i lijepih sjećanja na oca. Izričito i u više navrata tijekom razgovora jasno daje do znanja da ne želi viđati oca. Sjeća se situacije kada je otac bio nasilan prema njenoj majci. Opisuje da je bila prisutna situaciji kada je otac čupao majku za kosu i povukao je za usnu. Ista scena joj se urezala u pamćenje, te osjeća strah prema ocu. Kada bi se morala družiti s ocem, osjećala bi strah. Kao razloge zašto ne želi vidjeti oca, isključivo navodi da je to radi gore navedenog nasilnog događaja. Poslije opisuje još jedan nasilan događaj. Tako opisuje da se jednom prilikom otac za vrijeme dok je vozio automobil velikom brzinom, u kojem su bile ona, majka i njena teta, okrenuo o lupio majku. Ne može se sjetiti niti jedne lijepe uspomene na oca. Nadodaje da ako je i bilo lijepih uspomena, iste da su izbrisane nasilnim ponašanjem oca prema majci. Prema njoj (djevojčici) otac da nije nikada bio nasilan. Navodi kako nije upoznata sa životom oca. Misli da je po zanimanju mehaničar, ali ne zna gdje stanuje. Poznato joj je da ima novu suprugu i dvije kćeri, ali ne zna njihova imena. S očevom obitelji (bakom i djedom po ocu) također nema kontakta. Navodi kako isti nisu pokazali inicijativu za druženja. Smatra da je otac želi vidjeti, jer je ona njegova kćer. Poslije spominje da joj nije čestitao dva rođendana, pa joj nisu jasna postupanja oca u smislu inzistiranja na njihovim druženjima. Sve važne odluke u svakodnevnom životu da donosi njena majka. Smatra da je otac uopće ne poznaje. Ne poznaje njene interese, potrebe, želje, njene prijatelje, njenu svakodnevnicu, te iz istog razloga smatra kako otac nije u mogućnosti donositi bilo kakve odluke koje se tiču nje.

13. Uvidom u prijedlog HZSR od 11. travnja 2024., nakon primitka podneska posebnog skrbnika od 02. veljače 2024. koji je potvrdio sve činjenice koje su stručni radnici predlagatelja ranije navodili u ranijim stručnim mišljenjima, stručni radnici HZSR predlažu da mlt. TŠ stanuje s majkom, ovdje tužiteljicom, na adresi njenog prebivališta i da majka samostalno ostvaruje sve aspekte roditeljske skrbi u odnosu na mlt. dijete, te da se ocu, ovdje tuženiku zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. kćeri.

14. Isto tako, poseban skrbnik smatra da se majci treba omogućiti ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi, kako bi se spriječila moguća šteta za mlt. dijete, obzirom da ista već izvršava sve aspekte roditeljske skrbi prema mlt. djetetu. Navodi kako u životu postoje okolnosti kada je potrebno žurno reagirati kako bi se postupilo u interesu mlt. djeteta, vezano za odgoj i zdravlje mlt. djeteta, a neuključenost jednog roditelja može ugroziti prava i interese djeteta, te je uvriježeno da se roditelju koji vodi cjelokupnu brigu o djetetu dodijeli samostalna roditeljska skrb upravo radi sprečavanja moguće štete za mlt. dijete. Isto tako smatra da bi bilo u interesu mlt. djeteta učiniti procjenu po specijalisti psihološke ili psihijatrijske struke koji bi mogao odgovoriti na pitanje bi li ponovna uspostava osobnih odnosa s ocem za djevojčicu imalo terapeutski učinak, što bi pozitivno i blagonaklono utjecalo na njenu budućnost ili bi isto za nju predstavljalo viktimizaciju i retraumatizaciju, te je predložila zatražiti mišljenje neovisnog specijaliste.

