REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-166/2024-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RO, vlasnika obrta [obrt], ELEKTROTEHNIČKO - TRGOVAČKI OBRT, vl. RO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženika Fontana Business Solutions d.o.o., Nova Vas (Grad Poreč), Dolina 11A, OIB: 97237570675, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Rajković, odvjetnica u Poreču, radi isplate iznosa od 37.828,62 EUR, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, 13. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom 25. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 37.828,62 eura sa propisanom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 29. svibnja 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 11.471,15 EUR sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude (25. lipnja 2026.) pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 526,23 EUR sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude (25. lipnja 2026.) pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika, 29. svibnja 2024., podnio ovome sudu tužbu radi isplate iznosa od 36.291,54 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U tužbi navodi da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o konsolidaciji, slanju i prijemu pošiljaka od 10. veljače 2023. Tužitelj da je vlasnik obrta [obrt], u okviru kojeg posluje i putem web shopa, te da je tuženik za potrebe njegova poslovanja djelovao kao konsolidator pošiljaka klijenata. Prema tvrdnjama tužitelja, ugovorom je tuženik preuzeo obvezu manipulacije pošiljkama, organizacije slanja, praćenja pouzeća odnosno otkupnina i prosljeđivanja naplaćenih iznosa na račun tužitelja kao klijenta. Za pošiljke slane u razdoblju od 15. veljače 2024. do 30. travnja 2024., da su krajnji kupci robu plaćali pouzećem, odnosno otkupninom, ali da tuženik naplaćene iznose nije u cijelosti proslijedio tužitelju, te tako ukupan neproslijeđeni iznos da iznosi 36.291,54 EUR. Tužitelj je nadalje naveo da je tuženika više puta pisanim putem, elektroničkom poštom, pozivao na plaćanje dugovanja te da je tuženik preko svojih djelatnika najavljivao djelomične uplate, među ostalim i uplatu od približno 8.000,00 EUR do kraja travnja 2024., ali da dug do podnošenja tužbe nije podmiren. Kao dokaze je tužitelj predložio Ugovor o konsolidaciji, slanju i prijemu pošiljaka od 10. veljače 2023., financijsku karticu partnera, potvrde o uručenju za pojedine pošiljke, e-mail korespondenciju, dokumentaciju o narudžbama i računima te financijsko-knjigovodstveno vještačenje poslovne dokumentacije stranaka na okolnost visine potraživanja. Slijedom svega navedenog, tužitelj da od tuženika potražuje novačni iznos od 36.291,54 EUR, sa propisanom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 28. svibnja 2024. pa do isplate zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odnosu na navode tužitelja iz tužbe da tuženik nije uredno izvršavao ugovornu obvezu za naloge od 15. veljače 2024. pa sve do 30. travnja 2024. za koje je kao dokaz priložio potvrde o uručenju za svaku pojedinu pošiljku, tuženik je naveo da je iz navedenih potvrda razvidno da je pošiljatelj Elektrotrade e.t.o., te da su razvidni primatelji i iznos otkupnina, te da je uslugu dostave vršila Hrvatska pošta d.d. Temeljem priloženih isprava da nije moguće zaključiti tko je primao otkupninu za pošiljke i tko je bio dužan iznose plaćene pouzećem prosijediti tužitelju. Iz Ugovora o konsolidaciji, slanju i prijemu pošiljaka, potpisan od strane tužitelja i tuženika, pod čl. 1. da proizlazi da tužitelj ima pravo naložiti tuženiku izbor određenog kurira za jednu ili sve pošiljke, pa da je u tužbi svakako bilo potrebno navesti koju od ugovorn ih obveza tuženik nije ispoštovao, te je predložio odbačaj tužbe.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik se pozvao na odredbe Ugovora o konsolidaciji i naveo da tuženik može odgovarati samo u okviru onoga što eventualno uspije naplatiti od kurira odnosno dostavne službe. Tvrdio je da, opreza radi, njegova odgovornost može biti samo odgovornost za štetu u granicama Zakona o poštanskim uslugama i ugovorne odredbe o odgovornosti, a ne odgovornost za cjelokupnu vrijednost robe odnosno cjelokupne otkupnine. Kurir odnosno subjekt putem kojeg su se pošiljke realizirale da je bio MBE Adriatic d.o.o. odnosno da su pojedine otkupnine bile naplaćivane preko sustava Mail Boxes Etc., a tuženik da nije zaprimio sve iznose koje tužitelj potražuje. Stoga je predložio pribavu podataka od MBE Adriatic d.o.o., saslušanje odgovorne osobe tog društva i izvođenje financijskog vještačenja.

