Poslovni broj: P-48/2026-60

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

35000 Slavonski Brod

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, OIB: 37588811552, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, kojeg zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o. iz Zagreba, i punomoćnik Krešimir Pencinger, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi:brisobne tužbe V.P.S.: 13.271,00 eura, nakon održane glavne i javne rasprave dana 12. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Bujića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Krešimira Pencingera, odvjetnika u Slavonskom Brodu, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika koje je uknjiženo temeljem rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-1362/98 od 3. ožujka 1998. godine u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], ½ dijela nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se iste nekretnine upišu na ime i vlasništvo tužitelja, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, naknaditi tuženiku SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, iznos od 1.440,11 eura troškova parničnog postupka, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se tuženik SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, sa zahtjevom za naknadom troškova u iznosu od 3.230,15 eura.

IV Tužitelj GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.000,00 eura.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog tužitelja GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, za zabilježbu spora podnesen dana 21. kolovoza 2024.

II Odbacuje se kao nedopušten zahtjev tuženika SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, za naknadom troškova postupka prema zahtjevu iz svibnja 2026. za iznos od 4.625,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, (u daljnjem tekstu: tužiteljk), je dana 21. kolovoza 2024. podnio tužbu protiv tuženika SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, (u daljnjem tekstu: tuženik), radi brisanja nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavljanja prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane uknjižbe (brisovna tužba) na temelju odredbe članka 150. ZZK-a. Riječ je o uknjižbi prava vlasništva na ime tuženika s dijelom 1/1 na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška], te s dijelom ½ na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik na nekretnina navedenim u tužbi temeljem nevaljano i nezakonito provedenog upisa u zemljišnim knjigama jer tužitelj ima prava na tim nekretninama koje je bio upisan kao organ upravljanja na tim nekretninama u vrijeme postojanja društvenog vlasništva, dok je u teretovnici u to vrijeme bilo upisano pravo korištenja društvenog poduzeća "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD, a da je tijekom vremena dolazilo do mijenjana oznaka katastarskih čestica i cijepanja čestica na više manjih čestica, te upisa u nove zemljišnoknjižne izvatke, a da je tuženik, za kojeg tužitelj tvrdi da nije pravni slijednik društvenog poduzeća koje je bilo upisano s pravom korištenja, upisan bez pravne osnove kao vlasnik u zemljišnim knjigama po zemljišnoknjižnom rješenju broj Z-1362/98 nakon što je u taj predmet dostavljeno rješenje Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj Tt-95/819-2 od 1. veljače 1996. iz kojeg je neispravno zemljišnoknjižni sud zaključio da se radi o pravnom sljedništvu, a zapravo se radi samo o dokumentu o usklađenju sa Zakonom o trgovačkim društvima, to nije isprava prikladna za upis prava u zemljišnim knjigama, a da je i kod tuženika u to vrijeme postojala svijest da je sporno da bi tuženik bio vlasnik tih nekretnina jer je o tome tadašnjeg direktora tuženika PĐ obavijestio raniji pravnik "SLAVONIJA“ DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD, a o čemu je i svjedočeno u predmetu ovog suda poslovni broj: P-109/2021. U podnesku od 27. ožujka 2025. izričito navodi da ne podnosi vlasničku tužbu nego tužbu radi brisanja nevaljanog i neistinitog upisa tuženika u zemljišnim knjigama.

3. Tužitelj dalje obrazlože da tuženik nije pravni slijednik "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD, jer je to društvo u stečajnom postupku prodano kupcu PBZ-INVESTHOLDING d.o.o. temeljem ugovora od 31. prosinca 1992. te je nakon toga brisano u sudskom registru. Tuženik je upisanon u registru po rješenju od 31. prosinca 1992. od strane osnivača PBZ-INVESTHOLDING d.o.o. Tužitelj smatra da je nevaljanom uknjižbom tuženika u svojstvu zemljišnoknjižnog vlasnika povrijeđeno knjižno pravo tužitelja iz kojeg razloga tužitelj u tužbenom zahtjevu traži da se naloži upis brisanja predmeta uknjižbe i da se naloži uspostava navodno prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se te nekretnine upišu na ime i u vlasništvo tužitelja.

4. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi u iznosu od 13.271,00 eura, o kojem prigovoru je sud odlučio rješenjem, te je isto rješenje postalo pravomoćno jer tuženik na odluku suda kojom je sud odlučio o odbačaju tužbe nije uložio žalbu u odnosu na vrijednost predmeta spora, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ranije uloženu žalbu tuženika odbacio kao nedopuštenu.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer smatra da tužitelj nije pravni slijednik bivše Općine Slavonski Brod, a osporava i pasivnu legitimaciju tuženika bez navođenja konkretnog razloga. Smatra da je za očitovanje tuženika i ovu parnicu od značenja zemljišnoknjižno rješenje broj Z- 1362/1998 od 3. ožujka 1998., a da predmetne nekretnine nisu izgrađene i dijelom se nalaze izvan građevinskog zemljišta, a dijelom u zoni R2-sport i rekreacija, dostavlja potvrdu ovog suda iz predmeta poslovni broj: R3-4/2025-2. Dodatno obrazlaže da je kod osnivanja tuženika unesena kao osnivački ulog imovina koju je osnivač kupio u stečajnom postupku nad društvenim poduzećem "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD, a da kod procjene vrijednosti predmetne nekretnine za potrebe pretvorbe društvenih poduzeća nisu uzete u obzir, jer to ne proizlazi iz elaborata o procjeni za potrebe pretvorbe, a dodatno navodi da je pravni prednik tužitelja bivša Općina Slavonski Brod bila označena u rješenju broj Z-688/69 kao organ upravljanja predmetnim zemljištem i po tom rješenju i upisana u zemljišne knjige, u listu B (vlastovnici), te da je u tom svojstvu Općina Slavonski Brod donijela rješenje o predaji u posjed predmetnog zemljišta društvenom poduzeću "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD zbog pošumljavanja kanadskom topolom koja svrha je odavno prestala, a u prilogu tog podnesak dostavlja i rješenje broj Z-1362/1998 od 3. ožujka 1998., nakon čega je društveno poduzeće "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD upisano u listu C teretovnici kako korisnik tog zemljišta. Tuženik tvrdi da je predmetno zemljište u naravi u jednom dijelu šuma kanadske topole, a u drugom dijelu šikara, a tužitelj to ne osporava.

6. Na pripremnom ročištu dana 7. svibnja 2025. tužitelj dostavlja potvrdu Upravnog odjela za graditeljstvo tužitelja iz koje proizlazi da su se predmetne nekretnine nalazile 24. srpnja 1991. unutar granica građevinskog područja Slavonskog Broda prema generalnom urbanističkom planu koji je važio u to vrijeme, ali je u međuvremenu došlo do promjene tog plana tako da se te nekretnine sada nalaze djelomično u građevinskom području, a djelomično u području predviđenom za sport i rekreaciju.

7. Tužitelj nije podnio vlasničku tužbu nego tužbu radi brisanja nevaljanog i neistinitog upisa tuženika u zemljišnim knjigama.

8. Nevaljan, neistinit upis je upis koji je različit od stvarnog, izvanknjižnog pravnog stanja nekretnine jer je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koje nije stvarni, zbiljski nositelj ili se upisani sadržaj, opseg ili prvenstveni red knjižnog prava razlikuje od stvarnog sadržaja, opsega ili prvenstvenog reda. Upis će biti neistinit kad u času kad je bio zahtijevan za stvarnopravnu promjenu knjižnog prava koja se trebala ostvariti tim upisom nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za nastup takve promjene određuju odredbe materijalnog prava koje uređuju to knjižno pravo.

9. Na temelju odredbe članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 108/22, 155/23, 124/24, dalje: ZZK/19) tužba za brisanje može se podnijeti zbog povrede knjižnog prava nevaljanim upisom. Tužbu je ovlašten podnijeti oštećeni nositelj knjižnog prava, tj. osoba čije je pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom, kao i njegovi univerzalni sljednici. Tužba se podnosi protiv osobe u čiju je korist provedena nevaljana uknjižba, odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjižbe u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno (tzv. neposredni stjecatelj) i protiv njegovih univerzalnih sljednika. Tužba se može podnijeti i kad je neposredni stjecatelj raspolagao nevaljano upisanim knjižnim pravom u korist treće osobe (tzv. singularnog sljednika) koja je također uknjižila svoje pravo. Tužba za brisanje može se podnijeti s uspjehom sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drukčije određeno (članak 150. stavak 1. ZZK). Pravo na podnošenje tužbe za brisanje vremenski je neograničeno, odnosno ne zastarijeva. Ovo pravilo vrijedi kad se tužba podnosi protiv tzv. neposrednog stjecatelja, odnosno osobe koja je u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno te njezinih univerzalnih sljednika i to neovisno o tome jesu li oni glede valjanosti uknjižbe bili u dobroj vjeri ili ne. Ovo pravilo vrijedi i kad se tužba podnosi protiv osobe koja je upisala pravo izvodeći ga iz neistinitog prednikova upisa, a koja je znala ili je s obzirom na okolnosti imala dovoljnog razloga posumnjati da je upis njezina prednika nevaljan (nepoštena treća osoba, odnosno nepošteni singularni sljednik neposrednog stjecatelja). Radi zaštite povjerenja u zemljišne knjige, pravo na podnošenje tužbe za brisanje vremenski je ograničeno kad je osoba u čiju je korist provedena nevaljana uknjižba raspolagala knjižnim pravom u korist poštenog stjecatelja koji je postupajući u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige upisao svoje pravo izvodeći ga iz nevaljanog uknjiženog prava prednika. Kad singularni stjecatelj u času sklapanja pravnog posla ni u času podnošenja prijedloga za upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da je prednikova uknjižba nevaljana (poštena treća osoba), zaštita knjižnog prava povrijeđenog nevaljanom prednikovom uknjižbom moći će se osporavati tužbom za brisanje samo u zakonom određenim rokovima (članak 150. stavak 2. ZZK-a). Nakon proteka rokova u kojima se tužba za brisanje u odnosu na poštenog stjecatelja može podnijeti nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u istinitost i njegovo se stjecanje ne može više osporavati zbog nevaljanosti prednikove uknjižbe. Rokovi u kojima se protiv poštenog singularnog stjecatelja može s uspjehom podnijeti tužba za brisanje nevaljane prednikove uknjižbe određeni su ovisno o tome je li oštećenom nositelju knjižnog prava bilo dostavljeno rješenje o prednikovoj uknjižbi. Ako mu je rješenje o nevaljanoj prednikovoj uknjižbi bilo dostavljeno, oštećeni nositelj knjižnog prava mora u roku za žalbu zatražiti zabilježbu da je upis sporan, nevaljan (zabilježba tužbe za brisanje) te u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu podnijeti tužbu za brisanje. Ako oštećenom nositelju knjižnog prava rješenje o uknjižbi u korist prednika poštenog stjecatelja nije bilo dostavljeno, tužba za brisanje mora se podnijeti u roku od tri godine od kada je zatražen, odnosno proveden nevaljani upis.

