Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1014/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović u ostavinskom predmetu iza pokojnog AG (Ivan) Matičića, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođenog **.**.1904., a umrlog **.**.1988., istovjetnog sa FG, Ivan, Leskovac Baril. 14, Barilović, radi odluke o rasporedu naknadno pronađene ostavinske imovine, odlučujući o žalbi nasljednika MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu od 14. veljače 2025. poslovni broj: O-659/2022-17, dana 25. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba MG i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 14. veljače 2025. poslovni broj: O-659/2022-17.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđena je naknadno pronađena imovina iza pokojnog AG te su točkom II. izreke na temelju zakona proglašeni njegovi nasljednici na naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini i to unuk ostavitelja MG u 5/6 dijela i unuk ostavitelja OG u 1/6 dijela. Konačno je točkom III. izreke određeno da po pravomoćnosti rješenja nasljednici mogu ostvarivati sva prava koja im temeljem istog pripadaju.
2. Obrazlažući navedeno rješenje prvostupanjski sud navodi da je utvrdio opseg nasljedničke imovine iza pok. AG te je utvrdio njegove zakonske nasljednike i od njih je pribavio izjave o nasljeđivanju. Prema utvrđenju suda zakonski nasljednici DG, ŠG, ĆG, CG, GG, RG, ĐG, KG i UG dali su nasljedničku izjavu kojom su se prihvatili nasljedstva, koje im pripada temeljem zakona i svoj nasljedni dio ustupili MG, koji se prihvatio nasljedstva, kao i ustupljenih mu nasljednih dijelova. Pored toga, zakonski nasljednici BG, NG, LG, SG, IG, EG i JG dali su nasljedničku izjavu kojom se odriču od nasljedstva koje im pripada, dok nasljednik OG iako uredno pozvan nije pristupio na određenu raspravu niti je po pozivu suda dostavio ovjerenu nasljedničku izjavu. Slijedom iznijetog sud zaključuje da se temeljem odredbe čl. 220. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., - dalje: ZN) smatra da OG želi biti nasljednik pa je MG i OG proglasio nasljednicima ostavitelja na naknadno pronađenoj imovini i uručio im nasljedne dijelove koji im pripadaju na temelju zakona.
3. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija nasljednik MG (dalje u tekstu žalitelj) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog ovome sudu da prihvati njegovu žalbu kao osnovanu i pobijano rješenje preinači na način da njega proglasi nasljednikom u cijelosti, a podredno, da pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Žalitelj posebno ukazuje da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odluku temeljio na odredbama Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje ZN/03) imajući u vidu da je ostavitelj preminuo 1988. kada je na snazi bio Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 20/55., 12/65., 47/78., 71/91. i 37/94., dalje: ZN/55). Pored toga, ističe i prigovor zastare prava nasljednika OG. Ukazuje da on drži u cijelosti i u samostalnom posjedu nekretnine koje su predmet ostavinskog postupka, pa smatra kako je isključivi vlasnik i nasljednik na istima tim više jer OG u ostavinskom postupku uopće nije sudjelovao, nije se odazvao na pozive suda niti je dostavio na spis nasljedničku izjavu, pa kako se njegov prednik i otac OG već odrekao nasljedstva u korist ZG, koji je prednik ovdje žalitelja MG, smatra da je sud pogrešno rasporedio sporni nasljedni dio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru žalbenih navoda žalitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 175. st. 2. ZN/03 na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Osnovano međutim žalitelj ističe da je u ovom postupku prilikom donošenja pobijanog rješenja trebalo primijeniti odredbe Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 20/55., 12/65., 47/78., 71/91. i 37/94.) uzimajući u obzir činjenicu da je ostavitelj AG umro 1988. Naime, odredbom čl. 253. st. 1. i st. 2. ZN/03, propisano je da će se prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivati po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, dok će se postupovne odredbe ovoga zakona primjenjivati na sve slučajeve nasljeđivanja o kojima do časa primjene ovoga Zakona nije doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno. Ipak sud nije usvojio žalbu žalitelja temeljem ove žalbene tvrdnje budući je i pravilnom primjenom odredaba ZN/55 valjalo odlučiti jednako.
