REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Pakracu
Trg Pape Ivana Pavla II br. 1
34550 Pakrac
Posl. br.: Povrv-223/2025-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu toga suda Matiji Stokiću, na temelju nacrta više sudske savjetnice-specijaliste ZP, u pravnoj stvari tužitelja Kliničke bolnice Merkur, Zagreb, Ul. Ivana Zajca 19, OIB: 25883882856, zastupane po punomoćnici ZPS, dipl.iur., protiv tuženika HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi boravišta [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku iz OD Stanić & Zrno j.t.d. iz Osijeka, radi isplate, bez održavanja ročišta, 25. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Ovrv-10267/2025- 3 od 12. rujna 2025. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi boravišta [adresa], platiti tužitelju Kliničkoj bolnici Merkur, Zagreb, Ul. Ivana Zajca 19, OIB: 25883882856, iznos od 314,15 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:
- na iznos od 22,88 EUR počev od 06. ožujka 2020.
- na iznos od 158,99 EUR počev od 26. veljače 2020.
- na iznos od 55,22 EUR počev od 01. ožujka 2020.
- na iznos od 77,06 EUR počev od 27. veljače 2020.
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Ovrv-10267/2025-3 od 12. rujna 2025. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, u roku od 8 dana.
III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 12,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj kao ovrhovoditelj Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Ul. Ivana Zajca 19, OIB: 25883882856, podnijela je protiv tuženika kao ovršenika HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi boravišta [adresa], Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavki općenito na imovini ovršenika, radi prinudne naplate novčane tražbine u iznosu od 314,15 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.
2. Nakon pravomoćnosti rješenja o mjesnoj nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, spis je dostavljen na daljnje postupanje Općinskom sudu u Bjelovaru. Protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Ovrv-10267/2025-3 od 12. rujna 2025. kojim je usvojena predložena ovrha te određeni troškovi postupka u iznosu od 25,00 EUR tuženik kao ovršenik podnio je prigovor povodom kojega je Općinski sud u Bjelovaru, rješenjem posl.br.: Povrv-223/2025-2 od 25. rujna 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Ovrv-10267/2025-3 od 12. rujna 2025. stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je postupak nastavljen pred ovim sudom po pravilima Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025 – dalje ZPP), kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru tuženik kao ovršenik ističe da temeljem čl. 7. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju u svezi sa čl. 14.a. Zakonom o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti visokih učilišta stariji od 18 godina života koji su državljani Republike Hrvatske i imaju prebivalište ili boravište u [adresa], odnosno koji su državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u drugoj državi članici koji u Republici Hrvatskoj imaju boravište, pod uvjetom da nisu obvezno zdravstveno osigurani u drugoj državi članici, te stranci s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa], s tim da status osiguranika po toj osnovi mogu koristiti najduže do isteka školske godine, odnosno završetka akademske godine u kojoj su završili redovito školovanje, a najduže u trajanju od ukupno osam godina po toj osnovi, ako obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruju po drugoj osnovi imaju status osiguranika te im kao takvima pripada pravo na obvezno zdravstveno osiguranje dok se sredstva za premiju dopunskog zdravstvenog osiguranja osiguravaju iz Državnog proračuna. Budući da je ovršenik u razdoblju nastanka tražbine imao status studenta samim time mu je i pripadalo pravo na obvezno i dobrovoljno zdravstveno osiguranje i stoga nije u nikakvoj obvezi prema ovrhovoditelju, već ovrhovoditelj takvu tražbinu eventualno ima prema osiguratelju, zbog čega ovršenik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Uz to, ovršenik ističe i prigovor zastare. Slijedom izloženoga, ovršenik pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti te predlaže naslovnom sudu da po primitku prigovora obustavi sve daljnje radnje, a predmetno rješenje ukine. (list 40-41)
4. Tužitelj u podnesku od 24. listopada 2025. navodi kako ovrhovoditelj u cijelosti ostaje kod prijedloga za ovrhu i u cijelosti osporava prigovor ovršenika kao neutemeljen. Naime, ovrhovoditelj je javnom bilježniku dana 19. veljače 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju četiri vjerodostojne isprave - računa za pružene zdravstvene usluge, i to sljedećih oznaka i datumom izdavanja istih: 20-0116340 od 25. veljače 2020., 20-0097643 od 17. veljače 2020., 20-0104450 od 20. veljače 2020., 20-0100715 od 18. veljače 2020., a kojim je tražio od ovršenika isplatu dospjele tražbine uz naknadu troškova ovršnog postupka. U trenutku nastanka tražbine ovršenik nije imao aktivno obvezno zdravstveno osiguranje stoga mu je ovrhovoditelj za pružene zdravstvene usluge izdao gore navedene račune u skladu s važećim cjenikom zdravstvenih usluga. Ujedno, ovrhovoditelj ističe da status osiguranika utvrđuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje sukladno važećim propisima te se status osiguranika ne stječe automatski samim time što je osoba student. U svom prigovoru od 18. rujna 2025. ovršenik navodi da je imao status studenta u trenutku nastanka tražbine pa kako mu je samim time pripadalo pravo na obvezno i dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Ovršenik nije priložio dokaz o tome da je imao status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju. Međutim, ovrhovoditelj ističe kako ovršenik u trenutku nastanka tražbine nije imao reguliran status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju što je razvidno u evidenciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Stoga ovrhovoditelj predlaže naslovnom sudu da pribavi iz službene evidencije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje podatak je li ovršenik u trenutku nastanka tražbine imao aktivno obvezno zdravstveno osiguranje te za navedeno nije potrebno održavanje usmene rasprave. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare ovrhovoditelj ističe da sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju primjenjuje se zastarni rok od pet godina. Navedeno je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Varaždinu Gž 37/2016, od dana 29. svibnja 2017.g. Ovrhovoditelj ističe da se radi o četiri računa izdana dana 25. veljače 2020., 17. veljače 2020., 18. veljače 2020. i 20. veljače 2020., a na računima je navedeno dospijeće, odnosno da je pacijent dužan platiti račun u roku od osam dana. Sukladno odredbi čl. 215. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno prvog dana nakon dana dospijeća tražbine. Računi su izdani dana 25. veljače 2020., 17. veljače 2020., 18. veljače 2020. i 20. veljače 2020., s rokom plaćanja od osam dana. Prijedlog za ovrhu podnesen je dana 19. veljače 2025. dakle unutar zastarnog roka od 5 godina. S obzirom na to da se radi o pravnom pitanju, ovrhovoditelj smatra da se odluka može donijeti bez održavanja usmene rasprave. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu donijeti sljedeću presudu: "I. Održava se na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Ovrv-10267/2025-3 od 12. rujna 2025. g. u kojem je naloženo tuženiku RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju K.B. „Merkur“, OIB: 25883882856, Ulica Ivana Zajca 19, 10 000 Zagreb, iznos od 314,15 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to kako slijedi:
- na iznos od 22,88 EUR od dana 06.03.2020.
- na iznos od 158,99 EUR od dana 26.02.2020.
- na iznos od 55,22 EUR od dana 01.03.2020.
- na iznos od 77,06 EUR od 27.02.2020.
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. II. Nalaže se tuženiku RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju K. B. „Merkur, OIB: 25883882856, Ulica Ivana Zajca 19, 10 000 Zagreb, prouzročeni parnični trošak i to trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana." (list 50- 52)
5. Tuženik po punomoćniku u podnesku od 24. studenog 2025. navodi kako tuženik ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije. Nesporno je da je tuženik u trenutku nastanka tražbine bio redoviti student, te mu je stoga, temeljem čl.7. st.1. Zakona o zdravstvenom osiguranju u svezi sa čl. 14.a. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju pripadalo kako obvezno tako i dopunsko zdravstveno osiguranje. Naime, navedenim člankom propisano je da stranci, s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa] kao redoviti učenici, odnosno, redoviti studenti visokih učilišta, stariji od 18 godina života, imaju status osiguranika te im kao takvima pripada pravo na obvezno zdravstveno i dopunsko osiguranje. Stoga je jasno da tražbina kao takva niti ne postoji prema gore navedenom tuženiku, već bi ona ukoliko bi ista uopće i postojala, mogla postojati isključivo prema osiguratelju. Osim toga, HZZO sklopio je 2014. sporazum s e- Maticom i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih te od tada ima pristup podacima Informacijskom sustavu studentskih prijava (ISSP), odnosno svim podacima o redovitim učenicima i studentima upisanima u tekuću školsku i akademsku godinu. Nakon sklapanja sporazuma produljenje obveznog zdravstvenog i dopunskog osiguranje za studente provodi se automatski. Dakle, na temelju dostavljenih podataka HZZO automatizmom provodi prijavu za obvezno zdravstveno osiguranje za sve osobe kod kojih se može utvrditi status u obveznom zdravstvenom osiguranju po osnovi redovnog školovanja i studiranja. Radi dodatnog potvrđivanja činjenice o statusu tuženika kao studenta, predlaže se da sud, službenim putem zatraži od Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, potvrdu o njegovu statusu redovitog studenta u relevantnom razdoblju. Posebno valja istaknuti da Republika Hrvatska pitanje zdravstvene zaštite stranih državljana tijekom njihovog boravka u Republici Hrvatskoj regulira putem Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao međunarodnog ugovora s matičnom državom tuženika. Na temelju odredbi gore navedenog Ugovora studentima je omogućena zdravstvena zaštita pod istim uvjetima kao i hrvatskim osiguranicima. Jedina obveza koja studente iz države obuhvaćene ovim Ugovorom može teretiti jest eventualna participacija, ako je propisana. Slijedom svega navedenoga, jasno proizlazi da je tuženik, u svojstvu studenta, bio uredno zdravstveno osiguran te je imao pravo na obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje. Tuženik ističe prigovor zastare predmetne tražbine. Naime, tuženikovi dolasci u KB „Merkur“ radi saniranja zadobivene ozlijede bili su 31. siječnja 2020. godine, 07. veljače 2020. godine i 13. veljače 2020. godine, te su upravo tada, ukoliko tuženik nije imao ni aktivno obvezno niti dopunsko osiguranje, predmetni računi trebali biti izdani. Upravo je to propisano i u Zakonu o porezu na dodanu vrijednost gdje se izričito u čl. 30. navodi kako oporezivi događaj i obveza obračuna poreza na dodanu vrijednost nastaje kada su dobra isporučena ili usluga obavljena. Suprotno navedenim odredbama, tužitelj je račune očito izdao sa zakašnjenjem, odnosno za uslugu od 31. siječnja 2020. godine račun je izdan 17. veljače 2020. godine, za uslugu od 7. veljače 2020. godine račun je izdan 20. veljače 2020. godine, a za uslugu od 13. veljače 2020. godine račun je izdan 25. veljače 2020 godine. Zakon o obveznim odnosima propisuje u čl. 215. da zastara počinje teći prvoga dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju, to su datumi 1. veljače 2020. godine, 8. veljače 2020. godine i 14. veljače 2020. godine. S obzirom da isti nije izdao račune sukladno gore navedenom Zakonu odmah po pruženim uslugama liječenja, isti je sukladno čl. 225. istoga Zakona u zastari, budući da je Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 19. veljače 2025. godine, dakle nakon proteka zakonom propisanog roka od pet (5) godina. Takvo stajalište zauzeo je i VSRH u svojoj odluci br. Rev-2067/2016 od 13. siječnja 2021. godine gdje tuženik u reviziji postavlja pitanje kada počinje teći zastara tražbine za obavljene usluge zastupanja po odvjetniku, da li od slijedećeg dana od dana kada je izvršena radnja zastupanja ili od dana izdavanja računa za obavljene usluge zastupanja. Tuženik se pri tome pozvao na Rješenje VSRH br. Rev-453/05-2 od 03. svibnja 2007. godine u kojem je zauzeto pravno shvaćanje da se pitanje početka zastare ne računa od dana izdavanja računa, nego od dospijeća tražbine. Stoga rok zastare je počeo teći od slijedećeg dana od dana kada je izvršena radnja zastupanja u vezi s kojom je tužitelju pripada pravo na nagradu i naknadu. Također, isto stajalište sadržano je u odluci VSRH, br. Rev-453/2005 od 3. svibnja 2007. godine, u kojoj je precizirano da početak zastare ne počinje teći od dana izdavanja računa, nego od dospijeća tražbine. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe te ustaljenu praksu VSRH, proizlazi da je tuženikov prigovor osnovan. Shodno svemu ranije izrečenom, tuženik predlaže naslovnom sudu ukinuti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv- 10267/2025-3 od 12. rujna 2025. godine te naložiti tužitelju naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku. (list 55-57)
6. Niti tužitelj niti tuženik u ovom predmetu nisu podnijeli obrazloženi prijedlog da se održi ročište. Sud nije ocijenio potrebnim održati ročište u ovom postupku uzimajući u obzir odredbu čl. 461.a. st.3. i 4. ZPP te je presuda donesena nakon pisano provedenog postupka.
7. Tijekom dokaznog postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem računa br. 20-0116340 od 25. veljače 2020., računa br. 20-0097643 od 17. veljače 2020., računa br. 20-0104450 od 20. veljače 2020., računa br. 20-0100715 od 18. veljače 2020. (list 11-18), očitovanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 10. prosinca 2025. (list 62), očitovanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) od 08. prosinca 2025. (list 63), očitovanja HZZO od 08. siječnja 2026. (list 66) i očitovanja HZZO od 09. travnja 2026. (list 74).
8. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je osnovan platni nalog sada tužbeni zahtjev.
9. Između tužitelja i tuženika sporna je pravna osnova i visina potraživanja kao i je li potraživanje obuhvaćeno zastarom. Tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije. Sporna je činjenica kako tuženik nije automatizmom prijavljen na obvezno zdravstveno osiguranje od 01. listopada 2019. do 30. rujna 2020. odnosno tko je bio obveznik podnošenja prijave za tuženika na obvezno zdravstveno osiguranje.
10. Iz računa br. 20-0116340 od 25. veljače 2020. proizlazi kako glasi na ime tuženika za medicinsku uslugu izvršenu 13. veljače 2020., glasi na iznos od 172,36 kn (22,88 EUR) s rokom plaćanja osam dana.
11. Iz računa br. 20-0097643 od 17. veljače 2020. proizlazi kako glasi na ime tuženika za medicinski materijal i medicinsku uslugu izvršenu 31. siječnja 2020., glasi na iznos od 1.197,88 kn (158,99 EUR), s rokom plaćanja 8 dana.
12. Iz računa br. 20-0104450 od 20. veljače 2020. proizlazi kako glasi na ime tuženika za uslugu izvršenu 07. veljače 2020., glasi na iznos od 416,02 kn (55,22 EUR) s rokom plaćanja 8 dana.
13. Iz računa br. 20-0100715 od 18. veljače 2020. proizlazi kako glasi na ime tuženika za medicinsku uslugu i materijal izvršenu 01. veljače 2020., glasi na iznos od 580,63 kn (77,06 EUR), s rokom plaćanja 8 dana.
14. Iz očitovanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 10. prosinca 2025. proizlazi kako su izvršili provjeru statusa redovitog studenta na Medicinskom fakultetu u Zagrebu za HP, OIB: [osobni identifikacijski broj]. VP rođen **.**.1998. u [adresa], upisao je redovito 1. godinu studija medicine u akademskoj godini 2017./2018. Diplomirao je na Fakultetu dana 12. srpnja 2024., izdana mu je diploma pod brojem 2/15-2024, te je upisan u knjigu diplomiranih pod brojem 23731. VP je ak.god. 2020./2021., odnosno od 01. siječnja 2020. do 01. travnja 2020. bio u statusu redovitog studenta na 3. godini studija u trajanju od 6 godina na Medicinskom fakultetu. (list 62)
15. Iz očitovanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) od 08. prosinca 2025. proizlazi kako su uvidom u službenim evidencijama podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrdili kako VP u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 01. travnja 2020. nije imao status u obveznom zdravstvenom osiguranju.
16. Iz očitovanja HZZO od 08. siječnja 2026. proizlazi kako su uvidom u službenim evidencijama podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrdili da je VP u razdoblju od 01. listopada 2017. do 30. rujna 2018. imao status u obveznom zdravstvenom osiguranju kao redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti visokih učilišta iznad 18 godina života koji su državljani Republike Hrvatske i imaju prebivalište ili boravište u [adresa], a u razdoblju od 01. listopada 2018. do 30. rujna 2019. kao redoviti studenti visokih učilišta iznad 18 godina života koji su državljani Republike Hrvatske i imaju prebivalište ili boravište u [adresa], odnosno državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u drugoj državi članici koji u Republici Hrvatskoj imaju boravište, pod uvjetom da nisu obvezno zdravstveno osigurani u drugoj državi članici te stranci s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa], ako obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruje po drugoj osnovi. U razdoblju od 01. listopada 2019. do 30. rujna 2020. nije ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Za osobe koje u Republici Hrvatskoj imaju samo odobren boravak prijave na obvezno zdravstveno osiguranje kao redovnog studenta nisu prolazile automatizmom, već je za iste trebalo doći osobno u Zavod i podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje. (list 66)
17. Tuženik po punomoćniku u podnesku od 24. veljače 2026. očitovao se na podnesak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 08. prosinca 2025. godine i 08. siječnja 2026. godine te podnesak Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 10. prosinca 2025. na način da u očitovanju od 08. siječnja 2026. godine HZZO navodi da je tuženik, u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2018. godine, imao status osigurane osobe kao redoviti učenik, odnosno, student stariji od 18 godina, i to izrijekom kao državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem ili boravištem u [adresa]. Za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2019. godine status tuženika bio je uređen drukčijom, proširenom zakonskom formulacijom, prema kojoj se tuženik svrstavao pod kategoriju osiguranika kao redoviti student stariji od 18 godina, državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem ili boravištem u [adresa], odnosno kao državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u drugoj državi članici koji u Republici Hrvatskoj ima boravište, pod uvjetom da nije obvezno zdravstveno osiguran u drugoj državi članici, te stranac s odobrenim stalnim ili dugotrajnim boravkom u Republici Hrvatskoj, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruje po drugoj osnovi. Takva formulacija upućuje na očitu nedosljednost i propust u individualizaciji pravnog statusa tuženika. Naime, dok je za prvo razdoblje njegov status određen jednoznačno kao „državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem ili boravištem u [adresa]“, za drugo razdoblje isti je podveden pod normativnu kategoriju koja obuhvaća međusobno isključive osnove osiguranja, bez jasnog i nedvojbenog utvrđenja konkretne pravne osnove primjenjive na tuženika. Osobito je važno naglasiti da je tuženik u relevantnom razdoblju bio stranac s odobrenim stalnim ili dugotrajnim boravištem kao redoviti učenik, odnosno, redoviti student, a ne državljanin Republike Hrvatske, slijedom čega dostavljeno očitovanje ne omogućuje precizno utvrđenje pravnog temelja po kojem je tuženik u spornom razdoblju bio evidentiran kao osiguranik. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu dopisom od 10. prosinca 2025. godine potvrđuje navode tuženika da je 2017. godine upisao studij kao redoviti student, te da je u neprekinutom statusu redovitog studenta ostao do 12. srpnja 2024. godine, kada je studij završio. Dovodeći gore navedeno u vezu s očitovanjem HZZO, osobito imajući u vidu da je tuženik u prethodnim razdobljima bio uredno evidentiran i valjano osiguran kao redoviti student, nelogično je i pravno neodrživo da bi isti status prestao 1. listopada 2019. godine, unatoč činjenici da se njegov studentski status nije mijenjao. Sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u vezi s člankom 14.a Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, redoviti studenti stariji od 18 godina, uključujući strance s odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa], imaju status osiguranika te im po toj osnovi pripada pravo na obvezno i dopunsko zdravstveno osiguranje. Budući da je tuženik u relevantnom razdoblju nesporno imao status redovitog studenta, proizlazi da su postojale zakonske pretpostavke za kontinuitet njegova osiguranja. Stoga je pravno i činjenično neodrživo da tuženik izgubi status obvezno zdravstveno osigurane osobe bez promjene odlučnih okolnosti. Za eventualni propust u evidenciji ili administrativnom postupanju ne može se teretiti tuženika, osobito uzimajući u obzir da je prethodno bio uredno prijavljen i evidentiran kao osiguranik po istoj osnovi, iz čega proizlazi njegova savjesnost i postupanje u dobroj vjeri. Shodno svemu ranije rečenom, tuženik u cijelosti ostaje kod navoda iz očitovanja tuženika na podnesak tužitelja od 24. studenoga 2025. godine te predlaže naslovnom Sudu ukinuti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi posl.br. Ovrv-10267/2025-3 od 12. rujna 2025. godine te naložiti tužitelju naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku. (list 69-70)
18. Iz očitovanja HZZO od 09. travnja 2026., na dopis suda od 30. ožujka 2026., proizlazi kako se tuženik u relevantnom razdoblju vodio kao državljanin Republike Hrvatske s prijavljenim boravištem u [adresa], a ne kao stranac na privremenom ili stalnom boravku. Hrvatski državljani s prijavljenim boravištem u [adresa] obvezni su osobno podnositi prijavu radi reguliranja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, pri čemu takve prijave ne prolaze automatizmom. Razlog tome je činjenica da se prijave vežu uz vremensko razdoblje prijavljenog boravišta te je prilikom svake prijave potrebno dodatno utvrditi postojanje ili nepostojanje osiguranja u drugoj državi članici ili ugovornoj državi kao i ostale relevantne okolnosti koje utječu na status osiguranika. Imenovani je u kontinuitetu za svaku godinu samostalno podnosio prijave pri zavodu postupajući u skladu s navedenim pravilima.
19. Tužitelj po punomoćniku u podnesku od 14 svibnja 2026. navodi kako su sukladno važećim propisima, hrvatski državljani s prijavljenim prebivalištem u [adresa] obvezni osobno podnositi prijavu radi reguliranja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, jer se prijave istih vežu uz vremensko razdoblje prijavljenog boravišta te je prilikom svake prijave potrebno dodatno utvrditi: - postojanje ili nepostojanje osiguranja u drugoj državi članici ili ugovornoj državi - kao i ostale relevantne okolnosti koje utječu na status osiguranika. Dakle, tuženik u razdoblju od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020. nije ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju što je razvidno u službenim evidencijama podataka HZZO- a već se tuženik u relevantnom razdoblju vodio kao državljanin Republike Hrvatske s prijavljenim boravištem u [adresa] te u konkretnom slučaju nije postojala mogućnost automatizirane prijave u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja niti je tuženik imao status koji bi takvu prijavu omogućavao. Gore istaknutim potvrđeni su u cijelosti navodi tužitelja u dosadašnjem tijeku postupka. Slijedom svega navedenog, tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. (list 75)
20. Odredbom čl. 7. st. 1. toč. 14. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25 – dalje: ZOZO) propisano je da se na obvezno zdravstveno osiguranje prema tom Zakonu obvezno osiguravaju i stječu status osiguranika redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti visokih učilišta iznad 18 godina života koji su državljani Republike Hrvatske i imaju prebivalište ili boravište u [adresa], odnosno državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u drugoj državi članici koji u Republici Hrvatskoj imaju odobren privremeni boravak, pod uvjetom da nisu obvezno zdravstveno osigurani u drugoj državi članici, te stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, s tim da to pravo mogu koristiti najduže do isteka školske godine, odnosno završetka akademske godine u kojoj su završili redovito školovanje, a najduže u trajanju od ukupno osam godina po toj osnovi, ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne ostvaruju po drugoj osnovi.
21. Prema odredbi čl. 6. st. 1. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 82/14, 17/15, 99/17, 129/17 – dalje: Pravilnik) prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje podnosi obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, osigurana osoba kada je ona obveznik plaćanja doprinosa odnosno pravna ili fizička osoba za osiguranu osobu.
22. Prema "Popisu osnova osiguranja u obveznom zdravstvenom osiguranju" koji je sastavni dio Pravilnika, obveznik podnošenja prijave na obvezno zdravstveno osiguranje za osiguranike iz čl. 7. st. 1. toč. 14. ZOZO (redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti visokih učilišta iznad 18 godina života koji su državljani Republike Hrvatske i imaju prebivalište ili boravište u [adresa]) je škola ili visoko učilište, odnosno osoba sama za sebe; datum stjecanja statusa osigurane osobe je početak školske ili akademske godine, odnosno datum zaprimanja prijave u Zavodu, a datum prestanka statusa je datum isteka školske godine, odnosno završetka akademske godine u kojoj su završili redovito školovanje, odnosno datum isteka ukupno osam godina po toj osnovi.
23. Prema podacima dostavljenim od strane HZZO tuženik je imao prijavljen status u obveznom zdravstvenom osiguranju od 01. listopada 2017. do 30. rujna 2019., kao redoviti student visokog učilišta iznad 18 godina života koji je bio državljanin Republike Hrvatske i imao boravište u [adresa]. Tuženik u razdoblju od 01. listopada 2019. do 30. rujna 2020. nije ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju.
24. Iz očitovanja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proizlazi da je tuženik bio redoviti student prve godine studija medicine u akademskoj godini 2017/2018., te je u ak.god. 2020./2021., odnosno od 01. siječnja 2020. do 01. travnja 2020. bio u statusu redovitog studenta na 3. godini studija.
25. Uzimajući u obzir citirani Popis osnova osiguranja u obveznom zdravstvenom osiguranju koji je sastavni dio Pravilnika, kako je u relevantnom razdoblju obveznik podnošenja prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, visoko učilište, odnosno student sam za sebe, ovdje tuženik (za redovite studente visokih učilišta iznad 18 godina života koji su državljani Republike Hrvatske i imaju boravište u [adresa]) te činjenicu kako za osobe koje u Republici Hrvatskoj imaju odobren boravak prijave na obvezno zdravstveno osiguranje kao redovnog studenta nisu prolazile automatizmom, već je za isto trebalo doći osobno u Zavod i podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, sud je utvrdio kako je izostala prijava na osiguranje sukladno navedenom. Prijava se veže uz vremensko razdoblje prijavljenog boravišta te je prilikom svake prijave potrebno dodatno utvrditi postojanje ili nepostojanje osiguranja u drugoj ugovornoj državi kao i ostale relevantne okolnosti koje utječu na status osiguranika, sve sukladno citiranom Pravilniku. Prema navodima HZZO tuženik je u kontinuitetu za svaku godinu samostalno podnosio prijave pri zavodu postupajući u skladu s navedenim pravilima, no ne i za relevantno razdoblje od 01. listopada 2019. do 30. rujna 2020. u kojem je pružena medicinska usluga tuženiku te izdani računi.
26. Nisu osnovani navodi tuženika da je tražbina tužitelja zastarjela jer je tužitelj pokrenuo postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 19. veljače 2025., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) obzirom da je obveza po računima tužitelja dospjela osam dana nakon dana izdavanja računa, a ne dan poslije pružene usluge, kako to tvrdi tuženik.
27. U odnosu na navode tuženika da su računi trebali biti izdani dana kada je pružena usluga ističe se da je tužitelj izdao račune u smislu čl.78.Zakona o porezu na dodanu vrijednost u roku od 15 dana od izvršene usluge i čl. 39.st.1. toč. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (nije obveznik plaćanja PDV).
28. Sukladno odredbi čl. 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Tužitelj je ispunio svoju obvezu iz obveznog odnosa, a to je pružanje zdravstvene usluge dok tuženik kao primatelj zdravstvene usluge nije ispunio svoju obvezu plaćanje citiranih usluga. Kako je tuženik nije imao osnovno zdravstveno osiguranje, pa shodno tome niti dopunsko osiguranje a primio je zdravstvenu uslugu, istu je u obvezi podmiriti samostalno te je pasivno legitimiran u ovom postupku. Stoga, sud u cijelosti održao platni nalog sadržan u rješenju ovrsi i to u odnosu na glavno potraživanje u iznosu od 314,15 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose počev od prvog dana poslije dana dospijeća tražbine do isplate uz primjenu odredbe čl. 451.st.3. ZPP i odredbe članka 29. st.1., 2. i 8. ZOO odnosno odlučeno je kao u točki I. izreke.
29. U odnosu na troškove ovršnog i parničnog postupka sud je o istima odlučio temeljem članka 14. st. 4. OZ i čl. 154. st.1., 155. i 164. ZPP, Zaključku br. 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017. i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 – dalje: Tarife).
30. U odnosu na troškove ovršnog postupka valja istaknuti da je platni nalog ukinut u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama. Stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017.: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno sa ostalim troškovima nastalim u tome dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude." Nastavno na gornja utvrđenja glede tužiteljevih ovršnih troškova, sud je u dijelu platnog naloga iz rješenja o ovrsi koji se odnosi na plaćanje troškova ovršnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odlučio kao u toč. II.i III. izreke.
31. Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja cijenio traženi trošak na ime predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR (uključen PDV), sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21 i 154/22) odnosno tužitelju su dosuđeni ukupni troškovi u iznosu od 12,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate shodno odredbi čl. 151. st.3 ZPP te je odlučeno kao u točki III. izreke. Tužitelju nije dosuđen trošak na ime ostatka naknade 12,50 EUR (uključen PDV) jer nije razvidno iz spisa da je trošak nastao budući je tuženik uložio prigovor te je spis proslijeđen sudu na daljnje postupanje.
U Pakracu, 25. lipnja 2026.
S U D A C :
MATIJA STOKIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (čl.461.a st.5. ZPP). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl.354. st.2. t.3. ZPP (čl.467. st.1. ZPP).
DNA:
1. Klinička bolnica Merkur
Zagreb, Ul. Ivana Zajca 19
2. Odvjetničko društvo Stanić & Zrno
Osijek, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 10