REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2887/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Gordana Zubaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika AUTOKAMP IMPERIAL VODICE d.d., OIB: 06036125979, Vodice, Put Vatroslava Lisinskog 2, kojeg zastupa punomoćnik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka 1. i 3. izreke presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-193/2024 od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-193/2024 od 9. svibnja 2025., u dijelu točke 1. izreke za iznos od 25.342,66 EUR zajedno s kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-193/2024 od 9. svibnja 2025., u dijelu točke 1. izreke za iznos od 4.943,20 EUR zajedno s kamatama, te točka 3. izreke presude i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 4.943,20 EUR zajedno s kamatama.

2. Svaka stranka će snositi svoj trošak parničnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 180,88 EUR u roku od 15 dana, te se odbija tuženik s dijelom zahtjeva da mu tužitelj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 949,68 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki 1. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 30.285,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 3. ožujka 2021. pa do isplate. U točki 2. izreke djelomično je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.142,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U točki 3. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.500,00 EUR.

2. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je tužitelj odlukom imenovao tužitelja za direktora društva na rok od četiri godine. Sukladno toj odluci, stranke su 23. travnja 2020. sklopile Ugovor br. 2819/2020 o obavljanju poslova člana uprave -direktora na određeno vrijeme, i to za razdoblje od 23. travnja 2020. do 22. travnja 2024. Ugovorom u članku 6.1. ugovoreno je da direktoru društva pripada plaća u bruto iznosu u visini od 31.824,03 kn uvećano za dodatak na radni staž. U članku 10.1. ugovoreno je da imenovani direktor ima pravo na naknadu svih plaća utvrđenih ugovorom do isteka ugovorenog mandata. Nadalje, ugovoreno je da na ostala prava i obveze direktora koja nisu regulirana ugovorom, primjenjuju se određenja radnog zakonodavstva. Aneksom ugovora izmijenjen je ugovor na način da direktoru u slučaju otkaza pripada naknada od šest plaća. Tužitelju je 30. studenog 2020. prestao radni odnos kod tuženika. U odnosu na zahtjev za naknadu plaća sud je utvrdio osnovanim rukovodeći se odredbom članka 10.1. Ugovora kojim je određeno da direktor (tužitelj) pored svih drugih zakonskih prava ima pravo na isplatu 6 ugovorenih plaća, jer je do opoziva tužitelja s mjesta direktora došlo Odlukom nadzornog odbora. U odnosu na zahtjev za naknadu za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od 23. travnja 2020. od potpisivanja ugovora do 30. studenog 2020. odbijen je zahtjev (točka 2. izreke.) Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP).

3. Pobijajući točke 1. i 3. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud kontradiktoran u svojim zaključcima jer se poziva na Ugovor o obavljanju poslova člana uprave – direktora od 23. travnja 2020. koji je izmijenjen Dodatkom ugovoru od 18. svibnja 2020. koja navodi da tužitelj pravo na naknadu koju ostvaruje „u slučaju otkaza“, a u nastavku navodi da je „do opoziva tužitelja s mjesta direktora došlo Odlukom nadzornog odbora“, potvrđujući time da se u konkretnom slučaju ne radi o otkazu koji je uvjet za ostvarivanje prava na naknadu. Smatra da prvostupanjski sud ne razlikuje „opoziv“ i „otkaz“ prema odredbe članka 10.1. Ugovora. Dakle, ni u kojem se slučaju ne radi o otkazu, već o prestanku odnosno raskidu Ugovora kao posljedici donesene odluke o opozivu. Sud ne radi distinkciju i ne razlikuje navedene pojmove, a to predstavlja osobito bitnu činjenicu, obzirom isključivo i samo otkaz povlači posljedicu pripadanja prava na naknadu koju tužitelj potražuje u ovom postupku. Ne slaže se sa stavom suda da tužitelju pripada pravo na naknadu, a s obzirom na odredbu ugovora koja jasno navodi da mu to pravo pripada „u slučaju otkaza“. Potom navodi da je sud počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a jer presuda u tom dijelu ima nedostataka, istu je u tom dijelu nemoguće ispitati, a u svakom je slučaju nerazumljiva, proturječi sama sebi odnosno razlozima presude, sud ne iznosi razloge o odlučnim činjenicama. Navodi da je sud zanemario činjenicu da je u konkretnom slučaju riječ o menadžerskom ugovoru odnosno menadžerskom ugovoru s pojedinim radno pravnim elementima, na koji se ugovor primjenjuje odredba Zakona o obveznom odnosu („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, da je za tuženika sporna i osnova i visina zahtjeva, dok je sud naveo da tuženik ne osporava činjenicu iznosa plaće tužitelja u iznosu od 38.031,47 kn. Pobija i odluku o troškovima postupka te navodi da je u cijelosti pogrešno primijenjeno materijalno osobito odredba članka 154. stavaka 2. i 4. ZPP-a. Sud je omjer uspjeha stranaka u sporu izračunao/ocijenio na način da je tužitelj uspio s cca 75% tužbenog zahtjeva, a tuženik s cca 25%. Međutim, izračun je sud propustio obrazložiti, nije vodio računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tako potraživanje po osnovu naknade plaće predstavlja jednu osnovu, a potraživanje po osnovu naknade za korištenje godišnjeg odmora drugu osnovu. Dakle, kvalitativno su obje stranke u sporu uspjele s 50%. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.130,56 EUR.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitavši presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda djelomično pravilna (u točki 1 izreke). U dijelu odluke o troškovima postupka pogrešno je primijenjeno pravo.

6. Predmet spora (pobijan žalbom) je zahtjev za naknadu 6 plaća prema ugovorenoj plaći nakon što je Odlukom tuženika od 11. studenog 2020. tužitelj opozvan s mjesta direktora društva tuženika s danom 11. studenog 2020.

7. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- Ugovorom o obavljanju poslova člana uprave/direktora br. 2819/20 od 23. travnja 2020., tužitelj BO odlukom Nadzornog odbora imenovan direktorom tuženika 22. travnja 2020. na rok od 4 godine. Ugovorom i dodacima je utvrđena plaća tužitelja u iznosu od 31.824,03 kn bruto. Dodatkom Ugovora o obavljanju poslova člana uprave/direktora od 23. travnja 2020. proizlazi da je izmijenjena odredba članka 10. stavka 1., tako da pored svih zakonskih prava imenovani direktor ima pravo na isplatu 6 ugovorenih plaća.

- Ugovoreno je odredbom članka 10. stavka 1. Ugovora da društvo u svako doba može opozvati direktora, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da u slučaju otkaza ugovora, osim u slučaju stečaja ili osobnog otkazivanja direktor ima pravo na naknadu svih plaća utvrđenih ugovorom.

- Ugovoreno je člankom 10. stavkom 2. da na ostala prava i obaveze direktora koji nisu regulirani ugovorom primjenjuju se određenja radnog zakonodavstva ukoliko nisu u suprotnosti sa svrhom tog ugovora.

- Također, ugovoreno je odredbom članka 7.2. Ugovora da direktora pripadaju materijalni troškovi koje imaju ostali zaposlenici s osnova radnog zakonodavstva, kao naknada za prijevoz i to za vrijeme za koje ne koristi službeno vozilo, regres za godišnji odmor, naknada za topli obrok i slično.

- Prema potvrdi o prestanku rada radnika i plaći utvrđeno je da je tužitelju isplaćena plaća u bruto iznosu od 38.031,47 kn za 09/2020, za 10/2020 u iznosu od 38.031,47 kn, za 11/2020 iznos od 38.190,60 kn te tužitelj tužbom navodi da mu je plaća bila u iznosu od 38.031,47 kn, što sada predstavlja ukupan iznos od 30.285,86 EUR.

- Prema Ugovoru visina ugovorene plaće u bruto iznosu je 31.824,04 kn x 6 plaća iznosi 190.944,24 kn, sada iznosi 25.342,66 EUR.

- Odlukom tuženika od 11. studenog 2020. tužitelj je opozvan s funkcije direktora društva, radi teških i grubih višestrukih povreda dužnosti.

- Dopisom od 26. studenog 2020., tuženik je obavijestio tužitelja da mu je ugovor u obavljanju poslova direktora u pogledu prava iz radnog odnosa prestao trenutkom opoziva s mjesta člana društva/direktora; raskinut je ugovor o obavljanju poslova radi kršenja obaveza; podredno izvanredno je otkazan ugovor u pogledu prava iz radnog odnosa.

8. Opoziv direktora uređuje se člankom 244. stavkom 2. Zakona o trgovačkim društvima, koji propisuje da nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili predsjednika uprave ako postoji važan razlog, poput grube povrede dužnosti, nesposobnosti za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanja nepovjerenja u glavnoj skupštini. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Otkaz ugovora o radu i opoziv direktora su pravno odvojeni postupci. Otkaz ugovora o radu mora biti u skladu s odredbama Zakona o radu i/ili ugovora, a opoziv direktora donosi nadzorni odbor ili članovi društva (članak 424. Zakona o trgovačkim društvima). Stoga pogrešno žalitelj navodi da prvostupanjski sud ne radi distinkciju između opoziva direktora i otkaza ugovora. Ovdje konkretno, odluka o opozivu direktora (tužitelja) predstavlja i otkaz ugovora o radu iz članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu, stranku nisu ugovorile obavljanje bilo kojih raznih drugih poslova kod tuženika osim onih koje spadaju u obveze direktora. Upravo na to ukazuje i odluka/dopis tuženika od 26. studenog 2020. Također, prema odredbi članka 10.2. Ugovora na sva prava i obveze među strankama ima se primijeniti radno pravo, dok stranke nisu ugovorile da tužitelju eventualno neće pripadati naknada plaća u slučaju povrede ili kršenja dužnosti. Dakle, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelju pripada ugovorena naknada iz članka 10.1. Ugovora.

9. Osnovano žalitelj ističe da visina mjesečne plaće nije bila nesporna tijekom postupka, prvostupanjski sud je priznao tužitelju visinu mjesečne naknade prema potvrdi o prestanu rada i isplaćenoj naknadi za protekle mjesece ali su stranke ugovorile iznos plaće u visini od 31.824,03 EUR te je ugovoreno da tužitelju pripada 6 naknada plaća prema određenoj visini iz članka 6.1. ugovora. Dakle, pripada mu iznos od 25.342,66 EUR. Stoga je valjalo potvrditi točku 1. izreke za iznos od 25.342,66 EUR zajedno s kamatama te u preostalom dijelu preinačiti točku 1. izreke za iznos od 4.943,20 EUR i odbiti tužbeni zahtjev temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a.

10. U odnosu na žalbene navode da nije jasno zašto sud nije pribavljao kaznene spise u postupcima koji se vode protiv tužitelja za odgovoriti je žalitelju da tuženik nije pobijao Odluku o imenovanju direktora niti je odredbama ugovora isključeno pravo na naknadu 6 ugovorenih plaća, ukoliko direktor/član uprave grubo krši svoje dužnosti, pa je iz tog razloga irelevantan predloženi dokaz u odnosu na traženu naknadu.

11. U odnosu na troškove postupka žalba je osnovana. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i visine zahtjeva. Tužitelj je u sporu, u odnosu na visinu zahtjeva uspio s 55,7%, dok je u odnosu na osnovu zahtjeva uspio s 50%, dakle, s 52,85% (55,7% plus 50% podijeljeno s 2) dok je tuženik uspio s 44,3% s visinom i 50% s osnovom, dakle, zbrojem je uspio s 47,15%, i kada se umanji postotak uspjeha tužitelja s uspjehom tuženika prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, tužitelj je uspio u sporu s 5,7%, pa primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a valjalo je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove i preinačiti odluku o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Tuženik traži trošak žalbe i trošak sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 1.130,56 EUR. Tuženik je uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar u postotku od 16% tako da mu pripada trošak žalbenog postupka u iznosu od 180,88 EUR. U preostalom dijelu je valjalo odbiti zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak žalbenog postupka.

13. Slijedom svega navedenog te primjenom odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373.a stavka 2. ZPP-a, prvostupanjsku odluku je valjalo djelomično potvrditi te djelomično preinačiti, kako je odlučeno u izreci ove odluke.

Zagreb, 25. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić