REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5087/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Gordana Zubaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TERMOPLAST d.o.o., OIB 04191641450, Ivanja Reka, Lovre Juranića 5, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordana Lazović i Mario Sukno u Zagrebu, protiv tuženika ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Pero Lozica, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -3216/2003 od 18. prosinca 2006., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3216/2003 od 18. prosinca 2006.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.227,16 EUR (ranije 9.246,38 kn) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 757.923,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2001. do isplate kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 125.579,75 kn.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio osnovani zahtjev za naknadom štete utvrđujući da je tuženik kao član uprave - direktor trgovačkog društva Galtar promet d.o.o. iz Zagreba, ali i kao jedan od osnivača društava Galtar d.o.o. i Galtar-Chrom d.o.o. kod kojih je donosio odluke na način da je bio uključen u rad društva, povrijedio dužnost urednog i savjesnog gospodarstvenika na način da tužitelju nije isplatio izvršene građevinsko -obrtničke radove izvedene na građevini Poslovni centar Buzin u utuženom iznosu iako je taj posao naplatio od naručitelja time što je razdijelio imovinu društva. Pored toga, odlučna činjenica je da je Aneksom Okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji broj 4 zaključen između prednika tužitelja i Galtar d.o.o. od 22. svibnja 2000., tuženik dao jamstvo da za neispunjenje obveza iz osnovnog ugovora sklopljenog između tužitelja i Galtar d.o.o. i jamčio cijelom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom „vlasništvu“. Dakle, ocijenjeno je da je tuženik nastupao i dogovarao poslove u ime i za račun društva Galtar d.o.o. u kojem je imao suvlasnički udio od 30. kolovoza 2005. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, tužitelj trpi štetu u visini cijene neisplaćenih radova, a za nastalu štetu odgovoran je tuženik temeljem odredbi iz članka 252. stavka 5. i članka 430. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99 i 129/99; dalje: ZTD/99) budući da se tuženik ne može pozivati na to da po zakonu ne odgovara za obveze društva s ograničenom odgovornošću sukladno članku 10. stavku 3. ZTD-a. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).

3. Žalbu ponosi tuženik zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene članka 8. ZPP-a. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno. U bitnom navodi da prvostupanjski sud nije ocijenio iskaz tuženika niti BZ; čini nespornim da je tuženik aktivno sudjelovao u radu sva tri društva međutim da to ne znači da su direktori tih društva bili samo „figure“ te da je netočno da se tuženik tužitelju predstavljao kao odgovorna osoba u društvu Galtar d.o.o. i da tuženik ne može biti osobno odgovoran za poslovanje društva Galtar promet d.o.o. Pored toga da nema mjesta primjeni odredbe članaka 252. i 430. ZTD-a te da nije dokazana namjera tuženika da ošteti tužitelja u trenutku zaključenja ugovora. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba neosnovana, predlaže ju odbiti, a prvostupanjsku presudu potvrditi. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 9.246,38 kn.

5. Žalba je neosnovana.

6. U ovoj pravnoj stvari, ovaj sud je odlučujući o predmetnoj žalbi donio presudu poslovni broj Pž-3084/07-7 kojom je preinačio presudu prvostupanjskog suda i presudio da se odbija kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-290/2011-4 od 12. listopada 2022. prihvaćena je revizija tužitelja, ukinuta presuda ovoga suda i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svom rješenju iznio pravni stav da tužitelj kao vjerovnik trgovačkog društva nije aktivno legitimiran zahtijevati naknadu štete od člana uprave za obveze društva, ali da presuda ovog suda nije sadržala razloge o tome je li tuženik bio član trgovačkog društva Galtar promet d.o.o. Zagreb. Pored toga, da nisu jasni razlozi koje je dao drugostupanjski sud u pogledu nemogućnosti da se u konkretnom slučaju primjeni odredba članka 10. stavka 3. ZTD-a, niti su dani bilo kakvi razlozi o činjenici da je tuženik Aneksom Okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji preuzeo jamstvo za ispunjenje obveze cjelokupnom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu obzirom je prvostupanjski sud izveo zaključak o odgovornosti tuženika, ne samo kao člana uprave društva Galtar promet d.o.o. već i kao člana društva Galtar d.o.o.

