REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: K-784/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Nataše Đaković, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Miroslava Cindorija i Elizabete Gavić, uz sudjelovanje Josipe Arbanas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog GP, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-811/2025 od 10. prosinca 2025., nakon javne rasprave održane 9. veljače 2026., 16. veljače 2026., 26. ožujka 2026., 10. travnja 2026., 19. svibnja 2026., 9. lipnja 2026., 18. lipnja 2026. i 19. lipnja 2026., u prisutnosti Branke Rukavine, zamjenice općinske državne odvjetnice u Zadru, okrivljenog GP i branitelja okrivljenika Igora Rujaka – Marčića, odvjetnika u [adresa], dana 25. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Josipa i G rođene Ć, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], 7. Domobranske pukovnije HV br. 54, državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, lošeg imovnog stanja, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 800,00 eura, bez imovine, osuđivan, u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru od 30. listopada 2025.,

k r i v  je

što je:

dana 30. listopada 2025., oko 16,00 sati, u Sukošanu, u Ulici 7. Domobranske pukovnije HV-a broj 54, u kući, nakon kraće prepirke sa svojom intimnom partnericom oštećenom ĆP, sa ciljem da je teško tjelesno povrijedi, oštećenu najprije udario otvorenim dlanom u predjelu lica, a potom je rukama srušio na pod gdje ju je nastavio udarati šakama po licu i tući njenom glavom o pod, pri čemu ju je udarao nogama po leđima i ramenima, nakon čega je uzeo u ruke bajunet te je sa vrhom bajuneta ubo u gornji dio lijevog bedra, a potom je drškom bajuneta više puta udario po glavi i tjemenu, čime joj je nanio tjelesne povrede u vidu kontuzijskog biljega s ranom razderotinom na glavi tjemenozatiljno, kontuzijskog biljega na lijevoj strani čela, krvnog podljeva mekog oglavka na lijevoj strani čela, krvnog podljeva nad lijevim okom, krvnim podljevom mekih tkiva vjeđe lijevog oka, otoka hrpta nosa, krvnog podljeva na licu ispred lijeve uške i manje ubodne rane na lijevoj natkoljenici, koje povrede su lake naravi, dok oštećenoj samo stjecajem sretnih okolnosti nisu nastale teške tjelesne povrede,

dakle, s namjerom da drugog teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju, opisano po članku 118. stavku 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje KZ/11) u vezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 118. stavka 2. KZ/11 i članka 34. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11 okrivljeni GP se

o s u đ u j e  n a

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 2 (DVIJE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljenom GP se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (mjeseca) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (mjeseca) neće se izvršiti, ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu bezuvjetnu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, računajući od trenutka lišenja slobode 30. listopada 2025., pa nadalje.

V. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljeniku se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA

koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a za vrijeme trajanja uvjetne osude uz nadzor nadležnog tijela za probaciju izvan zatvorskog sustava, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora i proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

VI. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI O ALKOHOLU

koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a za vrijeme trajanja uvjetne osude uz nadzor nadležnog tijela za probaciju u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, ili u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora i proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine.

VII. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 okrivljenik se upozorava da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnim mjerama uz uvjetnu osudu.

VIII. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od okrivljenika se oduzima vojnički nož koji mu je privremeno oduzet prema potvrdi Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s ispostavom Nin serijski broj [serijski broj] od 31. listopada 2025. koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

IX. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 okrivljeni GP se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru (dalje ODO Zadar) podiglo je uvodno navedenu optužnicu protiv okrivljenog LP zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11 počinjenog na štetu žrtve ĆP.

2. Žrtva ĆP na raspravi je izjavila da ne želi sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika te da ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

3. Pozvan očitovati se o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, a obranu je iznosio na kraju dokaznog postupka.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka na ispitao žrtvu ĆP (l.s. 221-224), te je uz suglasnost stranaka pročitan zapisnik o ispitivanju iste iz prethodnog postupka (l.s. 75-76), na raspravi su ispitani svjedoci policijski službenici ŽP (l.s. 235-237) i GPU (l.s. 286-288), ispitana je stalna sudska vještakinja dr. IP spec. psihijatar (l.s. 233-235), te je uz suglasnost stranaka pročitano psihijatrijsko vještačenje okrivljenika (l.s. 91-135), na raspravi je ispitan stalni sudski vještak prof. dr. sc. Davor Mayer (l.s. 259-261) te je uz suglasnost stranaka pročitano sudskomedicinsko vještačenje (l.s. 78-79 i 81-82). Pročitana je i pregledana slijedeća dokumentacija: zapisnik o očevidu (l.s. 11-12) fotografije očevida (l.s. 276), nalaz hitnog prijema žrtve ĆP (l.s. 13-14), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s potvrdom broj 01599039 (l.s. 20-21), zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika i ĆP (l.s. 22-23), liječnička prijavnica Opće bolnice Zadar od 30. listopada 2025. za ĆP (l.s. 67), nalaz Zavoda za javno zdravstvo dr. KP od 25. veljače 2026. (l.s. 225), medicinska dokumentacija okrivljenika iz ambulante Zatvora u Zadru (l.s. 236-269), zatim, pročitani su izvaci iz prekršajne (l.s.291) i kaznene evidencije za okrivljenika (l.s. 227), a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni GP, te su pročitani zapisnici i pregledane DVD snimke ispitivanja okrivljenika u prethodnom postupku, pred policijskim službenicima (l.s. 16-19 i 29) i pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru (l.s. 42-45).

5. Okrivljenik je obranu iznosio tri puta. Tijekom prethodnog postupka ispitan je dvaput, pred policijskim službenicima i pred dežurnom zamjenicom ODO Zadar, ispitan je i na raspravi, te je svaki put odgovarao na postavljena pitanja. Isti je o odlučnim činjenicama iskazivao istovjetno i kategorički negirao da bi na bilo koji način on ozlijedio žrtvu ĆP, s tim da je svaku kasniju obranu dopunjavao detaljima o odnosu s oštećenicom i njenom ponašanju.

5.1. Prilikom ispitivanja pred policijskim službenicima okrivljenik je u bitnom naveo da se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Navodi da je kritične prigode došao s posla, a ĆP da je već bila kod njega jer ima ključ njegove kuće , a inače da ista živi malo kod njega, a malo u svojoj kući. Zajedno su pojeli i popili, a on je pozvao policiju obzirom da su u blizini prošla dva motora tipa quad i to velikom brzinom što ga je iznerviralo jer tu ima djece, a i oni imaju pse. ĆP da mu je rekla da što zove policiju koja neće ništa napraviti te ga je nazvala pijanim majmunom. Dodaje da je ĆP u posljednje vrijeme emocionalno nestabilna, da se on brine o njoj , ugađa joj i kuha. Navodi da ĆP jako voli i da su planirali dijete. To što su popili da je potaknulo Tininu impulzivnost. On ĆP nije nanio ozljede, već da je ona njega prva napala, a on je ĆP zgrabio. Rekao je ĆP da se smiri i da je voli, a ona da je vrištala i bacakala se rukama i nogama te je on svom težinom pao na ĆP i da je vjerojatno tako došlo do ozljeda. Tako nešto da bi mogla napraviti samo životinja, a ne osoba koja nekog voli. Inače se ne svađaju, a te prigode da su popili nekoliko piva, pet do sedam. Negira da bi ĆP dao šamar, a kada mu je ona rekla da je pijani majmun da joj je odgovorio da je i ona pila. Nije udarao ĆP već ju je pokušao zagrliti ali da je ista vjerojatno mislila da će je udariti te ga je izgrebla po licu zbog čega je on skočio na ĆP, zagrlio je i vikao „ volim te ljubavi“ i tada da su pali na tlo gdje se ĆP vjerojatno ozlijedila jer stol ima masivne noge. ĆP da se „bacakala“ dok ju je on držao , a na upit odakle ĆP porezotine odgovorio je da je ona „mlatarala“ nogama, a stol da je masivan s oštrim rubovima. On nije nanio ozljede ĆP, niti je vidio krv. Izašao je vani kada je došla policija koja ga je privela. On je bio u vozilu, a ĆP je ostala sama u kući. Bajuneta da je vojnički suvenir od njegovog oca. Negira da bi bajunetom udario ĆP po glavi. Ne zna objasniti zašto bi ĆP nešto takvo iskazivala, vjerojatno zbog prepirke, te smatra da je sve to rekla u afektu, pod utjecajem alkohola. Navodi da je ĆP rekao da sjedne uz kauč, te da nije vidio da ista ima ozljede. Ponavlja da nije udarao ĆP već da ju je samo držao na podu, ležao na njoj i govorio joj da se smiri, a ona se „bacakala“. Smatra da je ĆP isprovocirala njegova nervoza zbog quadova.

5.2. Ispitan pred dežurnom zamjenicom ODO Zadar okrivljenik je u bitom iskazivao istovjetno kao i prilikom ispitivanja pred policijskim službenicima, a dodatno je naveo da je ĆP najvjerojatnije alkohol udario u glavu te da se on branio. ĆP da je najvjerojatnije glavom udarila od stol, u kut stola kada su pali na pod i kada je on svom težinom pao na nju te se ona tada „koprcala“ i da je tako moglo doći do ozljeda. On je predao nož policiji, a koji da je bio u sasvim drugoj prostoriji. Tijekom šest godina koliko su zajedno između njih nikada nije bilo incidenta. Oboje posjećuju doktoricu KP i uzimaju terapiju. Na postavljena pitanja naveo je da ĆP dva-tri dana boravi kod njega u [adresa] a dva-tri dana u svojoj kući. U kući u [adresa] osim njih nitko drugi ne živi. ĆP da je prva krenula prema njemu, noktima ga je ogrebla po licu, onda joj je on rekao da se smiri te su pali na pod gdje se ista „koprcala“. Na upit kako je došlo do ubodne rane okrivljenik je odgovorio da je nož bio u drugoj prostoriji i da nije udario ĆP po tjemenu, te smatra da je to nastalo prilikom pada jer su noge stola debele. Taj događaj da nitko drugi nije mogao vidjeti niti čuti. On uzima terapiju, ide kod doktorice KP. Ima dijagnozu civilni PTSP jer je kao dijete u ratu vidio neke stvari.

Uzima lijekove Helex, Tegretol i Depakin.

5.3. Okrivljenik je na raspravi iznio opsežnu obranu, u bitnom je iskazivao isto kao i prilikom iznošenja obrana u prethodnom postupku, a dodatno je naveo da mu je prilikom dolaska kući ĆP već bila čudna, zapletao joj se jezik, bila je pričljiva i nervozna. Dodaje da on ne poriče da konzumira alkohol i da je prema tome samokritičan, ali da alkohol konzumira i ĆP, jer mu je u više navrata rekla da pije da zaboravi i umanji gubitak bližnjih za što krivi svoju tetku . Dok su taj dan pili pivo da je shvatio da je ĆP konzumirala alkohol i prije njegovog dolaska. Ručali su, nastavili piti pivo. On je otvorio frižider i prigovorio ĆP što je pila žestoko piće što je ĆP zasmetalo. Postajala je sve napetija, nervoznija, pila je pivo i gestikulirala prema njemu kao da joj je neprijatelj, te ju je počelo hvatati histerično i agresivno ponašanje, počela ga je vrijeđati, doslovce pljuvati po slikama njegovog oca i brata govorila je da su ratni profiteri i što drži njihove slike iz rata na zidu, da su njihova odlikovanja bezvrijedna, kao i oni, a majka da mu je sebična „vlajetina“ zatim da se počela naguravati a on ju je pokušao zagrliti obzirom da je bila pod utjecajem alkohola i terapije jer je on vidio da je popila terapiju ujutro prije nego je otišao na posao. ĆP da ga je grebala, udarala, odgurivala, bila je nemoguća i agresivna te on čvrsto stoji kod svoje tvrdnje da je ozljeda glave nastala prilikom pada na pod i udarcem glavom u nogu stola dok ju je on pokušavao smiriti, a ozljede na licu da su nastale na podu hrvajući se u uskom prostoru između sjedalica, kauča i stola gdje ju je on pokušavao smiriti. On je ĆP pokušao smiriti tako što ju je pokušao zagrliti ali da je ona to shvatila kao napad te ga je grebala po licu, vratu, naguravala se, zbog čega su pali na pod gdje se udarila glavom od nogu stola, što ju je još više ražestilo te se među nogama sjedalica hrvala s njim i nekontroliranim bacakanjem udarila licem u prevrnute noge sjedalica. On bajunetu nije koristio te smatra da je ĆP bajunetu u nekom trenutku iz afekta koristila na sebi jer je autodestruktivna i već je ranije sebi nanijela ozljede žiletom na lijevoj ruci. Smatra da mu je ĆP našla slabu točku te ga je kao bliska osoba poticala na alkohol, a također da su je smetale njegove priče o zaboravljenim braniteljima. On je iskreno zabrinut za ĆP iz razloga što joj teta ne želi dobro, a on joj želi sve najbolje. Taj dan nije očekivao svađu tog karaktera jer ĆP voli neopisivo i bezuvjetno te joj je samo htio pomoći razgovorom oko njenih problema, a sve se odigralo neočekivano.

6. Tijekom postupka nije bila sporna činjenica da su okrivljenik i žrtva ĆP intimni partneri, dakle bliske osobe u smislu članka 87. stavka 9. KZ/11, nije bilo sporno niti vrijeme i mjesto događaja, da se događaj zbio u okrivljenikovoj kući u [adresa], te da očevidaca događaja nema, dok je sve ostalo je bilo sporno budući okrivljenik osporava da bi počinio inkriminirano kazneno djelo.

7. Iskaz ĆP ispitane u svojstvu svjedoka tijekom prethodnog postupka (l.s. 75- 76) na prijedlog i uz suglasnost stranaka pročitan je na raspravi, a potom su stranke istoj postavljale pitanja (l.s. 221-224). U svom iskazu ista je navela da su ona i okrivljenik u ljubavnoj vezi pet godina, a da ona povremeno stanuje u njegovoj obiteljskoj kući u [adresa], gdje žive samo njih dvoje. Trzavica da je bilo, okrivljenikovih izljeva bijesa uslijed konzumacije alkohola. Ona da je inzistirala da se okrivljenik liječi od alkohola te je isti odlazio kod dr. KP. Dana 30. listopada 2025. okrivljenik da je došao s posla oko 13,00 sati i bez razloga počeo povisivati ton i derati se po kući, sve to dok je pio žestoko alkoholno piće koje je donio s posla. I ona da je s njim popila nekoliko gutljaja kako bi se smirio. Njegovo ponašanje postajalo je sve gore, psovao joj je pokojnu majku i baku, na što mu je ona odgovorila da je pijani majmun, te je tada okrivljenik poludio i udario je otvorenim dlanom u predjelu lica, rukama ju je srušio je na tlo te je na tlu udarao šakama po licu, tukao joj glavom o pod, udarao je nogama po leđima i ramenima, Dok ju je tukao u jednom trenutku da je uzeo bajunetu i sa drškom bajuneta je udarao po glavi i tjemenu, te je na tjemenu zadobila otvorenu ranu za koju je u bolnici odbila šivanje kako joj ne bi brijali kosu. Dok je bila na podu da ju je okrivljenik sa vrhom bajuneta ubo u gornji dio lijevog bedra. Kad ju je prestao udarati i odmaknuo se od nje, ona je to iskoristila i pozvala policiju koja je došla brzo. Opisuje da je krvarila od ozljeda koje joj je nanio LP, cijela kosa da joj je bila krvava, da je na podu dnevnog boravka i kuhinje te na pokrivaču dvosjeda bilo krvi. Navodi da je okrivljenik alkoholičar i da u zadnje vrijeme učestalo konzumira alkohol, a smatra da je prije dolaska kući uzeo u neku vrstu droge jer inače voli uživati u drogama, voli zapaliti joint marihuane. Okrivljenik uzima lijekove Helex, Depakin i Tegretol, a treba uzimati i terapiju za alkohol ali da je ne uzima. Dok ju je okrivljenik napadao ona se branila rukama, štitila je lice, ne misli da je uspjela LP ogrepsti po licu. Desetak dana prije ovog događaja da je netko prijavio LP da puca iz puške pa da je policija bila u pretrazi te su mu oduzeli zračnu pušku i jednu pušku kućne izrade kao i ilegalno streljivo.

7.1. Žrtva ĆP je na raspravi, nakon što je pročitan njezin iskaz iz prethodnog postupka izjavila da u cijelosti ostaje kod svog iskaza, te dodala da ona ne želi kazneno progoniti LP.

7.2. Na pitanja branitelja okrivljenika ova svjedokinja je iskazivala da je tijekom njihove veze, nažalost i ranije bilo fizičkih sukoba i to bi većinom okrivljenik nju udarao, ali da je bilo i međusobnih sukoba. Fizičkim sukobima uglavnom da je prethodila verbalna prepirka, da bi okrivljenik potegao pitanje rata i njegovog oca koji nije dobio ono što je zaslužio u ratu, nakon čega bi svoju frustracije ispoljavao na njoj što je ona donekle i razumjela. Kritične prigode ona da je konzumirala alkohol i to pivo i žestoko piće, ali se ne može sjetiti koje i u kojim količinama. Nakon što je pozvala policiju niti ona niti LP nisu konzumirali alkohol. Ona uzima terapiju, ali je taj dan nije popila, a dan prije inkriminiranog događaja jeste. Njena terapija su lijekovi Rivotril i Velafaks. Uzimala je i lijek Anafrnil koji se navodi u nalazu hitnog prijema. Nekada da je konzumirala drogu, ali je sada "čista", a nikakvu drogu nije konzumirala niti kritične prigode. Kritične prigode da je završila na podu tako što ju je okrivljenik uhvatio za kosu, srušio je na pod gdje ju je nastavio udarati i nije prestajao, a napad je završio jer je pobjegla vani na ulicu i pozvala pomoć, SOS. LP je izašao za njom, misli da ju je pokušavao vratiti u kuću da razgovaraju i da ih susjedi ne čuju. Kada su stigli policijski službenici ona i LP da su bili na ulici jer se ona odbijala vratiti u kuću. Dok se nalazila na podu ona da se branila te misli da pritom nije zadala LP nikakve ozljede.

7.3. Na pitanja predsjednice vijeće žrtva ĆP je iskazivala da se na pozive okrivljenika odbijala vratiti u kuću jer bi u kući dobila još batina. Opisujući bajonet navela je da se radi o nožu ukupne duljine 20-ak centimetara. Nakon što ju je okrivljenik prestao udarati nogama i rukama, dok se još uvijek nalazila na tlu okrivljenik da je uzeo taj nož-bajonet koji se nalazio na stolu i s njime je ubo u bedru, nakon čega ju je drškom bajoneta nastavio udarati po glavi od čega da je zadobila otvorene rane na glavi. Ozljeda od bajoneta je bila ubodna rana koja je krvarila koju ona prilikom pregleda na hitnom prijemu nije niti htjela pokazati, međutim da su joj liječnici primijetili krvave hlače pa su pregledali i tu ozljedu.

7.4. Ovdje valja spomenuti da je sud odbio dvaput predložen dokazni prijedlog obrane okrivljenika, i to najprije branitelja, a zatim i okrivljenika da se pribavi medicinska dokumentacija žrtve ĆP, te da se provede psihijatrijsko vještačenje iste na okolnost utvrđivanja njezinog psihičkog stanja u vrijeme inkriminiranog događaja, te sposobnost opažanja, pamćenja mogućnost valjane reprodukcije događaja s obzirom na terapiju koju žrtva uzima i da je kritične prigode uzimala alkohol, kao i da je istoj dijagnosticirana depresija. Naime, žrtva je detaljno iskazivala tijekom ispitivanja u svojstvu svjedoka u prethodnom postupku, a potom je ispitana na raspravi, te je ista iskazivala vrlo uvjerljivo, jasno i precizno o svim detaljima događaja, sud u njezinom iskazu nije našao nikakvih nelogičnosti, proturječnosti. Na raspravi je žrtva odgovarala na pitanja staloženo, određeno, detaljno i nedvosmisleno stoga ovaj sud nije imao razlog posumnjati u sposobnost ove svjedokinje za davanje vjerodostojnog iskazivanja, slijedom čega je odbio ovaj dokazni prijedlog obrane.

8. Štoviše, sud je iskazu žrtve ĆP u cijelosti povjerovao kao istinitom, cijeneći ga uvjerljivim, logičnim i u suglasju s ostalim izvedenim dokazima, te pritom nije našao nikakvih razloga zašto bi žrtva lažno teretila okrivljenika, tim više što je ista na raspravi izjavila da ona ne želi da se okrivljenik kazneno progoni . Osim toga ista je u svom iskazi isticala okrivljenikov problem s alkoholom, te je iskreno iskazivala i da je ona te prigode konzumirala alkohol, kao i o terapiji koju uzima.

9. Nasuprot tome, sud nije povjerovao obrani okrivljenika koji je nastojao diskreditirati žrtvu ĆP te je u svakoj slijedećoj obrani njezino ponašanje kritične zgode i zdravstveno stanje opisivao bitno gorim, pa je tako od prve obrane kada je naveo da je istu isprovociralo to što je on pozvao policiju zbog quadova, to preraslo u to da je ista zbog toga što joj je prigovorio da je konzumirala alkohol vrijeđala njegovu obitelj i pljuvala po slikama, te da ga potiče na konzumaciju alkohola. Isto tako sud nije povjerovao niti obrani okrivljenika koji tvrdi da nikakve ozljede na oštećenici nije vidio, niti je vidio krv, a da se ista ozlijedila kad su skupa pali na pod, od njegove težine te bacakanjem i koprcanjem na podu ispod stola, udaranjem od rub stola i noge stola. Jednako tako nelogična je i neuvjerljiva obrana okrivljenika da bi se žrtva sama ozlijedila bajunetom. Svojom obranom okrivljenik nije ni približno doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtve ĆP.

10. Iz nalaza provedenog sudsko-medicinskog vještačenja stalnog sudskog vještaka Davora Mayera (l.s. 78-79 i 81-82) proizlazi da je žrtva ĆP u događaju zadobila više tjelesnih ozljeda u vidu kontuzijskog biljega s ranom razderotinom na glavi tjemenozatiljno, kontuzijskog biljega na lijevoj strani čela, krvnog podljeva mekog oglavka na lijevoj strani čela, krvnog podljeva nad lijevim okom, krvnim podljevom mekih tkiva vjeđe lijevog oka, otoka hrpta nosa, krvnog podljeva na licu ispred lijeve uške i manje ubodne rane na lijevoj natkoljenici. Vještak zaključuje da se sve nastale ozljede mehanizmom nastanka uklapaju u iskaz žrtve. Ozljede na licu žrtve da su nastale udarcima tupotvrdog sredstva što je u pravilu stisnuta šaka, a da su za njihov nastanak bila potrebna najmanje tri zasebna udarca u lice zadana silom slabog intenziteta. Ozljeda na glavi u tjemenozatiljnom dijelu vlasišta da je nastala udarcem tupotvrdog sredstva što je mogao biti i udarac drškom ili hrptom oštrice vojničkog noža

– bajuneta, ali i udarca obuvenim stopalom, pri čemu je za nastanak bio potreban jedan udarac zadan silom slabog do srednjeg intenziteta. Ozljeda na natkoljenici da je nastala ubodom vrška oštrice noža ili nožu sličnog sredstva, pri čemu se radilo o ubodu slabog intenziteta.

10.1. Vještak zaključuje da je postupanjem kakvo se okrivljeniku stavlja na teret moguće zadati i teške tjelesne ozljede do čega da je moglo doći u slučaju da je ubod u natkoljenicu i/ili neki od udaraca u lice bio jačeg intenziteta.

10.2. U odnosu na obranu okrivljenika vještak se referirao na način da je naveo da mogućnost nastanka ozljede na glavi u vlasištu padom uz udar tim dijelom glave o nogu stola ne može isključiti, međutim da ozljede lica i natkoljenice svakako nisu nastale uslijed zagrljaja ili koprcanja na podu.

10.3. Ozljede okrivljenika – oguljotine po licu i iza desne uške da predstavljaju tjelesnu ozljedu, a da su nastale povlačenjem tupotvrdog sredstva po koži, u okolnostima fizičkih sukoba najčešće da se radi o grebanju kože prstima druge druge osobe prilikom hrvanja, hvatanja i odguravanja.

10.4. Ispitan na raspravi vještak dr. Davor Mayer (l.s. 259-261) je iskazao kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, s tim da proučavanjem raspravnih zapisnika nije našao novih elemenata koji bi bili od utjecaja na njegove tvrdnje i zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja. Na upit predsjednice vijeća je li udarcima drškom bajuneta po glavi moglo doći do teške tjelesne ozljede, vještak je odgovorio da je u svom pisanom nalazu i mišljenju istaknuo ubod u natkoljenicu i udarac u lice obzirom da je veća vjerojatnost da takvim postupanjem dođe do teške tjelesne ozljede nego udarcem drške bajuneta u glavu, međutim i takvim postupanjem da može nastati teška tjelesna ozljeda. Silom koja je dovela do nastanka ozljede na glavi da je mogla nastati teška tjelesna ozljeda u slučaju da je udarac umjesto tjemenozatiljnog dijela glave zahvatio područje lica konkretno nosa ili oka. Osoba koja poduzima radnju tipa zamaha i udarca usmjereno prema drugoj osobi može grubo dozirati silu kojom zamahuje ali ne može sa sigurnošću predvidjeti posljedicu odnosno znati hoće li zadati tjelesnu ili tešku tjelesnu ozljedu. U odnosu na ciljanu lokaciju tijela osoba koja je u ulozi napadača zamahuje prema nekom dijelu tijela ali precizno mjesto gdje će udarac završiti ovisi i o drugim činiteljima, primjerice spretnosti i uvježbanosti te osobe kao i brzini i načinu reakcije druge osobe u smislu primjerice uzmicanja.

10.5. Na upit branitelja okrivljenika vještak je odgovorio da alkoholiziranost osobe uopće ne utječe na ozljeđivanje nastalo padom. Međutim, alkoholiziranost da može utjecati na vjerojatnost pada u nekoj situaciji jer može zbog negativnog učinka na motoriku smanjiti ravnotežu osobe i sposobnost održavanja u uspravnom položaju. On je u svom nalazu naveo da ne može isključiti da bi ozljeda na glavi u vlasištu žrtve mogla nastati i prilikom pada uz udar s tim dijelom glave o bridoviti predmet primjerice nogu stola međutim da ovu varijantu ocjenjuje manje vjerojatnom od varijante da je ta ozljeda nastala udarcem drške bajuneta.

10.6. Na upit okrivljenika da se osvrne na iskaz oštećenice u dijelu u kojem ona opisuje kako je zadobila više udaraca drškom bajunete i da su joj nastale rane na glavi, vještak je odgovorio da se prema stanju spisa radilo o jednoj ozljedi dakle o posljedici jednog udarca što da ne isključuje mogućnost da je udaraca bilo i više od jednog jer ne mora svaki udarac jednako "sjesti", ne mora biti jednakog intenziteta. Dakle, vojnički nož odnosno bajunet je sredstvo koje je svakako podložno za nastanak ozljeda kada se njime udara po glavi, ali to ne znači da će od svakog udarca nužno i nastati ožiljak. Ozljede na licu oštećenice da nisu nastale njezinim "bacakanjem" između stolica dok je bila na podu.

10. 7. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Davora Mayera s obzirom da je sudsko-medicinsko vještačenje provedeno od strane nepristranog stručnjaka, detaljno je i koncizno, jasno i objektivno te je po mišljenju suda vještak adekvatno odgovorio na sva relevantna pitanja, koja je dodatno razjasnio tijekom ispitivanja na raspravi, u kojem vještačenju sud nije našao nikakvih nejasnoća i kojeg je sud u cijelosti prihvatio.

11. Iz nalaza psihijatrijskog vještačenja okrivljenika dr. IP (l.s. 91-135) proizlazi da okrivljenik ima slijedeće psihijatrijske poremećaje: sy borderline, alkoholizam, kanabinomaniju, depresiju, PTSP i poremećaj prilagodbe . Tempore criminis da se nalazio u dekompenzaciji opisanih poremećaja te u pijanom stanju, zbog čega je bio bitno smanjeno ubrojiv. Njegovo psihičko stanje da je nestabilno, alkohol i konzumacija drugih psihoaktivnih tvari da potiče impulzivnost i hetrodestruktivne acting out reakcije u kojim je opasan po sebe i okolinu, zbog čega postoji opasnost da bi isti zbog navedenih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo, zbog čega istom preporuča izreći sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu sa kontrolom apstinencije u Zavodu za javno zdravstvo dva puta mjesečno, kao i sigurnosnu mjeru psihijatrijskog ambulantnog liječenja jer da je kod okrivljenika uočljiv čitav niz komorbiditeta koji zahtijevaju psihijatrijsko liječenje i adekvatnu terapiju .

11.1. Prilikom ispitivanja na raspravi (l.s. 233-235) na upit branitelja okrivljenika vještakinji dr. IP da pojasni svoju tvrdnju na l.s.109 odnosno 3. pasusu na 19. stranici nalaza i mišljenja ista je navela da u njezinoj tvrdnji odnosno rečenici nedostaju riječi "u cijelosti" ili "u potpunosti". Dakle, okrivljenik da nije mogao u potpunosti vladati svojom voljom i postupcima niti je mogao u potpunosti shvatiti značenje svojih postupaka. Okrivljenik je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. On nije bio neubrojiv. Ona da nije utvrdila da okrivljenik ima psihopatskih karakteristika, već da je emocionalno nestabilna ličnost koja pod utjecajem psihoaktivnih tvari i stresnih situacija može ući u kompenzaciju, može postati impulzivna i agresivna. Osobe koje imaju graničnu strukturu ličnosti poput okrivljenika da mogu reagirati intenzivnije na uvrede ili bilo kakve druge stresne situacije jer su smanjene mogućnosti tolerancije i frustracije, te samokontrole i takve osobe da su pojačano osjetljive, hipersenzibilne i vulnerabilnije.

11.2. Sud u provedenom psihijatrijskom vještačenju nije utvrdio postojanje nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja. Naprotiv, sud je ocijenio da je dr. IP dala stručnu i uvjerljivu argumentaciju za svoje zaključke. Nije nevažno navesti da stranke na nalaz i mišljenje dr. IP nisu imale primjedbi. Iz tih razloga sud je u cijelosti prihvatio ovo vještačenje, na temelju kojeg je sud je utvrdio da su kod okrivljenika razvijeni poremećaji sindrom borderline, alkoholizam, kanabinomanija, depresija, PTSP i poremećaj prilagodbe te da je isti zbog navedenih poremećaja i pijanog stanja u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv.

12. Na raspravi su na prijedlog obrane ispitani policijski službenici ŽP (l.s. 235-237) i GPU (l.s. 286-288). Ovi svjedoci nemaju saznanja o samom događaju, međutim iskazivali su o stanju koje su zatekli prilikom dolaska na mjesto događaja i po čijem pozivu su došli na intervenciju, pa su tako otklonili obranu okrivljenika da bi došli po njegovom pozivu zbog prolaska quadova. Ovi svjedoci iskazivali su suglasno, u bitnom su naveli da su na mjesto događaja upućeni po dojavi ĆP, da su ĆP i okrivljenik bili u dvorištu kuće ili su upravo izašli kada su oni došli, te da su oboje su bili vidno pod utjecajem alkohola. Svjedok ŽP je naveo da je primijetio da LP ima ogrebotinu na licu. ĆP da je bilo otečeno lice i nos,a poslije su primijetili da je imala i posjekotinu na tjemenu. Svjedok GPU naveo je da je Hitna pomoć je pozvana zbog ozljeda glave koje je imala ĆP a koje ozljede su bile vidljive, primijetio je da je ista imala otekline i modrice na licu, dok se drugih ozljeda ne može sjetiti. Nije mu poznato da li je GP tog istog dana zvao policiju vezano za promet ispred njegove kuće, a ukoliko je i zvao vezano za promet da bi ta dojava išla prometnoj policiji. Suglasne iskaze policijskih službenika DP i GPU sud je cijenio istinitim i uvjerljivim.

13. Sud je materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu cijenio vjerodostojnom i istinitom, a ista niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u pitanje.

13.1. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za okrivljenika (l.s. 22) proizlazi da je kritične prigode bio pod utjecajem alkohola od 2,03 g/kg, a žrtva ĆP (l.s. 23) 1,49 g/kg.

13.2. Iz zapisnik o očevidu od 30. listopada 2025. (l.s. 11-12) i fotografija očevida (l.s. 276) proizlazi da su policijski službenici na mjestu događaja pronašli više tragova krvi na prekrivaču, zidovima, stolu i tepihu. Navedeno je vidljivo pregledom fotografija očevida.

13.3. Iz zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 20-21) proizlazi da je od okrivljenika oduzet vojnički nož dužine oštrice 14 cm, navedena dokumentacija datirana je s 31. listopada 2025. što je u suglasju s obranom, odnosno primjedbom okrivljenika da je on policijskim službenicama vojnički nož – bajunet predao dan nakon događaja i da se ne fotografijama očevida ne nalazi predmetni nož.

14. U predmetnom kaznenom postupku sud je temeljem svih dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj vezi, te dovođenje istih u vezu sa obranom okrivljenika, utvrdio da je okrivljeni GP počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju, opisanu i kažnjivu po članku 118. stavku 2. u vezi stavka 1. i u vezi članka 34. KZ/11, na štetu bliske osobe – svoje intimne partnerice žrtveTine ĆP.

14.1 Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je žrtva ĆP tijekom inkriminiranog događaja zadobila više ozljeda koje su provedenim sudskomedicinskim vještačenjem kvalificirane kao tjelesne ozljede.

14.2. Optužnim aktom okrivljeniku se stavlja na teret da je s namjerom poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede.

14.3. Kao što je već rečeno sud vjeruje iskazu žrtve ĆP i njenom opisu načina kako je zadobila ozljede, dakle da ju je okrivljenik najprije srušio na tlo gdje ju je udarao šakama po licu, tukao joj glavom o pod, udarao je nogama po leđima i ramenima, da ju je dok je bila na podu vrhom bajuneta ubo u gornji dio lijevog bedra, te ju je sa drškom bajuneta udarao po glavi i tjemenu. Iskaz žrtve u suglasju je s rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja, dok obranu okrivljenika koji tvrdi da se žrtva ozlijedila prilikom pada i koprcanjem na podu i da bi se žrtva nožem samoozlijedila, sud cijeni neživotnom, nelogičnom, usmjerenom otklanjanju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika.

14.4. U ovom postupku je bilo potrebno utvrditi koju posljedicu je okrivljenik želio ostvariti, kada je napao žrtvu, laku ili tešku tjelesnu ozljedu. Odgovor na ovo pitanje nalazi se u subjektivnoj sferi okrivljenika, a da bi se ova bitna okolnost utvrdila potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti u kojima se ovaj događaj odigrao.

14.5. Rezimirajući sve okolnosti konkretnog slučaja, a naročito način postupanja okrivljenika koji je žrtvu najprije srušio na tlo gdje ju je udarao po vitalnom dijelu tijela – glavi, cijeneći brojnost udaraca, sredstva kojima je zadao udarce – zatvorena šaka i vojnički nož to svakako ukazuje da je okrivljenik s namjerom poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Naime, cijeneći zaključke sudskomedicinskog vještačenja da prosječna osoba ima samo mogućnost grubog odmjeravanja siline udarca kojeg zadaje, da nije moguće izvjesno predvidjeti kakva će biti posljedica zadanog udarca u smislu težine ozljede, dok lokacija ozljeđivanja ovisi osim o spretnosti osobe koja udarac zadaje i drugim okolnostima, primjerice o izmicanju žrtve, kao i da je (konkretnom) silom kojom je zadan udarac u glavu, taj isti udarac umjesto tjemenozatiljnog dijela zahvatio područje lica, nosa ili oka mogla nastupiti i teška tjelesna ozljeda, po mišljenju ovog suda okrivljenik nije mogao precizno dozirati silu udarca, niti odrediti odnosno kontrolirati opseg ozljeda koje će takvim udarcima nastati, pri čemu sam intenzitet zamaha udaraca nije presudan, bit je koju posljedicu okrivljenik pokušava ostvariti. Stoga, sagledavajući cjelokupno postupanje okrivljenika - zadavanje više udaraca žrtvi u najvitalniji dio tijela – glavu u okolnostima dok je žrtva na tlu ovaj sud zaključuje da je okrivljenik postupao s namjerom da teško tjelesno ozljedi žrtvu. Nadalje, iz okrivljenikove ustrajnosti u ozljeđivanju žrtve, brojnosti ozljeda koje joj je zadao, zatim da je istu ozljeđivao i vojničkim nožem, a da je napad završio tako što je žrtva pobjegla iz kuće i pozvala pomoć sud zaključuje da je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, dakle da je osim što je bio svjestan da zadajući žrtvi udarce šakama po licu i drškom noža po glavi, te vrhom noža u bedru, može doći do teškog ozljeđivanja, da je upravo to i htio, dok je izostanak željene posljedice bio izvan njegova utjecaja. Ovdje valja napomenuti, da je sud provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrdio da je okrivljenik bio bitno smanjeno ubrojiv, ali ipak bio ubrojiv te je, iako reducirano, bio sposoban upravljati svojim postupcima i mogao shvatiti posljedice svog postupanja.

15 . Sud je nakon provedenog dokaznog postupka, vodeći pritom računa da izmjene ne budu teže za okrivljenika u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem uskladio činjenični opis djela iz optužnice na način da je na dva mjesta iz istog ispustio riječi „snažno“ kod opisa udaranja žrtve, obzirom da to ne proizlazi iz nalaza sudskomedicinskog vještačenja, isto tako u skladu s iskazom žrtve ĆP na raspravi izmijenjen je činjenični opis u smislu da je obrnut redoslijed zadavanja udaraca žrtvi bajunetom, pa je tako najprije naznačeno da ju je vrhom bajuneta ubo u gornji dio lijevog bedra, a potom je drškom bajuneta više puta udario po glavi i tjemenu . Navedenim izmjenama sud nije niti prekoračio optužbu, niti povrijedio njen objektivni identitet već ju je samo precizirao, a iste nisu teže za okrivljenika.

16. Slijedom navedenog, iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su se u prethodno opisanom postupanju okrivljenika ostvarila kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede u pokušaju, i to kvalificiranog oblika jer je počinjeno prema bliskoj osobi, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i u vezi članka 34. KZ/11, stoga je istog proglasio krivim kako je to navedeno u izreci presude.

17. Odlučujući o vrsti i mjeri sankcije, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, imajući na umu olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio kod okrivljenika, sve kako je to propisano člankom 47. KZ/11.

18. Otegotnim je sud okrivljeniku cijenio raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost. Naime, okrivljenik je osuđivan presudom ovog suda broj K-299/2022 od 15. ožujka 2023. pravomoćnom 29. siječnja 2026. zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/11. Iako je spomenuta presuda postala pravomoćna tijekom ovog postupka, okrivljenik je za istu znao unatoč čemu nije svoje ponašanje uskladio s društvenim i pravnim normama, te je nastavio s protupravnim postupanjem, što dodatno potvrđuje i činjenica da je okrivljenik u osam navrata prekršajno osuđivan i to zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, posjedovanja oružja i prometnih prekršaja.

18.1. Otegotnim je sud cijenio okrivljenikov znatan stupanj nekritičnosti. Naime, iako se okrivljenik ima pravo braniti kako hoće, sud ne može zanemariti negativan stav okrivljenika naspram žrtve koju tereti za sve što se zbivalo, kao i njegov problem s alkoholom što svakako govori o ličnosti okrivljenika.

19. Sud je olakotnim okrivljeniku cijenjeno korektno držanje pred sudom, te okolnost da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv i da je narušenog psihičkog zdravlja.

20. Uzimajući u obzir naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti te propisanu kaznu za kazneno djelo 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, dakle od tri do osam godina, zatim da Kazneni zakon u članku 34. stavku 2. propisuje mogućnost izricanja kazne ispod zakonom zapriječenog minimuma za kazneno djelo u pokušaju, neovisno o tome iz kojih razloga pokušano kazneno djelo nije dovršeno te okolnost da je okrivljenik bio bitno smanjeno ubrojiv jer je pri počinjenju djela bio u dekompenzaciji više psihijatrijskih poremećaja te u pijanom stanju, stav je ovog suda da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu zakonskog ublažavanja kazne. Shodno tome, sud je temeljem članka 118. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

21. Izrečena kazna po mišljenju ovog suda je primjerena utvrđenom stupnju krivnje i posljedicama nastalim za zaštićeno pravno dobro te će ista ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije, odnosno utjecati će kako na okrivljenika tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela te da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske .

22. Člankom 57. stavkom 1. KZ/11 propisano je da sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne, a manjem od tri godine, izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne ubuduće neće činiti kaznena djela.

22.1. Obzirom na okrivljenikovo zdravstveno stanje, zbog kojeg su istom izrečene sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja i liječenja od ovisnosti koje mjere se sukladno psihijatrijskom vještačenju preporuča provoditi u ambulantnim uvjetima, sud drži primjerenim da se dio kazne zatvora izvrši, a ostatak uvjetuje. Time bi se, po ocjeni ovoga suda, utjecalo na ovog okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, a da se pritom ne zanemari aspekt generalne prevencije i zauzimanje jasnog stava da njegovo postupanje nije prihvatljivo.

22.2. Po ocjeni ovoga suda primjeren dio kazne koja se mora izvršiti jest 1 (jedna) godina i 3 (tri) mjeseca. Sud je time želio ukazati okrivljeniku i da mu daje priliku da svoj život prilagodi društvenim normama, ali i da ono što je počinio nije prihvatljivo .

22.3. Ostatak kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće se izvršiti, ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo s tim da je u skladu sa člankom 58. stavkom 5. KZ/11 okrivljenik upozoren na mogućnost opoziva uvjetne osude i određivanja izvršenje izrečene kazne ukoliko isti bez opravdanog razloga bude kršio obveze koja su mu određene izrečenim sigurnosnim mjerama. Naime, ovaj sud drži da i rok kušnje treba svojom duljinom također izražavati društvenu osudu počinitelju. Sud zato ocjenjuje da je rok kušnje primjeren s obzirom na počinitelja i samo kazneno djelo

23. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu (neuvjetovani dio) uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode 30. listopada 2025. pa nadalje.

24. Slijedom rezultata psihijatrijskog vještačenja okrivljenika izloženih pod toč. 11.- 11.2. obrazloženja, okrivljeniku su na temelju članka 68. i 69. KZ/11 izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i obveznog psihijatrijskog liječenja, s tim da je u skladu sa člankom 58. stavkom 5. KZ/11 okrivljenik upozoren na mogućnost opoziva uvjetnog dijela kazne i određivanja izvršenja izrečene kazne ukoliko isti bez opravdanog razloga bude kršio obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama uz uvjetnu osudu.

25. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 odlučeno je od okrivljenika trajno oduzeti i vojnički nož koji mu je privremeno oduzet prema potvrdi Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s ispostavom Nin serijski broj [serijski broj] od 31. listopada 2025. koji će se po pravomoćnosti presude uništiti obzirom da se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje kaznenog djela.

26. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na članku 148. stavku 1. i 6. ZKP/08, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima sud može optuženika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, zbog lošeg imovinskog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

26.1. Uvažavajući navedenu odredbu i okolnost da okrivljenik ima mjesečna primanja

– plaću od 800,00 eura, da je lošeg imovnog stanja i bez imovine, da je trenutno u istražnom zatvoru, te da će se dogledno vrijeme nalaziti na izdržavanju kazne, sud je na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenika oslobodio svih troškova kojih ga po ZKP/08 može osloboditi i to troškova iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti jer je ocjena suda da bi plaćanjem ovih troškova bila dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija.

27. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 25. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Nataša Đaković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KO-DO-811/2025,

2. okrivljeni GP – putem Zatvora u Zadru,

3. branitelj okrivljenika Igor Rujak-Marčić, odvjetnik u Zadru,

4. u spis.

Nakon pravomoćnosti:

-žrtva ĆP,

- Policijska uprava zadarska, PP Zadar s ispistavom Nin, na broj: K-126/2025