10. U dokaznom postupku sud je pročitao i ispitao sljedeće:

- povijesne izvatke iz BZP-a za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 26011 k. o. [katastarska općina], 27071 k. o. [katastarska općina], 27072 k. o. [katastarska općina], 2623 k. o. [katastarska općina], 2622 k. o. [katastarska općina], 5460 k. o. [katastarska općina], u rješenje ZK odjela br. Z-688/69 od 19. ožujka 1969., u vještački nalaz geodetskog vještaka EĐ od 10. lipnja 2022. i spisa ovog suda poslovni broj: P- 109/2021 s prilozima priloženima uz tužbu, u zahtjev SLAVONIJA DI d.o.o. zaprimljen pod br. Z-1362/98 u zemljišnoknjinom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu dana 2. ožujka 1998. kojem to društvo navodeći da je pravni sljednik traži upis prava vlasništva, a kao prilog dostavlja rješenje Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu br. Tt-95/819-2 od 1. veljače 1996. i dokument o osnivanju društva SLAVONIJA DI d.o.o. - rješenje od 31. prosinca 1992. - prijavu i rješenje u kojoj je kao predlagatelj naveden PBZ Invest Holding d.o.o. Zagreb, a kao prilog u prijavi je naveden elaborat o procijenjenoj vrijednosti SLAVONIJA DI d.o.o. Slavonski Brod od EKU d.o.o. Zagreb od lipnja 1992., u potvrdu Registra Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu od 13. listopada 1997. koje je prilog prijavi upisa brisanja, u rješenje Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu Fi-705/89 od 29. prosinca 1989., u rješenje ZK odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 3. ožujka 1998. br. Z-1362/98 kojim se usvaja provedba rješenja Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu od 1. veljače 1996. br. Tt-95/819-2, u isto rješenje Tt-95/819-2 Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu od 1. veljače 1996., u rješenje Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu od 31. prosinca 1992. br. Fi-1486/92 koje se odnosi na upis osnivanja SLAVONIJA DI d.o.o., a osnivač je PBZ Invest Holding d.o.o. Zagreb, u prijavu PBZ Invest Holding d.o.o. Zagreb Savska 28 br. Fi-1485/92 koja se odnosi na upis brisanja SLAVONIJA DI poduzeća u društvenom vlasništvu za proizvodnju, trgovinu, izvoz, uvoz Slavonski Brod temeljem odluke o prestanku tog poduzeća od 21. prosinca 1992., ugovora o prodaji tog poduzeća u stečaju kao pravne osobe i suglasnosti Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu na taj ugovor, u ugovor o prodaji stečajnog dužnika Drvne industrije u stečaju u kojem su kao ugovorne strane navedene stečajni upravitelj u ime SLAVONIJA DI u stečaju i kao kupac PBZ Invest Holding d.o.o. Zagreb, u zapisnik iz predmeta ovog suda poslovni broj: P-109/2021-21 od 19. veljače 2022. u kojem su sadržaj iskaza svjedoka IĐ i ŠĐ, u dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske br. R-DO-65/2020-4 od 23. studenog 2020. koji se odnosi na očitovanje tog tijela na vlasnički status predmetnih nekretnina, u e-mail komunikaciju između odvjetnika Krešimira Pencingera i Dubravka Ćelebije koja se odnosi na prosječnu cijenu zemljišta od 31. listopada 2024. i 5. studenog 2024., u odluku o prestanku poduzeća SLAVONIJA DI Slavonski Brod i brisanju u sudskom registru osnivača PBZ Invest Holding d.o.o. Zagreb, u dopis registra ovog suda iz predmeta R3-4/2025-2 od 9. siječnja 2025., u elaborat o procijenjenoj vrijednosti SLAVONIJA DI Slavonski Brod iz lipnja 1992. sačinjen od strane EKU d.o.o., uvid u izvještaj o provedenom popisu sredstava Slavonija DI Slavonski Brod na dan 30. prosinca 1992., u rješenje ZK odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. ožujka 1998. br. Z-1362/98, u uvjerenje Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša grada Slavonskog Broda od 18. siječnja 2018., u presudu ovog suda P-108/2021-48 od 25. listopada 2022., u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-5331/2022-2 od 25. listopada 2022., u presudu ovog suda poslovni broj: P- 245/2017-15 od 18. travnja 2018., u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3867/2018-2 od 6. svibnja 2020., u spise ovog suda poslovni broj: P-108/2021 i poslovni broj: P-245/2017, u presliku spisa Z-1362/1998 zemljišnoknjižnog djela Općinskog suda u Slavonskom Brodu.

11. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid i u ponovo dostavljenu u čitkom obliku dokumentaciju tužitelja: zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – nastavak A lista, zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvod iz zbirke isprava pod Z-2892/1963 – Rz-270, izvod iz zbirke isprava pod Z-688/1969 Zemljišno-knjižnog suda.

12. Iz isprava u spisu sud zaključuje o slijedećim činjenicama:

- sporna uknjižba provedena je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Z-1362/98 od 3. ožujka 1998. na temelju tuženikovog prijedloga od 2. ožujka 1998.;

- u prilogu tuženikovog prijedloga za uknjižbu priložena je isprava koja je osnova uknjižbe (titulus), odnosno rješenje Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Tt-95/8199-2 od 1. veljače 1996. kojim je u sudskom registru proveden upis usklađenja općih akata društva SLAVONIJA drvna industrija d.o.o. (tuženik);

- tuženik je osnovan 31. prosinca 1992. upisom u sudski registar u registarski uložak broj [broj ZK uloška]-2128 na temelju rješenja Okružnog privrednog suda u Slavonskom brodu poslovni broj Fi-1486/92-2;

- prije tuženika postojalo je i poduzeće „SLAVONIJA“ drvna industrija poduzeće u društvenom vlasništvu Slavonski Brod upisano u registarskom ulošku broj [broj ZK uloška]-400, a nastalo je 29. prosinca 1989. nakon provedenih promjena u organiziranju i usklađenju sa Zakonom o poduzećima pravnih osoba: 1. SOUR-a „SLAVONIJA“ drvna industrija s p.o. upisano u sudskom registru u registarskom ulošku broj [broj ZK uloška]-245, i 2. RO IMPREGNACIJA DRVA n.sol.o. upisano u registarskom ulošku broj [broj ZK uloška]-239;

- nad imovinom poduzeća „SLAVONIJA“ drvna industrija (reg. uložak [broj ZK uloška]-400) otvoren je stečajni postupak rješenjem Okružnog privrednog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj St-5/1991 od 1. veljače 1991.;

- na temelju odredbe članka 129. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji („Narodne novine“ broj 54/94; dalje: ZPNSL) i rješenja Stečajnoga vijeća u predmetu St-5/91 od 1. veljače 1991., sklopljen je 26. listopada 1992. Ugovor o kupoprodaji stečajnoga dužnika „SLAVONIJA“ drvna industrija u stečaju, kupac stečajnoga dužnika je PBZ-INVESTHOLDING d.o.o. Zagreb;

- odredbom članka 2. Ugovora o prodaji stečajnoga dužnika na kupca je prenesena sva imovina stečajnoga dužnika prema stanju aktivne bilance prema stanju na dan otvaranja stečajnoga postupka, a koja je priložena ugovoru (napomena: bilanca nije priložena u ovom predmetu);

- predmetne nekretnine bile su označene kao zkč broj 1668/1 i 1669 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u društvenom vlasništvu, a kasnije su prenesene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- vještak Marko Smolčić dipl. ing. geod. u svom elaboratu od 10. lipnja 2022. u predmetu između istih stranaka pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnoj službi u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-109/2021 izradio popis katastarskih čestica koje su nastale parcelacijom zk čestica broj 1668/1 i 1669 k. o. [katastarska općina];

- na nekretninama je upisano pravo korištenja na poduzeće „SLAVONIJA“ drvna industrija rješenjem poslovni broj Z-688/69 od 23. travnja 1969. na temelju rješenja Skupštine općine Slavonski Brod, Odjela za financije broj: 06-11374/1-1-62;

- tužitelj je vodio dvije parnice protiv tuženika pred istim sudom i to radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina koja je pravomoćno okončana odbijanjem tužbenog zahtjeva presudom poslovni broj: P-245/17-15 od 18. travnja 2018. i potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 3867/18-2 od 6. svibnja 2020., i radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prodaji stečajnoga dužnika „SLAVONIJA“ drvna industrija u stečaju od 26. listopada 1992. i brisanja upisa u zemljišne knjige na temelju tog ugovora koja je pravomoćno okončana odbijanjem tužbenog zahtjeva presudom poslovni broj: P-109/21-48 od 25. listopada 2022. i potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-5331/22-2 od 23. kolovoza 2023.;

- predmetne nekretnine nisu vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91) niti na temelju Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90), a kako je i navedeno u očitovanju Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu poslovni broj: R-DO- 65/2020-4 od 23. studenoga 2020.

13. U ponovljenom postupku utvrđivane su činjenice od značenja za aktivnu legitimaciju tužitelja iz dokumentacije u spisu, a nije bilo potrebno saslušavati predloženog svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika kao niti vršiti uvid u zemljišnoknjižni predmet Z-1362/1998.

14. Uvidom u stanje zemljišnih knjiga prema ispravama u spisu utvrđeno je slijedeće:

- uvidom u ispravu nalaz i mišljenje vještaka EĐ od 10. lipnja 2022. koji je dan u predmetu poslovni broj: P-109/2021 ovog suda koji sud cijeni kao ispravu, a ne kao vještački nalaz, utvršeno je da iz istog proizlazi da je provedena parcelacija 1969., koja proizlazi iz zbrike isprava Z-286/69 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica], te da je provedena identifikacija ranijih k. č. br. [katastarska čestica], te je navedeno u tom elaboratu da su iste sada obuhvaćene slijedećim česticama: 4871/1, 4864/2, 4871/2, 4864/1, 4872/1, 4872/2, 4860, 4848/1, 4868/2, 4868/1, 4851/1, 4873/1, 4861, 4874, 4873/2, 4854 k. o. [katastarska općina], a sve se te nekretnine sada vode na tuženiku (u prilogu tužbe podbroj P-277/2024-1-9), a da je utvrđivanje izvršeno uvidom u zbirke isprave zemljišnoknjižnog odjela, katastarske planove, pronađeni su detalji koji su korišteni za identifikaciju.

15. Ovom dokumentu sud poklanja vjeru i smatra da nije bilo potrebno saslušavati EĐ kao svjedoka jer nema činjenica niti navoda tuženika koji bi doveli u pitanje istinitost činjenica iz te isprave.