7. Nadalje, ovaj sud je odlučujući u ponovljenom postupku ponovo o predmetnoj žalbi donio presudu poslovni broj Pž-3385/2023-2 od 14. prosinca 2023. kojom je preinačio presudu prvostupanjskog suda i presudio da se odbija kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-576/2025-2 od 26. studenog 2025. ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj Pž-3385/2023-2 od 14. prosinca 2023. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju navodi da u drugostupanjskoj odluci nisu dani bilo kakvi razlozi o činjenici da je tuženik Aneksom Okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji preuzeo jamstvo za ispunjenje obveze cjelokupnom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu, a koje su povezane. Pored toga, odgovarajući na revizijsko pitanje iznosi pravni stav: „kada stvarno stanje glede podataka koji se upisuju u registar razlikuje se od stanja upisa u registru, a to je jednoj od stranaka poznato ili joj ne može ostati nepoznato, ta stranka se ne može pozvati na stanje upisa u registru glede osoba ovlaštenih za zastupanje sukladno čl. 66. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99 - dalje: ZTD).“, ovaj sud je ispitao žalbene navode iznesene na presudu poslovni broj P-3216/2003 od 18. prosinca 2006.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjska presuda ispitana je u skladu s odredbom članka 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava i uvažavajući razloge zbog kojih su ukinute ranije donesene drugostupanjske odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Presuda je pravilna ali iz drugih razloga od onih koje je dao prvostupanjski sud u obrazloženju odluke.

10. Također, djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava potvrditi pobijanu presudu. U odnosu na istaknuti žalbeni razlog povrede odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva te su u obrazloženju navedeni jasni i argumentirani razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na predmet spora.

11. U odnosu na žalbenu tvrdnju da prvostupanjski sud nije ocijenio iskaz tuženika, ta tvrdnja nije osnovana jer je sud uzeo u obzir iskaz tuženika u odnosu na odlučne činjenice (str. 5. obrazloženja odluke). Time što prvostupanjski sud nije citirao iskaz tuženika u cijelosti, ne čini presudu nepravilnom, te upravo suprotno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud je ocijenio iskaz tuženika u korelaciju s ostalim izvedenim dokazima i dao ukupnu ocjenu dokaza. U odnosu na iskaz svjedokinje BZ prvostupanjski sud nije cijenio njen iskaz jer svjedokinja u odnosu na prijepor među strankama, nije imala saznanja o niti jednoj odlučnoj činjenici, i to nema utjecaja na pravilnost odluke.

12. Temeljem rezultata dolaznog postupka proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj 20. ožujka 2000. sklopio Okvirni ugovor o poslovnoj suradnji s društvom Galtar d.o.o. kojeg je zastupao OZ;

- da je 22. svibnja 2000. sklopljen Aneks Okvirnom ugovoru o poslovnoj suradnji s istim društvom kojeg je tada zastupao tuženik kao vlasnik;

- da su ti ugovori tužitelju bili temelj za izvršenje Ugovora o građenju broj 15/00 koji su sklopila društva Zadom-Nova d.o.o. Zagreb, kao naručitelj i Galtar d.o.o., kao izvođač;

- da je tužitelj bio podizvođač radova na izgradnji Poslovnog centra u Buzinu;

- da je tužitelj izvršio sve radove, a da mu oni nisu plaćeni;

- da je sve privremene situacije ovjeravalo društvo Galtar promet d.o.o. čiji je direktor bio tuženik;

- da je tužitelj 7. ožujka 2003., u ovršnom postupku protiv društva Galtar promet d.o.o., ishodio pravomoćno rješenje o ovrsi radi naplate vrijednosti izvedenih radova, ali to rješenje nikada nije provedeno zbog nedostatka sredstava na žiro računu društva Galtar promet d.o.o.;

