Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-86/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Romca, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Višnje Strinić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene MLČ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja K-269/2024-8 od 9. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 25. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba optužene MLČ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku optužena MLČ proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190.stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te je na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj LLČ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru od 20. ožujka 2024. do 9. kolovoza 2024.
1.2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženoj MLČ je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se provesti u zatvorenoj ustanovi, a može trajati do prestanka razloga zbog kojih se izrečena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.3. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženice se oduzimaju droga i predmeti i to tri PVC vrećice i jedna kartonska kutija ispunjena smolom konoplje koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola (THC), pojedinačnih neto masa materije m1=95,90 g, m2=49,71 g, m3=17,58 g i m4=36,97 g (ukupne mase materije 200,16 g) te četiri PVC smotuljka ispunjena drogom amfetamin, „speed“, pojedinačnih masa materije nakon sušenja m1=64,75 g, m2=57,08 g m3=65,58 g i m4=30,68 g (ukupne mase materije nakon sušenja 218,09 g), digitalna kuhinjska vaga mjernog raspona 1 g-5 g s tragom amfetamina i digitalna vaga bez oznake mjernog raspona s tragovima amfetamina i tetrahidrokanabinola (THC), što je sve privremeno oduzeto uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta brojeva 01347756, 01347757, 01347759 i 01347760 od 20. ožujka 2024. izdane od strane Službe kriminalističke policije Policijske uprave šibensko-kninske, a koji će se uništiti po pravomoćnosti presude.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi članka145. stavka 2. točaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženica je djelomično oslobođena naknade troškova kaznenog postupka na način da nije dužna snositi troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, dok se obvezuje na ime paušala platiti 100,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena MLČ, po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da joj se izreče uvjetna osuda, a sukladno tome i sigurnosna mjera „liječenja kroz redoviti zdravstveni sustav“.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku u kojem se podupiru zaključci u prvostupanjskoj presudi te se predlaže žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu.
4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08-25), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Žalba optužene MLČ nije osnovana.
6. Budući da se optuženica žali samo zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, prije ocjene njezinih žalbenih navoda, ovaj sud je bio dužan ispitati pobijanu presudu u povodu te žalbe, a po službenoj dužnosti u suglasju s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08-26), te je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio nijednu povredu zakona koja je propisana citiranim odredbama.
7. U žalbi optuženica ističe kako je prvostupanjski sud precijenio otegotne, a podcijenio olakotne okolnosti i da izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci nije primjerena svim okolnostima inkriminiranog slučaja. U tom pravcu navodi kako je već u početku postupka priznala počinjenje kaznenog djela, izrazila iskreno kajanje, obećala da više neće činiti kaznena djela čime je omogućila brzo i učinkovito okončanje kaznenog postupka. Nadalje u žalbi optuženice se navodi kako bi bez njezinog priznanja počinjenog kaznenog djela bilo upitno pouzdano utvrđenje odlučnih činjenica kako je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na nju djelovalo korektivno i da skrbi o bolesnoj majci i očuhu. Upravo te okolnosti opravdavaju izricanje blaže kaznene sankcije, odnosno uvjetne osude. U odnosu na sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti u žalbi se ističe da bi se njezino liječenje moglo provoditi i izvan zatvorskog sustava.
7.1. Međutim, suprotno istaknutim žalbenim navodima, ovaj sud je zaključio kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11, od značaja za odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako su optuženici sasvim ispravno i na odgovarajući način, kao olakotne okolnosti, cijenjene priznanje počinjenog kaznenog djela te činjenica da je u vrijeme počinjenja djela bila smanjeno ubrojiva. Jednako tako prvostupanjski sud je na odgovarajući način cijenio joj, kao otegotne okolnosti, to što je optuženica prema vlastitom kazivanju osuđivana za isto kazneno djelo u Saveznoj Republici Njemačkoj, količinu pronađene droge od 200,16 grama smole konoplje te 218,09 grama amfetamina, zbog čega se ne radi o beznačajnoj količini droge niti o situaciji koja bi opravdavala zaključak o neznatnoj društvenoj opasnosti njezinog postupanja. Okolnosti što je optuženica izrazila kajanje zbog počinjenog djela, dala obećanje da više neće činiti kaznena djela, da skrbi o majci i očuhu, nisu takvog značaja da bi dovele do blažeg kažnjavanja . Pri tome valja imati na umu da je za terećeno kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina pa se izrečena kazna nalazi tek neznatno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, slijedom čega se ne može prihvatiti žalbena tvrdnja da je riječ o prestrogoj kazni.
7.2. Po ocjeni ovog suda, kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci na koju je optuženica osuđena pobijanom presudom primjerena je svim okolnostima i stupnju ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, stupnju krivnje optuženice, a imajući u vidu vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, raniju osuđivanost optuženice te činjenicu da se radi o povratnici u činjenju istovrsnih kaznenih djela, nisu ostvareni razlozi za izricanje uvjetne osude, kako se to žalbom predlaže. Naime, prema ocjeni ovog suda, svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ne bi se mogla ostvariti upozorenjem uz prijetnju kaznom, već je za ostvarenje svrhe specijalne i generalne prevencije nužno izvršenje izrečene kazne zatvora.
8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se pobija odluka o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti. Prvostupanjski sud tu je odluku pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Ante Bilića, iz kojeg proizlazi potreba liječenja optuženice od ovisnosti. Žaliteljica ne iznosi niti jedan konkretan argument ili prigovor koji bi doveo u sumnju pravilnost tog nalaza i mišljenja, pa je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11.
9. Budući da navodima žalbe optuženica nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo tu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08-26.
Split, 25. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Romac