16. Uvodom u Rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-688/68 od 23. travnja 1969. (u prilogu tužbe podbroj P- 277/2024-1-8) koje se odnosi na prijepis zemljišnoknjižnih čestica k. č. br. [katastarska čestica] iz ranijeg zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je po tom rješenju u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] istovremeno naložena uknjižba društvenog vlasništva s istim organom upravljanja, dakle Općine Slavonski Brod i uknjižba prava korištenja u korist SLAVONIJA DRVNE INDUSTRIJE, Slavonski Brod.

17. Izvršen je uvid u povijesno stanje iz zemljišnoknjižnog izvatka u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem zemljišnoknjižnom je ranije bila upisana k. č. br. [katastarska čestica] nakon uknjižbe po ranije navedenom rješenju (u prilogu tužbe poslovni broj: P-277/2024-1-7, te ponovo dostavljeno u jasnijem obliku uz podnesak tužitelja od 27. travnja 2026., (str. 596 spisa) te je utvrđeno da je na listu B, pod rbr. 1. 1969. izvršena uknjižba društvenog vlasništva uz organ upravljanja Općinu Slavonski Brod, da je pod rbr. 3. izvršena uknjižba na korisnika Općinu Slavonski Brod, po Z-3385/91, 30. rujna 1991., upis pod rbr. 4. iz 1995. se ne odnosi na predmetnu česticu nego na k. č. br. [katastarska čestica], a da se upis pod rbr. 5. Z- 1362/98 odnosi na upis prava vlaništva u korist tuženika koji je izvršen po 2. ožujka 1998. godine.

18. Uvidom u list C istog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je pod rbr. 1. upisa na po Rješenju Z-688/68 od 23. travnja 1969. upisano da je na društvnom vlasništvu korisnik Slavonija drvna industrija Slavonski Brod. Proizlazi da je na predmetnoj nekretnini prije upisa tuženika slijedio upis u korist Općine Slavonski Brod.

19. U spis ponovo dostavljene preslike iz starih zemljišnih knjiga za zemljišnoknjižne uloške broj [broj ZK uloška] nisu bile od značenja za utvrđenja činjenice da li tužitelj imao upisano pravo vlasništva prije upisa tuženika jer se odnose na ranije povijesno stanje, ali je od značenja bilo izvršiti uvid u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

20. Uvidom u stanje zemljišnoknjižnih izvadaka, dakle, proizlazi da tužitelj nikada nije bio upisan kao vlasnik na nekretninama, nego je Općina Slavonski Brod bila upisana kao nositelj prava upravljanja, najprije samostalno kao jedini ovlaštenik u sistemu društvenog vlasništva, da bi kasnije bila upisana i dalje kao nositelj prava upravljanja, ali je kao nositelj prava korištenja bila upisana pravna osoba sličnog imena kao tuženik za koju nije utvrđeno da bi bila pravni prednik tuženika i to Slavonija drvna industrija Slavonski Brod od 1969.

21. Tužitelj je dostavio potvrdu iz koje slijedi da su na dan 24. srpnja 1991. predmetne nekretnine u građevinskoj zoni prema prostornom planu, iz čega slijedi zaključak da su od tada te nekretnine izvanknjižno vlasništvo tužitelja jer ih je tužitelj stekao ex lege prema Zakonu. Da je zemljište na taj dan u zoni građevinskog zemljišta dokazuje se prema Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 597/2021-4 od 7. veljače 2023. temeljem Uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje. Tužitelj je takav dokument priložio u postupku. Tuženik, međutim, tom dokumentu ne prigovara, nego smatra da nisu ispunjeni uvjeti za brisovnu tužbu, pa nije bilo potrebno provoditi urbanističko vještačenje. Tužitelj se nalazi u odnosu pravnog slijedištva u odnosu na posljednjeg upisanog nositelja Općinu Slavonski Brod, što tuženik ne osporava nego navodi da tužitelj nije jedini pravni sljednik bivše Općine Slavonski Brod.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev-597/2021-4 zauzima slijedeći pravni stav:

- ako je neizgrađena parcela na dan 24. srpnja 1991. prostornim planom bila obuhvaćena građevinskom zonom, ona se po članku 2. starog ZGZ-a pravno smatrala građevinskim zemljištem, a ne poljoprivrednim;

- bitan datum je 24. srpnja 1991. jer je na taj dan stupio je na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu (ZPZ). Taj zakon je propisao da sva poljoprivredna zemljišta u društvenom vlasništvu postaju vlasništvo Republike Hrvatske;

- ako se utvrdi da zemljište nije poljoprivredno zemljište, država nije postala vlasnik.

23. U ovom postupku je iz očitovanja Države utvrđeno da zemljište nije niti poljoprivredno niti šumsko, pa Država nije postala vlasnik.

24. Sud zaključuje da je to građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu prešlo u vlasništvo općine ili grada (JLS) temeljem članka 67. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj 90/92) i kasnijih prijelaznih odredbi ⁠Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZOVDSP).

25. Ovaj pravni stav je primjenjiv na ovaj slučaj jer sud zaključuje da na dan 24. srpnja 1991. ta nekretnina nije prešla u privatno vlasništvo niti jedne pravne ili fizičke osobe. Te nekretnine i dalje su tada upisane kao društveno vlasništvo s pravom upravljanje bivše općine i pravom korištenja društva koje je kasnije otišlo u stečaj i prodano u stečaju, ali nije moglo imati u vlasništvu predmetne nekretnine kad su bile neizgrađeno građevinsko zemljište već 24. srpnja 1991. pa tako te nekretnine nije niti moglo u stečaju kupiti, a utvrđeno je da tuženik nije u odnosu pravnog sljedništva u odnosu na to društvo, pa nije imao nikavu pravnu osnovu za upis prava vlasništva, dakle upis prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama je nevaljan.