15. Iz iskaza mlt. TŠ saslušane na ročištu održanom 16. svibnja 2025. u prisutnosti psihologa HZSR prof. RŠ, utvrđeno je da mlt. TŠ živi u [adresa], u školu ide u Svetu Nedelju, pohađa 8. razred osnovne škole, vrlo dobra je učenica. Malo teže da joj ide matematika, drugi predmeti su dobro. Ide na instrukcije iz matematike. Željela bi postati glumica od 1. razreda osnovne škole, to je jako zanima, glumi u nekim školskim predstavama. Živi s majkom, očuhom, polubratom E, koji ima 4 godine. U [adresa] da živi i njen biološki otac. Udaljenost njihovih kuća je oko 10 minuta hoda, vidjela je njegove kćeri blizanke koje imaju 5 godina, viđa ih u dvorištu kako se igraju. Međutim, nikada da ih nije upoznala. Tata da ju je dosta puta zvao mobitelom odnosno na mamin mobitel na kojeg se majka poslije javila, ali se tata nije odazivao. Baka i djed s očeve strane ju ne posjećuju, niti zovu mobitelom. Kao djevojčica svjedočila je nemilom događaju kada je tata tukao majku na parkiralištu u Avenue Mallu, ona mu je rekla da ju prestane tući zbog nje, ako ju voli, ali on nije prestao i to joj se tako urezalo u pamćenje. Tata da nju nikada nije tukao i ponašao se u redu prema njoj. Nikada nisu živjeli skupa, ona i majka su živjele kod bake, a tata je bio kod svoje kuće. Za sebe može reći da je sretno dijete, ne bi željela da se to promijeni. Zbog svega ovog ne bi se željela družiti s tatom uopće nikada. Želi da sve bude kao i do sada. Voli putovanja, jako dobro govori engleski jezik, tako da je za dar dobila od sestrične kartu za Maltu, pa se tome veseli. Poslije prošlog ročišta kada su bili na hodniku, tata joj je prišao i rekao: "Bok TŠ, ja sam tvoj tata". Međutim, ona da se okrenula i otišla, nije s tatom progovorila ni riječ. Ima rođendan u studenom, ali tata da joj nije poslao nikakav dar, niti preko pošte, niti preko nekog odnosno u zadnje tri godine nije poslao nikakav dar. Kad je bila mlađa, tata da joj je poslao dar poštom za rođendan, znao joj je poslati neke igračke. Njena mama da ima novog partnera, s njim ima dječaka koji je jako drag i s njim se igra. Ne bi željela upoznati blizanke koje tata ima s drugom ženom, iako su slatke. Baka i djed po tati da žive s tatom u kući u [adresa], ne zovu je, niti su je došli posjetiti. Misli da je jako sretna i želi da to tako ostane. Želi ići u srednju hotelijersko-turističku školu u Samoboru, potom na studij glume. Osjeća strah kad vidi oca, kao i kad netko govori o njemu. S mamom se osjeća odlično, najbolja je. Ima osjećaj najbolje prijateljice i ona se trudi oko nje skroz i sve bi dala za nju. Kroz ovo vrijeme od kada se vodi postupak, tata da nije dolazio u školu, samo jednom u prvom razredu osnovne škole pojavio se nenajavljeno. Sve odluke, vezano za nju, donosi majka.

16. Sukladno prijedlogu posebnog skrbnika mlt. djeteta stranaka, određeno je provođenje kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja oba roditelja i mlt. djeteta radi procjene po specijalisti psihijatrijske i psihološke struke, kako bi isti mogli odgovoriti na pitanje bi li ponovna uspostava osobnih odnosa s ocem za mlt. djevojčicu imala terapeutski učinak, što bi pozitivno i blagonaklono utjecalo na njenu budućnosti ili bi za nju isto predstavljalo viktimizaciju i retraumatizaciju.

17. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka izv. prof. dr. sc. Zorane Kušević, spec. psihijatra i dr. sc. ĆŠ, prof. psihologije, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručnog, okolnosnog, nepristranog, bez protuslovlja, na kojeg niti jedan od sudionika postupka nije prigovorio, utvrđeno je da za tuženika nije bilo moguće objektivno utvrditi intelektualne kapacitete, strukturu i osobine ličnosti, te roditeljske kapacitete, jer se nije odazvao vještačenju, što znači da nije došao na 3 ponuđena termina, ali su osnovne psihičke karakteristike utvrđene obradom u HZSR. Obzirom na stanje spisa, nalaze obrade mlt. TŠ i majke tijekom vještačenja, te komunikacije s tuženikom prilikom pokušaja dogovora vještačenja, smatraju da bi ga trebalo samostalno vještačiti u forenzičkom centru. Za tužiteljicu je utvrđeno da je urednih intelektualnih sposobnosti bez indikatora organske cerebralne disfunkcije, uredne je strukture i funkcije ličnosti bez psihopatologije, ali navodi traumatska iskustva iz veze s tuženikom. Adekvatnih je roditeljskih kompetencija. U slučaju potrebe sposobna je i za samostalno skrbništvo. Mlt. TŠ da je visoko iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti, izvrsnog pamćenja, bez indikatora mozgovnih disfunkcija, ali su utvrđeni deficiti matematičko-logičkih funkcija i elementi PTSP-a. Emocionalno je stabilna, bez dublje psihopatologije, uredne strukture i funkcija ličnosti. Afirmira da prilikom prisjećanja na dva traumatska iskustva vezana uz oca, osjeća neugodu i strah. Prema njenim iskazima, ponovna uspostava osobnih kontakata s ocem za nju bi bila viktimizirajuća obzirom da joj je otac "stranac", koji izaziva strah zbog prošlog iskustva, da nije spremna na susrete s ocem, a očuh da joj je očinska figura, kojeg procjenjuje dobrim roditeljem. Psihijatrijsko i psihologijsko kombinirano vještačenje pokazalo je da bi susreti s ocem sa stanovišta najboljeg interesa djeteta u ovom trenutku za mlt. TŠ bili kontraproduktivni odnosno retraumatizirajući.

18. Poseban skrbnik mlt. djeteta ističe kako valja imati na umu da su vještaci osobe

– stručnjaci koji su specijalno educirani i raspolažu specifičnim znanjima i vještinama, imaju kompetencije utvrđivati roditeljske kapacitete osoba i njihovo psihičko stanje. Iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da bi ponovna uspostava odnos mlt. djevojčice s ocem za istu bila retraumatizirajuća, te da ostvarivanje osobnih odnosa s ocem nisu u njenom najboljem interesu.

19. Uvidom u stručno mišljenje HZSR od 28. svibnja 2026. utvrđeno je kako članovi Stručne cjeline za djecu, mlade i obitelj u cijelosti ostaju kod stručnog mišljenja od 11. travnja 2024., dakle, da mlt. dijete stanuje s majkom na adresi njenog prebivališta, da majka samostalno ostvaruje sve aspekte roditeljske skrbi u odnosu na dijete, te da se ocu zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. kćeri TŠ.

20. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da traži ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi nad mlt. kćeri iz razloga što cijeli život brine sama o njoj. Dva tjedna nakon sklapanja braka da se vratila nazad svojim roditeljima kada je već bila trudna i bračna zajednica nakon toga nije više uspostavljena. Tuženik da ju je maltretirao još za vrijeme trudnoće i iz tog razloga da je otišla roditeljima. Jedno vrijeme tuženik da je dolazio nakon djetetovog rođenja, moguće prvih mjesec dana. Nakon toga nazivao je i raspitivao se o djetetu, ne pamti do koje dobi djeteta. Zadnje je bio prisutan kada je dijete s godinu i pol imalo febrilne konvulzije, vodio je dijete u njenoj prisutnosti na cijepljenje. S tri godine život djeteta prestali su kontakti oca s djetetom, nakon toga se nije više interesirao za dijete, dijete nije išlo u vrtić, već ga je čuvala njena majka. Mlt. TŠ krenula je u školu sa 7 godina života, tuženik nije išao na roditeljske sastanke, nije se raspitivao za djetetov školski uspjeh. Jednom je došao u školu raspitivati se o djetetu u 1. razredu osnovne škole i tada je napao razrednicu. Nije vodio dijete k liječniku, niti na izvanškolske aktivnosti, nije pokazivao više nikakav interes za dijete. U dva navrata je poštom poslao poklon u vrijeme kada je dijete išlo u osnovnu školu. Godinama djetetu nije čestitao rođendan, niti pita za dijete. Mlt. TŠ da ne pita za oca. Pokušavala je raditi na tome da se ostvaruju kontakti djeteta s ocem, tako su jednom dogovorili odlazak u Avenue Mall, ne pamti koliko je dijete bilo staro, ali prije nego je krenula u osnovnu školu, nakon čega ju je tuženik brutalno istukao u autu po povratku iz Avenue Malla, kada je mlt. TŠ doživjela traumu. Htjela je ići s njom u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, ali je tuženik došao tamo i vikao, stavio je jednostavno zabranu da se dijete tretira u toj ustanovi. Tada da je i ona (tužiteljica) doživjela traumu. Nakon toga više nije radila na pokušaju ostvarivanja odnosa između djeteta i oca, jer je mlt. TŠ noćima vrištala. Obratila se pedijatru, ali isti nije mogao izdavati uputnice jer je tuženik sve stopirao. Objasnila je pedijatrici što se dogodilo u Poliklinici, vezano za tuženikovo ponašanje, upravo iz razloga što je pedijatrica poslala uputnicu za Polikliniku. Nakon toga da dijete nije vodila na tretmane, jer joj je to bilo zabranjeno od strane tuženika. Zadnji puta da je bio kontakt djeteta i oca u okviru ovog postupka kada je mlt. TŠ bila saslušana. Ista ne izražava želju vidjeti oca, ne želi ga viđati, time da nema ništa protiv da dijete viđa oca. Pokušava je nagovoriti na viđenje s ocem, na što joj odgovara: "Molim te mi ga ne spominji", sada je u dobi od 15 godina (rođena **.**.2010.). Telefonskim putem ne naziva oca, niti on nju. Jednostavno ga ne želi viđati i ne može ju na to siliti. Već godinama joj ne čestita rođendane, ne ostvaruju kontakte, ne viđaju se, niti si čestitaju blagdane. Uzdržavanje za mlt. Lanu ovršava se temeljem ranije sudske odluke u dijelu u kojem je postala pravomoćna, kako je to i vidljivo iz zahtjeva za izravnu naplatu sa specifikacijom tražbina FINI od 25. studenog 2022. (list 153-156 spisa). Tuženik da ne dolazi viđati mlt. TŠ, niti joj donositi stvari, potrepštine i sl. Ne raspituje se niti za njen školski uspjeh, niti za zdravstveno stanje. Njen dojam je da nije zainteresiran i da nema emocije prema djetetu. Ima osjećaj da se inati s dugotrajnim suđenjem. Ne zabranjuje da se dijete viđa s ocem, ne može protiv djetetove volje, obzirom da dijete ne želi kontakt s ocem, te je ne može siliti.

21. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da je mlt. kćer vidio zadnji puta na prošlom ročištu. Tvrdi da je bila vidno traumatizirana od majke i bake i u njihovoj pratnji. Želi ostvarivati osobne odnose s kćeri. Nije pokušavao ostvarivati telefonski kontakt s djetetom, obzirom na sredinu u kojoj živi, kako dijete ne bi dodatno traumatizirao, dijete živi u sredini gdje se njega prikazuje kao nasilnika i divljaka, sve negativno za njega. Kada je ranije pokušao ostvariti kontakt, vršio se pritisak na dijete. Ne zna u koju školu ide mlt. TŠ, sada da bi trebala ići u srednju školu, obzirom da ima 15 godina. Kada je išla u osnovnu školu, interesirao se u školi za nju, nije mogao vidjeti ocjene, usmjeravalo ga se da otvori "e-nešto" i to "e-imenik" za pristup ocjenama djeteta, što mu nije bilo omogućeno. Nakon djetetovog rođenja, da ga je viđao do 5. godine života djeteta, koje je stanovalo s majkom i njenim roditeljima. Bio mu je omogućen pristup djetetu. Nije mu sudskim putem bilo određeno kako će viđati dijete, niti su bili u sporu, niti su bili razvedeni, ali su živjeli odvojeno. Tužiteljica da je odselila k roditeljima drugi dan nakon vjenčanja, stanovala je kod njih, tvrdi da i kod njega. Tvrdi da je o djetetu brinuo financijski i zdravstveno. Želio je da dijete stanuje s njim. U svojoj kući nije imao adekvatan prostor za dijete, uređivao ga je cijelo vrijeme u skladu s mogućnostima. Brinuo je financijski o djetetu, no, nikome nije plaćao iznos uzdržavanja. Tvrdi da je davao sve što je trebalo, ostvarivao je sredstva koliko je bio u mogućnosti i davao ih tužiteljici. Kupovao je djetetu odjeću, obuću, igračke. Zadnji puta kupio joj je odjeću i obuću do ovog ekscesa kojeg opisuje tužiteljica (u Avenue Mall-u) prije polaska mlt. djeteta u osnovnu školu. Ne pamti koliko je dijete bilo tada staro. Dugo da traju razmirice između njega i tužiteljice, jer da nisu mogli skupa. Tvrdi da je do ekscesa u Avenue Mallu došlo jer je tužiteljica bila došla "van kontrole", a dijete je bilo s njima, i da je pljusnuo tužiteljicu, a mlt. TŠ da je bila prisutna, jer se tužiteljica htjela baciti iz auta na parkingu i na taj način da je to pokušao spriječiti, na svoju štetu. Drži da je normalno da se dijete uplašilo, jer da to nije bila normalna situacija. Nakon toga da ga je mlt. TŠ htjela viđati, nosio joj je poklone, ali su odlučili ukloniti ga iz djetetovog života nakon tog ekscesa. Mlt. TŠ je tada bila stara oko 5 godina i negativno je instruirana protiv njega nakon svega toga. I nadalje je pokušavao financijski "pomagati", ali odnos između njega i tužiteljice nije funkcionirao. Tvrdi daje povremeno plaćao uzdržavanje mlt. djeteta, davajući novac na ruke tužiteljici, za što nema dokaza. Ne zna koje godine je zadnji puta dao novac za uzdržavanje i od tada da je prošlo puno vremena. Provodi se ovrha na njegovoj plaći temeljem odluke suda u ovoj pravnoj stvari u iznosu od trenutno 200,00 EUR mjesečno. Nije se odazvao na psihijatrijsko-psihološko vještačenje jer je bio u poslovnim obvezama i imao zdravstvenih tegoba, visoku temperaturu. Tvrdi da ga je više osoba agresivno zvalo s više brojeva na vještačenje i ta osoba da je bila u alkoholiziranom stanju i derala se na njega. Nije se naknadno javljao vještacima da se provede njegova obrada. Pokušavao je kontaktirati HZSR, stavilo ga se "na čekanje", zbog poslovnih obveza nije mogao uzeti slobodne dane. Htio bi viđati dijete, ne može znati zbog čega mlt. TŠ odbija kontakt s njim. Nema njen broj mobitela, ne može stupiti u kontakt s djetetom. Ne čuje se s tužiteljicom kako bi se raspitivao o djetetu, jer ne mogu komunicirati. Ne zna kada je zadnji puta kontaktirao tužiteljicu da bi se raspitivao za dijete. Protivi se da tužiteljica ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb i ne vidi razloga zašto bi bio izuzet iz djetetovog života. On da ima još dvoje djece koja stanuju s njim, a da za mlt. TŠ nije otvorio e-imenik, jer mu nije dozvoljeno. Tužiteljici da je davao novac za uzdržavanje djeteta i nakon ekscesa u Avenue Mallu, da je bio iznuđivan od strane soc. radnice za nekakav iznos alimentacije koju je ona tražila da on uplati na račun bez sudske odluke.

22. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaza zasebno i sve dokaze zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi utvrđenim da tužiteljica faktično od samog rođenja mlt. djeteta stranaka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb (dijete je u dobi od navršenih 15 godina života; rođena **.**.2010.), ista je adekvatnih roditeljskih kompetencija, sposobna je za samostalno skrbništvo, kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka izv. prof. dr. sc. Zorane Kušević, spec. psihijatra i dr. sc. ĆŠ, prof. psihologije, dobro poznaje djetetove razvojne potrebe i na njih adekvatno odgovara, brine o djetetovom zdravlju, potrebama, školovanju, interesima, željama, slobodnom vremenu, odgovarajućih je odgojnih metoda, čemu sve u prilog govori privrženost između mlt. djeteta i majke, kao i činjenica da je mlt. dijete emocionalno stabilno, bez dublje psihopatologije, uredne strukture i funkcija ličnosti. Tužiteljica da kroz cijelo razdoblje djetetovog života brine o svim aspektima djetetovog života, a od kada je dijete krenulo u školu, brine o djetetovim školskim obvezama, ide na roditeljske sastanke, školske informacije, dijete odvodi liječniku i stomatologu, itd., time da ju tuženik odbija u molbi da se mlt. kćeri izradi osobna iskaznica, jer bi dijete željelo posjetiti djeda i tetka koji rade u Austriji. Utvrđeno je, nadalje, da mlt. dijete odbija razgovarati o ocu, da ju je majka uključila u tretman Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, a otac je odbio da se završi multidisciplinarna obrada djeteta, navodeći da "njegovo dijete nije ludo", što ukazuje da ne stavlja interes mlt. djeteta ispred svojih interesa i stavova, unatoč tome što je uputa uključivanja u tretman inicijalno bila od strane HZSR.

23. Iz iskaza mlt. TŠ utvrđeno je da majka, s kojom živi, kao i očuhom i polubratom po majci, u potpunosti svakodnevno brine o njoj, njenim potrebama i interesima, zdravlju, školovanju, ne viđa svog oca, jer ga ne želi viđati i izražava da je jako sretna, te želi da tako i ostane.

24. Isto tako je iz stručnih mišljenja HZSR kroz cijelo promatrano razdoblje od 18. travnja 2019., pa do 28. svibnja 2026. utvrđeno kako tužiteljica adekvatno, kontinuirano i stabilno brine o mlt. kćeri, i to u cijelosti, a temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tako brine od njenog rođenja, pa nadalje, a sada se radi o petnaestogodišnjoj djevojčici, time da tuženik ne poriče da tužiteljica ne bi na odgovarajući način brinula i skrbila o svim aspektima djetetova života, dok tuženik od treće godine djeteta ne sudjeluje u njenom životu, te roditeljski odnos s mlt. djetetom nije izgrađen, niti tuženik ima uvida u razvojne i svakodnevne potrebe djeteta. Tuženik je za mlt. dijete strana osoba. Kako bi se djetetu osiguralo nesmetano ostvarivanje njegovih prava i stabilno okruženje, uvažavajući činjenicu da je tužiteljica jedini funkcionalni roditelj u djetetovom životu, to sud nalazi da je u najboljem interesu i dobrobiti djeteta da tužiteljica potpuno samostalno donosi odluke u odnosu na mlt. dijete i zastupa ga.

25. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude, temeljem odredbe članka 105, stavak 1 i 5, te članka 100, stavak 1 ObZ.

26. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je mlt. dijete traumatizirano događajima u kojima je njen otac, ovdje tuženik, u dva navrata bio fizički nasilan prema njenoj majci, sve u prisutnosti djeteta, što proizlazi iz utvrđenog mišljenja djeteta pri posebnom skrbniku i iz iskaza mlt. djeteta na sudu, a iz čega proizlazi kako se mlt. dijete jasno sjeća tog nasilja, unatoč proteku vremena. To potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka izv. prof. dr. sc. Zorane Kušević, spec. psihijatra i dr. sc. ĆŠ, prof. psihologije, iz kojeg proizlazi da mlt. dijete stranaka ima izvrsno pamćenje, ali su utvrđeni elementi PTSP-a, te afirmira da prilikom prisjećanja na dva traumatska iskustva vezana uz tuženika, osjeća neugodu i strah, i da bi ponovna uspostava osobnih kontakata s ocem za nju bila viktimizirajuća, obzirom da joj je otac "stranac" koji izaziva strah zbog prošlog iskustva, te nije spremna na susrete s ocem. Upravo iz nalaza i mišljenja proizlazi da bi susreti s ocem sa stanovišta najboljeg interesa djeteta u ovom trenutku za mlt. dijete bili kontraproduktivni odnosno retraumatizirajući.

27. Temeljem odredbe članka 123, stavak 1 ObZ koji upućuje na odredbu članka 413, stavak 1 ObZ proizlazi da sud može u odluci iz članka 413, stavak 1 ObZ ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb, iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta, time da iz stavka 2 članka 123 slijedi da kad donosi odluku iz stavka 1 tog članka, sud je dužan ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

28. Stručno mišljenje HZSR i nalaz i mišljenje imenovanih vještaka izravno potvrđuju da bi kontakt mlt. djeteta s ocem bio viktimizacija djeteta, što isključuje mogućnost primjene blažih mjera zaštite djeteta, primjerice ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe, tim više što mlt. dijete odlučno i kontinuirano odbija bilo kakvo ostvarivanje osobnih odnos s ocem, uključujući i telefonske kontakte do mjere da čak ne želi imati niti očev broj mobitela, a zbog traumatizacije uslijed dva nasilja oca spram njene majke, kojima je bila prisutna, doživljavala je i panične napadaje, što sve govori o razmjeru njenog straha prema ocu, koji otvoreno i izražava izrijekom, navodeći da ga se boji. Pri tome valja istaknuti da je svjedočenje nasilju zlostavljanje prema sudskoj praksi i važećim propisima u Hrvatskoj, temeljem kojih se činjenica da je dijete prisustvovalo očevom nasilju nad majkom pravno tretira kao emocionalno zlostavljanje djeteta. Stručno mišljenje HZSR, te nalaz i mišljenje vještaka da bi ostvarivanje osobnih odnosa predstavljalo viktimizaciju djeteta dokazuje da bi inzistiranje na ostvarivanju osobnih odnosa moglo narušiti djetetovo psihičko zdravlje. Dakle, u ovom konkretnom slučaju blaže mjere poput ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem u kontroliranim uvjetima ili uz nadzor stručne osobe nisu primjenjive, jer bi iste izazvale ugrožavanje zdravlja djeteta. Time je u cijelosti ispunjen zahtjev iz odredbe članka 123, stavak 2 ObZ o nužnosti i razmjernosti zabrane ostvarivanja osobnih odnosa.

29. Valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 360 ObZ i Konvencije o pravima djeteta, mlt. dijete izrazilo svoje mišljenje u ovom postupku koje ga se tiče, i to kako pri posebnom skrbniku, tako i iskazom na sudu, uz sudjelovanje psihologa HZSR.

30. U slučaju kada mlt. dijete izrijekom i ustrajno odbija ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, kontakt s istim do mjere da ne želi čak niti broj njegovog mobitela, isto je u skladu s djetetovom dobi, zrelošću, potvrđeno provedenom kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem, kao autentičan strah, a ne eventualna manipulacija majke ili nekog drugog člana obitelji.

31. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, obzirom je interes mlt. djeteta za sigurnošću i psihičkim integritetom iznad prava tuženika na ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djetetom.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154, stavak 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na jednokratnu nagradu za zastupanje u prvostupanjskom postupku za 4 radnje (sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 21. svibnja 2018. i 06. lipnja 2019., te sastava podneska od 16. siječnja 2019.) u iznosu od 400,00 EUR (Tbr.7.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-u daljnjem tekstu: Tarifa), sastava podnesaka od 03. srpnja 2019. i 02. listopada 2019. u iznosu od po 100,00 EUR (Tbr.7.3. st.2), zastupanja na ročištima od 30. kolovoza 2019., 29. siječnja 2024., 19. lipnja 2024., 16. svibnja 2025. i 28. svibnja 2026. u iznosu od po 100,00 EUR (Tbr.7.3. st.2) ili ukupno 1.100,00 EUR, uz 25 % PDV u iznosu od 275,00 EUR, te troška sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i na presudu u iznosu od 60,00 EUR, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 25. lipnja 2026.

Sudac

Ines Golešić - Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena, a odluka će se otpremit istog dana na e- Oglasnu ploču sudova. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Anja Lubin, odvj., uz rješenje o pristojbi na presudu

2. EŠ

3. poseban skrbnik EŠL

4. HZSR, Područni ured Samobor