5. Tijekom postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U podnesku nakon odgovora na tužbu naveo je da se tuženikovi navodi svode na odugovlačenje postupka jer je upravo tuženik bio u posjedu podataka o slanju, zaprimanju i naplati pošiljaka, kao i podataka o plaćanjima od kurirskih službi. Posebno je istaknuo da su stranke dulje poslovale na isti način: tuženik je preko sustava MBE organizirao preuzimanje i dostavu pošiljaka, krajnji kupci plaćali su pouzećem, a tuženik je po primitku obračuna i otkupnina iste prosljeđivao tužitelju sa specifikacijom. Upravo zato, prema stajalištu tužitelja, nije prihvatljivo da se tuženik poziva na nejasnoće u vlastitim evidencijama. Tužitelj se pozvao na e-mail komunikaciju od 16. travnja 2024., u kojoj je LO, u ime tuženika, od tužitelja tražio dostavu popisa neisplaćenih COD - ova zaključno s 31. ožujka 2024., navodeći da druga tvrtka preuzima poslovanje i da tuženik želi biti siguran da prema tužitelju nema dugovanja.

6. Tužitelj se pozvao i na e-mail od 24. travnja 2024., u kojem LO tužitelju javlja da je razgovarao s Upravom i da do kraja tjedna ide prvi ciklus isplate od približno 8.000,00 EUR. Navedenu komunikaciju tužitelj je tumačio kao potvrdu postojanja duga i kao priznanje da je tuženik dužan riješiti isplatu neproslijeđenih otkupnina. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka dostavio dodatnu dokumentaciju, uključujući račune-otpremnice, potvrde Hrvatske pošte o isporuci pošiljaka, adresarnice, specifikacije otkupnina, e-mailove tuženika i MBE Adriatic d.o.o., izvode prometa po računu i drugu dokumentaciju potrebnu za vještačenje.

7. Tuženik je tijekom postupka ostao kod navoda iz odgovora na tužbu. U bitnome je tvrdio da nije mogao dostaviti potpunu dokumentaciju zbog nepravilnosti utvrđenih u poslovnom odnosu s Mail Boxes Etc. Adriatic d.o.o., odnosno MBE Adriatic d.o.o. Naveo je da je kao nositelj franšize obavljao djelatnost organizacije slanja paketa i paleta za klijente, pretežno u B2B segmentu, i da je surađivao s više dostavnih službi, uključujući Hrvatsku poštu. Nadalje je naveo da je tužitelj svoje pošiljke slao isključivo preko Hrvatske pošte, uz uslugu plaćanja pouzećem, te da su krajnji kupci otkupnine plaćali prilikom preuzimanja pošiljaka. Prema tvrdnjama tuženika, prikupljena sredstva trebala su biti doznačena tuženiku, a zatim proslijeđena tužitelju. Tuženik je tvrdio da dio otkupnina po pošiljkama tužitelja nikada nije isplaćen tuženiku, a da za iznose od 7.270,00 EUR plaćene 26. travnja 2024. i 2.251,00 EUR plaćene 8. svibnja 2024. nije zaprimio detaljnu specifikaciju, nego samo zbirne iznose bez jasne identifikacije pošiljaka i kupaca. Tuženik je dostavio i dokumentaciju o prijebojima između Fontana Business Solutions d.o.o. i MBE Adriatic d.o.o., tvrdeći da su potraživanja tuženika prema MBE Adriatic d.o.o. s osnove dospjelih otkupnina bila predmet prijeboja s obvezama tuženika prema MBE Adriatic d.o.o. po računima za usluge otpreme, prijevoza, marketinga, održavanja licence i tantijema od franšize.

8. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 3-152 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 16. siječnja 2025. (str. 175-193 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 4. veljače 2025. (str. 195-202, 204-272 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 19. veljače 2025. (str. 281 -543 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 2. travnja 2025. (str. 553 -555 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 16. travnja 2025. (str. 556-557 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 22. travnja 2025. (str. 559 - 560 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje ZO (str. 566-578 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 16. veljače 2026. (str. 596-713, 715- 1290 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 6. ožujka 2026. (str. 1292-1304 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještakinje ZO (str. 1305- 1312 spisa), te dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 12. svibnja 2026. (str. 1320-1359 spisa).

9. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Stranke su učinile nespornim da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o konsolidaciji, slanju i prijemu pošiljaka od 10. veljače 2023., te je nespornim učinjeno i da je cjelokupan iznos vrijednosti pošiljke i poštarine bio isplaćivan MBE Adriatic d.o.o., koji je potom taj novčani iznos trebao doznačavati tuženiku, a tuženik iznos otkupnine sa specifikacijom za koje se pošiljke odnosi uplata prosljeđivati na račun tužitelja. Između stranaka je sporno, je li tuženik za svu robu koja je isporučena klijentima platio tužitelju, te je li tužitelj po Ugovoru o konsolidaciji, slanju i prijemu pošiljaka ovlašten od tuženika tražiti cjelokupnu otkupninu za isporučenu robu ili samo naknadu štete po Zakonu o poštanskim uslugama.

11. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o konsolidaciji, slanju i prijemu pošiljaka od 10. veljače 2023., potvrde Hrvatske pošte, račune tužitelja, e-mail korespondenciju, izvode po računu, specifikacije COD isplata, izjave o prijeboju između tuženika i MBE Adriatic d.o.o., nalaz i mišljenje vještakinje ZO, te dopunu nalaza i mišljenja.

12. Uvidom u Ugovor o konsolidaciji, slanju i prijemu pošiljaka od 10. veljače 2023. utvrđeno je da je tužitelj kao klijent ovlastio tuženika za manipulaciju pošiljkama koje šalje na odredišta unutar Republike Hrvatske, a tuženik se obvezao djelovati kao konsolidator pošiljaka klijenata. Iz ugovora proizlazi da poslovi tuženika kao konsolidatora uključuju preuzimanje pošiljaka, pakiranje, odabir kurira i/ili prijevoznika, predaju pošiljke kuriru, ispunjavanje prijevoznice, komunikaciju vezano za statuse isporuke pošiljke, praćenje pouzeća i prosljeđivanje istog na račun klijenta, prijem povrata, povrat dokumentacije ovjerene od strane primatelja i rješavanje eventualnih reklamacija s kurirom. Na temelju istoga je utvrđeno da obveza praćenja i prosljeđivanja pouzeća nije bila sporedna ili usputna obveza, nego izričito ugovorena obveza tuženika kao konsolidatora.

13. Uvidom u potvrde Hrvatske pošte o isporuci pošiljaka utvrđeno je da su pošiljke tužitelja bile upućene različitim krajnjim kupcima, da je kao pošiljatelj naveden [obrt], da su na potvrdama naznačeni barkodovi pošiljaka, primatelji, mase pošiljaka i iznosi otkupnina.

14. Iz računa-otpremnica tužitelja utvrđeno je da se pojedine pošiljke odnose na prodaju robe iz poslovanja tužitelja, prvenstveno putem web shopa, te da su računi i otpremnice povezani s potvrđenim pošiljkama i otkupninama.

15. Iz e-mail korespondencije od 16. travnja 2024. proizlazi je da je LO, u ime tuženika, od tužitelja zatražio popis neisplaćenih COD-ova do 25. travnja 2024., navodeći da druga tvrtka preuzima poslovanje i da tuženik želi biti siguran da prema tužitelju nema dugovanja vezano za COD, da iz e-maila od 24. travnja 2024. proizlazi da je LO tužitelju naveo da je razgovarao s Upravom i da do kraja tjedna ide prvi ciklus isplate od približno 8.000,00 EUR. Sud je navedenu komunikaciju cijenio kao dokaz da je između stranaka postojala komunikacija upravo o neisplaćenim otkupninama i da je tuženik bio svjestan potrebe usklađenja i plaćanja COD dugovanja.

16. Uvidom u e-mail od 13. svibnja 2024. utvrđeno je da se tuženik, preko GO, očitovao tužitelju navodeći da je tuženik u procesu rješavanja problema s COD isplatama, da još nije dobio dosta isplata od kurirskih servisa i da, kada dobije COD isplate, iste odmah prosljeđuje. Sud je i taj e-mail cijenio kao dokaz da se spor između stranaka nije odnosio na pitanje postoji li uopće obveza tuženika prosljeđivati otkupnine, nego na pitanje jesu li sve otkupnine zaprimljene i proslijeđene , odnosno da je i sam tuženik u komunikaciji s tužiteljem polazio od toga da je njegova uloga prosljeđivanje COD isplata tužitelju.

17. Iz e-mail komunikacije s MBE Adriatic d.o.o. utvrđeno je da je predstavnik MBE Adriatic d.o.o. naveo da MBE Adriatic nema ugovorni odnos s tužiteljem, nego tužitelj svoj ugovorni odnos ima s Fontana Business Solutions d.o.o., te da je Fontana bila dužna tužitelju isplatiti otkupnine za pakete koje joj je tužite lj predavao. Sud je navedenu komunikaciju cijenio zajedno s ugovorom stranaka i ranijom poslovnom praksom, zaključujući da je tužitelj svoju tražbinu pravilno usmjerio prema tuženiku kao svojem ugovornom partneru, a ne prema MBE Adriatic d.o.o. s kojim tužitelj nije imao neposredni ugovorni odnos.

18. U predmetu je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a vještakom je imenovan GALPROM d.o.o. Pula s ovlaštenim vještakom ZO, dipl. ekonomistom, čiji zadatak je bio utvrditi visinu potraživanja tužitelja prema tužitelju i to na način da se utvrdi koji iznosi pošiljaka odnosno otkupnina su plaćeni od strane potrošača HP EXPRESS-u i na čiji račun su te otkupnine uplaćene, te koje iznose su zaprimili MBE ADRIATIC d.o.o. i tuženik. Također da se uzme u obzir Ugovor o kompenzaciji kojeg je dostavio tuženik između MBE ADRIATIC d.o.o. i tuženika, te da li su otkupnine koje su zaprimili MBE ADRIATIC d.o.o. i tuženik isplaćene tužitelju.

19. U svom nalazu i mišljenju od 3. studenoga 2025. vještakinja je na temelju tada dostupne dokumentacije utvrdila da su tuženik i tužitelj 10. veljače 2023. sklopili Ugovor o konsolidaciji, slanju i prijemu pošiljaka, te da je tuženik u razdoblju od 8. veljače 2024. do 8. svibnja 2024. izvršio uplate s računa tuženika na račun tužitelja u ukupnom iznosu od 79.515,70 EUR. Također je utvrdila i da su prilikom preuzimanja pošiljaka naplaćene otkupnine od kupaca tužitelja u korist računa MBE Adriatic d.o.o. koje, prema kreiranim nalozima za plaćanje za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 16. travnja 2024. u ukupnom iznosu od 69.940,70 EUR. Nadalje je utvrdila da je tuženik u razdoblju od 8. veljače 2024. do 25. travnja 2024. izvršio uplate u ukupnom iznosu od 69.940,70 EUR u korist računa tužitelja kojima je proslijedio otkupnine naplaćene u korist računa MBE Adriatic d.o.o., te da je tuženik dodatno 26. travnja 2024. uplatio 7.270,00 EUR i 8. svibnja 2024. uplatio 2.251,00 EUR, ali da prema tada dostupnim podacima nije bilo jasno na koje se pošiljke te uplate odnose. Iz nalaza dalje proizlazi da je 15. ožujka 2024. zaključena Izjava o prijeboju između Fontana Business Solutions d.o.o. i MBE Adriatic d.o.o. u iznosu od 27.325,26 EUR, a da toj Izjavi o kompenzaciji priloži specifikacija računa koji su stavljeni u prijeboj u visini od 27.325,96 EUR, kojom su prebijene obveze tuženika prema MBE Adriatic d.o.o. s potraživanj ima tuženika prema MBE Adriatic d.o.o. na ime dospjelih otkupnina. Međutim, u nalazu i mišljenju, vještakinja je istaknula da u prilogu kompenzacije ne prileži spisak dospjelih otkupnina koje tuženik potražuje od MBE Adriatic d.o.o. i koje su bile predmet prijeboja, iako to stoji u tekstu Izjave o prijeboju. Zbog navedenih nedostataka dokumentacije vještakinja je u svom nalazu i mišljenju zaključila da, pod uvjetom da su dodatne uplate od 7.270,00 EUR i 2.251,00 EUR proslijeđene za otkupnine iz predmetnih potvrda, preostali dug iznosi 17.851,54 EUR.

