1          Poslovni broj: 20 Gž-242/2022-2

 

              

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović,  predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.M. iz K., OIB: ….., zastupanog po punomoćniku G.M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M.P.i B. j.t.d. iz R., protiv tuženika Z.D. iz K., OIB: ……., zastupanog po punomoćniku S.J., odvjetniku iz R., radi ukidanja služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-679/2019-43 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja M.M. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-679/2019-43 od 14. siječnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Ukida se služnost upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci na nekretnini kč.br.1729/4, put površine 42 m², upisana u zk. ul. 1695 K.O. K. pod brojem Z 1066/79 od dana 16. ožujka 1979., upisana na temelju diobnog ugovora od 25. prosinca 1978. kojim je uknjiženo pravo služnosti prolaza kolima na teret kč.br. 1729/4 upisane u A, a za korist kč.br. 1729/2 ove K.O.

 

Određuje se brisanje upisa služnosti na nekretnini kč.br. 1729/4, put površine 42 m², upisana u zk. ul. 1695 K.O. K., i to u C listu upisan pod brojem Z 1066/79 od dana 16. ožujka 1979., na temelju diobenog ugovora od 25. prosinca 1978., kojim je uknjiženo pravo služnosti prolaza kolima na teret kč.br. 1729/4 upisane u A, a za korist kč.br. 1729/2 ove K.O., te se ovlašćuje tužitelje M.M., K., OIB ……. da na temelju ove presude zatraži ishodi uknjižbu brisanja služnosti upisano na navedenoj nekretnini u cijelosti, sve u roku od 15 dana.

 

Određuje se brisanje upisa služnosti na nekretnini kč.br. 1729/2 u naravi kuća broj 43 c i dvorište u K., upisana u zk.ul. 1830 K.O K. Z 1066/79 od dana 16. ožujka 1979., na temelju diobnog ugovora od 25. prosinca 1978. kojim je uknjiženo pravo služnosti prolaza kolima za korist kč.br. 1729/2 upisane A, a na teret kč.br. 1729/4 ove K.O. te se ovlašćuje tužitelj M.M., K., OIB ….. da na temelju ove presude zatraži ishodi uknjižbu brisanja navedene služnosti u cijelosti, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni trošak postupka sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sve u roku od 15 dana.

 

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška do zahtijevanog iznosa od 8.437,50 kn tuženik se odbija."

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijana presuda proturječi sama sebi i razlozima presude, o odlučnim činjenicama navedeni su razlozi koji su nejasni i proturječni te o istim činjenicama postoji kontradiktornost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Prema stavu prvostupanjskog suda u korektnom slučaju ne postoji drugi prikladniji prolaz do nekretnine tuženika kao ni drugi jednako prikladan prolaz do povlasne nekretnine tuženika da bi tužitelj osnovano mogao tražiti ukidanje služnosti. Taj svoj zaključak prvostupanjski sud temelji na provedenom očevidu te nalazima i mišljenjima vještaka geodetske i građevinske struke. Ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda je pogrešno. Ovo stoga što sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke prema kojemu se novi kolni pristup nekretnini tuženika ili ne može izvesti ili se pak ne može izvesti lako i uz neznatne troškove. Vještakinja J.L. u svom nalazu nije dala logična i jasna objašnjenja. U odnosu na varijantu A vještakinja ističe da nije moguće izvesti jer ako se izvede cesta širine 2,5 m sa zidićima sa strane da tada nije moguće pješačka komunikacija uz kuću. U tom dijelu nalaz je nerazumljiv jer se postavlja logično pitanje zašto je širini ceste potreban dodatan pješački prolaz uz kuću u vidu nogostupa, sve pored činjenica da takvo dodatno pješačkog prolaza niti na poslužnoj nekretnini na kojoj je služnost upisana, kao i pored činjenice da je nalazom vještaka V. utvrđeno da je na prolazu na kojem je upisana služnost širina puta manja od 2,5 m predloženih po vještakinji L. Stoga da nije točno da se prolaz u ovoj varijanti ne može napraviti. Za tu varijantu nije ni izrađen izračun potrebnih radova pa je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Glede varijante B vještakinja L. zaključuje da se niti po ovoj varijanti kolni pristup ne može izvesti jer se isti ne može osposobiti pravocrtni kolni prilaz do samog ulaska u garažu tuženika. Prilikom osnivanja služnosti ugovorne strane nisu pobliže odredile sadržaj, opseg, svrhu ili neke posebne modalitete sadržaja upisanog prava služnosti, a sve u smislu da bi se imalo tumačiti da je taj prolaz osnovan radi kolnog prilaza koje bi uključivalo parkiranje u garažu na tuženikovoj nekretnini. Služnost se mora vršiti u sadržaju u kojem je određena i u skladu s ciljem njezina osnivanja, a cilj osnivanja sporne služnosti nije parkiranje vozila u garažu već isključivo kolni pristup nekretnini tuženika. Na očevidu se sud mogao uvjeriti da garaža tuženika niti ne služi za parkiranja vozila već za držanje bačvi i druge opreme te da tuženik vozilo parkira na površini svoje okućnice, a ne u garaži. Važna činjenica je da je tuženik izgradnjom ljetne kuhinje na svojoj nekretnini kao povlasnoj vlastitom radnjom svjesno i namjerno otežao otvaranje drugog prikladnijeg ili barem jednako prikladnog prolaza koji se mogao izvesti uz neznatne troškove. Odlučna činjenica jest ilegalnost tako izgrađenog objekta a u spisu nema niti jednog dokaza da bi ta kuhinja bila legalizirana. Iduća odlučna činjenica je omjer između troškova osposobljavanja puta preko nekretnine tuženika i troškova uporabe predmetne služnosti cijeneći pri tome kako tužitelj radi prolaza ne može nesmetano koristiti svoj vrt, ne može staviti kapiju kako bi onemogućio prilaz trećim osobama pa je zabrinut za sigurnost svoje obitelji, mora trpjeti učestali kolni prolaz teških tereta te pješački prolaz tuženika njegove obitelji i gostiju, a koja služnost umanjuje realnu tržišnu vrijednost tužiteljeve nekretnine. Tužitelj izvršavanjem prava služnosti koje je izgubilo svoju realnu svrhu trpi štetu koju sud nije cijenio u koleraciji sa troškovima koji su nužni za osposobljavanje puta za koje se napominje da im je tuženik sam dodatno pridonio svojim ponašanjem. Ukazuje se na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-690/1997 od 18. ožujka 1998. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Tužitelj u žalbi (opisno) ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19) jer da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u ovoj pravnoj stvari provede vještačenje.

 

7. Ovaj žalbeni navod nije osnovan jer do primjene odredbe čl. 261. st. 2. ZPP dolazi u slučaju ukoliko je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sa sobom ili s izviđenim okolnostima koji nedostatci se ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, a što u ovom konkretnom slučaju nije riječ.

 

8. Naime, kao što to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nezadovoljstvo tužitelja sadržajem izrađenog nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ne predstavlja razlog za određivanje novog građevinskog vještačenja glede okolnosti da li se u varijanti B pod kutom od 90 stupnjeva može ili ne odgovarajućim manevriranjem vozila ostvariti pristup u garažu tuženika na posluženoj nekretnini jer to ne predstavlja okolnost na temelju koje bi prvostupanjski sud mogao donijeti svoju odluku za ukidanjem služnosti s obzirom na visinu troškova koji su povezani sa izvođenjem pristupnog novog kolnog prolaza u toj varijanti te radovima koji su vezani uz iste radi kojih se uspostava novog kolnog prilaza ne može poduzeti lako i uz neznatne troškove.

 

9. S obzirom na sadržaj varijante B te činjenicu da je vještakinja građevinske struke J.L. dostavila pisani nalaz i mišljenje od 4. svibnja 2021. (l.s. 99-110), kao i da je navedena vještakinja saslušana na ročištu od 29. rujna 2021. (l.s. 135-136), a u kojem je odgovorila na sve istaknute prigovore tužitelja to ovaj drugostupanjski sud nalazi, s obzirom na sadržaj pisanog nalaza i mišljenja, kao i iskaz vještakinje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije potrebno provoditi novo građevinsko vještačenje stoga što je vještakinja L. izradila nalaz i mišljenje koji je u skladu s pravilima struke te je u potpunosti otklonila prigovore tužitelja na njezin pisani nalaz i mišljenje. Radi iznesenog, postupanje prvostupanjskog suda na prethodno opisani način ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 261. st. 2. ZPP jer se na taj način prvostupanjski sud samo poslužio svojim ovlaštenjem iz čl. 220. st. 2. istog Zakona tj. da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

10. Nadalje, nije u pravu tužitelj ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato jer je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, u istoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama slijedom čega se prvostupanjska presuda može ispitati.

 

11. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

12. Radi iznesenog žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

 

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ukine i briše pravo služnosti upisano u zemljišnim knjigama na čest. 1729/4 i čest. 1729/2, sve k.o. K.

 

14. U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj vlasnik i posjednik čest. 1729/4 k.o. K. u naravi put površine 42 m2,  kao i čest. 1729/3 k.o. K., u naravi kuća broj 43b i dvorište,

 

- da je tuženik vlasnik i posjednik susjedne nekretnine oznake čest. 1729/2 k.o. K., u naravi kuća broj 43c i dvorište te

 

- da je na nekretnini tužitelja oznake čest. 1729/4 k.o. K. upisano pravo služnosti prolaza kolima za korist čest. 1729/2 k.o. K. na temelju Diobnog ugovora od 25. prosinca 1978.

 

15. Međutim, još uvijek je prijeporno da li su ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 242. st. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14-dalje ZVDSP) glede ukidanja predmetne služnosti.

 

16. Odredbom čl. 242. st. 1. ZVDSP propisano je da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

 

17. Teza tužitelja ogleda se u tome što isti tvrdi da tuženik kao vlasnik povlasne nekretnine ima pristup svojoj nekretnini preko javnog dobra – puta na čest. 6597 k.o. K. u cijeloj dužini međe sa javnim dobrom od cca 15 m.

 

18. Glede utvrđivanja odlučne činjenice da li je u smislu odredbe čl. 242. st. 1. ZVDSP prijeporna služnost izgubila razumnu svrhu prvostupanjski sud je proveo vještačenje po vještaku geodetske struke N.V. koji je u svom nalazu i mišljenju od 1. prosinca 2020. (l.s. 77-89) predložio tri varijante otvaranja prolaza između nekretnine tuženika i nekretnine oznake 6597 k.o. K. koja u naravi predstavlja javni put i to varijantu A, B i C, a nakon čega je provedeno i građevinsko vještačenje po vještakinji J.L. koja je u svom nalazu i mišljenju, kao i iskazu na ročištu navela slijedeće:

 

- da u varijanti A nije moguće ostvariti prikladan kolni prilaz do garaže tuženika jer ta varijanta predstavlja pristup sa javne ceste na sjevernoj strani uz savladavanje visinske razlike od 2,56 m u dužini od cca 21 m, a da bi se sačuvala komunikacija minimalne širine izgrađenog betoniranog nogostupa uz objekt da nije moguće izgraditi cestu širine 2,5 m sa betonskim potpornim zidovima budući je na najužoj točci širina između objekta ljetne kuhinje i kuće najuža u širini od 3,1 m što bi značilo da ostaje prolaz od 20 cm čime je onemogućena normalna pješačka komunikacija uz kuću, da bi u ovoj varijanti bilo potrebno napraviti betonske temelje sa potpornim zidovima i nasipom uz kuću te da ulaz u garažu nije moguć direktno pod pravim kutom i

 

- da u varijanti B također nije moguće osposobiti i napraviti prikladan kolni prilaz do garaže tuženika, da je moguće pristupiti u dvorište tuženika na način da se proširi postojeći pješački ulaz na dvorište sa sjeverozapadne strane (toč. G), da je potrebno porušiti dio kamenog zida na sjeverozapadnoj strani, demontirati pješačka vrata, porušiti dio zidića i pješačke staze u dvorištu, izvesti iskop humusa i temelje za potporne zidiće ceste budući se cesta izvodi na nasipu, izvesti betoniranje temelja i potpornih zidića, nasip od kamenog materijala sa potrebnim zbijanjem te završno betoniranje kolnika te da bi troškovi izgradnje ceste u varijanti B bili procijenjeni na iznos od 28.425,00 kn sa PDV.

 

19. Na ročištu od 29. rujna 2021. vještakinja je navela da tužitelj krivo tumači pješački nogostup i pješački put za cestu u varijanti B jer se u toj varijanti ne predviđa nogostup niti pješački put već je on opisan kao nogostup odnosno pješački put u kontekstu betonirane površine uz stambeni objekt tuženika koji se koristi za komunikaciju do spremišta koja se nalaze na sjeveroistočnoj strani parcele tuženika te da nekretnina na kojoj je zasnovana služnost prolaza kolima nema pješački put odnosno pješački pločnik niti nogostup, a u odnosu na troškove vezane za varijantu A ističe da ih nije izrađivala jer bi se na taj način u potpunosti devastirala okućnica tuženika, kao i da bi u konačnici trošak te varijante bio veći od troškova u varijanti B.

 

20. Dakle, iz navedenog proizlazi da je ovakav sadržaj nalaza i mišljenja vještakinje L. u cijelosti osporio žalbene navode tužitelja o tome da bi se radilo o nerazumljivom i nejasnom nalazu i mišljenju.

 

21. Pritom tužitelj gubi iz vida činjenicu da je prijeporna služnost u naravi služnosti kolnika, a ne i prolaza pješke te da tuženik pješke dolazi do svoje nekretnine preko javnog dobra pa stoga i radi komunikacije u svom vlastitom dvorištu mora imati pješačku komunikaciju jer bi u slučaju nepostojanja toga bio onemogućen u korištenju svoje nekretnine, a koja utvrđenja prvostupanjskog suda nedvojbeno proizlaze iz zapisnika o očevidu od 7. rujna 2020. (l.s. 63-70) na kojem je izvršeno mjerenje garaže, garažnih vrata kao i automobila tuženika te je konstatirano da je moguće u garažu parkirati automobil da nema zatečenih bačvi.

 

22. Nije u pravu tužitelj ni kada ističe da su prigovori tuženika usmjereni na to da bi cilj osnivanja sporne služnosti bilo parkiranje vozila u garažu budući da je riječ o služnosti koja služi isključivo kolnom pristupu nekretnine tuženika. Međutim, u kontekstu postavljenog tužbenog zahtjeva pravilno je prvostupanjski sud razmotrio sve pravno relevantne okolnosti pa u tom svijetlu i okolnosti gdje se nalaze vrata garaže te da li tuženik doista može parkirati svoje vozilo u garažu.

 

23. Što se tiče izgradnje ljetne kuhinje ukazuje se tužitelju da se prilikom razmatranja činjenica u ovakvoj vrsti sporova treba imati na umu stvarno stanje na terenu, a što je u ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio, posebno u odnosu na odlučnu okolnost kako na terenu postoji visinska razlika između nekretnine tuženika i ceste koja predstavlja javno dobro. Osim toga, na očevidu je zapisnički konstatirano da je tuženik naveo da je pomoćni objekt u funkciji ljetne kuhinje legaliziran, a koju činjenicu tužitelj nije osporio.

 

24. S druge strane tužitelj je mogao eventualno poduzeti određene pravne radnje u situaciji ako je smatrao da se radi o izgradnji koja je protivna zakonu, ali ne može u sporu u kojem je prijeporno da li su ispunjene pretpostavke za ukinuće služnosti isticati eventualno šikanožno postupanje tuženika jer on kao vlasnik čest. 1729/2 k.o. K. ima u skladu s odredbama ZVDSP konzumirati sva prava koja mu daje pravo vlasništva, pa tako i u okviru svog dvorišta graditi gospodarske objekte.

 

25. Dakle, iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada nije prihvatio ni varijantu A ni varijantu B jer se radi o troškovima i radovima koji se protive cilju i svrsi instituta stvarne služnosti.

 

26. Pritom je odlučna činjenica upravo to da se stanje i okolnosti na licu mjesta glede mogućnosti pristupa nekretnini tuženika nisu promijenile u odnosu na okolnosti koje su postojale kada je služnost ustanovljena.

 

27. Upravo ta činjenica upućuje na nedvojbeni zaključak da nisu ispunjeni uvjeti za ukinuće služnosti, stoga što nije došlo do nikakvih promjena okolnosti u odnosu na vrijeme kada je ista ugovorena pa činjenica da je javni put u međuvremenu asfaltiran ne može biti jedina odlučna stoga što bi ukinuće služnosti po varijantama A i B prouzročilo tuženiku visoke troškove s obzirom na stanje na licu mjesta, kao i visinsku razliku.

 

28. Dakle, s obzirom na sve prethodno navedene okolnosti konkretnog slučaja, a posebno činjenicu da je stanje na terenu nepromijenjeno u odnosu na vrijeme kada su prednici stranaka ugovorili zasnivanje prava služnosti (o čemu iskazuje svjedokinja V.M. na ročištu od 30. studenoga 2021. – l.s. 131-132), ovaj drugostupanjski sud nalazi da navedena služnost nije izgubila razumnu svrhu pa se slijedom toga nisu ispunile ni zakonske pretpostavke za ukinuće iste.

 

29. Konačno, u odnosu na varijantu C ovaj drugostupanjski sud nalazi da je i u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo jer između nekretnine tuženika i javnog dobra postoji nekretnina trećih pa sukladno recentnoj sudskoj praksi u tom slučaju se ne može ukinuti pravo služnosti zbog postojanja prikladnijeg prolaza preko nekretnine koja je u vlasništvu treće osobe.

 

30. U odnosu na navode tužitelja kako je vrijednost njegove nekretnine manja zbog postojanja služnosti, kao i da mu je uslijed služnosti nastupila šteta te da ne može staviti dvorišna vrata istom je odgovoriti da je stekao nekretninu opterećenu služnošću, kao i da u dogovoru s tuženikom zasigurno može pronaći adekvatan način da se njegovo dvorište može zatvoriti vratima (primjerice s tuženikom dogovoriti da mu da ključ od tih dvorišnih vrata).  Što se pak tiče štete tužitelj istu nije konkretizirao, ali, pritom žalitelj gubi iz vida činjenicu kakvo je stanje na terenu te da između nekretnine tuženika i nekretnine koja je u naravi javno dobro postoji visinska razlika te bi otvaranje putne veze na tom dijelu tuženiku prouzročilo visoke troškove, a kao što to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje građevinske struke J.L.

 

31. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zadru 17. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Dujmović