REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1462/2019-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Boški Pavičić, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika - specijalista Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marija Maričević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 4.129,46 EUR (četiri tisuće sto dvadeset devet eura i četrdeset šest centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 3.240,56 EUR od 22. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 365,44 EUR od 29. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 523,46 EUR od 13. veljače 2023. do isplate,

- te na iznos od 1.327,23 EUR od 22. ožujka 2018. do 17. prosinca 2019. prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 365,44 EUR od 22. ožujka 2018. do 28. svibnja 2019. i na iznos od 523,46 EUR od 22. ožujka 2018. do 12. veljače 2023.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 3.652,63 EUR (tri tisuće šesto pedeset dva eura i šezdeset tri centa) sa zateznim kamatama od 25. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 29. svibnja 2019. navodi da je 20. ožujka 2018. sudjelovao u prometnoj nesreći kao biciklist. Navodi da je za spomenutu nesreću odgovoran ŽĐ koji je upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], prilikom skretanja, oduzeo prednost tužitelju. Ističe da je spomenuto vozilo bilo osigurano kod tuženika po Polici broj [broj police] . Nadalje, tužitelj navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobio rupturu meniska, kontuziju koljena i boka, kao i akutnu reakciju na stres zbog čega mu je nastala šteta. U ovom postupku tužitelj traži isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege i po osnovi troškova liječenja te neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužitelj navodi da je pretrpio imovinsku štetu u iznosu 7.753,40 kn (za tuđu pomoć i njegu – 5.000,00 kn, za troškove liječenja – 2.753,40 kn) i neimovinsku štetu u iznosu 25.000,00 kn (za duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti – 7.000,00 kn, za tjelesne boli – 9.000,00 kn, za strah – 9.000,00 kn). Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti tužitelju isplatiti 4.347,12 EUR (32.753,40 kn) sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2018. do isplate. Također, tužitelj traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim postojanje pasivne legitimacije u ovom postupku, zatim nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti. S druge strane tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te uzročnu vezu između tegoba opisanih u medicinskoj dokumentaciji i samog štetnog događaja. Tuženik u tom smislu upućuje da iz potvrde Policijske postaje Ludbreg od 11. travnja 2018. proizlazi da je tužitelj u konkretnom slučaju zadobio lake tjelesne ozljede, da iz nalaza psihijatra od 17. svibnja 2018. proizlazi da je već i ranije imao prometnu nesreću kao biciklist, a i da su prisutne degenerativne promjene u području njegovog desnog koljena. Također, tuženik osporava tijek zateznih kamata. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U nastavku postupka tužitelj pojašnjava da je zbog ozljeda koje je pretrp io u predmetnom štetnom događaju trpio intenzivne bolove, zbog čega je odlučio obaviti MR snimanje u privatnoj poliklinici, a da bi, u slučaju da bi išao za time da takvi troškovi budu pokriveni sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, na isto trebao čekati dulji period. Tužitelj navodi da je time bitno doprinio poboljšanju svog zdravstvenog stanja i na taj način u velikoj mjeri utjecao na oporavak.

4. Podneskom od 30. srpnja 2020. (list 58 spisa) tužitelj je povisio tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 4.933,23 EUR (37.169,40 kn) i to 4.077,24 EUR (30.720,00 kn) po osnovi neimovinske štete (597,25 EUR za duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti, 1.688,23 EUR za pretrpljene boli, 1.791,76 EUR za pretrpljeni strah) i 855,98 EUR (6.449,40 kn) po osnovi imovinske štete (490,54 EUR za tuđu pomoć i njegu, 365,44 EUR za troškove liječenja), sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Nadalje, u podnesku od 23. listopada 2020. (list 62 spisa) tužitelj je naveo da mu je tuženik nakon pokretanja tužbe po osnovi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju isplatio 10.000,00 kn pa je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu navedenog iznosa. Zatim je podneskom od 13. veljače 2023. (list 89-90 spisa) uredio tužbeni zahtjev u valuti EUR na način da od tuženika traži isplatu 3.606,00 EUR (27.169,40 kn).

6. Tužitelj je zatim podneskom od 23. veljače 2022. (list 74 spisa), nakon provedenog medicinskog vještačenja, naveo da je zbog posljedica predmetnog štetnog događaja pretrpio štetu u iznosu od ukupno 5.456,69 EUR / 41.113,40 kn (po osnovi neimovinske štete 35.000,00 kn, po osnovi tuđe pomoći i njege 3.360,00 kn i po osnovi troškova liječenja 2.753,40 kn) te je stoga povisio tužbeni zahtjev. Podneskom od 13. veljače 2023. (list 89-90 spisa) tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev u valuti EUR pa tako od tuženika traži isplatu 4.129,46 EUR sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2018. do isplate, kao i isplatu zateznih kamata na ranije isplaćeni iznos od 1.327,23 EUR od 22. ožujka 2018. do 1. listopada 2020.

7. Na ročištu održanom 24. listopada 2024. (list 107 spisa) stranke su učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, dok je na ročištu održanom 21. listopada 2025. (list 120 spisa) tuženik učinio nespornim postojanje uzročne veze između štetnog događaja i posljedica za koje tužitelj navodi da su mu nastale s kirurške strane te nastale potrebe za pružanjem tuđe pomoći i njege.

8. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo da je tužitelju po osnovi naknade štete koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju isplatio 1.327,23 EUR i to 17. prosinca 2019. Istaknuo je da je, tek u trenutku kada je tužitelj podneskom od 12. ožujka 2024. dostavio dodatnu medicinsku dokumentaciju, saznao za opseg posljedica koje su za tužitelja nastale u predmetnom štetnom događaju.

9. Sud je izveo dokaz čitanjem izvoda iz baze podataka o osiguranju (list 3 spisa), medicinske dokumentacije (list 4-29, 32, 75, 103-106 spisa), računa (list 30-31 spisa), odštetnog zahtjeva (list 33 spisa), dopisa tuženika (list 40 spisa) i potvrde o izvršenom plaćanju (list 136 spisa) te dokaz medicinskim vještačenjem (list 48-50, 66-69, 93-95 spisa).

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege i troškova liječenja) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 20. ožujka 2018., a u kojem je tužitelj sudjelovao kao biciklist.

12. Među strankama nije sporno da se 20. ožujka 2018. doista dogodio štetni događaj, da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, zatim da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja te da je tužitelju u tom događaju nastala određena šteta zbog čega mu je tuženik po toj osnovi prije podnošenja tužbe platio 1.327,23 EUR. Tijekom postupka postalo je nesporno i da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, kao i uzročna veza između štetnog događaja te posljedice koje su za tužitelja nastale s kirurške strane te uzročna veza između štetnog događaja i pružene mu tuđe pomoći i njege.

12.1. S druge strane sporno je postoji li uzročna veza između predmetnog štetnog događaja i posljedice za koje tužitelj navodi da je pretrpio s psihijatrijskog gledišta , odnosno po osnovi straha, s obzirom da tuženik navodi da je tužitelj već ranije bio sudionik u prometnoj nesreći. Također, sporna je visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

13. Podneskom od 30. srpnja 2020. (list 58 spisa) tužitelj je preinačio tužbu, odnosno povisio tužbeni zahtjev na način da od tuženika, umjesto 4.347,12 EUR kako je to tražio prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, traži isplatu 4.933,23 EUR (37.169,40 kn) s pripadajućim zateznim kamatama. Dakle, tužitelj je povisio svoj tužbeni zahtjev za 586,11 EUR te je pritom pojasnio da je preinaka posljedica odluke donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 15. lipnja 2020., na kojoj su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete.

13.1. Kasnije je tužitelj podneskom od 23. listopada 2020. (list 62 spisa), zbog toga što mu je tuženik isplatio dio utuženog iznosa, povukao tužbu u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 10.000,00 kn pa je od tuženika tražio isplatu 3.606,00 EUR (27.169,40 kn) s pripadajućim zateznim kamatama.

13.2. Tužitelj je potom podneskom od 23. veljače 2022. (list 74 spisa), nakon provedenog vještačenja, ponovno preinačio tužbu na način da je tužbeni zahtjev povisio, tražeći od tuženika isplatu 4.129,46 EUR (31.113,40 kn) s pripadajućim zateznim kamatama.

13.3. Sud je gore navedene preinake dopustio rješenjem od 10. veljače 2025. (list 109 spisa). Stav je ovog suda u tom smislu da se, s obzirom da tužitelj nije mogao imati potpuna saznanja o visini naknade štete s osnove povrede prava osobnosti prije provođenja vještačenja, odnosno prije izmjene Orijentacijskih kriterija, a tužbeni zahtjev uredio je odmah nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje, odnosno nakon što su izmijenjeni spomenuti kriteriji, radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP). Uz to što, prema stavu ovoga suda tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka , treba reći da su navedene preinake prema ocjeni ovog suda u svakom slučaju svrsishodne u smislu čl. 190. st 3. ZPP-a.

14. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah zbog predmetne nesreće i jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete te da li su na eventualno smanjenje životne aktivnosti utjecale posljedice iz štetnog događaja u kojem je tužitelj sudjelovao kao biciklist i radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega), odnosno radi utvrđenja opsega nastale imovinske i neimovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru (specijalist kirurg – traumatolog) i sudskom vještaku prim. dr. sc. Stjepanu Vögleinu (neuropsihijatar).