26. Članak 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu automatski postaje pravo vlasništva one osobe koja je sveopći pravni sljednik dotadašnjeg nositelja tog prava.

27. Pravo vlasništva jedinica lokalne samouprave (JLS) na temelju tog propisa stječe 29. prosinca 1992. što je datum stupanja na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi bez obzira što je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu kasnije.

28. Tekst članka 67. Zakona o lokalnoj (područnog) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 129/05, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20) upravi glasi u bitnom dijelu:

Članak 67.

„Sve pokretne i nepokretne stvari koje pripadaju jedinici lokalne samouprave, kao i prava koja im pripadaju, čine imovinu jedinice lokalne samouprave."

Danom stupanja na snagu ovog Zakona (29. prosinca 1992.), imovina tih bivših općina (stvari i prava koja im "pripadaju") prešla je po sili zakona (ex lege) u vlasništvo novoosnovanih gradova i općina (JLS) na čijem se području te nekretnine nalaze.

29. Obzirom da je radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu na dan 24. srpnja 1991. (kada je donesen Zakon o poljoprivrednom zemljištu) prostornim planom unutar građevinske zone tužitelja, a ne neke druge općine, ona pravno nije postala državno vlasništvo, već je ostala u fondu društvenog vlasništva kojim upravlja općina. Potom je 29. prosinca 1992. na temelju citiranog članka 67. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj 90/92) prešla u vlasništvo nove lokalne samouprave ovdje tužitelja, a ne neke druge općine, jer je obuhvaćena prostornim planom upravo tužitelja.

30. Ovo sud zaključuje bez obzira što tužitelj nije dostavio arbitražnu odluku ili sporazum tužitelja i drugih općina vezano uz pravo za tu nekretninu.

31. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (stupio na snagu 1. siječnja 1997.) u svojim prijelaznim odredbama (članci 359.–390.) zapravo je samo potvrdio i priznao pravo vlasništva onim subjektima koji su ga već ranije stekli po posebnim zakonima (poput JLS-a iz 1992. godine ili države po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu iz 1991.).

32. Proizlazi da je tužitelj Grad Slavonski Brod u konkretnoj brisovnoj tužbi postavio zahtjev da se:

- utvrdi nevaljanim upis tuženika,

- izravno upiše pravo vlasništva u korist Grada (tužitelja), iako Grad nikada ranije nije bio upisan kao vlasnik.

33. Međutim, brisovnom tužbom se može tražiti samo uspostava ranijeg stanja (upis bivše općine/društvenog vlasništva), a ne novog stanja.

34. Stoga sud zaključuje da tužitelj kao pravni slijednik posljednjeg knjižnog nositelja prava upisanog u zemljišne knjige, jer tužitelj nije bio upisan kao vlasnik u zemljišne knjige, nema aktivnu legitimaciju za brisovnu tužbu na način da se tužitelj umjesto tuženika upiše kao vlasnik jer tužitelj u zemljišnjim knjigama nikada nije bio upisan kao vlasnik, nego bi bio aktivno legitimiran tražiti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa tuženika, dakle da se Općina Slavonski Brod upiše kao nositelj prava upravljanja, a zemljište kao društveno vlasništvo, odnosno bio bi aktivno legitimiran i za tužbu za utvrđenje prava vlasništva vezano za stjecanje prava vlasništva po Zakonu o lokalnoj samoupravi, što tužitelj međutim ne traži.

35. Kod brisovne tužbe je predmet spora zahtjev za utvrđenje da je pravno nevaljan upis u zemljišnoj knjizi kojim je tuženik upisan kao nositelj zemljišnoknjižnog prava i zahtjev da se naloži brisanje tog upisa i uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, prije nevaljanog upisa, jedninstveni zahtjev, pa nije moguće usvojiti prvi, a odbiti drugi dio zahtjeva, i tužitelj je aktivno legitimiran samo ako traži da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje. (Takav tužbeni zahtjev na brisanje pogrešnog upisa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, društveno vlasništvo i upis prava korištenja je ocjenjenje kao dopušten prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-861/2019 od 22. travnja 2020., čak iako je društveno vlasništvo u međuvremenu prestalo postojati.)

36. Iako je društveno vlasništvo ukinuto 1. siječnja 1997. prema sudskoj praksi npr. odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-861/2019 proizlazi da bi se utvrdilo tko je stvarni vlasnik i da bi taj vlasnik bio naknadno upisan kao zemljišno knjižni vlasnik, zemljišna knjiga prvo mora prikazivati istinito povijesno stanje koje je postojalo prije "pogrešnog" ili "nevaljanog" upisa tuženika. Vraćanje upisa na "Društveno vlasništvo s pravom korištenja/upravljanja bivše općine" nije oživljavanje socijalističkog pravnog poretka, već čišćenje zemljišnoknjižnog stanja. Tek kada se uspostavi to ranije (točno) stanje, tužitelj Grad može u posebnom postupku zahtijevati uknjižbu prava vlasništva u svoju korist, bilo u pojedinačnom ispravnom postupku ili drugom tužbom dokazujući da je on stekao pravo vlasništva temeljem Zakona o lokalnoj samoupravi iz 1992.

37. Brisovna tužba po svojoj definiciji ima samo jedan, strogo formalni cilj: povrat na prethodno stanje upisa u zemljišnim knjigama ako je ono povrijeđeno nevaljanim upisom.

38. Zato zahtjev za utvrđenje nevaljanosti upisa i zahtjev za brisanje s uspostavom ranijeg stanja pravno čine neraskidivu cjelinu. Sud ne može presuditi da je upis tuženika nevaljan (prvi dio), a odbiti brisanje (drugi dio), jer bi time stvorio pravni vakuum u zemljišnoj knjizi.

39. Ne postoji aktivna legitimacija tražiti upis u zemljišne knjige prama stvarnom stanju vlasništva ako je ono drugačije od uspostave ranijeg zamljišno knjižnog stanja.

40. Dakle, iako sud zaključuje da je tužitelj stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, iako sud zaključuje da u zemljišnim knjigama prije spornog upisa tuženika postoji uknjižba prava u korist pravnog prednika tužitelja, ali kao društveno vlasništvo i pravo upravljanja, sud odbija tužbu zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

41. Tužitelj Grad u ovom slučaju aktivno legitimiran zahtijevati isključivo povrat na ranije stanje (društveno vlasništvo i pravo upravljanja bivše općine), sukladno broju: Rev-861/2019). Jer je Grad – tužitelj postavio zahtjev tako da traži brisanje tuženika i izravan upis vlastitog prava vlasništva (koje nikad prije nije bilo upisano u zemljišnim knjigama), za takav zahtjev tužitelj nije aktivno legitimiran u okviru instituta brisovne tužbe i sud ga mora odbiti jer brisovna tužba ne trpi upisivanje novih pravnih stanja koja povijesno nisu postojala u zemljišnoknjižnom ulošku prije povrede nevaljanim upisom. Tužitelj nije u tužbi naveo na koje se k.č.br. odnosi i kojem se zemljišnoknjižnom odjelu nalaže brisanje prava vlasništva tuženika i upis prava vlasništva tužitelja. Jer sud zaključuje da nema uvjeta za udovoljenje tužbenom zahtjevu zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, nije bilo potrebe pozivati tužitelja na ispravak tužbenog zahtjeva da bi se po tužbi moglo postupiti jer i bez ispravka tužbenog zahtjeva je bilo moguće odbiti tužbeni zahtjev.

42. Tuženik nije pošteni stecatelj nekretnina jer je morao imati saznanje da nije pravni sljednik ranije pravne osobe nositelja prava korištenja, kao poduzetnik je trebao uložiti i povećanu pažnju pa utvrditi da li su nekretnine u građevinskoj zoni, te temeljem te činjenice zaključiti o vlasništvu predmetnih nekretnina, a zakonski zastupnik tuženika je u drugom postupku koji je priklopljen ovom predmetu dao iskaz iz kojeg proizlazi da je imao saznanja o tome da je sporno vlasništvo na predmetnim nekretninama (tužitelj je taj zapisnik dostavio uz tužbu). Tuženik nije pošteni stjecatelj tih nekretnina od ranijeg društva sličnog imena jer je to društvo prestalo prodajom, a samo imovina tog društva postala imovinom tuženika jer je kupac ranijeg nositelja prava korištenja na predmetnim nekretninama osnivač tuženika. Do prodaje ranijeg nositelja prava korištenja i osnivanja tuženka je došlo 31. prosinca 1992. kada je već tužitelj po Zakonu postavo vlasnik predmetnih nekretnina, a to je postao 29. prosinca 1992., a tuženik nije mogao steći nekretnine koje nisu bile vlasništvo društva prodanog u stečajnom postupku. Ovo činjenice je sud utvrdio uvidom u preslike zbirke isprave zemljišnoknjižnog suda predmet Z-1362/98 koje su priložene spisu.

43. Tuženik je uspio u sporu pa mu prema čl. 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) pripada pravo na naknadu troškova postupka.

44. Tužitelju ne pripada sukladno tome niti pravo na naknadu troškova žalbenog postupka iako je uspio s žalbom na Rješenje o odbačaju tužbe.

45. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu je odlukom poslovni broj: Pž-4736/2025-2 od 24. prosinca 2025. djelomično ukinuo odluku ovog suda o troškovima postupka iz Rješenja ovog suda poslovni broj: P-277/2024-30 od 22. listopada 2025. u odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 250,00 eura u kojem djelu se zahtjev odnosi na sastav podneska tuženika od 22. travnja 2025.

46. U odnosu na toč. IV Rješenja suda od 22. listopada 2025. nije bilo žalbe stranaka pa je tužitelj već u obvezi isplatiti tuženiku iznos od 4.921,67 eura troškova postupka.

47. Dakle, u odnosu na ostale zatražene troškove tuženika prema stanju prije donošenja odluke suda o odbačaju tužbe, rješenje ovog suda poslovni broj: P- 277/2024-30 od 22. listopada 2025. u djelu u kojem su troškovi dosuđeni prema vrijednosti predmeta spora od 13,271,00 eura, toč. IV je postalo pravomoćnim jer niti jedna od stranaka nije uložila žalbu.

48. Stoga sud ovom odlukom prema V.P.S.-u od 13,271,00 eura, po čl. 154. stavak 1. ZPP-a odlučuje o troškovima postupka za podnesak tuženika od 22. travnja 2025. tako da taj trošak do visine iznosa od 250,00 eura dosuđuje tuženiku po čl. 155. stavak 1. ZPP-a jer je sud tuženika pozvao na posebno očitovanje, u vezi s tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: 107/25, dalje: OTH) u iznosu od 250,00 eura, 100 bodova x 2,00 eura, (1 (jedan) bod je 200,00 eura), uz uvećanje za PDV - 50,00 eura.