20. Na nalaz i mišljenje vještakinje ZO, tužitelj je istaknuo primjedbe, navodeći da nalaz nije potpun jer vještakinja nije raspolagala svom dokumentacijom, posebno ne dokumentacijom iz koje bi se utvrdilo koje su konkretne pošiljke i otkupnine bile obuhvaćene kasnijim uplatama i prijebojima , te je tužitelj dostavio dodatnu opsežnu dokumentaciju za potrebe dopune vještačenja.

21. Na ročištu održanom 28. siječnja 2026. saslušana je vještakinja ZO, kojom prilikom je ostala kod osnovnog nalaza i mišljenja, ali je istaknula da je osnovni nalaz izrađen prema dokumentaciji koja je tada bila u spisu. U odnosu na primjedbe stranaka, vještakinja je pojasnila da za potpuniji zaključak treba provjeriti dodatnu dokumentaciju po pojedinim pošiljkama, računima, otkupninama i uplatama.

22. Radi navedenog, i radi razrješenja cjelokupnog odnosa između stranaka, naloženo je strankama dostaviti dodatnu dokumentaciju i to: tužitelju je naložena dostava svih računa izdanih kupcima navedenim u 66 potvrdnica, i financijsku konto karticu iz koje proizlazi da ima evidentirano potraživanje i nenaplaćeno od tih 66 kupaca, dok je tuženiku naložena dostava specifikacije otkupnina, njihovu visinu i od koga su naplaćene, a ušle su u prijeboj dana 15. ožujka 2024., kao i podataka koje je otkupnine, njihovu visinu i naziv kupca naplatila kurirska služba a tuženik ih je proslijedio ovdje tužitelju i to 26. travnja 2024. u iznosu od 7.270,00 EUR i 8. svibnja 2024. u iznosu od 2.251,00 EUR.

23. Nakon dostave dodatne dokumentacije vještakinja je izradila dopunu nalaza i mišljenja od 8. svibnja 2026. U dopuni nalaza vještakinja je uzela u obzir dodatno dostavljene račune tužitelja, potvrde Hrvatske pošte o isporuci pošiljaka, evidencije naplaćenih otkupnina od strane kurirske službe, specifikacije po broju pošiljke, primatelju i iznosu otkupnine, kao i dokumentaciju tuženika , te utvrdila da se sva otvorena potraživanja tužitelja odnose na prodaju putem web shopa, za koju je tužitelj izdao račune, Hrvatska pošta d.d. je izdala potvrde o isporuci pošiljaka, a kurirska služba naplatila otkupnine od kupaca prilikom preuzimanja robe. Vještakinja je utvrdila da to proizlazi iz specifikacija u prilogu računa kojima je tuženik fakturirao uslugu slanja paketa tužitelju za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2024., specificirano pojedinačno po broju za praćenje pošiljke, imenu i prezimenu primatelja, visini otkupnine i masi paketa. Također je utvrdila da je otvoreno potraživanje tužitelja s osnova naplaćenih otkupnina putem kurirske službe za pošiljke robe izvršene raznim kupcima u razdoblju od 2. veljače 2024. do 30. travnja 2024. ukupno iznosilo 47.349,62 EUR , da je navedeno potraživanje djelomično naplaćeno izvršenim uplatama 26. travnja 2024. u iznosu od 7.270,00 EUR i 8. svibnja 2024. u iznosu od 2.251,00 EUR. Slijedom toga, vještakinja je u dopuni nalaza zaključila da potraživanje tužitelja s osnova naplaćenih otkupnina putem kurirske službe za pošiljke robe izvršene raznim kupcima u razdoblju od 2. veljače 2024. do 30. travnja 2024. iznosi 37.828,62 EUR, prikazano pojedinačno po pošiljkama, primateljima pošiljaka i izdanim računima u tabeli br. 1. priloga dopune nalaza.

24. S obzirom na istaknute primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje od strane tuženika, vještakinja je ponovno pozvana radi usmenog obrazlaganja nalaza.

25. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza, vještakinja ZO je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja od 3. studenog 2025., kao i kod dopune nalaza i mišljenja od 8. svibnja 2026., te napomenula kako je tužitelj dostavio svu zatraženu dokumentaciju kojom je dokazao sa stajališta vještačenja svoje potraživanje, te je ponovila da je za isto iskazano otvoreno potraživanje tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 37.828,62 EUR-a, odnosno da proizlazi da je tužitelj za prodanu robu putem web shopa izdao račune raznim kupcima, da postoje potvrdnice o isporuci pošiljke koje je izdala Hrvatska pošta, te da iz priloga računa jasno proizlazi prema specifikacijama da je kurirska služba naplatila otkupnine od kupaca. S druge strane provođenjem prijeboja između trgovačkog društva tuženika i kurirske službe tuženik da je za taj iznos umanjio svoju obvezu koju je imao prema kurirskoj službi s osnova izdanih računa odnosno njegovih ulaznih računa i da je na taj način preuzeo obvezu od kurirske službe MBA prosljeđivanja otkupnina ovdje tužitelju odnosno da tuženik nije više bio u obvezi podmiriti svoju obvezu s osnova ulaznih računa prema MBA već je tu obvezu trebao podmiriti plaćanjem u korist računa tužitelja, što da je ovdje izostalo.

26. Sud, je ocijenio da je je vještakinja u svom nalazu i mišljenju, njegovoj dopuni, kao i prilikom usmenog obrazlaganja nalaza, odgovorila na sva pitanja stranaka, jasno i nedvosmisleno, te je ocijenio da je nalaz vještak inje ZO sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke te ga je prihvatio u cijelosti.

27. Tužitelj je podneskom od 12. svibnja 2026. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom vještaka, povećavši ga na način da od tuženika potražuje iznos od 37.828,62 EUR sa zakonskim zatenim kamatama i troškovima postupka, koje povećanje je prihvaćeno na ročištu održanom 13. svibnja 2026.

28. Iz provedenog dokaznog postupka utvrđena je osnovanost tužiteljevog potraživanja u iznosu od 37.828,62 EUR.

29. Prema članku 10. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina), te je dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

30. Tuženik je profesionalno obavljao djelatnost organizacije slanja pošiljaka i djelovao kao konsolidator pošiljaka za tužitelja, pa je bio dužan postupati pažnjom dobrog stručnjaka. To osobito vrijedi za praćenje i prosljeđivanje otkupnina, jer je riječ o novčanim iznosima koje su krajnji kupci plaćali za robu tužitelja, a koje je tuženik bio dužan evidentirati, pratiti i proslijediti tužitelju.

31. Prema članku 763. st. 1. ZOO-a, ugovorom o nalogu nalogoprimac se obvezuje i ovlašćuje poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Iako Ugovor o konsolidaciji, slanju i prijemu pošiljaka nije imenovan isključivo kao ugovor o nalogu, po svojoj pravnoj naravi sadržava bitne elemente ugovora o nalogu, odnosno elemente naloga, otpreme i usluge.

