REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-879/2026-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužiteljice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Lafter, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović u Jastrebarskom, protiv tuženika TRGOVINA KRK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 66548420466, kojeg zastupa punomoćnik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik LV, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. svibnja 2026. u prisutnosti Silvije Kirin Palčić, odvjetnice u zamjenu za punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika Miru Dragovića i punomoćnika umješača na strani tuženika LV, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku TRGOVINA KRK d.d., naknaditi tužiteljici CV, štetu u iznosu od 7.965,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se sudjelovanje Euroherc osiguranja d.d., kao umješača na strani tuženika u ovom postupku.

II. Nalaže se tuženiku TRGOVINA KRK d.d. naknaditi tužiteljici CV, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.837,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice CV za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 561,70 eura, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika TRGOVINA KRK d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.377,16 eura, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 6. veljače 2021. godine pretrpjela ozljedu na radu u prodavaonici poslodavca na adresi [adresa], kada je došlo do pokušaja oružane pljačke, odnosno kada su za vrijeme obavljanja posla u prodavaonicu ušla dvojica napadača koji su fizički napali tužiteljicu, ozlijedili je i prijetili oružjem. Tom prigodom tužiteljica je zadobila ozljedu ramena u vidu dislokacije akromioklavikularnog zgloba, a kao posljedica navedenog štetnog događaja boluje od akutne reakcije na stres, depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja. Predmetna ozljeda tužiteljici je priznata kao ozljeda na radu. Navodi da je uslijed pretrpljenih ozljeda trpjela fizičke bolove i jaki strah, njezina opća životna i radna sposobnost je smanjena te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Navodi da je pokušala spor riješiti mirnim putem, no tuženik se na odštetni zahtjev oglušio. Stoga predlaže sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 60.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27.7.2021. uz naknadu troškova parničnog postupka. Tužiteljica je podneskom od 16.11.2023. postavila konačni tužbeni zahtjev na način da sada traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.965,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27.7.2021. kao i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da se dana 6.2.2021. nije dogodila oružana pljačka niti bilo koje kazneno djelo protiv imovine, već da je do incidenta došlo zbog fizičkog sukoba između AV i NV s jedne strane i OV s druge strane ispred prodavaonice, u koji sukob su se uključile tužiteljica i njezina kolegica. Ističe da je šteta nastala isključivo krivnjom trećih osoba te da tuženik nije odgovoran za navedenu štetu. Nadalje navodi da je tužiteljica mogla izbjeći ozljedu odmicanjem od sukoba u unutrašnjost prodavaonice ili u skladišni prostor. Osim toga tuženik navodi da je tužiteljica potpisala sporazum o prestanku ugovora o radu od 29. listopada 2021. u čijem članku 3. je utvrđeno da stranke jedna prema drugoj nemaju nikakvih financijskih potraživanja, što podnošenje ove tužbe čini neosnovanim. Predlaže obavijestiti Euroherc osiguranje d.d. kao tuženikovog osiguratelja o parnici. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Umješač EUROHERC osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu navodi da osporava činjenične navode tužbe da je dana 6.2.2021. došlo do pokušaja oružane pljačke. Ističe da tužiteljica u činjeničnom opisu tužbe ne navodi u čemu se sastoji protupravno ponašanje tuženika kao poslodavca te da su ozljede koje je zadobila tužiteljica nastale radnjom treće osobe i nisu u uskoj uzročnoj vezi s radom. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da iz medicinske dokumentacije nije razvidno da su zaostale nikakve trajne posljedice predmetnog događaja. Predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom, uz naknadu troškova parničnog postupka umješaču.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, zatim proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za kirurgiju i traumatologiju prof. dr. sc. Žarku Rašići i stalnom sudskom vještaku za psihijatriju prof. dr. sc. Branki Vidrih , te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke i svjedoka BV, JV, PV, OV. Sud nije proveo saslušanje AV i NV iako su bili uredno pozivani na ročišta (17.9.2025., 14.11.2025. i 6.3.2026.), a svoj dolazak nisu opravdali jer je sud ocijenio da je za donošenje odluke u konkretnoj pravnoj stvari predmet spora raspravljen u dovoljnoj mjeri. Isto se odnosi na svjedoke KV i IV, djelatnike policijske uprave.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Postupak je u ovoj pravnoj stvari pokrenut protiv poslodavca tužiteljice društva Prehrana trgovina d.d. Uvidom u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu ovaj sud je utvrdio da je Trgovački sud u Zagrebu brisao subjekt pod nazivom PREHRANA TRGOVINA dioničko društvo za obavljanje trgovinske djelatnosti, dana 24.2.2026 rješenjem poslovni broj Tt-26/4595-1. Nadalje, uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-26/4595-1 od 6.2.2026. ovaj sud je utvrdio da je tuženik PREHRANA TRGOVINA d.d. prestao postojati nakon pravomoćno okončanog postupka pripajanja društvu TRGOVINA KRK dioničko društvo za maloprodaju i veleprodaju sa sjedištem na adresi [adresa]. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari doneseno je rješenje o prekidu i nastavku postupka poslovni broj Pr-62/2022-47 od 6.3.2026. te je postupak nastavljen u odnosu na društvo TRGOVINA KRK d.d.

7. Odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZTD) propisano je da upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni sljednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Prema tome, sada tuženik TRGOVINA KRK d.d. stupila je u sve pravne odnose pripojenog društva PREHRANA TRGOVINA d.d., uključujući i konkretnu pravnu stvar.

8. Nadalje, tijekom postupka osiguravajuće društvo Euroherc osiguranje d.d. podneskom od 6.3.2023. prijavilo je svoje miješanje na strani tuženika, a u tom podnesku ne navodi iz čega proizlazi njegov pravni interes. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio sudu da u smislu odredbe čl. 211. ZPP obavijestio treću osobu o parnici (Euroherc osiguranje d.d.) navodeći da tuženik ima zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti s Euroherc osiguranjem d.d. broj 804189753 važeću za period od 31.3.2020. do 31.3.2021., a kojom je pol icom osiguravatelj u obvezi naknaditi štetu koju njeni djelatnici pretrpe na radu i u svezi s radom, a koju je dostavio u spis predmeta. Tužitelj je podneskom od 7.3.2022. osporio postojanje pravnog interesa Euroherc osiguranja d.d. da u postupku sudjeluje kao umješač na strani tuženika te je u spis dostavio odluku koju je zaprimio od Euroherc osiguranja d.d. da je odštetni zahtjev neosnovan jer prema polici osiguranja izvanugovorne odgovornosti br. 804189753 u osigurateljnom pokriću, po osnovi odgovornosti poslodavca, nisu uključene štete zbog povrede prava osobnosti koje pretrpe djelatnici uslijed, a od strane treće osobe, pokušanog ili izvršenog kaznenog djela protiv imovine (npr. krađa, teška krađa, razbojništvo, razbojnička krađa i dr.). Međutim, predmet ovog postupka nije isključivo neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti, već tužiteljica traži i isplatu imovinske štete koja joj je nastala u povodu pružene pomoći i njege nakon štetnog događaja.

9. Prema tome, ocjena ovog suda je da Euroherc osiguranje d.d., neovisno o navodima koji su izraženi u odluci o odbijanju odštetnog zahtjeva, ima pravni interes za sudjelovanje u postupku kao umješač na strani tuženika.

10. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 206. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege zbog štetnog događaja koji se dogodio 6.2.2021.

12. Među strankama nije sporno:

- pasivna legitimacija tuženika,

- da je odštetni zahtjev podnesen 26.7.2021.

13. Među strankama je sporno:

- dinamika štetnog događaja,

- odgovornost tuženika za nastalu štetu,

- postoje li razlozi radi isključenja ili umanjenja odgovornosti tuženika za predmetnu štetu,

- visina potraživanja tužiteljice,

- je li se tužiteljica potpisom Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 29.10.2021. odrekla svog potraživanja s osnove naknade štete.