49. Sud je usvojio i zahtjev tuženika za naknadu troška pristupa na slijedeće ročišta za glavnu raspravu:

- za dan 12. svibnja 2026. u iznosu od 750,00 eura po tbr. 9. toč. 1. OTH-a, uz uvećanje za PDV;

- za dan 29. travnja 2026. koje ročište je odgođeno krivnjom tužitelja je priznat trošak u iznosu od 187,50 eura po tbr. 9. toč. 5. OTH-a, uz uvećanje za PDV po tbr. 4. OTH- a.

50. Sud nije usvojio zahtjev tuženika za sastav žalbe od 31. listopada 2025. i pristojbe na tu žalbu 678,88 eura u punom iznosu jer je tuženik samo neznatno uspio s tom žalbom, obzirom da je usvojena samo u odnosu na trošak postupka za sastav podneska od 22. travnja 2025.–250,00 eura, dok nije uspio u odnosu na zahtjev u iznosu od 208.422,22 eura. Dakle, tuženik je s tom žalbom uspio s 0,12 % pa mu je sud i priznao razmjerno trošak žalbe i pristojbe. Tuženik za tu žalbu prema troškovniku od 12. svibnja 2026. traži 625,00 eura pa je tuženiku dosuđeno 1,12 % od zbroja od 678,88 eura i 625,00 eura, što je 1.303,00 eura, a to je iznos od 14,59 eura uz uvećanje za PDV po tbr. 42. OTH-a.

51. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troška podneska od 6. svibnja 2026. jer je taj podnesak ponavljanje već izrečenog u ranijem tijeku postupka, pa nije nužan trošak po čl. 155. stavak 1. ZPP-a.

52. Sud je tuženiku ovom odlukom dosudio dodatni trošak postupka u iznosu od 1.440,11 eura.

53. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka prema troškovniku od 12. svibnja 2025. (1.000,00 eura).

54. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troška pristojbe na odgovor na tužbu jer je tuženik uspio u sporu u cijelosti.

55. Tuženik, iako mu je pravomoćno pretežno presuđeno za troškove nastale do donošenja odluke o odbačaju tužbe, ponovo u troškovniku prije zaključenja glavne raprave postavlja zahtjev za naknadom i onih troškova koji su mu pravomoćno presuđeni te sud za te troškove za koje mu je već pravomoćno presuđeno, odbacuje zahtjev za nakadom troškova postupka kao nedopušten.

56. Sud je odbacio zahtjev tuženika za naknadom slijedećih troškova postupka prema troškovniku iz svibnja 2026: stavke 1 – 9, kako slijedi:

- stavka 1: 500,00 eura

- stavka 2: 500,00 eura

- stavka 3: 500,00 eura

- stavka 4: 500,00 eura

- stavka 5: 500,00 eura

- stavka 6: 500,00 eura

- stavka 7: 625,00 eura

- stavka 8: 500,00 eura

- stavka 9: 500,00 eura

za ukupni iznos od 4.625,00 eura.

57. Sud je djelomično odbio zahtjev tuženika za naknadom slijedećih troškova postupka prema troškovniku iz svibnja 2026: stavke 10 – 16, kako slijedi:

- stavka 10: 625,00 eura

- stavka 11: 500,00 eura

- stavka 12: 500,00 eura

- stavka 13: 100,00 eura

- stavka 14: 678,88 eura

- stavka 15: 678,88 eura

- stavka 16 (PDV): 1.587,50 eur

koji je tuženik istaknuo na iznos od 4.670,26 eura.

58. Od zahtjeva koji je bio dopušten na iznos od 4.670,26 eura, sud je tuženiku dosudio kao osnovan iznos od 1.440,11 eura pa je stoga zahtjev odbijen za iznos od 3.230,15 eura.

59. Prijedlog tužitelja za zabilježbom spora je sud odbio.

60. Sud ocjenjuje da tužitelj nema pravni interes tražiti zabilježbu spora jer ovaj spor ne može utjecati na njegova knjižna prava jer je tužba neosnovana zbog promašene aktivne legitimacije pa nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o zabilježbi spora po čl. 86. i 87. ZZK-a /19 koji se odnose na zabilježbu spora, ali iz istog razloga nema uvjeta da sud odredi zabilježbu brisovne tužbe po službenoj dužnosti po čl.150. stavak 3. ZZK-a/19.

61. Članak 86. stavak 1. ZZK-a/19 u bitnom i relevantnom glasi: "Zabilježba spora može se dopustiti ako se vodi postupak čiji ishod može utjecati na neko knjižno pravo ili na to da se u zemljišnu knjigu provede upis, izmjena, dopuna ili brisanje upisa." Stavak 2. istog članka glasi: "Zabilježba spora može se dopustiti samo ako osoba koja je zahtijeva ima pravni interes."

62. Dakle, preduvjet zabilježbe spora jest postojanje postupka čiji ishod može utjecati na knjižno pravo. Ako je tužba neosnovana - tada:

- nema pravno valjano pokrenutog postupka koji bi mogao utjecati na knjižna prava - pa ni ishod tog postupka ne može utjecati na knjižno pravo,

- pa samim time nema zakonskog temelja za zabilježbu spora.

63. Dakle, u situaciji kad je tužba neosnovana zbog promašene aktivne legitimacije, nema postupka koji bi mogao imati utjecaja na knjižno pravo, pa ne postoji zakonski temelj za zabilježbu spora.

64. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 25. lipnja 2026.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.