REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-437/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja Agro TT d.o.o., Vinkovci, Hrvoja Vukčić-Hrvatinića 100A, OIB: 80423161493, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, radi poreznog nadzora, 25. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/23-01/287, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/23- 01/287, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, KLASA: UP/I-471-02/23-01/65, URBROJ: 513-07-16-02-01/05-23-01 od 29. lipnja 2023., a kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza poreza na dodanu vrijednost (122.999,10 eura) i poreza na dohodak od kapitala (164.679,46 eura) s pripadajućim kamatama.
2. Tužitelj osporava zakonitost navedenog rješenja navodeći, u bitnome, kako je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog postupka, ukazivao kako postupak nije proveden zakonito, te kako zapisnik sastavljen u poreznom nadzoru sadrži bitne nedostatke i nepravilnosti te potpuno pogrešna utvrđenja, što je dovelo do nezakonitog donošenja osporenog rješenja u kojem se ogledaju netočno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešna primjena materijalnih propisa, pri čemu osporeno rješenje uopće ne sadrži sve bitne dijelove propisane Zakonom o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', br. 47/09. i 110/21.), niti odgovore na bitne prigovore. U odnosu na meritum ističe da je irelevantna činjenica što je VT opunomoćen od strane direktora za podizanje novčanih sredstava sa žiro računa tužitelja kao i što podiže gotovinu sa računa te istu gotovinu isplaćuje sebi kao pozajmicu. Ovim navodima se ništa ne dokazuje, a najmanje činjenica da se radi o prikrivenom pravnom poslu. Priloženi ugovori o pozajmicama potpisani od strane TT, direktora tužitelja i primatelja pozajmice VT, ukazuju na zakonit pravni posao, a nikako na prikriveni pravni posao. Prvostupanjsko porezno tijelo u svom rješenju samo ponavlja svoje stavove iznesene u zapisniku što i tuženik potvrđuje, kako se radi o prividnom pravnom poslu zbog neiskazivanja podataka u obrascu PDV-a pri tome ne odgovarajući na prigovore koji su izneseni i to: da li su ugovoreni rokovi vraćanja danih pozajmica u roku od 5 godina bez otplatnog plana na mjesečnoj ili godišnjoj razini, da li je porezni nadzor osporio valjanost ugovora o pozajmici te da li su ugovori o pozajmici zaključeni u cijelosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Nadalje, budući da ugovor o pozajmici nije osporen te je zaključen u cijelosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima, te s obzirom na činjenicu da je ugovor o pozajmici mogao biti gotovinski isplaćen, nije jasno niti je obrazloženo kako se to može smatrati prikrivenim pravnim poslom. Što se tiče osporenog pretporeza tužitelj navodi da je utvrđujući poreznu obvezu po osnovi ispostavljenih računa od strane Sonoila d.o.o. kao povezane pravne osobe porezni nadzor utvrdio je da je tužitelj u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2022. godine od povezanog poduzeća primio ukupno 40 računa za obavljene usluge prijevoza u ukupnom iznosu od 668.182,87 eura (od čega porez na dodanu vrijednost iznosi 88.365,32 eura) Ukupan iznos pretporeza po iskazanim računima porezni nadzor osporio je tužitelju s obrazloženjem da je tužitelj kao povezano društvo bilo upoznato s teškoćama u kojim se nalazi Sonoil d.o.o. Međutim, tužitelj smatra da teškoće u poslovanju ne znače istovremeno i nemogućnost podmirenja obveza pa je stoga iskazani pretporez po računima Sonoil d.o.o. trebalo priznati poreznom obvezniku. Naime, trenutne teškoće u poslovanju društva, blokada računa društva, pa i otvaranje predstečajnog i stečajnog postupka ne znači automatizmom da porez na dodanu vrijednost po izdanim računima neće u konačnici biti plaćen. Kako je tužitelj ispunio obvezu iz članka 127.a Zakona o PDV-u te je platio svom dobavljaču Sonoil d.o.o. najmanje iznos PDV-a obračunatog u računu, na njega se ne može primijeniti odredba članka 127. Zakona o PDV-u, a samim tim tužitelj je prestao biti odgovoran kao jamac platac za plaćanje PDV-a te mu se niti korišten pretporez PDV-a po ulaznim računima društva Sonoil d.o.o. nije mogao uskratiti kako to čini porezni nadzor. Prema tome, jasno je kako je prvostupanjsko tijelo neosnovano primjenjujući članak 127. Zakona o PDV-u osporilo tužitelju pravo na korištenje pretporeza po računima izdanim od trgovačkog društva Sonoil d.o.o. u iznosu od 88.365,32 eura. Nadalje, na stranicama 16.-18. zapisnika o poreznom nadzoru porezni nadzor dao je tabelarni prikaz ulaznih računa koje je tužitelj primio od trgovačkog društva Istraživač Benz d.o.o. Ulazni računi navedenog dobavljača odnose se na nabavu goriva za kamione/vozila u razdoblju siječanj-prosinac 2022. godine. S obrazloženjem da gorivo po računima nije korišteno u poduzetničke svrhe porezni nadzor nije priznao osnovicu u iznosu od 501.947,73 kn od čega porez na dodanu vrijednost iznosi 125.486,93 kn. Tužitelj smatra da je ukupno iskazani porez na dodanu vrijednost po računima Istraživač Benza d.o.o. korišten u poduzetničke svrhe s obzirom da je gorivo točeno u kamione kojima se prevozila roba tužitelja. Iz njegove poslovne dokumentacije (izlazni računi, CMR sa registarskim oznakama vozila) jasno i nedvojbeno proizlazi da su kamionima u koje je točeno gorivo a koji su fakturirani na tužitelja AGRO TT d.o.o. prevezene žitarice tužitelja. Svi ulazni računi društva društva Istraživač Benz d.o.o. sadrže sve zakonom propisane elemente za odbitak pretporeza što je nesporno. U konkretnom slučaju tužitelj je imao već ugovorene isporuke koje su se morale obaviti u ugovorenim rokovima, a svako nepoštivanje i prekoračenje rokova isporuke imalo bi nenadoknadive posljedice za poslovanje tužitelja. Nadalje, u vezanom nadzoru provedenom u OPG Josip Golubović na osnovi podataka dobivenih kod OPG Josip Golubović porezni nadzor utvrdio je manjak dobara za koja je nesporno i sam nadzor utvrdio da tužitelj nije zaprimio račune na temelju kojih bi proveo knjiženja u svojim poslovnim knjigama. Pritom tužitelj ističe da je netočna napomena iz zapisnika o poreznom nadzoru da nema dokaza o skladištenju robe. Naime, tužitelj je tijekom nadzora predočio ugovor o najmu poslovnog prostora što je i sam porezni nadzor utvrdio u svom zapisniku. U vezi nepravilnosti glede PDV- a porezni nadzor osporava ugovor o zakupu skladišnog prostora sklopljen između MT i tužitelja obrazlažući to činjenicom što MT nije prijavio taj ugovor Poreznoj upravi, pa zaključuje kako taj ugovor nije vjerodostojna dokumentacija za skladištenje robe. Ako se uopće radi o nekom propustu to nije propust tužitelja nego MT. Osim toga, porezni je nadzor imao mogućnost očevidom u navedenom skladištu i sam utvrditi da se zalihe robe nalaze upravo u navedenom skladištu, a umjesto da fizički u skladištu utvrdi stvarno činjenično stanje porezni nadzor potpuno neargumentirano izvodi pogrešan zaključak na štetu tužitelja samo zato što zakupodavac nije prijavio ugovor, dok istovremeno ne obavlja zakonom dozvoljene pravne radnje radi utvrđivanja stvarnog činjeničnog stanja. Stoga tužitelj smatra da nije bilo osnove za obračun poreza na dodanu vrijednost temeljem izuzimanja dobara zbog nepostojanja dokaza o skladištenju. Nadalje, što se tiče poreza na dohodak od kapitala tužitelj ističe da je porezni nadzor utvrdio saldo potraživanja za pozajmicu VT na dan 31 . prosinca 2022. godine u iznosu od 2.237.000,00 kn. Za svaku isplatu pozajmice u gotovini VT tužitelj je priložio na uvid ugovore o pozajmicama koji su potpisani od strane davatelja pozajmice, tužitelja i korisnika pozajmice VT. Ugovorima o pozajmici ugovoreni su rokovi vraćanja s pripadajućom zateznom kamatom u slučaju kašnjenja. Način obračun kamata nije ugovoren predmetnim ugovorima o pozajmici. Porezni nadzor utvrdio je da na propisanim obrascima nema iskazanih isporuka oslobođenih transakcija vezanih za isporuke po članku 40. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te iz ove činjenice donosi zaključak da se radi o prividnom pravnom poslu, što je u suprotnosti s dostavljenom dokumentacijom tužitelja kao i pozitivnom propisima. Ugovorima o pozajmici nije navedeno da će se kamate obračunavati mjesečno pa stoga ove isporuke nisu niti iskazane na mjesečnim obrascima PDV-a. Tužitelj i korisnik pozajmice ugovorili su rokove vraćanja danih pozajmica u roku od 5 godina bez otplatnog plana na mjesečnoj ili godišnjoj razini. Korisnik pozajmice u obvezi je vratiti pozajmicu u cijelosti nakon ugovorenog roka. Porezni nadzor nije osporio valjanost ugovora o pozajmici koji su zaključeni u cijelosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Nema stoga zakonske osnove da porezni nadzor ugovore o pozajmicama smatra prividnim pravnim poslom te ih u cijelom iznosu od 2.237.000,00 kn oporezuje dohotkom od kapitala preračunom neto isplate u bruto osnovicu. Pravna osoba i u poreznom smislu smije fizičkoj osobi odobriti i beskamatni zajam a prema čl. 39. Zakona o porezu na dohodak drugim dohotkom smatraju se primitci u naravi u vidu povoljnije kamate pri odobravanju kredita i koje davatelj tih primitaka daje fizičkoj osobi. Stoga je porezni nadzor u konkretnom slučaju jedino mogao primijeniti porezne propise na temelju kojih se drugim dohotkom ili primitkom u naravi smatra razlika povoljnije kamate te na tu razliku obračunati pripadajuće poreze i doprinose. S obzirom na ugovorene rokove povrata pozajmice tužitelj nema obvezu mjesečnog povrata glavnice na temelju koje bi se vršio mjesečni obračun kamata. Ugovori o pozajmici nisu nikakav prividni pravni posao samo iz razloga jer tužitelj nije obračunao kamate u nadziranom poreznom razdoblju . Što se tiče otkupnih blokova tužitelj ističe da je uvidom u pojedine otkupne blokove porezni nadzor utvrdio kako su otkupni blokovi koje navodi na str. 25. i 26. zapisnika nevjerodostojna dokumentacija. Činjenično stanje po navedenim otkupnim blokovima nije pravilno utvrđeno. Nadzorom je izvršen uvid u otkupni blok OPG Veseli Poljodjelac V. Mirjana V koja je potvrdila da svu robu isporučila AGRO TT d.o.o kao i da je istu naplatila u gotovini. Nejasno je stoga zašto se osporava vjerodostojnost predmetnog otkupnog bloka. Porezni nadzor navodi da OPG ET Ač, nije potpisao otkupne blokove niti je potpis na isplatnicama njegov, te da nije izdao račun po teretnim listovima i otpremnicama. Ovakvo činjenično stanje ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju jer je iz poslovne dokumentacije tužitelja vidljivo da je u nadziranom poreznom razdoblju vršeno plaćanja robe i putem žiro-računa i gotovinom. Dobavljač OPG Rudolf AČ nije izvršio povrat uplaćenih sredstava uplaćenih na žiro-račun iz čega nedvojbeno proizlazi da je isti izdavao račune koji su mu i plaćeni. Predmetna izjava je, prema mišljenju tužitelja, nevjerodostojna jer je suprotna materijalnim dokazima koji su predočeni poreznom nadzoru. Isto se odnosi i na OPG HT. Izjava OT (malog poljoprivrednika) da nije osobno potpisao otkupne blokove i da nije osobno naplatio navedene iznose u gotovini ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Osim izjave OT vjerodostojnost predaje žitarica i plaćanja istih može se utvrditi iskazima svjedoka da je isplata izvršena. Propust dobavljača tužitelja da ispostave račun za predanu robu ne znači da roba nije stvarno preuzeta i isplaćena od stane tužitelja a izjave pojedinih malih poljoprivrednika nisu provjerene na vjerodostojan način. Isto tako iz zapisnika poreznog nadzora nisu vidljivi podatci o svjedocima koji su bili prisutni u trenutku gotovinskih isplata za koje se navodi da su nevjerodostojne . S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/23-01/287, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. prosinca 2023., uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga iz osporenog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis i spis upravnog postupka te je održao raspravu 28. svibnja 2026. kako bi strankama, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine", br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravu su pristupili opunomoćenici stranaka koji su u cijelosti ostali kod navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Vukovar obavilo porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost i porez na dohodak za razdoblje od 01. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine i nadzor o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma RSV od 01. siječnja 2022. do 14. ožujka 2023., o čemu je dana 29. svibnja 2023. godine sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/23-01/71, URBROJ: 513-07-16-02-01/05-23-29 te je 29. lipnja 2023. godine prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-471-02/23- 01/65, URBROJ: 513-07-16-02-01/05-23-01, kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza poreza na dodanu vrijednost (122.999,10 eura) i poreza na dohodak od kapitala (164.679,46 eura) s pripadajućim kamatama.