7. Iz stanja spisa proizlazi da nije sporno što sve predstavlja naknadno pronađenu ostavinsku imovinu pok. AG i tko su sve njegovi zakonski nasljednici. Nije sporno niti na koji način su oni dali svoje nasljedničke izjave kao niti okolnost da OG u ostavinskom postupku uopće nije sudjelovao, nije se odazvao na pozive suda, niti je u spis dostavio nasljedničku izjavu.
8. Zaključak prvostupanjskog suda o značaju ovakvog držanja nasljednika OG osporava žalitelj tvrdeći da je uslijed pasivnosti OG i izjava ostalih zakonskih nasljednika sud njemu trebao uručiti naknadno pronađenu ostavinsku imovinu u cijelosti.
9. Razmotri li se zakonodavno uređenje kojim je reguliran odnos sudionika ovog postupka vidljivo je da je odredbom čl. 128. st. 1. ZN/55 propisano da se smrću ostavitelja otvara njegovo nasljedstvo u kojem trenutku nasljednici ostavitelja stječu nasljedno pravo. Sud u pozivu za raspravu o ostavinskoj imovini upozorava zainteresirane osobe da mogu do završetka ostavinskog postupka dati sudu izjavu da li se primaju nasljedstva ili se nasljedstva odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne dadu izjavu, da će sud o njihovom pravu odlučiti prema podacima kojima sud raspolaže (čl. 218. st. 3. ZN/55). O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud će raspraviti prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pismene izjave koje stignu do donošenja odluke (čl. 220. st. 3. ZN/55). Konačno, forma i sadržaj izjave o primanju nasljedstva i o odricanju od nasljedstva određen i su čl. 221. ZN/55. Primjenom citiranog zakonodavstva na konkretan pravni odnos stranaka proizlazi dakle da je OG nasljedno pravo stekao smrću ostavitelja, a kako nije dao izjavu o odricanju od naknado pronađene ostavinske imovine izričito i u propisanom obliku to je ova imovina ostala u krugu nasljednika koji se ostavine nisu odrekli niti ju ustupili, dakle MG i OG.
10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja raspolaganje ostalih nasljednika kao i prednika nasljednika OG bez značaja je na njegovo stjecanje nasljednog dijela u trenutku smrti. Otac nasljednika OG, koji se također zvao OG, doista se na ostavinskoj raspravi od 29. rujna 1988. odrekao nasljedstva međutim, bez izričite napomene da bi se nasljeđivanja odrekao i u ime svojih potomaka u smislu odredbe čl. 221. ZN/55 pa je ova žalbena teza žalitelja neosnovana.
11. Konačno, bez značaja je i pozivanje žalitelja na zastaru prava TG zahtijevati ostavinu. Odredba čl.144. ZN/55 na koju ukazuje žalitelj uređuje zastaru prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik te propisuje da to pravo prema savjesnom držaocu zastarijeva za godinu dana otkada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Međutim u okviru prikazanog držanja nasljednika TG nedvojbeno je da on ne zahtijeva ostavinu te je zakonskim nasljednikom naknadno pronađene ostavinske imovine proglašen upravo uslijed pasivnog držanja i propuštanja da se odrekne prava na nasljeđivanje. Da bi dakle došlo do osnovanosti prigovora zastare mora postojati zahtjev nasljednika, koji od strane OG uopće nije istaknut.
12. U okviru prikazanog i prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski je sud pravilno je rasporedio naknadno pronađenu ostavinsku imovinu pa je primjenom čl. 380. točka 2. ZPP u vezi sa čl. 175. st. 2. ZN-a ovaj sud odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.
U Varaždinu 25. lipnja 2026.
Sutkinja
Mr.sc. Bojana Skenderović