32. Tužitelj je tuženiku povjerio poslove u vezi sa slanjem pošiljaka i praćenjem pouzeća, a tuženik je te poslove trebao obavljati za račun tužitelja. Zbog toga se na prava i obveze stranaka, u dijelu koji se odnosi na praćenje i prosljeđivanje otkupnina, primjenjuju i pravila Zakona o obveznim odnosima o nalogu.

33. Prema članku 768. ZOO-a, o obavljenom poslu nalogoprimac je dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, bez obzira je li ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne.

34. Prema članku 770. ZOO-a, ako se nalogoprimac služio za svoje potrebe novcem koji je primio za nalogodavca, dužan je za sve vrijeme platiti kamate po najvišoj dopuštenoj ugovornoj stopi, a na ostali dugovani novac koji nije predao na vrijeme zatezne kamate računajući od dana kad ga je bio dužan predati.

35. Iz navedenih odredaba proizlazi da je tuženik, kao ugovorni partner koji je preuzeo obvezu praćenja i prosljeđivanja otkupnina, bio dužan tužitelju položiti račun o naplaćenim otkupninama i predati mu sve iznose primljene odnosno naplaćene po osnovi pošiljaka tužitelja.

36. Prigovor tuženika da tužitelj može tražiti samo naknadu štete po Zakonu o poštanskim uslugama, nije prihvaćen, jer tužitelj u ovom postupku ne traži naknadu štete zbog gubitka, oštećenja, umanjenja sadržaja poštanske pošiljke, prekoračenja roka prijenosa ili neobavljanja poštanske usluge, već traži isplatu ugovorne tražbine, odnosno prosljeđenje otkupnina koje su naplaćene ili evidentirane kao naplaćene za pošiljke tužitelja.

37. Zakon o poštanskim uslugama uređuje prava i obveze davatelja i korisnika poštanskih usluga, kao i odgovornost davatelja poštanskih usluga za poštansku štetu. Međutim, tuženik u ovom odnosu nije tužen kao davatelj poštanske usluge zbog poštanske štete, nego kao ugovorni konsolidator koji je preuzeo obvezu praćenja i prosljeđivanja otkupnina.

38. Također nije prihvaćen prigovor tuženika da ne odgovara tužitelju zato što mu MBE Adriatic d.o.o. nije isplatio sve otkupnine ili zato što nije dobio potpunu specifikaciju, jer tužitelj nije bio u neposrednom ugovornom odnosu s MBE Adriatic d.o.o., već je ugovorni odnos zaključen između tužitelja i tuženika, te je upravo tuženik prema ugovoru bio dužan organizirati slanje, pratiti pouzeća i prosljeđivati ih tužitelju.

39. Ukoliko je tuženik u izvršavanju svojih ugovornih obveza koristio MBE Adriatic d.o.o., Hrvatsku poštu ili druge treće osobe, riječ je o osobama u njegovoj poslovnoj sferi, a posljedice eventualne neuredne komunikacije, neurednih specifikacija, prijeboja ili neisplate između tuženika i MBE Adriatic d.o.o. se ne mogu prebaciti na tužitelja, koji nije stranka tog odnosa.

40. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da prijeboj između tuženika i MBE Adriatic d.o.o. isključuje ili umanjuje obvezu tuženika prema tužitelju, jer tužitelj nije bio sudionik tog prijeboja, niti je dao suglasnost da se njegove otkupnine koriste za namirenje obveza tuženika prema MBE Adriatic d.o.o. po osnovi franšiznih, marketinških, prijevoznih ili drugih obveza. Prijeboj između tuženika i treće osobe može imati učinke u njihovu međusobnom odnosu, ali ne može bez pravne osnove lišiti tužitelja prava na isplatu otkupnina koje potječu od prodaje njegove robe krajnjim kupcima. Ako tuženik smatra da mu je MBE Adriatic d.o.o. neosnovano zadržao sredstva ili ih pogrešno prebio, tuženik ta prava može ostvarivati prema MBE Adriatic d.o.o., ali to ne oslobađa tuženika obveze prema tužitelju.

41. Sud ne prihvaća ni prigovor da tužitelj nije dokazao koje su pojedine pošiljke neplaćene. Upravo je dopunom financijskog vještačenja, temeljenom na računima, potvrdama Hrvatske pošte, specifikacijama COD-a i dokumentaciji stranaka, utvrđena pojedinačna specifikacija potraživanja po pošiljkama, primateljima, barkodovima, računima i iznosima otkupnina.

42. Teret dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva bio je na tužitelju, koji je taj teret ispunio dostavom ugovora, potvrda o pošiljkama, računa, e -mail korespondencije i druge dokumentacije, a osobito provođenjem financijsko - knjigovodstvenog vještačenja i dopune vještačenja. S druge strane teret dokazivanja prigovora da je tuženik sve otkupnine proslijedio tužitelju ili da je oslobođen obveze zbog postupanja MBE Adriatic d.o.o. bio je na tuženiku , koji on nije ispunio, jer iz podnesaka tuženika proizlazi da tuženik nema saznanja koji su konkretni COD-ovi bili obuhvaćeni kompenzacijama i na koje se pošiljke odnose pojedine zbirne uplate.

43. Sud je stoga primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, utvrdio da je tužitelj dokazao postojanje i visinu svoje tražbine u utuženom iznosu. Slijedom navedenoga, proizlazi da je tužitelj dokazao postojanje ugovornog odnosa, ugovorenu obvezu tuženika da prati i prosljeđuje otkupnine, činjenicu da su pošiljke tužitelja isporučivane i plaćane pouzećem, činjenicu da sve naplaćene otkupnine nisu proslijeđene tužitelju, kao i visinu tražbine u iznosu od 37.828,62 EUR, pa je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kako je to odlučeno u toč. I. izreke presude.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

45. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 37.828,62 EUR.

46. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 EUR, sastav podneska od 16. siječnja 2025., 19. veljače 2025., 1. prosinca 2025., 12. svibnja 2026. u iznosu od po 1.250,00 EUR, sastav podneska od 22. travnja 2025., 16. veljače 2026. u iznosu od po 62,50 EUR, zastupanje na ročištima 13. ožujka 2025., 28. siječnja 2026. i 13. svibnja 2026. u iznosu od po 1.250,00 EUR, na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 8. t. 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa).

47. Također mu je priznat trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 204,69 EUR i presudu u iznosu od 241,46 EUR, kao i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dopune vještačenja u iznosu od 900,00 EUR (700,00 EUR + 200,00 EUR). Stoga, opravdani trošak tužitelja iznosi 11.471,15 EUR.

48. Trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR s uključenim PDV-om tužitelju nije priznat jer nije pristupio na ročište za objavu.

49. Razlika zatraženog iznosa sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 217,95 EUR, tužitelju nije priznata jer je tužitelj imao mogućnost na temelju čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018) platiti polovicu iznosa prilikom podnošenja tužbe, što nije učinio, pa mu je sud naplatio puni iznos pristojbe i dodatnu pristojbu na izdavanje rješenja o naplati sudske pristojbe (409,37 EUR + 13,27 EUR), te tuženik nije dužan snositi povećani trošak sudske pristojbe.

50. Trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 183,28 EUR tužitelju nije priznat, jer je tužitelj zatražio iznos od 424,74 EUR, a pristojba iznosi 482,92 EUR, te tužitelj na temelju čl. 7. st. 2. ZSP ima mogućnost platiti polovicu sudske pristojbe (241,46 EUR), a tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe. Ukupan neopravdani trošak tužitelja iznosi 526,23 EUR.

51. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a propisano je da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući je tužitelj postavio takav zahtjev, to mu je na priznati trošak postupka dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja (25. lipnja 2026.) do isplate, kako je to odlučeno u t. II. izreke presude. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 114/2022).

52. Na temelju svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 25. lipnja 2026.

Sudac

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika.