Poslovni broj 21 Gž-935/2023-2

                   

       Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                   Poslovni broj: 21 Gž-935/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz G. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženice A. b. d.d., Z., OIB: ..., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5553/22-50 od 22. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženice A. b. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5553/22-50 od 22. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ..., naknaditi tužitelju Z. S., G. S., (ulica...) OIB: ..., na ime stjecanja bez osnove iznos od 2.915,28 eura /21.965,15 kn1 s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

-iznos od 46,09 HRK / 6,12 EUR s kamatom tekućom od 11.11.2008. do isplate,

- iznos od 112,37 HRK / 14,91 EUR s kamatom tekućom od 11.02.2009. do isplate,

- iznos od 162,50 HRK / 21,57 EUR s kamatom tekućom od 11.03.2009. do isplate,

- iznos od 98,66 HRK / 13,09 EUR s kamatom tekućom od 10.04.2009. do isplate,

- iznos od 88,22 HRK / 11,71 EUR s kamatom tekućom od 12.05.2009. do isplate,

- iznos od 80,64 HRK / 10,70 EUR s kamatom tekućom od 10.06.2009. do isplate,

- iznos od 83,42 HRK / 11,07 EUR s kamatom tekućom od 11.07.2009. do isplate,

- iznos od 65,52 HRK / 8,70 EUR s kamatom tekućom od 11.08.2009. do isplate,

- iznos od 73,52 HRK / 9,76 EUR s kamatom tekućom od 11.09.2009. do isplate,

- iznos od 315,40 HRK / 41,86 EUR s kamatom tekućom od 8.10.2009. do isplate,

- iznos od 69,71 HRK / 9,25 EUR s kamatom tekućom od 11.11.2009. do isplate,

- iznos od 68,76 HRK / 9,13 EUR s kamatom tekućom od 11.12.2009. do isplate,

- iznos od 107,80 HRK / 14,31 EUR s kamatom tekućom od 12.1.2010. do isplate,

- iznos od 133,70 HRK / 17,75 EUR s kamatom tekućom od 11.2.2010. do isplate,

- iznos od 136,75 HRK / 18,15 EUR s kamatom tekućom od 19.3.2010. do isplate,

- iznos od 164,18 HRK / 21,79 EUR s kamatom tekućom od 13.4.2010. do isplate,

- iznos od 182,84 HRK / 24,27 EUR s kamatom tekućom od 8.5.2010. sve do isplate,

- iznos od 239,60 HRK / 31,80 EUR s kamatom tekućom od 11.06.2010. do isplate,

- iznos od 289,12 HRK / 38,37 EUR s kamatom tekućom od 10.7.2010. do isplate,

- iznos od 227,41 HRK / 30,18 EUR s kamatom tekućom od 11.8.2010. do isplate,

- iznos od 383,97 HRK / 50,96 EUR s kamatom tekućom od 11.9.2010. do isplate,

- iznos od 316,16 HRK / 41,96 EUR s kamatom tekućom od 12.10.2010. do isplate,

- iznos od 326,07 HRK / 43,28 EUR s kamatom tekućom od 11.11.2010. do isplate,

- iznos od 392,35 HRK / 52,07 EUR s kamatom tekućom od 11.12.2010. do isplate,

- iznos od 479,96 HRK / 63,70 EUR s kamatom tekućom od 13.1.2011. do isplate,

- iznos od 384,35 HRK / 51,01 EUR s kamatom tekućom od 12.2.2011. do isplate,

- iznos od 419,01 HRK / 55,61 EUR s kamatom tekućom od 15.3.2011. do isplate,

- iznos od 371,40 HRK / 49,29 EUR s kamatom tekućom od 12.4.2011. do isplate,

- iznos od 473,27 HRK / 62,81 EUR s kamatom tekućom od 14.5.2011. do isplate,

- iznos od 551,29 HRK / 73,17 EUR s kamatom tekućom od 14.6.2011. do isplate,

- iznos od 572,88 HRK / 76,03 EUR s kamatom tekućom od 09.7.2011. do isplate,

- iznos od 975,26 HRK / 129,44 EUR s kamatom tekućom od 12.8.2011. do isplate,

- iznos od 588,12 HRK / 78,06 EUR s kamatom tekućom od 10.9.2011. do isplate,

- iznos od 544,22 HRK / 72,23 EUR s kamatom tekućom od 11.10.2011. do isplate,

- iznos od 546,96 HRK / 72,59 EUR s kamatom tekućom od 11.11.2011. do isplate,

- iznos od 547,08 HRK / 72,61 EUR s kamatom tekućom od 13.12.2011. do isplate,

- iznos od 600,24 HRK / 79,67 EUR s kamatom tekućom od 13.1.2012. do isplate,

- iznos od 622,72 HRK / 82,65 EUR s kamatom tekućom od 14.2.2012. do isplate,

- iznos od 619,29 HRK / 82,19 EUR s kamatom tekućom od 15.3.2012. do isplate,

- iznos od 606,02 HRK / 80,43 EUR s kamatom tekućom od 13. 4.2012. do isplate,

- iznos od 614,25 HRK / 81,52 EUR s kamatom tekućom od 12. 5.2012. do isplate,

- iznos od 634,54 HRK / 84,22 EUR s kamatom tekućom od 12. 6.2012. do isplate,

- iznos od 611,34 HRK / 81,14 EUR s kamatom tekućom od 14. 7.2012. do isplate,

- iznos od 613,33 HRK / 81,40 EUR s kamatom tekućom od 14.8.2012. do isplate,

- iznos od 572,38 HRK / 75,97 EUR s kamatom tekućom od 14. 9.2012. do isplate,

- iznos od 596,43 HRK / 79,16 EUR s kamatom tekućom od 13.10.2012. do isplate,

- iznos od 615,51 HRK / 81,69 EUR s kamatom tekućom od 14.11.2012. do isplate,

- iznos od 601,27 HRK / 79,80 EUR s kamatom tekućom od 14.12.2012. do isplate,

- iznos od 619,52 HRK / 82,22 EUR s kamatom tekućom od 12.1.2013. do isplate,

- iznos od 568,69 HRK / 75,48 EUR s kamatom tekućom od 15.2.2013. do isplate,

- iznos od 579,92 HRK / 76,97 EUR s kamatom tekućom od 15.3.2013. do isplate,

- iznos od 614,81 HRK / 81,60 EUR s kamatom tekućom od 13.4.2013. do isplate,

- iznos od 556,27 HRK / 73,83 EUR s kamatom tekućom od 16.5.2013. do isplate,

- iznos od 556,66 HRK / 73,88 EUR s kamatom tekućom od 15. 6.2013. do isplate,

- iznos od 543,40 HRK / 72,12 EUR s kamatom tekućom od 27. 7.2013. do isplate,

sve po stopi koja se do 31.srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., (ulica...) OIB: ..., naknaditi tužitelju Z. S., G. S., (ulica...) OIB: ..., trošak ovog postupka u iznosu od 2.303,40 eura/ 17.355,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude 22. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19; dalje ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Budući je predmeti Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 8. lipnja 2006. to se imaju primijeniti odredbe ranijeg važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora.

7. Odredbom čl. 81. ZZP/03 (čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača - Narodne novine, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 58/13. i 41/14.; dalje ZZP/07) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača.

8. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno je li u konkretnom slučaju valjana ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je dana 6. lipnja 2006. tužitelj s prednikom tuženika H. A. A. b. d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj ..., prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF, u iznosu od 26.728,00 CHF,

- da je odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja,

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora prednik tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je vještak mr. sc. Z. R. u svom nalazu i mišljenju izračunao da ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i srednjeg tečaja kreditora na dan sklapanja Ugovora, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 21.965,15 kn (pozitivni iznosi razlika), a ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i srednjeg tečaja kreditora na dan sklapanja Ugovora, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 20.592,71 kn,

- da je tužitelj u stranačkom iskazu naveo kako je za iznos podignutog kredita kupovao auto koji mu je trebao za osobne potrebe njegove obitelji i nikada ga nije koristio ni u kakve komercijalne svrhe. Ugovor o kreditu sklopio je na način da su ga iz auto kuće u kojoj je izabrao auto, poslali u banku tuženika te je ugovor potpisao i ovjerio potpis kod javnog bilježnika. Kredit je otplatio on osobno putem trajnog naloga kod svog poslodavca. Na posebno pitanje navodi kako mu nitko nije objašnjavao nikakve eventualne rizike zbog vezanosti iznosa kredita valutnom klauzulom za valutu CHF. Navodi kako je cijena bila istaknuta u kunama, odgovarala mu je i nikakvu drugu valutu kredita mu nisu ponudili. Na posebno pitanje navodi da nije tražio niti nikakva objašnjenja u vezi sa valutnom klauzulom, prije potpisivanja ugovor nije niti pročitao odnosno malo je pročitao, provjerio je svoje podatke, gdje je zaposlen, a odgovarao mu je i zaprimljen otplatni plan te nije smatrao da mu nešto nije jasno. Navodi da je i nakon što su rate postajale sve veće, nastavio otplaćivati kredit i nije se posebno obraćao banci niti pokušao promijeniti uvjete kredita ili način plaćanja.

10. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

11. Nadalje, navesti je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:

"4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.".

12. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama ZZP/07 te odredbama ZOO/05, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

13. Glede valutne klauzule presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te zastara nastupa 15. lipnja 2023., dok je u ovom konkretnom slučaju, tužba podnesena 26. svibnja 2020.

14. Nadalje, kako je način ugovaranja valutne klauzule bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.

15. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP/03 propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to je stajalište suda prvog stupnja pravilno.

16. Naime, svrha čl. 88. ZZP/03, odnosno čl. 138.a ZZP/07 te čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15. i 14/19.) je da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primjeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava, pa je i stav ovog suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog tome govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).

17. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP, jer i po ocjeni ovog suda, odluka iz postupka za zaštitu potrošača u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi obvezuje i u ovom postupku. Da je tome tako proizlazi iz odredbe čl. 502.c ZPP kojom je propisano da u slučaju da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozovu na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Visina anuiteta bez primjene valutne klauzule dosuđena je sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano te pismeno pojašnjeno i na uvjerljiv način otklonjeni prigovori tuženice, slijedom čega, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.

19. Tužitelju je, dakle plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF-a tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

20. Stoga je tuženica nepošteni stjecatelj zbog čega u smislu čl. 323., 1111. i 1115. ZOO/05 mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno.

21. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. i čl. 158. st. 1. ZPP

22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zadru 17. siječnja 2024.

 

 

                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                         Sanja Prosenica, v.r.