- da je 11. srpnja 2003. nad društvom Galtar promet d.o.o. otvoren stečajni postupak u kojem je tužitelj prijavio svoju tražbinu, ali je tražbina ostala nenamirena jer je stečajni postupak obustavljen zbog toga što imovina stečajnog dužnika nije bila dostatna ni za pokriće troškova stečajnog postupka;

- da je potraživanje tužitelja ostalo nepodmireno iako je društvo Galtar promet d.o.o. naplatilo obavljene radove od naručitelja;

- da je tuženik bio član uprave odnosno direktor društva Galtar promet d.o.o., dok je aktivno, kao član društva Galtar d.o.o. i Galtar Chrom d.o.o., sudjelovao i u radu društva Galtar d.o.o. u kojem je imao suvlasnički udio od 30%;

- da je tuženik potpisom Aneksa od 22. svibnja 2000. potvrdio da su sva tri društva (Galtar d.o.o., Galtar promet d.o.o. i Galtar Chrom d.o.o.) povezana jer imaju iste vlasnike pa je i preuzeo jamstvo za neispunjenje obveza iz Okvirnog ugovora i njegovog Aneksa od 22. svibnja 2000. cjelokupnom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu.

13. Temeljem takve činjenične građe, prvenstveno odlučne činjenice da je tuženik ZZ, bio član društva Galtar promet d.o.o. Zagreb (ocijenjene isprave - Odluka o povećanju temeljnog kapitala, usklađenju temeljnog kapitala s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i izmjeni društvenog ugovora od 23. prosinca 1997., potvrda od 10. prosinca 1997. i prijava za upis u sudski registar), nadalje odlučne činjenice da je tuženik potpisom Aneksa od 22. svibnja 2000. potvrdio da su sva tri društva (Galtar d.o.o., Galtar promet d.o.o. i Galtar Chrom d.o.o.) povezana jer imaju iste vlasnike te je preuzeo jamstvo za neispunjenje obveza iz Okvirnog ugovora i njegovog Aneksa od 22. svibnja 2000. cjelokupnom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatu iznosa iako se pogrešno pozvao na odredbe članka 252. ZTD/99 obzirom tužiteljevo potraživanje prema društvu s ograničenom odgovornošću nastalo je prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz 2003. godine („Narodne novine“ broj 118/03, stupio na snagu 1. siječnja 2004.), pa vjerovnici Galtar promet d.o.o. nisu aktivno legitimirani zahtijevati naknadu štete od člana uprave društva u slučaju kad tražbinu nisu mogli namiriti od samog društva.

14. Konkretno, jamstvo - Aneks od 22. svibnja 2000. kojim je tuženik jamčio cjelokupnom svojom imovinom i tvrtkama koje ima u svom vlasništvu tuženik je potpisao za društvo Galtar d.o.o uz potpis i štambilj društva Galtar promet d.o.o. (direktor) te je utvrđeno da je u oba društva imao suvlasnički udio od 30%. Time je dano jamstvo cjelokupnom imovinom tuženika, i to je valjana pravna osnova iz kojeg proizlazi obaveza tuženika na isplatu iznosa za tražbinu na ime izvršenih radove koji nisu plaćeni. Davanje jamstva za poslovanje svojih društva podliježe odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema članku 104. Zakona o obveznim odnosima, ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to ovaj ne učini. Jamstvo se može dati za svaku pravovaljanu obvezu, uključujući i uvjetne ili buduće obveze. Jamac za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac.

15. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a.

16. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu članka 154. stavka 1. ZPP -a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je vrlo detaljno naveo za koje radnje, i u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnim troškovima.

17. Tužitelja je valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik naknadi trošak sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.227,16 EUR (ranije 9.246,38 kn) kao nepotrebnim za odluku o žalbi temeljem odredbe članka 166. ZPP-a.

Zagreb, 25. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić