Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-13/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja LAGER GH d.o.o. Zagreb, Samoborska cesta 119, OIB: 97666310460, kojeg zastupa punomoćnik Viktor Makovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika BIOPLUS d.o.o. Brodarovec 52 A, OIB: 65150537918, radi isplate 2.500,00 eura, dana 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Varaždina, poslovni broj: Ovrv-12026/2025 od 12. studenoga 2025. kojim je naloženo tuženiku BIOPLUS d.o.o., OIB: 65150537918, Brodarovec 52A, 42243 Brodarovec, da tužitelju LAGER GH, d.o.o., OIB: 97666310460, Samoborska cesta 119, 10172 Zagreb namiri tražbinu u iznosu od 2.500,00 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 23.05.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 56- 65150537918, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 12. studenoga 2025., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od petnaest (15) dana.

II. Nalaže se tuženiku BIOPLUS d.o.o., Brodarovec, Brodarovec 52A, OIB: 65150537918, naknaditi tužitelju LAGER GH, d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 119, OIB: 97666310460, trošak parničnog postupka u iznosu od 321,45 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 25. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Kruno Radašić iz Varaždina, donio je rješenje o ovrsi poslovni broj poslovni broj Ovrv-12026/2025 od 12. studenoga 2025. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga (str. 7 spisa), radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 2.500,00 eura, uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura također uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, je podnio prigovor u kojem navodi da se dug odnosi na isporuku vijaka te da je obavijestio tužitelja da vijci nisu prošli kontrolu nadzora i da ih tuženik ne može upotrijebiti, predložio mu da roba bude vraćena što nije prihvaćeno od strane tužitelja, nakon čega je zamolio tužitelja odgodu plaćanja na više rata na što da je tužitelj pristao, no u međuvremenu je pokrenuo ovrhu.

3. U povodu prigovora je javni bilježnik spis dostavio Općinskom sudu u Varaždinu, koji je donio rješenje broj Povrv-344/2025-2 od 18. prosinca 2025. kojim je stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo sve ovršne radnje te potom dostavio spis ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnji postupak.

4. Tužitelj je u podnesku od 18. veljače 2026. u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora, činjenično je obrazložio tužbeni zahtjev te dostavio isprave u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva te predložio da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi. U tom podnesku tužitelj nije predložio održavanje ročišta.

5. Tuženik se na navode iz tužiteljevog podneska očitovao podneskom od 9. ožujka 2026. u kojemu je u bitnome ponovio navode iz prigovora, predložio da tužitelj razmotri povrat robe, jer materijal nije mogao upotrijebiti. Tuženik također nije predložio održavanje ročišta.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu i to izvod otvorenih stavaka, e-mail prepisku između parničnih stranaka, karakteristike robe, deklaraciju o svojstvima, certifikat ETA te tehnička svojstva robe.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.500,00 eura, na ime cijene za isporučenu robu (vijke) prema računu tužitelja broj 2024/1/9410 od 22. svibnja 2024.

8. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 eura u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave tridesete ZPP-a, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP- a. Odredbom članka 461a. stavka 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (članak 461.a stavak 4. ZPP-a). Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP-a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 461.a stavak 5. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 6. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (članak 461.a stavak 7. ZPP). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz članka 461.a stavaka 6. i 7. ZPP-a (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi članka 461.a stavka 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz članka 461.a stavka 6. ZPP-a to nije moguće (članak 461.a stavak 11. ZPP).

8.1. Na navedeno su parnične stranke upozorene u rješenju suda od 2. veljače 2026., koje je tužitelj uredno primio 3. veljače 2026., a tuženik 2. veljače 2025., što je sud utvrdio uvidom u potvrde o otpravku u e-Spisu.

9. U podnesku od 18. veljače 2026. tužitelj se očitovao, u smislu 461.a ZPP- a, te obrazložio tužbeni zahtjev u bitnome navodeći kako je s tuženikom ušao u ugovorni odnos kupoprodaje vijaka te je u tu svrhu tuženiku prethodno pružio sve relevantne podatke, uključujući i sve certifikate i tehničke listove koji su se odnosili na predmet kupoprodaje. Tuženik je potom izričito pristao na takve uvjete kupoprodajnog ugovora, a što je vidljivo i iz dostavljene e-mail korespondencije. Na taj način, usuglašavanjem volje stranaka o bitnim sastojcima ugovora (predmet kupoprodaje i kupoprodajna cijena), došlo je do valjanog sklapanja trgovačkog ugovora o kupoprodaji iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), a sve na temelju odredbe članka 247. ZOO-a. Činjenica da tuženik osporava kvalitetu predmeta ugovora o kupoprodaji nije relevantna s obzirom da predmetna roba nema objektivnih materijalnih nedostataka. Navodni nedostatci predmeta kupoprodaje (robe) na koje se tuženik poziva (nemogućnost ugradnje), i to iz razloga što predmetna roba tobože nema potrebne certifikate nisu niti istiniti niti relevantni jer je tužitelj tuženika pravovremeno i sveobuhvatno obavijestio o svim kvalitetama predmetne robe te je tuženik dao svoj izričiti pristanak za kupoprodaju upravo takve robe. Stoga, na temelju članka 402. ZOO-a, tužitelj za takve eventualne nedostatke ne može odgovarati, s obzirom da je tuženik bio u obvezi prije sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji provjeriti kompatibilnost i ostale kvalitete robe koju kupuje. Međutim, tužitelj ističe da je takvo problematiziranje tuženika ionako bespredmetno jer je isti prema članku 404. stavku 1. ZOO-a bio obvezan, pod prijetnjom gubitka prava, bez odgađanja obavijestiti tužitelja o skrivenim nedostatcima predmetne robe. S obzirom da je tuženik o navodnim nedostatcima predmetne robe tužitelja obavijestio isticanjem takvog prigovora u ovršnom postupku (u prosincu 2025. godine), a da je roba isporučena u svibnju 2024. godine, to je tuženik prekludiran u iznošenju takvog prigovora s obzirom da prodavatelj prema članku 404. stavku 2. ZOO-a ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto protekne 6 mjeseci od predaje robe. Međutim, bespredmetno je raspravljanje o materijalnim nedostatcima predmetne robe kad tuženik navodi da je „zamolili(o) dobavljača za odgodu plaćanja na više rata“, čime je priznao postojanje svog duga prema tužitelju. Štoviše, na ime predmetnog ugovora, tuženik je tužitelju prethodno uplatio iznos od 582,75 EUR. Stoga je na gore opisane načine tuženik priznao postojanje svog dugovanja prema tužitelju budući da se, prema članku 240. ZOO-a, dug priznaje, među ostalim, i izjavom vjerovniku, kao i davanjem otplate.

10. Tuženik se na navedeni podnesak tužitelja očitovao podneskom od 9. ožujka 2026. u kojemu je ponovio navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te nije osporio odlučnu činjenicu koja se tiče postojanja ugovornog odnosa s tužiteljem iz ugovora o kupoprodaji, niti činjenicu da je tužitelj isporučio, a tuženik preuzeo robu (vijke) te da ih nije platio. U odnosu na svoje tvrdnje o eventualnim nedostacima kupljene robe tuženik nije priložio niti predložio nikakve dokaze niti je predložio održavanje usmene rasprave, što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 461.a stavaka 7. ZPP-a.

11. Stoga je sud na temelju stanja spisa utvrdio postojanje pravnog odnosa između parničnih stranaka na temelju ugovora o kupoprodaji (čl. 376. ZOO-a), na temelju kojeg je tužitelj uredno ispunio svoju ugovornu obvezu i isporučio robu tuženiku, a tuženik nije platio utuženi iznos na ime cijene robe. S druge strane, nakon primitka tužiteljevog podneska od 18. veljače 2026. s ispravama, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP -a, ničime dokazao da je pravovremeno, na zakonom propisan način prigovorio eventua lnim nedostacima kupljene robe, a niti pak je tvrdio da je sporna tražbina po predmetnom računu prestala, bilo ispunjenjem, tj. plaćanjem naknade po tom računu, bilo na koji drugi zakonom određen način (članak 160. stavak 1. ZOO).

12. Uzevši u obzir sve navedeno, a kako u ovom sporu male vrijednosti niti jedna od stranaka nije, u skladu s odredbama članka 461.a stavka 4. ZPP-a, predložila održavanje ročišta, dok sud smatra da to nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka, sud je donio presudu u pisanom postupku na temelju citiranih odredaba članka 461.a ZPP-a.

13. Temeljem navedenoga, sud je tužbeni zahtjev usvojio te na temelju odredaba članaka 376. i čl. 438. ZOO-a, obvezao tuženika na isplatu iznosa od 2.500,00 eura te u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (točka I. izreke presude), a kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju navedeni iznos od 2.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama, temeljem čl. 183. u svezi čl. 29. ZOO-a, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura zajedno sa zateznim kamatama.

14. Odluka od troškovima ovršnog postupka (točka I. izreke) i nastavnog parničnog postupka (točka II. izreke) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP -a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) s obzirom da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisana primjena tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, kao i odredbe Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22, dalje u tekstu: Pravilnik).

14.1. Kao opravdani ovršni trošak tužitelju je priznat trošak sastava pr ijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura, trošak predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 7. Pravilnika), kao i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura (čl. 5. Pravilnika), sve uvećano za pripadajući iznos PDV -a po stopi od 25%, odnosno ukupno 275,00 eura.

14.2. Kao opravdani parnični trošak tužitelju je u smislu čl. 155. ZPP -a priznat trošak sastava podneska od 18. veljače 2026. u iznosu od 250,00 eura uvećano za PDV (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 71,45 eura, ukupno 321,45 eura, koji iznos je tuženik dužan platiti tužitelju (točka II. izreke), uvećano za zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose.

U Varaždinu 25. lipnja 2026.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA: 1. za tužitelja – pun. Viktor Makovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. Zagreb

2. tuženik- BIOPLUS d.o.o. Brodarovec 52 A