14.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. Tomislava Trajbara (list 48-50 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio lake tjelesne ozljede i to natučenje desnog kuka (contusio coxae dex), natučenje desnog koljena (contusio genus dex), ozljedu unutarnjeg meniska i unutarnjeg uzdužnog ligamenta desnog koljena (loesio menisci medialis et ligg. collaterale mediale genus dex) i psihički stres. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj na klinički pregled donio dodatnu medicinsku dokumentaciju, da je vještak pri kliničkom pregledu uočio da je desno koljeno prazno pri pasivnim pokretima u krajnjim položajima lagano bolno, pokretljivost smanjena, da su ekstenzija i flaksija moguće u opsegu 0-120 st., da postoji latero-lateralni instabilitet, bez krepitacija, da se ispod ivera sa obje strane nalaze mali ožiljci od artroskopije veličine 5 mm, da nema A -P instabiliteta i da je pokretljivost lijevog koljena uredna ekstenzija/fleksija 0-140 st. Vještak je također naveo da su nakon propisno provedenog liječenja zaostale trajne posljedice u vidu manjeg instabiliteta i lakšeg stupnja smanjene pokretljivosti desnog koljena i bolovi. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti kao posljedicu predmetnog štetnog događaja vještak je ocijenio sa 3 %, navodeći da će tužitelj u tom postotku morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu . Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i slabijeg intenziteta još 8 tjedana, da kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora, da je tužitel ju tuđa pomoć bila potrebna u opsegu 3 sata dnevno kroz 8 tjedana, a da je vještak pri ocjeni bolova i tuđe pomoći imao u vidu zadobivanje ozljeda i kasniji operativni zahvat. Vještak je isto tako naveo da kod tužitelja nije nastalo naruženje kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Vještak je istaknuo da je tužitelj prilikom kliničkog pregleda naveo da su kod istoga i dalje prisutne psihičke tegobe koje su se javile nakon predmetnog događaja, a zbog kojih se tužitelj liječio kod psihijatra pa je uputio na potrebu utvrđivanja opsega pretrpljenog straha od strane vještaka psihijatra.

14.2. Sud je stoga, sukladno čl. 259. st. 2. ZPP-a, rješenjem od 27. veljače 2020. (list 54 spisa) odredio da će se provesti vještačenje po sudskom vještaku prim. dr. sc. Stjepanu Vögleinu, iz čijeg nalaza i mišljenja (list 66-69 spisa) proizlazi da je vještak prilikom pregleda utvrdio da je tužitelj pri svijesti i u kontaktu koji se uspostavlja i održava, da je u cijelosti orijentiran u svim smjerovima i o vlastitoj osobi, da je psihomotorno napet, na momente distrofičan s jakom depresivnom komponentom, no da je afektivno primjeren. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi da je tijek mišljenja tužitelja gotovo stalno ubrzan i okupiran mislima i opisima tjelesnih tegoba koje dovode do promjena u njegovom psihijatrijskom statusu, da iskazuje veliku zabrinutost za svoju budućnost, posebno u smislu obavljanja poslova od kojih živi te obavljanja poslova vezanih uz skrb za invalidnog brata i ostatak obitelji. Vještak je naveo da kod tužitelja nisu zapažene patološke ideje i da nema obmane osjetila, a da su mnestičke, intelektualne i druge više duševne funkcije primjerene dobi i obrazovanju. Također, vještak navodi da je tužitelj zbog ozljeđivanja u štetnom događaju doveden u stanje koje je prvo ocijenjeno kao poremećaj prilagodbe, što se kasnije manifestiralo kao slika naglašenijeg anksiozno-depresivnog reaktivnog sindroma, a da tužitelj nije zadobio ozljede živčanog sustava. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju pretrp io primarni strah jakog intenziteta koji je, uključujući akutnu reakciju, trajao do 1 sata, da je nakon toga trp io sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja tjelesnih ozljeda koje je zadobila (uključujući i strah prije operacijskih zahvata kojima je bila izložena) koji je bio jakog intenziteta i trajanja 10 dana, srednjeg intenziteta i trajanja 20 dana te blagog intenziteta i trajanja 60 dana. Vještak je pojasnio da smetnje koje tužitelj manifestira sa strane psihijatrijskog aspekta su nivoa poremećaja prilagodbe i anksiozno-depresivne reaktivne slike što ne dovodi do smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti i ne zahtjeva ulaganje pojačanih napora u životu i radu te je naveo da s neuropsihijatrijskog aspekta tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega.

14.3. Tužitelj nije imao prigovore na nalaze i mišljenje vještaka.

14.4. Tuženik je podneskom od 17. lipnja 2022. (list 77 spisa) istaknuo prigovore koje se po svom sadržaju odnose na nalaz i mišljenje psihijatra. Predložio da je da se vještak psihijatar očituje o tome prema kojem je kriteriju dana ocjena straha u navedenom opsegu kad kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice, zatim o tome na koji način je ocjenu straha vještak u konkretnom slučaju dao te o tome da li ranije zdravstveno stanje tužitelja (u smislu sudjelovanja u prometnoj nesreći 1992. u svojstvu biciklista) može biti od utjecaja na danu ocjenu straha i o tome kada je liječenje tužitelja završeno.

14.5. Tuženik je istaknuo i da je prim. dr. Trajbar prilikom izrade nalaza i mišljenja na raspolaganju imao dodatnu medicinsku dokumentaciju koja se ne nalazi u spisu, a koja upućuje na to da liječenje tužitelja još uvijek nije bilo završeno. Tuženik je predložio da se vještak psihijatar pozove na raspravu kako bi usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, a da se po potrebi na to isto ročište pozove i vještak kirurg , iako u odnosu na njegov nalaz i mišljenje nije podnosio prigovore (list 56 spisa). Tuženik, prihvaćajući procjenu vještaka kirurga u tom smislu, nakon izrade nalaza i mišljenja nije više isticao da bi kod tužitelja bilo kakve degenerativne promjene desnog koljena utjecale na posljedice opisane u nalazu i mišljenju kirurga, a koje okolnosti je prethodno iznosio u odgovoru na tužbu (list 36 spisa).

14.6. Sud je potom, po prijedlogu tuženika, tužitelju naložio da dodatnu medicinsku dokumentaciju, koju je dao vještaku kirurgu prilikom kliničkog pregleda, dostavi u spis, kako bi tuženik imao uvid u cjelovitu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je sastavljen nalaz i mišljenje. Tužitelj je po nalogu suda postupio pa je 12. ožujka 2024. dostavio spomenute isprave. Sud je isto tako zakazao ročište radi očitovanja vještaka na iznesene navode tuženika.

14.7. Na ročištu održanom 15. veljače 2024. (list 93-95 spisa) vještak prim. dr. sc. Stjepan Vöglein očitovao se o prigovorima tuženika na njegov nalaz i mišljenje, dok se na istom ročištu vještak prim. dr. Trajbar očitovao o opravdanosti troškova liječenja.

14.8. Vještak prim. dr. sc. Stjepan Vöglein je pojasnio da je ocjenu pretrpljenog straha dao po osnovi osobnog iskustva i dugogodišnjeg rada s bolesnicima koji su imali slične smetnje. Vještak je uputio na to da tužitelj tijekom pregleda nije iskazivao o problemima u vezi nekih ranijih događaja, a da pak medicinska dokumentacija ukazuje na vezu između predmetnog štetnog događaja i posljedica . Posebno je napomenuo da ne nalazi povezanost štetnog događaja od 1992. (koji se spominje na nalazu od 17. svibnja 2018. – list 10 spisa) sa predmetnim štetnim događajem i to među ostalim i zbog vremenske distance između ta dva događaja. Istaknuo je da je liječenje tužiteljice dovršeno 24. siječnja 2019., no da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je potrebno i dalje psihijatrijsko praćenje tužiteljice uz uzimanje lijekova . Vještak je pojasnio da se, kada se kaže da je ocjena dana kumulativno, podrazumijeva da je ocjena straha dana u odnosu na stanje nakon ozljeđivanja, ali i prije i nakon kirurških tretmana kojima je tužitelj bio izložen. Vještak je stoga u cijelosti ostao kod ocjene straha dane u pisanom nalazu i mišljenju.

14.9. Vještak prim. dr. Trajbar je na istom ročištu u pogledu troškova liječenja naveo da je tužitelj zbog liječenja posljedica koje su nastale u predmetnom štetnom događaju bio prisiljen sam kupiti lijekove, a što je uostalom i prikazano na računima koji se u spisu nalaze na listu 29 i 31. Vještak je naveo da su takvi troškovi u vezi sa predmetnim štetnim događajem te da su kao takvi i opravdani. Naveo je da je opravdan i trošak magnetske rezonance (NMR) zgloba desnog koljena koji daje točnu verifikaciju zadobivenih ozljeda unutar zglobnih struktura koji se drugim pretragama ne mogu utvrditi s tolikim stupnjem preciznosti. Istaknuo je da se ozljeđenik zbog interesa za vlastito zdravlje, postavljanja točne dijagnoze i što efikasnijeg liječenja obraća za pomoć (naposljetku i upućuje) u privatne ustanove jer se u hrvatskim bolnicama na takvu pretragu (iako se nesumnjivo može obaviti u sustavu javnog zdravstva) čeka preko godine dana. Vještak je istaknuo da je NMR pretragu eventualno moguće dobiti brzo čak i u okviru javnog zdravstva ("na teret" HZZO-a), no samo kod točno određenih hitnih slučajeva, ali da slučaj tužitelja nije bio takav. Vještak je naveo da je tužitelj, unatoč tome, na spomenutu NMR pretragu išao dosta ranije (5. travnja 2018.), zbog čega je dijagnozu dobio relativno rano, što je skratilo ukupno liječenje i utjecalo na ishod istog. Pojasnio je da je takva pretraga zbog svoje visoke rezolucije i specifičnosti prikaza struktura u ljudskom organizmu de facto indicirana kod svake ozljede jer prikazuje strukture poput "anatomskog atlasa". Vještak je uputio i na nalaz ortopeda u kojem je tužitelju predloženo da se NMR koljena učini "što hitnije", što bi po njemu podrazumijevalo rok od mjesec do dva, ako je to moguće. Vještak je iskazao da nema podatak da li je tužitelj pokušao spomenutu pretragu obaviti u nekoj od bolnica, no da tužitelj takvu pretragu u tako kratkom roku ne bi mogao niti dobiti.

14.10. Vještak prim. dr. sc. Stjepan Vöglein je, prema ocjeni ovog suda, usmenim očitovanjem na ročištu u cijelosti otklonio istaknute prigovore tuženika. Vještak kao neuropsihijatar nedvojbeno posjeduje stručno znanje za davanje ocjene straha koji je tužitelj pretrpio zbog predmetnog događaja. Treba reći da je logično i razumno da pretrpljeni strah ne dovodi u svakom slučaju i do smanjenja životne aktivnosti, odnosno da isti nisu nužno u proporcionalnoj vezi i to upravo zbog toga što strah (čak i istoga stupnja) kod različitih ljudi dovodi do različitih posljedica za njihovo duševno zdravlje. Ukoliko je liječenje eventualnih psihičkih posljedica adekvatno provedeno, utoliko su šanse da takve posljedice dovedu do smanjenja životnih aktivnosti manje (uostalom kao i kod drugih tegoba koje bi se mogle javiti nakon štetnog događaja, primjerice bolova). U tom smislu treba reći da je tužitelj zatražio psihijatrijsku pomoć ubrzo nakon nastanka štetnog događaja (list 10 spisa) te je nastavio redovno liječenje po liječniku psihijatru (list 11, 13, 16, 21, 24, 27 spisa) pa je sasvim logičan zaključak vještaka, koji i ovaj sud prihvaća, da kod tužitelja, iako se kod istoga doista javio strah kao posljedica štetnog događaja u kojem je sudjelovao kao biciklist, zbog istog nije došlo do smanjenja životne aktivnosti s psihijatrijskog gledišta. Vidljivo je z medicinske dokumentacije da je tužitelj, dakle, na takav način, podvrgnuvši se psihijatrijskom liječenju, bio usmjeren prema umanjenju posljedica s psihijatrijskog aspekta.

14.11. U pogledu ocjene opsega pretrpljenog straha treba reći da je vještak svoju ocjenu dao na temelju medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu, no i na temelju razgovora s tužiteljem, a čime je nedvojbeno dobio uvid u posljedice štetnog događaja kod tužitelja u pogledu pretrpljenog straha.

14.12. U odnosu na štetni događaj iz 1992., koji se spominje u liječničkoj dokumentaciji (list 10 spisa), a na koji ukazuje tuženik tijekom postupka, treba reći da sud prihvaća mišljenje vještaka i u dijelu u kojem je naveo da isti nije od utjecaja na danu ocjenu straha. Vještak je, upravo zbog toga što se u medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu spominje štetni događaj iz 1992., prilikom davanja ocjene posljedica koje je tužitelj pretrpio u predmetnom događaju bio svjestan toga da je tužitelj prethodno bio sudionik u spomenutom događaju. Čak i iz samog nalaza na koji se poziva tuženik, odnosno iz navoda tužitelja da mu se "sve vraća", proizlazi da tužitelj nije imao poteškoće u razdoblju koji je prethodio predmetnom štetnom događaju, već su njegove poteškoće s psihijatrijskog gledišta posljedica štetnog događaja iz 2018. Navedeno je vidljivo i iz činjenice što je tužitelj nakon tog događaja i dalje aktivno nastavio sudjelovati u prometu kao biciklist jer mu je (kako je naveo na razgovoru s vještakom) bicikl bio osnovno prijevozno sredstvo. Iz nalaza i mišljenja vidljivo je da tužiteljevo stanje straha proizlazi iz njegove ekstremne angažiranosti oko njegovih tjelesnih smetnji i tegoba, a zbog kojih je zabrinut da neće biti u stanju pomagati bratu i suprugu te da zbog toga nema zamisli o tome kako će mu budući život izgledati. Vještak je u nalazu i mišljenju u tom smislu i ukazao da je tužitelj gotovo stalno okupiran mislima i opisima tjelesnih tegoba, a koje dovode do promjena u njegovom psihijatrijskom statusu, a da se njegov poremećaj prilagodbe, koji je kasnije manifestiran kao naglašeniji anksiozno-depresivni reaktivni sindrom, javio kao posljedica ozljeđivanja upravo u predmetnom štetnom događaju. Kad se uzme u obzir sve navedeno, a i vremenski odmak od otprilike 26 godina između prometne nesreće koja se dogodila tijekom 1992. i prometne nesreće od 20. ožujka 2018., logičan je zaključak vještaka da je strah koji je tužitelj osjećao u konkretnom slučaju posljedica potonje prometne nesreće koju je prouzročio osiguranik tuženika.

14.13. Što se tiče ocjene opravdanosti troškova liječenja, koji trošak je obuhvaćen dijelom zahtjeva tužitelja za isplatom imovinske štete, treba reći da sud prihvaća ocjenu vještaka prim. dr. Trajbara da je trošak lijekova (list 30 spisa – Hyalubrix 60MG/4ML AMP., odnosno otopina za ubrizgavanje za primjenu u zglob, a što je navedeno na listu 29 spisa i list 31 spisa – B-Complex drag 60 Krka, Aspirin Proteck 28 x 100 MG BAY, Magnezij EFF 20 x 375 MG NATW i Divlji kesten Emulgel 300 ml) za tužitelja bio potreban i opravdan. Isto tako, sud prihvaća navode vještaka i u dijelu u kojem je procijenio da je opravdan i trošak NMR (MR) pretrage zgloba (list 32 spisa). Naime, općepoznato je (a što je i sam vještak istaknuo) da se na takvu vrstu pretraga u Republici Hrvatskoj čeka dulje vrijeme. Logičnim se nameće i zaključak vještaka da je, to što je tužitelj dijagnozu dobio relativno rano, u konačnici skratilo ukupno liječenje i utjecalo na ishod istog. Naime, jasno je da što ranija dijagnostička obrada ozljeđenika dovodi do ranije primjene odgovarajućih postupaka liječenja te u tom smislu utječe na tegobe koje su kod istoga prisutne i to na način da se potencijalno može skratiti vrijeme liječenja te u konačnici umanjiti opseg tegoba koje su prisutne kod ozlijeđene osobe. Pritom na umu treba imati da je tužitelj slijedio upute specijalista ortopedije koji ga je uputio da pretrazi MR koljena pristupi "hitnije" (povijest bolesti na listu 7 spisa).

14.14. Nakon što su vještaci na ročištu pojasnili svoj nalaz i mišljenje, a vještak psihijatar se uz to i usmeno očitovao o prigovorima tuženika, sud prihvaća nalaze i mišljenje vještaka, u cijelosti kao jasne, stručne i obrazložene.

14.15. Prema tome, sud iz nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je kod tužitelja došlo do smanjenja općih životne aktivnosti s kirurškog gledišta u omjeru 3 %, a da smanjenja životne aktivnosti s psihijatrijskog gledišta nema. Također, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 14 dana i slabijeg intenziteta još 8 tjedana, da kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora; da je tužitelj zbog ozljeđivanja u štetnom događaju doveden u stanje koje je prvo ocijenjeno kao poremećaj prilagodbe, što se kasnije manifestiralo kao slika naglašenijeg anksiozno-depresivnog reaktivnog sindroma, no da nije zadobio ozljede živčanog sustava; da je tužitelj u štetnom događaju pretrp io primarni strah jakog intenziteta koji je, uključujući akutnu reakciju, trajao do 1 sata, da je nakon toga trpio sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja tjelesnih ozljeda koje je zadobila (uključujući i strah prije operacijskih zahvata kojima je bila izložena) koji je bio jakog intenziteta i trajanja 10 dana, srednjeg intenziteta i trajanja 20 dana te blagog intenziteta i trajanja 60 dana; zatim da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u opsegu 3 sata dnevno kroz 8 tjedana i da kod tužitelja nije zaostalo naruženje kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Također, na temelju nalaza i mišljenja sud nalazi utvrđenim i da štetni događaj iz 1992. nije ni na kakav način utjecao na posljedice u odnosu na koje tužitelj potražuje naknadu štete u ovom postupku, već da su one nastale isključivo zbog predmetnog štetnog događaja , a iz čega proizlazi uzročna veza između predmetnog štetnog događaja i posljedica koje je tužitelj pretrpio s psihijatrijskog gledišta.

15. Tuženik je, nakon što su vještaci usmeno obrazložili svoj nalaz i mišljenje te nakon što se vještak psihijatar očitovao o tuženikovim prigovorima, predložio da se provede obnova vještačenja po novim vještacima. U tom smislu treba reći da tuženik nalazu i mišljenju vještaka kirurga nije prigovarao. Kasnije je tuženik ustrajao pri prijedlogu da se obnova vještačenja učini u odnosu na nalaz i mišljenje psihijatra (list 134 spisa), no takav prijedlog sud nije usvojio jer je vještak psihijatar svojim usmenim očitovanjem, kao što je već rečeno, otklonio tuženikove prigovore na svoj nalaz i mišljenje. U konačnici je tuženik predložio zaključiti glavnu raspravu i donijeti odluku na temelju stanja u spisu (list 176-177 spisa).

16. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 4.700,00 EUR.

17. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 168 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 5,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo, u okviru konačno specificiranog tužbenog zahtjeva te u skladu s činjeničnim navodima (list 89 spisa) pravo na naknadu štete po toj osnovi u iznosu 445,95 EUR.

18. U pogledu troškova liječenja, treba reći da prema stavu ovog suda svaki pojedinac ima pravo na kvalitetnu, primjerenu i brzu zdravstvenu zaštitu te zaštitu svog zdravstvenog stanja, što uključuje najbolje standarde te najbolje i najbrže mogućnosti liječenja. Sasvim je logično da brzina reakcije u primjeni adekvatnih postupaka, odnosno terapije nakon štetnog događaja može utjecati na daljnji oporavak ozljeđenika, odnosno da će se zdravlje ozljeđenika nakon ozljeđivanja poboljšati brže ako se što prije provedu potrebni postupci zdravstvene zaštite, a i da će time posljedice po životnu aktivnost ozljeđenika biti manje. Cijeneći težinu ozljeda i posljedice za zdravlje tužitelja koje su nastale zbog predmetne prometne nesreće, sasvim izvjesno postojanje lista čekanja za MR zgloba, a na što je uostalom ukazao i vještak kirurg (točka 14.9. obrazloženja), a koji postupak je tužitelju, s obzirom na karakter zadobivenih ozljeda, bio indiciran od strane ortopeda (i to što hitnije) i potreban prilikom njegovog oporavka te cijeneći činjenicu da se tužitelj poljoprivrednik (list 67 spisa) pa je svakodnevno izložen težem fizičkom radu zbog čega je bilo potrebno primijeniti indiciranu terapiju (za koju je vještak kirurg naveo da je u uzročnoj vezi sa zadobivenim ozljedama) što prije, mišljenje je ovog suda da je trošak liječenja koje je tužitelj obavio izvan sustava HZZO-a bio opravdan i potreban prilikom njegovog liječenja pa da je tuženik na temelju čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) dužan tužitelju taj isti trošak liječenja naknaditi.

18.1. Iz računa broj 18484-9-2 Ljekarne Ludbreg od 13. studenog 2018. (list 30 spisa) proizlazi da je trošak Hyalubrixa 60 MG/4 ML AMP. 970,23 kn, a iz računa broj 3950-9-1 te iste ljekarne od 31. siječnja 2019. (list 31 spisa) proizlazi da je trošak B - Complexa drag 60 S 40,27 kn, Aspirin Proteck 28 x 100 MG BAY 33,28 kn, Magnezij EFF 20 x 375 MG NATW 56,81 kn i Divlji kesten Emulgel 300 ml 52,81 kn, odnosno sveukupno 183,17 kn. Nadalje, iz računa broj 7703/12/1 od 5. travnja 2018. Poliklinike Medikol (list 32 spisa) proizlazi da je trošak MR zgloba iznosio 1.600,00 kn.

18.2. Navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

18.3. Na temelju spomenutih računa sud nalazi utvrđenim da je trošak liječenja tužitelja ukupno iznosio 365,44 EUR (2.753,40 kn). Stoga je tuženik dužan isplatiti tužitelju 365,44 EUR po osnovi troškova liječenja na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

18.4. Dakle, tuženik je u obvezi tužitelju po osnovi neimovinske štete i imovinske štete (zbog tuđe pomoći i njege pružene tužitelju i troškova liječenja), koja je tužitelju nastala vezano uz predmetni štetni događaj, ukupno isplatiti 5.511,39 EUR.

19. Među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici već prethodno po osnovi naknade štete koju je ista pretrpjela u predmetnom štetnom događaju isplatio 1.327,23 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama potrebno umanjiti za već ranije plaćeni iznos.

20. Slijedom navedenog, tužitelj u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu 4.129,46 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa i odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

21. Tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP). Treba reći da je ZOOP i u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP-a i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog troškova liječenja i potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tuženika na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a.

21.1. Zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o tome što je liječenje tužitelja eventualno završeno nakon datuma podnošenja tužbe, a na što tuženik upućuje tijekom postupka. Šteta je u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bila predvidiva. Identično pravno shvaćanje o tijeku zateznih kamata izraženo je i primjerice u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022.

21.2. Tužitelj je odštetni zahtjev tuženiku podnio 22. ožujka 2018. (list 33 spisa) i to u pogledu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi potrebne mu tuđe pomoći i njege. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 3.240,56 EUR od 22. ožujka 2018. do isplate.

21.3. Što se pak tiče tijeka zateznih kamata na preinačeni dio koji je obuhvaćen preinakom tužbe iz podneska tužitelja od 13. veljače 2023., treba reći da je tuženik u obvezi tužitelju platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (523,46 EUR) od trenutka kad je takav zahtjev postavljen u postupku, odnosno od trenutka kad je tužitelj preinačio tužbu, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno za razdoblje prije negoli je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete). Tuženik dakle ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je tužitelj uopće preinačio tužbu (takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u svojim odlukama broj Rev-1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., broj Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024.). Stoga tužitelj konkretno ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 523,46 EUR od 13. veljače 2023. (od dana preinake tužbe) do isplate.

21.4. Što se tiče tužiteljevog zahtjeva za isplatu zateznih kamata za naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja (365,44 EUR), treba reći da tužitelj od tuženika predmetnim odštetnim zahtjevom nije tražio isplatu po toj osnovi. Niti iz druge dokumentacije u spisu ne proizlazi da je tužitelj od tuženika tražio isplatu naknade štete po toj osnovi prije pokretanja ovog parničnog postupka. Tuženik ne može biti u zakašnjenju s obvezom plaćanja naknade imovinske štete (pa da bi to posljedično dovelo i do njegove obveze plaćanja zateznih kamata) prije no što je tužitelj postavio takav zahtjev tuženiku kao osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (identičan stav u pogledu tijeka zateznih kamata kod izgubljene zarade zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske i to primjerice u odluci Rev-137/2024 od 8. siječnja 2025.). Takav zahtjev je tužitelj postavio tuženiku tek u tužbi pa tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na 365,44 EUR, odnosno na iznos naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, od dana podnošenja tužbe, odnosno od 29. svibnja 2019.

21.5. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na nesporno isplaćeni dio naknade štete, treba reći da iz potvrde o izvršenom plaćanju (list 136 spisa) proizlazi da je isplata predmetnog iznosa izvršena 17. prosinca 2019. Tuženik je s isplatom spomenutog iznosa doista bio u zakašnjenju pa tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, odnosno do 17. prosinca 2019.

21.6. Stoga je o tijeku zateznih kamata na utuženi iznos odlučeno kao u dijelu točke I. izreke presude, dok je u preostalom dijelu, odnosno u dijelu u kojem tužitelj nema pravo na zatezne kamate, njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21.7. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO -a.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26; dalje: Uredba/26) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 176 i 111, 178 spisa).

22.1. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava dva podneska (od 19. kolovoza 2019. i 17. veljače 2020.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak tri podneska (od 30. srpnja 2020., 23. listopada 2020., 29. kolovoza 2021.) u visini 25 boda za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na sedam ročišta ročišta (održana 20. studenog 2019., 13. veljače 2023., 15. veljače 2024., 24. listopada 2024., 10. veljače 2025., 21. listopada 2025. i 10. lipnja 2026.) u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), kao i trošak zastupanja na ročištu održanom 27. siječnja 2022. u visini 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 1200 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 3.000,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od ukupno 398,16 EUR (199,08 EUR za vještačenje po vještaku kirurgu i 199,08 EUR za vještačenje po vještaku psihijatru) i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu 33,18 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 60,00 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe/23) te za presudu u iznosu 161,29 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/26). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 3.652,63 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 3, 35 spisa) od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22.2. Tužitelju pak s druge strane nije priznat trošak sastava podneska od 30. srpnja 2020. kojim je dostavio potvrdu o uplati. Tužitelju dostava istog nije naložena od strane ovoga suda pa takav trošak nije bio potreban u ovoj parnici. Nije mu priznat niti trošak pristupa vještaka psihijatra jer je predujam za navedeno uplatio tuženik sukladno rješenju od 3. svibnja 2023. (list 91 spisa) pa takav trošak tužitelju nije niti nastao.

22.3. Tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen.

22.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 25. lipnja 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćniku