REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

posl.br. Pn-3415/2018-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), dana 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da isplati tužitelju ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 45.819,94 eura na ime imovinske štete te iznos od 12.233,60 eura na ime parničnog troška oba iznosa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem na dosuđeni iznos imovinske štete zahtjeva isplatu zakonskih zateznih kamatama od 20. kolovoza 2018. pa do 23. lipnja 2026. kao s dijelom koji nije osnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 20. kolovoza 2018. doživio nezgodu u mjestu "Pljoština" kada je došlo do prevrtanja poluprikolice, vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠH, koji je u vrijeme nezgode imao zaključenu policu potpunog kasko osiguranja kod tuženika za predmetnu prikolicu tj. za priključno vozilo FLIEGER ASW 271 GIGANT, potpuni kasko bez franšize. Nezgoda se dogodila na način da je došlo iznenada do zanošenja poluprikolice s klizanjem u odvodni kanal i prevrtanjem te je nastala šteta i osigurani slučaj. Tuženik je otklonio zahtjev tužitelja u mirnom postupku. Slijedom navedenog u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 21. veljače 2023. tužitelj predlaže da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da tužitelju zbog materijalne štete na poluprikolici isplati iznos od 45.819,94 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. kolovoza 2018. do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu poriče aktivnu legitimaciju tužitelja. Navodi da se ne radi o osiguranom riziku iz čl. 17 st. 1 i 2 točka 1 Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila jer se u konkretnom slučaju ne radi o prometnoj nezgodi. Definicija prometne nezgode regulirana je u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i to čl. 2 st. 1 točka 86. Osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe da postoje razlozi za isključenje obveze tuženika u smislu odredbe čl. 20 st. 1 točka 5 Uvjeta za kasko osiguranje jer je šteta nastala od tereta koji se prevozio prikolicom. Tuženik isto tako prigovara da u Ugovoru o osiguranju je izričito navedeno "bez PDV-a". Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku izvršen je uvid i pročitano je obavijest PP Đakovo (list 4 spisa), polica kasko osiguranja (list 5 spisa), ponuda od 4.10.2018. (list 6 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 8 do 9 spisa), fotografije vozila (list 16 do 36 i 59 spisa), Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (list 37 do 48 spisa), izvod iz Upisnika dopunskih djelatnosti na OPG-u (list 51 spisa), rješenje Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (list 52 do 53 spisa), porezno rješenje (list 54 spisa), potvrda o EORI broju (list 55 spisa), rješenje Osječko- baranjske županije (list 56 spisa), prijava u Registar obveznika poreza na dodanu vrijednost (list 57 spisa), prometna dozvola (list 58 spisa), potvrda o stanju kredita i očitovanju Zagrebačke banke (list 66 do 70 spisa), uvjerenje PP Đakovo (list 76 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl.ing. Pero Todorović (list 105 do 109 spisa i 141 spisa), te se vještak očitovao na ročištu 20. studenog 2025. (list 160 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 161 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen u podnesku od 21. veljače 2023. godine u pretežnom dijelu osnovan.

5. Nije osnovan prigovor aktivne legitimacije koji ističe tuženik u odgovoru na tužbu. Iz rješenja Ureda državne uprave Osječko baranjske županije od 21. svibnja 2003. proizlazi da je tužitelj iz ovog predmeta uvršten u Upisnik poljoprivrednog gospodarstva a iz rješenja Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja od 1. lipnja 2009. proizlazi da je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo tužitelja uvršteno u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji. Iz prijave u Registar poreznika na dodanu vrijednost od 11. siječnja 2010. proizlazi da je tužitelj obveznik PDV-a.

6. Dakle iz naprijed navedenih dokumenata proizlazi da je tužitelj upisan u Registar obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva a iz prometne dozvole izdane 19. rujna 2017. proizlazi da je tužitelj kao vlasnik OPG-a i vlasnik predmetnog transportno priključnog vozila. To potvrđuju i podaci Zagrebačke banke od 11. studenog 2019. - potvrda o stanju kredita iz koje je vidljivo da je tužitelj za predmetnu prikolicu podigao kredit koji uredno otplaćuje.

7. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 2 st. 1 točka 86 Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji definira što se smatra prometnom nezgodom. Iz dokumentacije koja je priložena u spisu, a to potvrđuje i tužitelj u svom iskazu na ročištu 20. studenog 2025., proizlazi da je do prevrtanja predmetne prikolice došlo na način kada je u radu te prikolice sudjelovalo i drugo vozilo, konkretno kombajn koji je krećući se paralelno s vozilom tužitelja na koje je bila priključena prikolica i vršilo silažu tereta u predmetnu prikolicu. Do prevrtanja prikolice na poljskom kolnom putu došlo je u vrijeme kad je prikolica bila napunjena do pola.

8. Točno je da citirana odredba između ostalog propisuje da nije prometna nezgoda kada je radno vozilo, radni stroj, motokultivator, traktor ili zaprežno vozilo, krećući se po nerazvrstanoj cesti ili pri obavljanju radova u pokretu sletjelo s nerazvrstane ceste ili se prevrnulo ili udarilo u neku prirodnu prepreku, a pri tom ne sudjeluje drugo vozilo ili pješak, ili kad tim događajem drugoj osobi nije prouzročena šteta. U konkretnom slučaju prikolica je bila priključena na radno vozilo, kretala se uz kombajn koji je vršio silažu u predmetnu prikolicu dakle, tu je sudjelovalo i drugo vozilo.

9. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 17 st. 2 točka 1 Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila tvrdeći da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o prometnoj nezgodi, te na odredbu čl. 20 st. 1 točka 5 Uvjeta koji isključuju obvezu osiguratelja ukoliko je šteta nastala od tereta koji se vozilom prevozio.

10. Treba navesti da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetnu policu potpunog kasko osiguranja upravo za predmetno priključno vozilo koje pokriva rizike uz spornom periodu. Kako se radi o priključnom vozilu, a tuženik je osiguratelj koji može pretpostaviti sve rizike koje su unesene u Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila, unaprijed je znao da je namjena tog priključnog vozila upravo kretanje po nerazvrstanim cestama i prijevoz tereta te je unatoč tome s tužiteljem sklopio predmetnu policu te je takvim postupkom tužitelja doveo u neravnopravan položaj prema tuženiku. To proizlazi iz odredbe čl. 296 st. 1 ZOO-a koji propisuje da su ništetne odredbe Općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

11. Dakle, sud je mišljenja da je tužitelj sklapanjem predmetne police doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika a temeljem ništetnih odredbi na koje se poziva tuženik.

12. Da bi utvrdio dinamiku nezgode sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Pero Todorović koji je utvrdio da je predmetni štetni događaj posljedica kretanja traktora s poluprikolicom desnim kotačima po rubu ili blizini kanala te je došlo do proklizavanja kotača i prevrtanjem poluprikolice na desni bok stražnjim dijelom u kanal. U vrijeme štetnog događaja šteta na priključnom vozilu iznosila je 32.395,03 eura (s PDV-om) a na dan vještačenja 30. siječnja 2023. 45.819,94 eura (s PDV-om). Na nalaz vještaka prigovorio je tuženik a vezano uz izračun visine štete te se vještak pismeno očitovao u nalazu i mišljenju od 23. rujna 2024. te je utvrdio da troškovi popravka prikolice u vrijeme štetnog događaja iznose 25.343,03 eura time da je tu uračunao trošak popravka od kojeg je odbio tržišnu vrijednost oštećenih dijelova.

13. Vještak je na ročištu 20. studenog 2025. usmeno obrazložio nalaz i mišljenje te je ostao u cijelosti kod svojih pismenih nalaza i mišljenja te je na upit punomoćnika tužitelja odgovorio da je svrha predmetne prikolice transport poljoprivrednih proizvoda.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na utvrđenu visine štete na vozilu u vrijeme vještačenja u iznosu od 45.819,94 eura (uključen PDV). To proizlazi iz odredbe čl. 1090 ZOO-a gdje je prihvaćeno načelo potpune naknade štete i propisano da će sud uzimajući u obzir okolnosti koje su nastale poslije uzrokovane štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja što znači da iz navedene odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje. U konkretnom slučaju naknada štete predstavlja novčani iznos potreban za popravak stvari a kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati naručitelju porez na dodanu vrijednost, to je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje. Dakle, suprotno stavu tuženika, nije odlučna okolnost da li je tužitelj popravio ili imao izdatke vezano za popravljanje predmetnog priključnog vozila koji se odnosi na trošak PDV-a jer njegovo pravo na naknadu predmetne imovinske štete u cijelom opsegu uključujući PDV nije uvjetovano prethodnim popravkom odnosno plaćanjem izdataka za taj popravak. To proizlazi i iz stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-X-341/2010 od 12. rujna 2013. i Rev-X- 280/2011 i pravnog shvaćanja Sjednice građanskog odjela VSRH od 5. prosinca 2013. prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i PDV. Slijedom toga sud je tužitelju priznao pravo na naknadu štete uključujući i PDV u iznosu od 45.819,94 eura. Sud je tužitelju na taj iznos dosudio zakonsku zateznu kamatu od presuđenja prema odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a. Sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem zahtjeva zajkonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od štetnog događaja 20. kolovoza 2018. pa do 24. lipnja 2026. kao s dijelom koji nije osnovan.

15. Sud nije prihvatio dio nalaza vještaka Pere Todorovića od 23. rujna 2024. godine u kojem je paušalno odgovorio na pitanja tuženika tvrdeći da je teret na prikolici bio od utjecaja na prevrtanje prikolice te da je prikolica bila prazna, najvjerojatnije ne bi došlo do prevrtanja. Pri tome treba navesti da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da nije bilo niti poznato kojom masom je bila opterećena prikolica a niti kojom brzinom se kretao traktor. Dakle, vještak je mogao samo pretpostavljati razloge prevrtanja prikolice a i ne utvrditi razloge ako nema relevantne podatke. Do prevrtanja prikolice, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i iskazu samog tužitelja, došlo je na neravnoj podlozi, u rano jutro, kada je trava bila mokra, te je došlo do skretanja traktora ulijevo i zabacivanja zadnjeg kraja priključnog vozila uz rub kanala, do proklizavanja i prevrtanja priključnog vozila na desni bok a stražnjim dijelom u kanal. Dakle, ne može se sa sigurnošću utvrditi da je teret uzrok prevrtanja poluprikolice.

16. Nije osnovan prigovor tuženika iz podneska od 28. travnja 2023. da je tužitelj u podnesku od 21. veljače 2023. preinačio tužbeni zahtjev u odnosu na tužbu te da je za taj tužbeni zahtjev nastupila zastara. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u citiranom podnesku nakon što je vještak izradio pismeni nalaz i mišljenje. Vještak je osoba koja posjeduje stručna znanja i iskustvo da utvrdi opseg pojedinih vidova štete, a tužitelj nije mogao tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što je vještak izradio nalaz i mišljenje te je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

18. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 11.4.2019., 14.11.2019., 13.4.2021. - prema tbr. 9 točka 1 - po 500,00 eura, za sastav podneska 24.7.2019. prema tbr. 8 točka 1 – po 500,00 eura, za sastav podneska 18.11.2019., 5.1.2021. i 13.4.2021. prema tbr. 8 točka 3 po 50,00 eura, za sastav podneska 21.2.2023., 11.11.2024., 12.11.2025. prema tbr. 8 točka 1 - po 1.000,00 eura, za zastupanje na ročištu 12.9.2023., 12.4.2025. i 20.11.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 1.000,00 eura, što ukupno iznosi 8.650,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 2.162,50 eura, trošak vještačenja 381,81 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 375,74 eura, te na presudu 663,61 eura. Kako tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva a radi toga nisu nastali posebni troškovi sud mu je priznao trošak u ukupnom iznosu od 12.233,60 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 25. lipnja 2026. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika