Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-157/2026

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MMP, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 10. lipnja 2026. br. Kov-122/2026, u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog MMP kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Kov-122/2026 od 8. lipnja 2026., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog MMP, temeljem čl. 131. st. 1. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu: „ZKP/08“) produljen je istražni zatvor.

2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio okrivljeni CMP po branitelju, odvjetniku Tomislavu Boljatu, bez navođenja žalbene osnove, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjenjičnog stanja, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora te da isto zamijeni mjerama opreza. Žalbu je podnio i okrivljeni CMP osobno bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor i pusti na slobodu uz određivanje mjera opreza. Budući da se žalba koju je podnio okrivljenik po branitelju i žalba koju je isti podnio osobno, međusobno nadopunjuju, razmatrale su se kao jedna žalba.

3. Spis je, sukladno s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik u žalbi tvrdi da pobijano rješenje nije u dovoljnoj mjeri obrazloženo u odnosu na postojanje opasnosti da bi isti na slobodi ponovio kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti čime okrivljenik u žalbi zapravo upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Suprotno navedenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku u svim njezinim elementima. Stoga je ovaj sud drugog stupnja pobijano rješenje ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena ni druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Osporavajući osnovanu sumnju okrivljenik u žalbi tvrdi da osnovana sumnja da bi počinio predmetno kazneno djelo proizlazi isključivo iz iskaza policijskog službenika MM, dok je svjedokinja LMP koja je također prisustovala predmetnom događaju iskazala da okrivljenik nije uputio inkriminirane riječi prijetnje policijskom službeniku CM. Pored toga da pretragom okrivljenikovog doma nisu pronađene nikakve stvari s kojim bi mogao ostvariti predmetnu prijetnju.

6.1. Za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo, što je ovdje i ostvareno, a proizlazi iz iskaza saslušanog policijskog službenika CM. Prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza, a osnovanost sumnje se utvrđuje na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, u slučaju da optužnica bude potvrđena. Prema tome, nije osnovan žalbeni navod okrivljenika u kojem osporava postojanje osnovane sumnje. Pri tome treba napomenuti da za ostvarenje obilježja kaznenog djela prijetnje nije odlučno da li je okrivljenik predmetnu prijetnju namjeravao realizirati.

7. Pobijajući iteracijsku opasnost okrivljenik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud istu temelji na upornosti okrivljenika i ranijoj osuđivanosti okrivljenika, a da je pri tome prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je okrivljenik prethodno osuđen zbog kaznenog djela subvencijske prijevare, odnosno kaznenog djela koje nije istovrsno predmetnom kaznenom djelu.

7.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako na strani okrivljenika postoje uvjeti za produljenje istražnog zatvora po zakonskom osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Ovo stajalište sud prvog stupnja temelji na činjenici da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je nakon što je došao u policijsku postaju sa sunčanim naočalama s ugrađenom kamerom povodom čega je protiv njega pokrenuto kriminalističko istraživanje, ponovno došao u istu policijsku postaju i prijetio policijskom službeniku CM da će dignuti u zrak policijsku postaju, na temelju čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik pokazao visoki stupanj upornosti u protupravnom ponašanju. Pored toga okrivljenik je pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Šibeniku K-388/2021 od 3. listopada 2022. zbog kaznenog djela iz čl. 258. st.1. KZ/11. Stoga se i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda određivanje istražnog zatvora po osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 ukazuje kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja istovrsnog kaznenog djela ili počinjenja težeg kaznenog djela za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim okrivljenik prijeti. Pri tome treba napomenuti da iako okrivljenik prethodno nije pravomoćno osuđen za kazneno djelo koje je istovrsno predmetnom kaznenom djelu, njegova dosadašnja osuđivanost ukazuje na kontinuitet kod okrivljenika u činjenju kaznenih djela, kao i na to da do sad izrečena kazna nije u dovoljnoj mjeri utjecala na njega da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama.

8. Stoga je, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena i ovoga drugostupanjskog suda kako je u konkretnom slučaju neophodna primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja, opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, pa mjere opreza zabrane dolaska u Policijsku postaju Šibenik te po potrebi obveze redovitog javljanja nadležnom tijelu, kako to u svojoj žalbi predlaže žalitelj, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje prethodno navedene opasnosti utvrđene na strani okrivljenika.

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Šibenik, 25. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Jakoliš