7. Tako je tijekom nadzora, između ostalog, utvrđeno je kako je u 2022. godini tužitelj koristio pravo na odbitak pretporeza temeljem ulaznih računa za usluge prijevoza dobavljača društva Sonoil d.o.o., Vodice. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da se ovaj dobavljač smatra povezanom osobom tužitelja u smislu članka 49. stavak 1. točka 1. i 4. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), te da za navedene usluge prijevoza zaračunate tužitelju nije uplatio pripadajući porez na dodanu vrijednost. Slijedom toga, prvostupanjsko porezno tijelo je zaključilo da je tužitelj znao ili morao znati da porez na dodanu vrijednost koji mu je zaračunalo društvo Sonoil d.o.o. neće biti uplaćen u državni proračun, te je primjenom odredbi članka 127. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'', br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24. i 152/24.) te pozivajući se na presudu Suda Europske unije u predmetu broj C-255/02 Halifax osporilo tužitelju pravo na pretporez u iznosu od 88.365,31 eura. Utvrđeno je, dakle, da su tužitelji i društvo Sonoil d.o.o. povezane osobe te da je to društvo ispostavljalo izlazne račune za izvršene usluge prijevoza kupcu Agro TT d.o.o., i to u razdoblju blokade računa (što je svakako i tužitelju bilo poznato). Prema utvrđenju poreznih tijela, kamioni korisnika leasinga Sonoil d.o.o. toče gorive, a računi ispostavljeni za gorivo od strane Istraživač Benz d.o.o. glase na Agro TT d.o.o. koji iste plaća. Obveza PDV-a po osnovi izlaznih računa Sonoil d.o.o. za isporuku dobara i usluga ispostavljenih tužitelju (iznosu od 665.788,45 kn, odnosno 88.365,31 euro) nije uplaćena u Državni proračun, dok tužitelj potražuje po osnovi istih računa pretporez u iznosu od 88.365,31 euro. Takvim postupanjem, koje je detaljno opisano i u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, ispunili su se uvjeti za primjenu članka 127. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
8. Naime, tim je člankom određeno da će se porezni obveznik koji obavlja u tuzemstvu isporuke dobara i usluga s pravom na odbitak pretporeza smatrat odgovornim ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos PDV-a vezan za isporuku koja mu je obavljena, ili bilo koju prethodnu ili sljedeću isporuku istih dobara ili usluga, ostati neplaćen (stavak 1.). Ako se sukladno stavku 1. ovoga članka utvrdi odgovornost poreznog obveznika, istome će se osporiti pravo na pretporez (stavak 2.). Ako Porezna uprava sumnja da su isporuke dobara i usluga dio transakcija čija je namjera prijevarno izbjegavanje plaćanja PDV-a, tada će poreznog obveznika koji sudjeluje u takvim transakcijama obavijestiti o njegovoj odgovornosti sukladno stavku 1. ovoga članka. Od dana primitka takve obavijesti Porezna uprava može smatrati da je porezni obveznik znao ili morao znati da s takvim transakcijama sudjeluje u transakcijama kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a (stavak 3.).
9. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjsko porezno tijelo svoje zaključke temelji na članku 127. stavku 1. Zakona o PDV koji propisuje uvjete pod kojima je moguće uskratiti pravo na odbitak pretporeza zbog sudjelovanja u poreznoj prevari, a poziva se i na presude Suda EU. Sukladno tim presudama, poreznom obvezniku se može osporiti pravo na odbitak pretporeza, ako se utvrdi da je znao ili je morao znati da je isporuka koja mu je obavljena dio PDV prijevare koja je dovela do porezne utaje. Tužiteljeve tvrdnje protivne tome nisu potkrijepljene vjerodostojnom dokumentacijom ni dokazima o poslovnim transakcijama, zbog čega je pravilno porezno tijelo zaključilo da su u konkretnom slučaju postojali dostatni objektivni pokazatelji na temelju kojih je tužitelj mogao zaključiti da pravni subjekti s kojima je poslovao sudjeluju u nezakonitim aktivnostima u cilju neplaćanja dužnog poreza.
10. Nadalje, tijekom nadzora utvrđeno je da tužitelj na računima glavne knjige nije knjižio potraživanja za kamate na ime danih pozajmica djelatniku ĆT, kojeg je direktor, zakonski zastupnik tužitelja TT, opunomoćio kod otvaranja žiro računa kao potpisnika te ujedno i za podizanje gotovine sa žiro računa, niti je obračunavao primitke u naravi – JOPPD obrasci za ĆT (osnivača društva Sonoil d.o.o.). Utvrđeno je tijekom nadzora kako, VT opunomoćen od strane direktora za za podizanje novčanih sredstava sa računa tužitelja, podiže gotovinu sa računa te istu gotovinu isplaćuje sebi kao pozajmicu. Imajući na umu svrhu pozajmice i okolnosti slučaja, tijekom poreznog nadzora pravilno je utvrđeno da su pozajmice u gotovini prikriveni pravni posao te da je u osnovi riječ o izuzimanju imovine za privatne potrebe, odnosno skrivenoj isplati dobiti sukladno odredbama članka 64. stavka 1. i članka 66. stavka 1. te članka 70. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22. i 114/23.). Naime, prema članku 66. stavku 1. navedenog Zakona izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.
11. Suprotno navodima tužbe, primjena citiranih odredbi Zakona o porezu na dohodak valjano je obrazložena i u odnosu na isplate po otkupnim blokovima u gotovini, imajući na umu izjave ET, HT i BT.
12. Tužitelj u tužbi u osnovi ponavlja navode iz prigovora iznesenih tijekom upravnog postupka, međutim, na sve su te prigovore odgovorili porezna tijela, prvostupanjsko tijelo u prvostupanjskom rješenju te zatim tuženik.
13. Porezni nadzor je prema ocjeni suda temeljito proveden, sve bitne činjenice su valjano utvrđene. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja moguće je donijeti zakonitu odluku i u tim okolnostima sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. kao i poreza na dohodak od kapitala također od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. pri čemu bi vještak izvršio uvid u poslovne knjige tužitelja kao i dokumentaciju koja prileži spisu tuženika. Osim toga, ovdje je primarno sporna interpretacija spornih činjenica i njihov utjecaj na mogućnost primjene poreznih propisa, sporna su dakle primarno pravna pitanja, pa je i zbog toga odbijen prijedlog za vještačenje (koji u osnovi predstavlja prijedlog da sudski vještak sam provede porezni nadzor i utvrdi drukčiju poreznu obvezu).
14. Slijedom svega navedenoga, te analizirajući podatke spisa, posebice utvrđenja iz zapisnika KLASA: 471-02/23-01/71, URBROJ: 513-07-16-02-01/05-23- 29 od 29. svibnja 2023. te imajući u vidu mjerodavne odredbe Zakona o PDV-u, Zakona o porezu na dohodak te relevantnu praksu Suda EU, ocjena je ovoga suda da je tijekom poreznog nadzora pravilno tužitelju utvrđen manje obračunati PDV za razdoblje poslovanja od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. te poreza na dohodak od kapitala za razdoblje poslovanja od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. , kako je to i prvostupanjsko tijelo obrazložilo u rješenju KLASA: UP/I-471-02/23-01/65, URBROJ: 513-07-16-02-01/05-23-01 od 29. lipnja 2023., kao i tuženik u osporenom rješenju, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.
15. Kako, dakle, navodi tužbe nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u izreci ove presude pod točkom I.
16. Odluka o troškovima upravnog spora (točka II. izreke ove presude) temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
U Osijeku 25. lipnja 2026.
Sudac:
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju, po opun.,
2. Tuženiku