14. Uvidom u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K - 524/2021-2 od 1.10.2021. koja je postala pravomoćna 26.10.2021., ovaj sud je utvrdio da je I-okrivljeni AV oglašen krivim da je drugima ozbiljno prijetio da će ih teško tjelesno ozlijediti i usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema većem broju osoba, a II-okrivljeni NV drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema većem broju osoba čime su počinili kazneno djelo protiv slobode - prijetnjom opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 I - okrivljeni AV i II-okrivljeni NV su osuđeni na kaznu zatvora koja je zamijenjena uvjetnom osudom u slučaju da ne počine novo kazneno djelo.

15. Sukladno čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim je optuženik oglašen krivim. Budući da je navedeni kazneni postupak pravomoćno okončan, ovaj sud je vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti okrivljenih AV i NV, odnosno ovaj sud je vezan za odluku o tome da su AV i NV ozbiljno prijetili većem broju osoba – oštećenicima CV, ovdje tužiteljici, BV (ranije ŠV, a što je sud utvrdio uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske) i OV da će ih usmrtiti, čime su počinili kazneno djelo protiv slobode - prijetnjom opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te im je izrečena kazna.

16. Ovaj sud nije vezan za činjenični opis kaznenog djela, a na to se ukazuje budući da je u činjeničnom opisu kaznenog djela navedeno i „da su se radi sprječavanja daljnjeg sukoba umiješale djelatnice navedene prodavaonice, ŠV i CV, koje su smirivale situaciju“, te je riječ o činjenicama koje je u ovom parničnom postupku potrebno dokazati.

17. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu ovaj sud je utvrdio da je tužiteljici priznata ozljeda na radu zbog štetnog događaja od 6.2.2021., evidencijski broj priznate ozljede na radu 4272060221712021.

18. Uvidom u pisane izjave tužiteljice i BV koje su dale nakon štetnog događaja proizlazi da su toga dana u dućan ušla dva muškarca, jedan naoružan, mlatili su ih, branile su se da ih ne ubiju, te su ih uspjele istjerati iz trgovine i pozvati policiju i hitnu pomoć.

19. Iz iskaza svjedokinje BV proizlazi da je kod tuženika obavljala poslove blagajnice i sve što je potrebno u dućanu, pa tako i poslove prodavačice. Vezano za pokušaj oružane pljačke od 6.2.2021., svjedokinja iskazuje da je bila osobno prisutna, kao i tužiteljica koja se u tom trenutku nalazila na blagajni. Događaj se dogodio pred kraj radnog vremena, dok je tužiteljica radila obračun blagajne. Odjednom su čule kočnice vozila. AV ušao je u prostor dućana, a za njim je potom ušao drugi razbojnik, NV. Čim su ušli, počela je vika, tučnjava i prijetnje, primjerice: „Sve ću vas poubijati.“ Svjedokinja naglašava da su bili naoružani. NV je rekao: „Sad idem po pištolj, sve ću vas poubijati.“ Kod AV svjedokinja nije vidjela pištolj; on ih je samo tukao, dok je kod NV kasnije vidjela pištolj u ruci. Svjedokinja naglašava da je AV prišao tužiteljici i gurnuo ju, nakon čega su na tužiteljicu pale gajbe od pića, kojom prilikom joj je jako ozlijeđena ruka. Svjedokinja je potrčala prema tužiteljici da joj pomogne, ali ju je u tom trenutku AV počeo tući, dok je NV samo prijetio da će ih poubijati. Također, u tom trenutku se unutra nalazio jedan kupac. AV ga je udario glavom na način da je taj kupac odletio nekoliko metara te mu je počela ići krv iz glave, u području nosa. Radilo se o spašavanju života. Ne zna je li sukob, odnosno tučnjava, počeo unutar ili izvan dućana, bila je u dućanu i vidjela je nalet gajbi na tužiteljicu. Također zna da dućan nema nikakav evakuacijski izlaz te su morale ostati u tom prostoru, zbog čega smatra da taj dućan nije prilagođen za siguran rad. Navodi da nisu imali nikakve upute ni predavanja o postupanju u sličnim situacijama, niti im je tuženik to omogućio.

20. Iz iskaza svjedokinje JV proizlazi da je ista kod radila na radnom mjestu internog kontrolora te je nakon štetnog događaja imala zadatak sastaviti zapisnik, odnosno utvrditi što se dogodilo. Saslušala je djelatnice te je pregledala videosnimku, nakon čega je utvrdila da su se dva muškarca sukobila ispred trgovine, a potom su ih djelatnice pokušale razdvojiti. Pojašnjava da je vidjela kako su djelatnice, tijekom naguravanja i pokušaja razdvajanja, pristupile tim muškarcima. Tijekom naguravanja svi su zajedno ušli u trgovinu. Napominje da djelatnicama nije posao razdvajati osobe koje su u sukobu ispred dućana. Vezano uz obuku zaposlenika u slučaju pljački, navodi da svi djelatnici prolaze obuku o načinu postupanja u takvim situacijama. Uputa je da se novac preda. Ne može se točno sjetiti je li i tužiteljica prošla navedenu obuku.

21. Iz iskaza svjedokinje PV proizlazi da je kod tuženika radila na radnom mjestu voditeljice poslovnice u [adresa]. Toga dana bila je u jutarnjoj smjeni, zbog čega nije bila prisutna prilikom štetnog događaja, ali je kao voditeljica o istome bila obaviještena. Navodi da je vidjela snimku koju je morala pokazati i policiji te se sjeća da je na snimci bilo vidljivo da je došlo do naguravanja ispred trgovine. Pojašnjava da se ispred trgovine nalazi mali dio pločnika, a potom cesta. Stoga se naguravanje odvijalo na pločniku te su osobe u jednom trenutku pale u dućan. Ne može se sjetiti koja je od djelatnica točno pokušala razdvojiti navedene osobe. Čini joj se da je to bila kolegica BV, dok je tužiteljica otišla u trgovinu po ključ kako bi ih mogli izbaciti iz trgovine. Ne zna je li tužiteljica prošla neku obuku vezanu uz način postupanja prilikom nasilnih događaja. Vezano uz snimku, navodi da joj je poznato da se ista nalazi kod policije. Navodi da je, koliko se sjeća, naguravanje bilo ispred vrata trgovine, odnosno ne može točno definirati je li bilo dva centimetra unutar trgovine ili ispred nje.

22. Iz iskaza svjedoka OV proizlazi da je na dan štetnog događaja u trgovini Prehrana bio kupac. Kada je izašao iz trgovine, AV i NV obratili su mu se, a poznavao ih je iz viđenja. Mislio je da nešto trebaju od njega, međutim, oni su nasrnuli na njega. Došlo je do naguravanja te su u jednom trenutku završili u trgovini Prehrana, gdje se također nastavilo naguravanje i tuča. Tuča se odvijala i u trgovini Prehrana, a djelatnice su bile prisutne s obzirom na to da se blagajna nalazi odmah s lijeve strane od vrata, gledano prema trgovini. U tom metežu ne se može točno sjetiti svih detalja, ali mu je poznato da su AV i NV također nasrnuli na trgovkinje te da se u jednom trenutku tuča preselila vani. Poznato mu je da su djelatnice pozvale policiju. Napadači su čekali da policija dođe, ali su potom pobjegli automobilom. Pojašnjava da se pred trgovinom okupilo mnogo ljudi te su svi zajedno čekali policiju, dok su napadači bili u automobilu. Navodi da su se djelatnice uključile u naguravanje u trenutku kada su on i napadači, tijekom meteža, ušli u trgovinu. Nije mu poznat razlog zbog kojeg su ga njih dvojica napala. Međutim, u policijskoj postaji čuo je da je toga dana bio treća osoba koju su napali te navodi da su problematični. Poznato mu je da je tužiteljica u ovom događaju bila ozlijeđena, nešto vezano uz rame ili ključnu kost, ali nije siguran. Navodi da su djelatnice bile napadnute od strane napadača, isto kao i on, te da se nisu same umiješale u tuču.

23. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod tuženika radila dvije godine, a obavljala je poslove prodavačice, što je uključivalo rad na blagajni, delikatesama i sve ostale potrebne poslove. Na dan štetnog događaja najprije je čula kočenje vozila, nakon čega je u dućan prvi ušao AV. Tužiteljica se nalazila kod blagajne. Uz AV ušao je i NV. AV udario je tužiteljicu po ramenu, uslijed čega su joj pukli ligamenti te joj je rame i danas razdvojeno. NV je vikao: „Sada idem po pištolj, sve ću vas poubijati.“ Navodi da je tada osjetila strah, paniku, bol u ruci i strah za vlastiti život. AV gurnuo ju je u gajbe u kojima se ostavljaju prazne boce, koje su pale na nju. Nije pala na pod. Nakon toga je došla kolegica BV i priskočila joj u pomoć. Kada je NV spomenuo pištolj i rekao da će ih sve poubijati, tužiteljica je bila u stanju velikog straha te u tom trenutku nije vidjela kupca koji je bio u lokvi krvi. Navodi da se osjećala preplašeno, bila je u šoku, bojala se za vlastiti život te je samo mislila pronaći ključ kako bi zaključale vrata. Ključ se nalazio u njezinoj torbi, a torba je bila blizu blagajne. Tužiteljica i kolegica BV uspjele su izgurati razbojnike i zaključati vrata dućana. Nije vidjela NV s pištoljem jer je u tom trenutku išla po ključ. Sukob je nastao u samoj trgovini te je napad doživjela u trgovini. AV i NV nisu tražili novac iz blagajne. U predmetnoj trgovini nije bilo drugog izlaza, a ona i kolegica bi izašle kroz taj izlaz da je postojao. U odnosu na sporazum o prestanku radnog odnosa navodi da ga je potpisala, ali ga nije htjela potpisati već je bila prisiljena. Navodi da su joj gospođa C i uprava tuženika rekli da mora ići raditi u Zagreb, dok je ona htjela ostati u [adresa], iako se predmetni događaj dogodio u [adresa]. Navodi da se u [adresa] osjećala zaštićeno te da je njezin suprug nakon posla mogao doći po nju. Smatra da ju se tuženik htio riješiti nakon svega što joj se dogodilo, ali da gospođu C uopće nije zanimalo što je proživjela u dućanu. Nadalje navodi da nije bila upućena na tečaj organiziran od strane MUP-a vezano uz postupanje u ovakvim i sličnim slučajevima.

24. Sud je prihvatio iskaze svjedoka BV i OV te tužiteljice jer su iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno. OV je u trenutku štetnog događaja kao kupac bio prisutan u trgovini, te je osobno vidio i sudjelovao u cijelom događaju, a koji je nedvojbeno iskazao da su AV i NV na njega nasrnuli ispred trgovine, da je došlo do naguravanja te da su tijekom tog meteža ušli u trgovinu. Isto tako naveo je da se tužiteljica nije umiješala u tuču, već je bila napadnuta od strane napadača. Taj iskaz je suglasan i sa iskazom svjedokinje BV koja je također prisustvovala događaju kao druga djelatnica tuženika, a oba iskaza svjedoka u suglasju su s iskazom tužiteljice.

25. Ovaj sud je djelomično prihvatio iskaze PV i JV i to u dijelu koji je u suglasju s iskazima ranije navedenih svjedoka i tužiteljice. Naime, niti jedna od svjedokinja nije bila prisutna navedenom događaju, pa iako navode da su vidjele snimku događaja, svjedokinja FV također navodi da se ne može sjetiti koja od djelatnica je pokušala razdvojiti napadače, ali čini joj se da je to bila BV. Prema tome, navedena svjedokinja se zapravo ne sjeća detalja sa snimke, a osobito ne iskazuje da bi se tužiteljica uplela u sukob koji je eskalirao. U odnosu na iskaz svjedokinje JV valja ukazati da je isti proturječan sa iskazom svjedoka OV kojeg je ovaj sud prihvatio, pri čemu valja osobito reći da svjedokinja ne iskazuje o ničem drugom osim o tome da su se djelatnice umiješale u sukob, iako je za očekivati da bi svjedok koji je sastavio zapisnik o samom događaju te pregledao snimku događaja mogao opisati događaj puno okolonosnije. Ujedno valja ukazati da nije niti životno niti logično da bi se tužiteljica i BV, dvije ženske osobe umiješale i krenule razdvajati muškarce u tuči, koji im pri tome prijete da će ih ubiti.

26. Dakle, sud je iz iskaza tužiteljice, svjedokinje BV i svjedoka OV utvrdio da su se pred kraj radnog vremena u poslovnici tuženika zatekle dvije zaposlenice te jedan kupac, a tužiteljica se nalazila pored blagajne i obavljala obračun blagajne, dakle bila je na svom radnom mjestu i obavljala je redovne radne zadatke. Svjedok OV je upravo izlazio iz trgovine kada su se AV i NV njemu obratili te potom i na njega nasrnuli. Došlo je do naguravanja. Budući da se ispred trgovine nalazio samo mali komad pločnika uz cestu, naguravanje se u jednom trenutku fizički prelilo kroz vrata unutar prodajnog prostora. Nadalje, sud je utvrdio da je AV prišao je tužiteljici koja se nalazila kod blagajne, udario je po ramenu i gurnuo je u gajbe s praznim bocama koje su pale na nju. Tužiteljica je unatoč boli i šoku snalažljivo reagirala, sjetila se da joj je ključ od trgovine u torbi blizu blagajne, po koji je krenula s namjerom zaključavanja ulaznih vrata kako bi spriječila daljnji napad. Tužiteljica i BV zajedno su uspjele izgurati AV i NV iz prodajnog prostora i zaključati vrata trgovine.

27. Sva tri iskaza međusobno se nadopunjuju bez suštinskog proturječja, a svaki svjedok opisuje onaj dio događaja koji je bio u dometu njegova opažanja: OV opisuje što se događalo izvana i na ulazu , BV opisuje cjelovit tijek u prodajnom prostoru iz pozicije prostornog promatrača, a tužiteljica opisuje vlastiti doživljaj napada s razumljivim prazninama u percepciji uzrokovanima šokom. Upravo ta prirodna komplementarnost, a ne identičnost triju iskaza govori u prilog njihovoj autentičnosti i cjelovitosti.

28. U konkretnoj pravnoj stvari na pitanje odgovornosti primjenjuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljem tekstu: ZOR) i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 u daljnjem tekstu: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

29. Prema tome, na tuženiku kao poslodavcu je teret dokaza da je šteta tužitelju nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

30. Iz opisane dinamike štetnog događaja koju je ovaj sud utvrdio proizlazi da šteta nije nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice odnosno nje same kao radnice. Nadalje, prema prirodi posla kojeg obavlja tužiteljica - prodavačica u trgovini gdje rukuje s novcem, nužno je izložena riziku uzrokovanja štete zbog toga što je u kontaktu s drugim osobama koje joj mogu svojim radnjama prouzročiti štetu, a što se dogodilo i u konkretnom slučaju. Ta mogućnost prouzročenja štete predstavlja profesionalni rizik koji rizik (rizik se može definirati kao vjerojatnost nastanka štetnog događaja i njegove posljedice) snosi poslodavac. Tužiteljica zbog opisa posla kojeg obavlja (rad s gotovim novcem) izložena je opasnostima koje mogu ugroziti njezin život i zdravlje, a nasilje u trgovini tuženika predstavlja profesionalni rizik, kojem su izloženi svi poslodavci koji u okviru svog redovnog poslovanja rade s gotovim novcem. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju riječ je o profesionalnom riziku posla, a ne protupravnoj radnji treće osobe u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZR. Isto pravno shvaćanje izrazio je i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-306/20-2 od 26.5.2020.

31. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Žarku Rašiću spec. kirurgu i traumatologu te stalnoj sudskoj vještakinji prof.dr.sc. Branki Vidrih spec. psihijatru.

32. Vještaci su u svom nalazu i mišljenju naveli da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica s kirurškog aspekta zadobila natučenje trbuha i natučenje desnog ramena uz iščašenje desnog akromiklavikularnog zgloba (zgloba između vrha lopatice i ključne kosti desno) u lakom stupnju, te na MR verificiranu parcijalnu djelomičnu rupturu (puknuće) tetive supraspinatusa, koja čini dio rotatorne manžete ramena. Navedena ozljeda u području desnog ramena dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog ramena, posebno u pokretima u razini i iznad razine desnog ramena te povremenim bolovima u području desnog ramena kod dužeg rada desnom rukom, a posebno u pokretima u razini iznad razine ramenog zgloba. Radi smetnji iz kruga Akutne reakcije na stres pa potom Posttraumatskog stresnog poremećaja ambulantno je psihijatrijski liječena. Dijagnoza PTSP-a osim kliničkim psihijatrijskim pregledom potvrđena je i psihologijskom obradom. Kod tužiteljice je zbog tegoba iz kruga PTPS-a zaostalo trajnih posljedica po njeno duševno zdravlje u omjeru od 5%. Ukupno realno smanjenja životnih aktivnosti s kirurškog i psihijatrijskog aspekta iznosi 8%.

33. Nadalje, vještaci su naveli da su bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 5 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 3 dana, srednjeg do 10 dana te blažeg do tri mjeseca po stradavanju.

34. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

35. Tuženik je u podnesku od 4.12.2023. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, a istome je prigovorio i umješač na strani tuženika u podnesku od 27.11.2023.

36. Vještaci su saslušani na raspravi od 8.6.2024. te su u cijelosti otklonili prigovore tuženika i umješača na strani tuženika. Vještak je u pogledu uzročno posljedične veze između štetnog događaja i oštećenja rotatorne manžete naveo da se tužiteljica neposredno nakon štetnog događaja žalila na bolove u području desnog ramena i to na više kontrolnih kirurških pregleda te je zbog toga i upućivana na preglede kod ortopeda kao i na preglede fizijatra te se u svim nalazima opisuju bolovi i ograničena pokretljivost u desnom ramenu. Ultrazvuk desnog ramena koji je učinjen 20.4.2021. je dijagnostička metoda koja se ne može uspoređivati sa nalazom magnetske rezonance jer je ista značajno preciznija dijagnostička metoda u odnosu na ultrazvuk ramena. Dakle, to oštećenje se moglo utvrditi tek kad je tužiteljica učinila magnetsku rezonancu desnog ramena, a što je i učinjeno te je to štećenje opisano u nalazu magnatske rezonance očitan po radiologu (10.1.2022). Nadalje, naveo je da se klinički jasno ne mogu utvrditi koje tegobe nakon štetnog događaja ukazuju na oštećenje rotatorne manžete osim opisa ograničene pokretljivosti i bolnosti ramena i jedina adekvatna i odgovarajuća dijagnostička metoda za utvrđivanje ligamentarne ozljede ramena je upravo magnetska rezonanca. Nadalje, u pogledu dijagnoze PTSP vještak je naveo da je ista potvrđena psihologijskim testiranjem te je procjena psihijatra dana temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice objektivno i realno. Pojašnjava da za donošenje dijagnoze i nema potrebe raditi učestalo psihologijsko testiranje jer u kliničkoj praksi nema svrhe unutar 6 mjeseci ponavljati psihologijsko testiranje. U nalazima psihijatra od 21.4.2021. navodi se dijagnoza F, 43.1 i F. 33.2, tu se prvi puta spominje PTSP.

37. Tuženik i umješač na strani tuženika ostali su kod iznesenih prigovora, međutim navedene prigovore vještaci su u svom iskazu otklonili, a tuženik i umješač na strani tuženika nisu konkretizirali u čemu točno i nadalje prigovaraju i ustraju, slijedom čega je prema ocjeni ovog suda to ustrajanje isključivo paušalno.

38. Ovaj sud je nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića i prof.dr.sc. Branke Vidrih u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

39. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah te smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

40. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede u štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 7.815,00 eura, a koji iznosi se odnose na kvalifikatorne okolnosti - 1.100,00 eura joj pripada zbog pretrpljenih bolova, 2.115,00 eura za pretrpljeni strah te 4.600,00 eura zbog trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti od 8%.

41. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Pri tome je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), kao i visok stupanj inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do lipnja 2026.

42. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 50 sati nestručne tuđe pomoći pripada zatraženi iznos od 150,00 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) u zatraženom iznosu od 3,00 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u [adresa] u Zagrebačkoj županiji, mjestu prebivališta tužiteljice.

43. Prema tome, uzimajući u obzir da je ovaj sud utvrdio da tužiteljici pripada iznos od 7.815,00 eura s osnove neimovinske štete te iznos od 150,00 eura s osnove imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, tužiteljici pripada ukupan iznos od 7.965,00 eura.

44. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužitelj podnio odštetni zahtjev 26.7.2021., kamate na dosuđeni iznos teku od navedenog dana, odnosno od dana zatraženog u tužbenom zahtjevu.

45. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete valja primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Budući da je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružana nakon štetnog događaja od 6.2.2021., a bila joj je potrebna u trajanju od 35 dana, ovaj sud je utvrdio da je 27.7.2021. (od kojeg dana traži zatezne kamate) ta tražbina tužiteljice nedvojbeno dospjela, pa tužiteljici pripadaju zatezne kamate na tu imovinsku štetu kako je zatražila u tužbi.

46. Iako tuženik navodi da se tužiteljica potpisom Sporazuma o prestanku Ugovora o radu od 29.10.2021. odrekla svog potraživanja s osnove naknade štete, prema ocjeni ovog suda tužiteljica se potpisom tog sporazumna nije odrekla potraživanja s osnove naknade štete koje potražuje u ovoj pravnoj stvari. Naime, u trenutku sklapanja navedenog sporazuma naknada štete još uvijek nije bila dospjela, tužiteljici nije bilo poznato koji je opseg niti visina štete, a što jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka načinjenog u ovom postupku, pa se prema tome zasigurno nije odrekla svog nedospjelog potraživanja.

47. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

48. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

49. Tužitelju su priznati sljedeći troškovi:

- trošak sastava odštetnog zahtjeva od 26.07.2021. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 32.1. Tarife,

- sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife,

- sastav obrazloženih podneska od 7.3.2022., 7.3.2023., 20.5.2023. i 16.11.2023. svaki u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife ,

- sastav podnesaka od 21.9.2023. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.4. Tarife

- zastupanje na ročištima od 17.2.2023., 11.9.2023., 7.9.2024., 13.6.2025., 17.9.2025., 17.9.2025., 14.11.2025., 6.3.2026. i 29.5.2026. svako u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife.

- zastupanje na ročištu od 18.12.2024. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.5. Tarife.

50. Prema tome, tužitelju je priznat trošak od 3.437,50 eura (2.750,00 eura uz PDV 687,50 eura) kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura, stoga joj ukupno pripada trošak u iznosu od 3.837,50 eura.

51. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

52. Tužiteljici nisu priznati troškovi za sastav podneska od 7.3.2023. na temelju odredbe čl. 155. ZPP, sastav podneska od 7.3.2023. budući da je u troškovniku taj podnesak naveden dva puta, a već je trošak za sastav priznat ovom odlukom, te trošak sastava podneska od 25.1.2024. na temelju odredbe čl. 155. ZPP. U odnosu na troškove zastupanja za ročište od 18.12.2024., nije priznata isključivo razlika troškova budući da se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari već je isto odgođeno. Tužitelju nisu priznati ni troškovi tražene sudske pristojbe na tužbi i na presudu budući da je tužiteljica na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari. Prema tome, tužiteljici nisu priznati troškovi u visini od 561,70 eura.

53. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ovog rješenja.

54. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

55. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.377,16 eura je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Jednako tako iz istih razloga odbijen nje i zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 2.750,00 eura.

56. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. IV i V. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 25. lipnja 2026.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču na strani tuženika po punomoćniku