1

Poslovni broj: 24 Gž-946/2023-2

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-946/2023-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. F. iz P., OIB:..., zastupane po punomoćniku Z. I., odvjetniku u P., protiv prvotuženika A. H. iz K., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u P. i drugotuženice S. H. iz K., OIB:..., radi naknade štete, u povodu žalbe prvotuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-31/2021-47 od 3. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Djelomično se odbija žalba prvotuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-31/2021-47 od 3. svibnja 2023. u pobijanom dijelu:

- pod točkom II. izreke kojim je naloženo prvotuženiku isplatiti tužiteljici 18.415,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 3. svibnja 2023. do isplate i

- pod točkama IV. i V. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-31/2021-47 od 3. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke na način da se odbija tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate koja na iznos od 18.415,39 EUR teče od 31. listopada 2019. do 2. svibnja 2023.

 

III. Odbija se zahtjev prvotuženika na naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

 

IV. Presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-31/2021-47 od 3. svibnja 2023. u nepobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu S. H. Točkom II. izreke naloženo je prvotuženiku A. H. isplatiti tužiteljici 18.415,39 EUR /138.750,76 kn/[1] sa zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2019. do isplate dok je točkom III. izreke odbijena tužiteljica za tužbeni zahtjev o preostalom iznosu od 2.046,15 EUR /15.416,75 kn/. Točkom IV. naloženo je prvotuženiku A. H. naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 4.528,23 EUR /34.117,95 kn/ sa zakonskim zateznim kamatama od 3. svibnja 2023. do isplate dok je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen (točka IV. izreke).

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija prvotuženik A. H. iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka prvotuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u  žalbi poziva prvotuženik jer, protivno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, razlozi zbog kojih je sud ocijenio doprinos tužiteljice nastanku štete u opsegu od 10% sadržani su u točkama 20. i 21. obrazloženja pobijane odluke.

 

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a na koju se u žalbi poziva prvotuženik jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o svim bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije stranaka te je sud naveo i obrazložio koje je odlučne činjenice utvrđivao te kako je ocijenio provedene dokaze. Zbog toga nisu osnovane tvrdnje žalitelja da pobijanoj presudi nedostaje obvezni sadržaj obrazloženja.

 

7.2. Naposljetku, nije počinjena niti u žalbi istaknuta bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s navodno pogrešno primijenjenom odredbom članka 8. ZPP-a. Prema potonjoj zakonskoj odredbi, odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Osim toga, treba imati na umu da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (o isključivoj ili pretežitoj odgovornosti tužiteljice za štetu nastalu na njezinom vozilu), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su na temelju njih prigovori tuženika ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj neke postupovne povrede.

 

8. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknade imovinske štete nastale oštećenjem njezinog vozila. U žalbenoj je fazi postupka sporna odgovornost prvotuženika A. H. za tu štetu.

 

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio pregledavanjem isprava, saslušanjem stranaka i svjedoka te prometnim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je prvotuženik 31. listopada 2019. bez njezine ovlasti oduzeo tužiteljičin automobil marke Mercedes 200AD, te upravljajući tim vozilom po državnoj cesti 48, kod skretanja za mjesto J., sletio vozilom izvan kolnika uslijed čega je došlo do višestrukog prevrtanja vozila na kojem je pritom nastala imovinska šteta

- da je tom prilikom prvotuženik bio u stanju psihotičnog procesa i pod utjecajem štetne upotrebe psihoaktivnih tvari (droge)

- da je u vezi predmetnog štetnog događaja pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Poli, poslovni broj Kmp-30/2020 od 6. studenog 2020. utvrđeno da je prvotuženik u neubrojivom stanju oduzeo tuđu pokretnu stvar radi privremene uporabe čime je počinio kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.)

- da je u trenutku nastanka štete prvotuženik uslijed utjecaja štetne upotrebe psihoaktivnih tvari (droge) bio prolazno nesposoban za rasuđivanje te da nije dokazao da je bez svoje krivnje dospio u to stanje

- da imovinska šteta na vozilu tužiteljice iznosi 20.461,54 EUR /154.167,51 kn/

- da je tužiteljica pridonijela nastanku štete koja joj je nastala u omjeru od 10% jer je svoj automobil ostavila na autobusnom stajalištu, otključan, s ključevima u vozilu. 

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud u odnosu na prvotuženika A. H. uz primjenu članka 1045. stavka 1.,  članka 1046., članka 1050. stavka 2. i članka 1092. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) prihvatio razmjerno sniženi odštetni zahtjev tužiteljice (90%) i to u iznosu od 18.415,39 EUR /138.750,76 kn/ sa zakonskim zateznim kamatama od dana nastanka štetnog događaja do isplate.

 

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka o tome da je za štetu koja joj je nastala, isključivo odgovorna tužiteljica koja je propustila zaključati svoje vozilo, odnosno da je njezin doprinos nastanku štete od 10% pogrešno i suviše nisko utvrđen. Pritom i u žalbi ponavlja da njegova kaznena osuda ne znači da snosi krivnju i odgovornost za naknadu štete u građanskopravnom smislu.

 

12. Iako prvotuženik pravilno tvrdi da osuda za kazneno djelo ne isključuje mogućnost da je oštećenik pridonio nastanku štetnog događaja ili opsegu štete koja je posljedica kaznenog djela te da prigovor o podijeljenoj odgovornosti oštećenika treba raspraviti u parnici za naknadu štete, te tvrdnje ne utječu na pravilnost i zakonitost navedene odluke.

 

12.1. Najprije, imajući na umu točke 20., 21. i 30. obrazloženja pobijane odluke, očito je da se unatoč postojanju pravomoćne presude donesene u kaznenom postupku kojom je utvrđeno da je prvotuženik na štetu tužiteljice počinio kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe stvari, o doprinosu tužiteljice nastanku štete raspravljalo te je tužiteljici zbog propusta da zaključa svoje vozilo dosuđena razmjerno snižena naknada štete jer je sud prvog stupnja ocijenio da je tim propustom pridonijela nastanku štete.

 

12.2. Kraj nesporne činjenice da je uzrok štete na vozilu tužiteljice činjenica da je, upravljajući tim vozilom pod utjecajem nedopuštenih tvari, tuženik sletio vozilom s ceste te je u višestrukom preokretanju ono oštećeno do mjere da popravak nije isplativ (totalna šteta), pravilan je zaključak suda prvog stupnja da za tu štetu nije isključivo odgovorna tužiteljica nego prvotuženik i to na temelju odredbi članka 1045. stavka 1. i članka 1052. stavka 2. ZOO-a.

 

12.3. S obzirom na to da prvostupanjska odluka nije pobijana žalbom u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za naknadu imovinske štete, pravilnost ocjene suda prvog stupnja na kojoj se temelji ta ocjena – da je tužiteljica zbog propusta da zaključa svoje vozilo pridonijela nastanku totalne štete na njemu – nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na to da tužiteljica ne zahtijeva naknadu štete zbog toga što joj je vozilo bilo privremeno oduzeto, nego zbog toga što joj je krivnjom prvotuženika, koji je njime upravljao pod utjecajem droga, uništeno, činjenica da ga nije zaključala nema značaj doprinosa nastanku štete koja je predmet spora pa prvotuženik u žalbi neosnovano tvrdi da je doprinos od 10% koji je utvrđen pobijanom odlukom koju ovaj sud u tom dijelu nije ovlašten ispitivati, suviše nisko utvrđen.

 

12.4. U okolnostima ovog predmeta, činjenica da tužiteljica nije zaključala svoje vozilo nema značaj protupravne radnje u pravnom smislu niti dozvolu, poziv ili poticanje na to da joj se to vozilo uništi, u stvarnom smislu.

 

12.5. Činjenica da je kasko osiguratelj zbog toga što vozilo tužiteljice nije bilo zaključano otklonio svoju odgovornost za naknadu štete, stvar je ugovorenih uvjeta za ispunjenje obveza preuzetim ugovorom o kasku osiguranju sklopljenog između tužiteljice i kasko osiguratelja i nema utjecaja na postojanje prvotuženikove izvanugovorne odgovornosti za štetu.

 

13. S obzirom na ocjenu ovog suda da ne postoje razlozi zbog kojih se  presuda pobija, a u tom dijelu nema ni razloga na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo prvotuženiku A. H. isplatiti tužiteljici imovinsku štetu od 18.415,39 EUR /138.750,76 kn/.

 

14. Pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u dijelu prvostupanjske presude koji se pobija žalbom, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio članak 29. stavak 1. ZOO-a kada je tužiteljici na dosuđeni iznos naknade imovinske štete dosudio zatezne kamate od dana nastanka štetnog događaja.

 

14.1. Visina pretrpljene imovinske štete na vozilu tužiteljice utvrđena je prometnim vještačenjem. Opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu članka 21. ZOO-a, može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu. To ne može biti već prilikom nastanka štetnog događaja, nego je broj novčanih jedinica određen tek presudom. S obzirom na to da tužiteljica ne tvrdi i ne dokazuje da je prije donošenja prvostupanjske presude imala izdatke u visini utvrđene imovinske štete (sama otklonila štetu) čime bi ta nenovčana imovinska šteta na vozilu postala novčanom štetom, tužiteljici pripada naknada za nenovčanu imovinsku štetu čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude (članak 1089. stavak 2. ZOO-a). S obzirom na to da za ovu situaciju (posebni) zakon na određuje što drugo, tužiteljici uz pravilnu primjenu članka 29. stavka 1. u vezi s člankom 1089. stavkom 2. ZOO-a pripada zatezna kamata na dosuđenu nenovčanu imovinsku štetu od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Činjenica da, kao u ovom predmetu, naknada nenovčane imovinske štete nije zahtijevana niti utvrđivana prema cijenama u vrijeme donošenja presude, nego prema cijenama na dan nastanka štetnog događaja, ne opravdava i priznanje zateznih kamata od tog dana. Zbog toga je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, u odnosu na sporedni zahtjev za zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu preinačena prvostupanjska presuda te je tužiteljica odbijena s sporednim zahtjevom za zateznu kamatu tekuću prije donošenja provstupanjske presude.

 

15. S obzirom na to da je ovom drugostupanjskom presudom pobijana odluka dijelom preinačena na način koji ne utječe na pravilnost odluke suda prvog stupnja o troškovima postupka jer tužiteljica u konačnici nije uspjela s razmjerno neznatnim dijelom (sporednog) zahtjeva za kamatu s kojim je tužiteljica odbijana i u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, o troškovima postupka, u odnosu na koje žalba ne sadrži razloge niti su u njezinom donošenju počinjene bitne povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, trebalo je i uz primjenu članka 154. stavka 5. ZPP-a jednako odlučiti. Zato je na temelju članka 368. stavka 2. ZPP-a i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama IV. i V. odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska odluka.

 

16. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu djelomično odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), imajući na umu da je tuženik sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

17. Točke I. i III. izreke prvostupanjske presude nisu pobijane žalbom pa nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu 17. siječnja 2024.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                  Dijana Hofer v.r.