- 1 -              Poslovni broj: Usž-2501/23-2

Poslovni broj: Usž-2501/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice D. M.-N., O. G., koju zastupa opunomoćenica I. N., odvjetnica u T., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. B. A., K. N., koju zastupa opunomoćenik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i partneri d.o.o., S., radi imenovanja javnog bilježnika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3205/21-23 od 8. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I.              Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3205/21-23 od 8. svibnja 2023.

II.              Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-714-02/21-01/916, URBROJ: 514-03-02/01-21-2 (ispravno glasi: Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-714-01/21-01/16, URBROJ: 514-03-02/01-21-02) od 29. srpnja 2021. Točkom II. izreke presude određeno je da će sud odluku o troškovima donijeti posebnim rješenjem.

2.              Osporenim rješenjem tuženika I. B. A., ovdje zainteresirana osobe, diplomirana pravnica iz K. N., imenovana je za javnog bilježnika sa službenim sjedištem u T., za područje Općinskog suda u Splitu (točka 1. izreke), određeno je da je dužna najkasnije u roku od 30 dana od dostave tog rješenja zatražiti od tuženika pregled prostorija i opreme namijenjenih za javnobilježnički ured (točka 2. izreke), utvrđeno je da će se datum početka rada javnog bilježnika odrediti nakon što javni bilježnik položi prisegu i primi povelju o postavljenju (točka 3. izreke) te je određeno da je danom početka rada javni bilježnik dužan napustiti naplatnu službu ili kakvo drugo naplatno zaposlenje ili članstvo u tijelu pravne osobe koja obavlja kakvu gospodarsku djelatnost (točka 4. izreke).

3.              Tužiteljica žalbom pobija točku I. izreke prvostupanjske presude. Razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude smatra proturječnima osporenom rješenju tuženika jer rješenje ne sadrži niti jedan navod iz kojeg bi se moglo zaključiti da je proveden postupak vrednovanja kandidata, kao i o tome na koji način su isti vrednovani. Smatra da nisu dani ni razlozi na osnovi kojih je zainteresirana osoba ostvarila prednost na natječaju u odnosu na ostale prijavljene kandidate, iako ne spori da je ministar samostalan i neovisan u donošenju odluke. Međutim, ističe da i ovlaštenje ministra podliježe poštivanju vladavine prava te ustavnoj i zakonskoj obvezi na obrazloženu odluku. Navodi da ministar nije obavio razgovor s kandidatima, nije tražio dodatne izviđaje u svrhu utvrđivanja činjenica, nije se rukovodio preporukom Hrvatske javnobilježničke komore, odnosno nije poznato kojim se kriterijima vodio prilikom donošenja odluke te njegovu odluku smatra potpuno arbitrarnom. Ističe da tijekom upravnog postupka i upravnog spora nije tvrdila da se kod imenovanja javnog bilježnika moraju primijeniti odredbe Zakona o državnom sudbenom vijeću, već da javni bilježnik može biti samo osoba koja može obavljati sudačku službu, a što proizlazi i iz članka 13. stavka 2. točke 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine”, 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16. – dalje: Zakon). Smatra također nerazumljivim navod o presumpciji sposobnosti kandidata za obavljanje službe javnog bilježnika s obzirom na to da je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno da su poslovna i zdravstvena sposobnost svih kandidata ocijenjene na jednak način zbog čega se presumira da ispunjavaju uvjet iz članka 13. stavka 1. točke 2. Zakona. Ističe da u konkretnom slučaju nisu provjerene sve bitne činjenice za postupak imenovanja, a u obrazloženju pobijane presude se navodi da je navedeni nedostatak ocjene poslovne i zdravstvene sposobnosti jednako vrednovan svim kandidatima. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu, pozivajući se na članak 5. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i članak 4. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, o kojem se tužiteljica imala mogućnost izjasniti i predložiti dokaze koji joj idu u korist, i da je na isto pravilno primijenio materijalno pravo. Ističe da preporuka Hrvatske javnobilježničke komore nije obvezujuća za ministra i ne ograničava ga da po svojoj slobodnoj ocjeni odabere kandidata. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je osporeno rješenje doneseno u granicama dane ovlasti i u propisanom postupku, sve u skladu s odredbama ZUP-a i Zakona. Napominje da je usporedbom mišljenja koja je Hrvatska javnobilježnička komora dala za tužiteljicu i zainteresiranu osobu razvidno da su oba mišljenja sadržajno identična, osim što je tužiteljica dobila prednost za imenovanje za službeno sjedište javnog bilježnika u T., a zainteresirana osoba u S. Navodi da su svi dosadašnji postupci imenovanja javnih bilježnika provedeni na isti način kao i u ovome postupku, a posebno ističe da je uvjet iz članka 13. stavka 1. točke 2. Zakona, u skladu s člankom 122. i člankom 130. u vezi s člankom 128. stavkom 2. Zakona također pretpostavka za izbor i postavljanje javnobilježničkog prisjednika, odnosno za određivanje vršitelja dužnosti javnog bilježnika, koje službe su tužiteljica (vršitelj dužnosti javnog bilježnika) i zainteresirana osoba (javnobilježnički prisjednik) obavljale u trenutku prijave na natječaj. Imajući na umu navedeno navodi da se, s obzirom na službu koju obavljaju, presumiralo da ispunjavaju navedeni uvjet, tim više što ga tužiteljica nije obavijestila o prestanku navedenog uvjeta za obavljanje navedenih službi. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu kojom je utvrđeno da je osporeno rješenje pravilno i zakonito.

5.              Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu smatra da žalbeni navodi nisu osnovani i da nemaju uporišta u utvrđenom činjeničnom stanju, zakonima i relevantnoj sudskoj praksi. Pobijanu presudu smatra pravilnom jer su u njezinom obrazloženju jasno izneseni svi razlozi (stečeno radno iskustvo i profesionalni rezultati) zbog kojih je upravo njoj dana prednost u odnosu na ostale prijavljene kandidate te je u konačnici i imenovana javnim bilježnikom. Ponovno se poziva na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj: Us-5185/2011-5 od 13. ožujka 2014. i dr.) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj: U-III-4286/2011 od 13. rujna 2012.) u odnosu na primjenu slobodne ocjene prilikom izbora javnog bilježnika. Iznoseći sadržajno identične navode tuženika u ovome upravnom sporu, smatra da je ocjena poslovne i zdravstvene sposobnosti svih kandidata izvršena na jednak način te da niti jedan kandidat nije isključen zbog neispunjavanja navedenog uvjeta. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

8.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

9.              Iz spisa predmeta tuženika proizlazi da je Hrvatska javnobilježnička komora, po nalogu tuženika, 10. veljače 2021. raspisala natječaj za imenovanje javnog bilježnika za područje nadležnosti Općinskog suda u Splitu sa službenim sjedištem u T., na koji je pristiglo 11 prijava, a prijavljeni kandidati su ispunjavali uvjete natječaja propisane člankom 13. Zakona.

10.              Člankom 13. stavkom 1. Zakona propisano je da za javnog bilježnika može biti imenovana osoba koja je državljanin Republike Hrvatske ili druge države Europske unije, koja ima poslovnu sposobnost i ispunjava opće zdravstvene uvjete za obavljanje sudačke službe, koja je u Republici Hrvatskoj diplomirala pravni fakultet ili koja je nostrificirala svoju diplomu o završenom pravnom fakultetu izvan Republike Hrvatske, koja je položila pravosudni i javnobilježnički ispit, koja nakon položenog pravosudnog ispita ima najmanje pet godina radnog staža na pravnim poslovima, koja je dostojna javnog povjerenja za obavljanje javnobilježničkog poziva, koja se obvezala da će, ako bude imenovana za javnog bilježnika, napustiti drugu naplatnu službu ili kakvo drugo naplatno zaposlenje ili članstvo u tijelu pravne osobe koja obavlja kakvu gospodarsku djelatnost, koja aktivno vlada hrvatskim jezikom i drugim jezikom koji je službeni na području na kojemu treba obavljati javnobilježničku službu, koja je dala izjavu da će, ako bude imenovana za javnog bilježnika, osigurati opremu i prostorije koje su prema kriterijima što ih je utvrdilo Ministarstvo, potrebni i primjereni za obavljanje javnobilježničke službe.

11.              Postupak imenovanja javnih bilježnika kao i kriteriji za imenovanje propisani su u članku 14. Zakona. Tako je člankom 14. stavkom 1. Zakona propisano da javnog bilježnika rješenjem imenuje ministar nadležan za poslove pravosuđa, dok je stavkom 2. propisano da natječaj za imenovanje javnih bilježnika provodi Hrvatska javnobilježnička komora na temelju naloga Ministarstva. Člankom 14. stavkom 8. Zakona propisano je da će Ministarstvo o prijavljenim kandidatima pribaviti mišljenja od službi odnosno tijela u kojima su radili. Za javne bilježnike, javnobilježničke prisjednike, savjetnike i vježbenike mišljenja o njihovu radu daje Komora, za odvjetnike Hrvatska odvjetnička komora, a za suce predsjednik višeg suda na području kojega su obavljali svoju sudačku službu. Prema stavku 9. istoga članka Zakona prigodom izbora između više kandidata osobito će se uzeti u obzir njihov uspjeh na pravosudnom ili javnobilježničkom ispitu, vrsta pravnih poslova na kojima su prije toga radili i rezultati što su ih u radu postigli.

12.              Prvostupanjski sud je, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, imjući na umu cjelokupni spis predmeta tuženika, zaključio da osporenom odlukom nisu počinjene povrede na koje ukazuje tužiteljica, zbog čega se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim. Sud je utvrdio da je isto doneseno na temelju članka 14. stavka 1. Zakona, da je postupak proveden sukladno odredbama Zakona, da je zainteresirana osoba ispunjavala sve propisane uvjete za imenovanje i da je iz sadržaja obrazloženja osporene odluke vidljivo koji su bili razlozi imenovanja, a koje obrazloženje je prvostupanjski sud ocijenio dostatnim u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a.

13.              Imenovanje javnog bilježnika podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnog javnopravnog tijela, a upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a). U ovom upravnom sporu nije sporno da je izbor obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, a ovaj Sud ne nalazi da bi isti bio protivan svrsi radi koje je ta ovlast dana.

14.              S obzirom na navedeno, tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Prigovori koje iznosi u žalbi u bitnome su istovjetni prigovorima koje je iznosila i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i razložno očitovao, a s čijim zaključcima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.

15.              U odnosu na zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovaj Sud ocjenjuje da se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a zbog čega je zahtjev za naknadu tog troška odbio. Naime, navedeni podnesak nije od utjecaja na odlučne činjenice, a ni na primjenu materijalnog prava na temelju kojega je odlučeno o žalbi.

16.              Napominje se prvostupanjskom sudu da je dužan očitu pogrešku u pisanju naziva tuženika te klase i urbroja osporenog rješenja u izreci presude ispraviti sukladno članku 64. stavku 1. ZUS-a.

17.              Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.