Poslovni broj Povrv-435/2025-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Županijske lučke uprave Krk, čiji OIB glasi 89919564697, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Fanuku, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika PS, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 25. lipnja 2026., javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je 21. prosinca 2020. godine, pod poslovnim brojem OVRV-5820/2020-3, donio javni bilježnik Velibor Panjković iz Rijeke, a na temelju kojega je tuženiku PS naloženo da, u roku od 8 dana, tužitelju čiji je naziv Županijska lučka uprava Krk isplati iznos od 2.150,11 eura (slovima: dvije tisuće sto pedeset eura i jedanaest centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 02. prosinca 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine teku po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. l ipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku PS da tužitelju čiji je naziv Županijska lučka uprava Krk naknadi troškove postupka, u iznosu od 1.500,00 eura (slovima: tisuću petsto eura), u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 3.750,00 eura, zahtjev tužitelja čiji je naziv Županijska lučka uprava Krk za naknadu troškova postupka odbija se.

IV. Odbija se zahtjev tuženika PS za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 3.906,25 eura.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, od 14. srpnja 2022. godine, potraživana je od tuženika PS (u daljnjem tekstu: tuženik) isplata iznosa od 16.200,00 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama te s troškovima ovršnog postupka.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je 21. prosinca 2020. godine, pod poslovnim brojem OVRV-5820/2020-3, donio javni bilježnik Velibor Panjković iz Rijeke, naloženo je tuženiku da namiri utuženu tražbinu tužitelja čiji je naziv Županijska lučka uprava Krk (u daljnjem tekstu: tužitelj), s odmjerenim troškovima postupka.

3. U pravodobno izjavljenom prigovoru osporena je utužena novčana tražbina, uz tvrdnju da tijekom 2017. godine tuženik sa svojom brodicom niti jedan dan nije proveo u lučici u Omišlju.

4. Rješenjem ovoga suda, poslovnog broja Povrv-587/2021-2, od 11. svibnja 2021. godine, stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi imenovanog javnog bilježnika, od 21. prosinca 2020. godine, u dijelu u kojem je određena ovrha ukinute provedene ovršne radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je ustrajao kod tužbe, a tuženik kod navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

6. Pritom je tuženikovu obvezu u odnosu na koju je zatražio ispunjenje u ovom sporu tužitelj detaljnije pojasnio kroz sadržaj podneska koji je sudu dostavio 11. lipnja 2021. godine, ističući da takva obveza počiva na odredbi čl. 62. st. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 56/16 i 98/19; u daljnjem tekstu ZPD) i da se odnosi na plovilo tuženika, oznake OM 800, i to za pristojbu za vez za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2017. godine.

7. Naprotiv, suprotstavljajući se utuženoj obvezi, tuženik je u podnesku od 07. srpnja 2021. godine naveo da između njega i tužitelja nije sklopljen ugovor o korištenju veza, ponavljajući da njegov brod oznake OM 800 tijekom 2017. godine nije proveo niti jedan jedini dan na lučkom vezu u lučici u Omišlju. Smatrao je da zbog svega toga ne postoji niti njegova obveza da tužitelju podmiri konkretnu tražbinu.

8. U dokaznom postupku sud je obavio uvid u isprave priložene spisu.

9. Na ovom je mjestu važno istaknuti da je sud prvog stupnja o sadržaju postavljenog tužbenog zahtjeva već odlučivao u konkretnoj parnici, i to donošenjem presude Povrv-587/2021-12 od 15. prosinca 2022., ali da je ta prvostupanjska presuda ukinuta rješenjem koje je Županijski sud u Šibeniku donio 23. rujna 2025., pod poslovnim brojem Gž-157/2023-3. Pritom je imenovani drugostupanjski sud upozorio ovaj prvostupanjski sud da je dužan izvesti dokaze personalne naravi, koje su stranke predložile.

10. Budući da je, po odredbi čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), prvostupanjski sud dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju, u postupku u ponovnom suđenju sud prvog stupnja izveo je dokaz saslušanjem svjedoka US, SS i AS te dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu stranke.

11. Iako je tužitelj tijekom spora predlagao i izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka HS, od ovog je dokaza izrijekom odustao na ročištu od 17. studenog 2022. godine (za koje je naznačeno da je održano 21. listopada 2022. godine, što predstavlja očiglednu omašku u pisanju).

12. Uz izvedene dokaze i onaj od čijeg je provođenja tužitelj odustao, niti jedna od stranaka nije predlagala provođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti u skladu s načelima iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2., u svezi s čl. 292. st. 7. ZPP-a.

13. Tek uzgredno je, pritom, za primijetiti da u ovoj pravnoj stvari u primjenu dolaze odredbe Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 24. srpnja 2019. godine (Narodne novine broj 70/19; u daljnjem tekstu ZID ZPP/19), i to na temelju regulacije iz odredbe čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a/19. Pozivom na njegovu odredbu čl. 121., taj je propis stupio na snagu 01. rujna 2019. godine, dok je, o čemu je prethodno već pisano, konkretan postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu od 14. srpnja 2020. godine. Stoga je logično zaključiti da upravo odredbe ZID ZPP-a/19 sud mora primijeniti prilikom odlučivanja u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga.

14. No, kako je tijekom tog postupka na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZPP/22), u čijim je odredbama čl. 107. predviđeno da se neke odredbe ZID ZPP-a/22 primjenjuju i na postupke pokrenute prije stupanja na snagu toga propisa, tako je prvostupanjski sud respektirao ovu okolnost.

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), ovaj sud i u postupku u ponovnom suđenju tužbeni zahtjev nalazi osnovanim.

16. Među strankama su sporne sve činjenice relevantne za presuđivanje, odnosno dvojbena je obveza tuženika da tužitelju podmiri utuženu novčanu tražbinu, kao i visina takve njegove obveze.

17. Prilikom razrješenja navedenog spornog pitanja sud se rukovodio činjenicama utvrđenima provedenim dokaznim postupkom, smatrajući da isprave u koje je obavio uvid, kao i iskazi saslušanih osoba – svjedoka i tuženika, predstavljaju valjanu podlogu za presuđivanje.

18. Isprave u koje je sud tijekom postupka obavio uvid u međusobnom su skladu pa djeluju uvjerljivo.

19. Što se, pak, tiče dokaza personalne naravi; iskaza svjedoka US, SS i AS, odnosno stranačkog iskaza tuženika, nužno je navesti da je proturječnosti u njihovim kazivanjima sud razriješio na temelju načela stranačke istine, proklamiranog u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, kao i na osnovi pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a.

20. Zahtijevajući od tuženika isplatu utuženog iznosa, tužitelj je pošao od toga da je tijekom lipnja, srpnja, kolovoza i rujna 2017. godine plovilo u vlasništvu tuženika, oznake OM 800 i duljine 9,6 metara, bilo na vezu u luci Pesja u Omišlju pa da, posljedično, tuženik tužitelju duguje pristojbu za vez za navedeno plovilo. Tvrdio je da je visina pristojbe određena na temelju Lučke tarife Županijske lučke uprave Krk od 18. svibnja 2016. i da za 120 dana, u okviru kojih je plovilo u vlasništvu tuženika bilo na lučkom vezu, pristojba za vez iznosi ukupno 16.200,00 HRK.

21. U kontekstu tužbenog zahtjeva koji je tužitelj izrazio u kunama i koji tijekom postupka nije mijenjao, za pojasniti je da je u čl. 48. st. 1., 2. i 6. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22 – Ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon) te u čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22) predviđeno da se u razdoblju od 05. rujna 2022. godine u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. godine u 24:00 sati u sudskim odlukama dvojno iskazuje iznos novčane obveze, i to uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro te u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 14. citiranog Zakona.

22. Budući da se presuda u ponovnom suđenju donosi nakon 01. siječnja 2024., utemeljeno je zaključiti da u toj presudi sud više nije dužan dvojno iskazati novčanu obvezu, nego da ju je u obvezi izraziti samo u onoj valuti koja je aktualna u Republici Hrvatskoj, dakle u eurima. Stoga je prvostupanjski sud utuženi iznos od 16.200,00 HRK preračunao u eure, i to uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro te u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 14. Zakona. To je onda značilo da visinu tužbenog zahtjeva predstavlja iznos od 2.150,11 eura (s pripadajućim kamatama).

23. Osporavajući obvezu plaćanja utužene novčane tražbine tuženik je upirao na to da tijekom 2017. godine nije koristio vez u lučici Omišalj za plovni objekt duljine 9,6 metara.

24. Da bi utvrdio koja je od stranaka u pravu; tužitelj koji je ukazivao na to da je plovilo tuženika tijekom 2017. bilo na vezu u luci Pesja u Omišlju ili tuženik koji je upućivao na oprečnu okolnost, sud je u postupku u ponovnom suđenju proveo dokaz saslušanjem svjedoka US (list 82. sudskog spisa), svjedoka AS (list 83. sudskog spisa), svjedoka SS (list 91. sudskog spisa) i tuženika u svojstvu stranke (list 92. sudskog spisa).

25. Iz iskaza svjedoka US proizlazi da je tijekom 2017. kod tužitelja bio zaposlen kao lučki redar, da poznaje tuženika i da zna da je u luci u Omišlju imao na vezu dvije barke, s tim da mu je upravo tuženik rekao da s tim barkama odlazi iz luke u Omišlju pa mu je on predložio da takvu okolnost prijavi u [adresa]. Nije se mogao sjetiti kada je tuženik točno s predmetnim plovilom napustio luku u Omišlju, ističući da to može pitati tuženika s kojim je u prijateljskim odnosima i za kojega je izradio brod. Naveo je da o tome koja se plovila nalaze na vezovima tužitelj vodi pisanu evidenciju i uputio na to da je tuženik u luci u Omišlju imao stalni vez pa da zato nije plaćao nautički vez po danu.

26. Iz iskaza svjedoka ŠS slijedi da je 2017. kod tužitelja bio zaposlen kao stručni suradnik za upravljanje vezovima, s tim da je prethodni koncesionar u odnosu na vezove u luci Omišalj bilo društvo Pesja Nautika koje je tužitelju dostavilo popis iz kojega je proizlazilo da je na vezu D 11 u luci Omišalj plovilo OM 800, u vlasništvu tuženika. Ustvrdio je da je 2017. tužitelj prvi put ispostavljao račune za korištenje nautičkog veza u luci Omišalj, da se tuženik te godine nalazio na spomenutom popisu, koji je tužitelju dostavio US, da je tuženiku zbog toga i ispostavljen račun za korištenje veza u luci Omišalj te da tuženik nikada nije odjavio korištenje veza.

27. Iz iskaza svjedoka SS razvidno je da je tijekom 2017. bio zaposlen kod tužitelja, da svoj posao obavlja u uredu i da popis o tome koja su plovila na vezu dobije od lučkog redara pa je tako i za predmetno plovilo u vlasništvu tuženika dobio obavijest da se tijekom 2017. to plovilo nalazilo na vezu u luci u Omišlju nakon čega je, na temelju takvih podataka, tuženiku ispostavljen račun. Uputio je na to da bi, čak i da je tuženik vezano uz predmetnu problematiku dostavio neku pisanu ispravu, on takvu ispravu proslijedio svom kolegi AS koji je, zapravo, i zadužen za vezove u luci u Omišlju.

28. Saslušan u svojstvu stranke tuženik je tvrdio da je svoju brodicu OM 800, duljine 9,6 metara, držao na vezu u luci u Omišlju, ali da je to bilo do kraja 2016. godine pa kada je 2017. počeo dobivati račune za tu brodicu, da se žalio jer je te godine predmetnu brodicu podigao iz mora i stavio ju u svoje dvorište u [adresa], a o tome posjeduje fotografije na kojima se, međutim, ne vidi datum. Osporio je da posjeduje pisani trag o podizanju brodice iz mora i o njezinom smještaju u svoje dvorište, naglašavajući da su u luci u Omišlju svi znali da je to učinio.

29. Kada se netom iznijeti iskazi imenovanih svjedoka i tuženika cijene svaki zasebno i svi zajedno, dakle onako kako to nalaže regulacija iz odredbe čl. 8. ZPP-a, tada je vidljivo da tuženik tvrdi da tijekom 2017. godine predmetnu brodicu nije držao na vezu u luci u Omišlju, već u svojem dvorištu, da svjedok US ne zna kada je tuženik točno s predmetnim plovilom napustio luku u Omišlju, ali da mu je tuženik rekao da sa svojim barkama odlazi iz luke u Omišlju pa mu je on savjetovao da takvu okolnost prijavi u [adresa] te da svjedoci DS i SS tvrde da je postojao popis iz kojega je proizlazilo da je na vezu D 11 u luci Omišalj tijekom 2017. godine bilo plovilo OM 800, u vlasništvu tuženika.

30. Iz spomenutih dokaza jasno je, zapravo, da je jedini koji upire na to da plovilo OM 800, u vlasništvu tuženika, tijekom 2017. godine nije bilo na vezu u luci u Omišlju upravo tuženik, dok svjedoci DS i SS tvrde potpuno oprečno, a svjedok US se te okolnosti ne sjeća i svoje spoznaje crpi iz onoga što mu je predočio tuženik.

31. Teret dokaza o tome da je tijekom 2017. plovilo OM 800, u vlasništvu tuženika, bilo na lučkom vezu u luci u Omišlju bio je na tužitelju.

32. S druge strane, iako tuženik nije bio u obvezi dokazivati da plovilo u njegovom vlasništvu tijekom 2017. nije bilo na lučkom vezu u luci u Omišlju, jer bi se radilo o dokazivanju negativne okolnosti, ujedno je tuženik bio u obvezi dokazati da je s plovilom OM 800 napustio vez u luci u Omišlju, da je tu brodicu podigao iz mora i da ju je smjestio u svoje dvorište u [adresa].

33. Tužitelj je ono u pogledu čega je teret dokaza bio pridržan za njega dokazao, i to dokazima materijalnog karaktera (ispravama) te dokazima personalne naravi (iskazima svjedoka ŠS i SS), dakle dokazao je da je tijekom 2017. plovilo OM 800, u vlasništvu tuženika, bilo na lučkom vezu u luci u Omišlju.

34. Naprotiv, tuženik nije dokazao da je 2017. godine plovilo OM 800 podigao iz mora i smjestio ga u svoje dvorište u [adresa]. O tome kazuje isključivo njegov vlastiti stranački iskaz koji se, kao takav, ukazuje izoliranim dokazom, a time ga niti ovaj sud nije u mogućnosti prihvatiti jer nije potkrijepljen niti jednim drugim dokazom – niti materijalnim (ispravom) niti personalnim (svjedocima).

35. Mišljenje je suda prvog stupnja da je tuženik mogao dokazati da je plovilo OM 800 tijekom 2017. podigao iz mora i smjestio ga u svoje dvorište u [adresa]. Radi se, naime, o prilično dugom plovilu (među strankama je nesporno da je dugo 9,6 metara), a manipulacija tim plovilom, koja podrazumijeva podizanje plovila iz mora i prijevoz plovila iz luke u Omišlju do dvorišta tuženika u [adresa], sigurno nije nešto svakodnevno i uobičajeno pa je za vjerovati da bi se ljudi sjećali da je do takve manipulacije plovilom došlo. No, na te okolnosti tuženik dokaze nije predložio.

36. Iako nije krucijalno, nije nevažno navesti da Lučke tarife Županijske lučke uprave Krk, koje je tužitelj predočio sudu uz podnesak od 11. lipnja 2021., kao posebnu lučku uslugu za koju se plaća naknada predviđaju dizanje i spuštanje u more brodice lučkom dizalicom ili autodizalicom (čl. 18., Tablica 3.; list 27. sudskog spisa) pa bi, da je za svoju brodicu, oznake OM 800, koristio takvu uslugu, tuženik to bio u mogućnosti dokazati dostavom dokaza o plaćanju naknade za tu uslugu. Ovo posebno jer je lučki redar korisniku dužan (i) za takvu naknadu ispostaviti račun.

37. Jednostavnim predočavanjem sudu računa za uslugu podizanja iz mora predmetne brodice dizalicom ili autodizalicom tuženik je mogao bez problema dokazati da je ovu uslugu koristio (ako je na taj način predmetno plovilo bilo kada, pa i tijekom 2017. godine, kako to tvrdi, podigao iz mora).

38. Ako je, pak, plovilo na kakav drugi način, potpuno različit od korištenja usluge tužitelja, tuženik podigao iz mora, i to je mogao dokazati; bilo kroz saslušanje kakve osobe koja je u tome sudjelovala, bilo kroz predočavanje kakve isprave o ovoj aktivnosti.

39. Ništa od navedenog tuženik nije niti dokazao niti pokušao dokazati.

40. Zbog svega navedenog, zaključak je suda prvog stupnja da je tužitelj s visokim stupnjem vjerojatnosti dokazao da se plovilo OM 800, u vlasništvu tuženika, tijekom 2017. nalazilo na vezu u luci u Omišlju.

42. Ono za što se sam zalagao, a što se ticalo toga da je tijekom 2017. svoje plovilo podigao iz mora i smjestio ga u dvorište u [adresa] tuženik nije dokazao niti s najnižim stupnjem izvjesnosti pa i to, posredno, upućuje na spoznaju da je to plovilo tada bilo na vezu u luci u Omišlju.

43. Sud prvog stupnja imao je u vidu isprave koje mu je tuženik podastro uz podnesak od 07. srpnja 2021. (žalbu od 12. siječnja 2018. te korespondenciju e-poštom), međutim niti takvim dokazima tuženik nije uspio dokazati ono za što se zalagao, a što je vezano uz to da je tijekom 2017. plovilo OM 800 podigao iz mora i smjestio u svom dvorištu u [adresa]. I žalba i korespondencija iz e -pošte ne sadrže niti jedan dokaz koji bi upućivao na utemeljenost takvog zalaganja tuženika.

44. Stoga sud prvog stupnja nalazi da je tuženik u obvezi podmiriti tužitelju tražbinu za korištenje veza D 11 u luci Omišalj tijekom 2017. godine za plovilo OM 800, u vlasništvu tuženika.

45. Pri tome posebno treba naglasiti da, po odredbi čl. 21. st. 1. Lučke tarife Županijske lučke uprave Krk, koju je tužitelj priložio podnesku dostavljenom sudu 11. lipnja 2021. godine (s listova 21. do 32. sudskog spisa), lučke pristojbe naplaćuju lučki redari koji korisniku luke ispostavljaju račun, da iz odredbe čl. 62. st. 2. ZPD-a proizlazi da lučke pristojbe čine i pristojbe za vez, da je na ime tuženika tužitelj izdao račun za korištenje nautičkog veza broj D 11 u luci Omišalj za 2017. godinu za plovni objekt OM 800, duljine 9,6 metara, te da tuženik ni na koji način nije doveo u dvojbu da je baš on vlasnik tog plovnog objekta.

46. Ponavlja se da je citirani račun izdan u potpunosti u skladu s pravilom iz odredbe čl. 21. st. 1. Lučke tarife Županijske lučke uprave Krk. Taj račun, osim toga, predstavlja javnu ispravu glede koje vrijedi presumpcija istinitosti (čl. 230. st. 1. ZPP-a).

47. Dakle, sumarno, tužitelj je predočavanjem sudu odgovarajućih isprava

- računa 1271/2017/102 od 16. studenog 2017. godine, koji je izdan u potpunosti u skladu s pravilom iz odredbe čl. 21. st. 1. Lučke tarife Županijske lučke uprave Krk i koji, pored toga, predstavlja javnu ispravu glede koje vrijedi presumpcija istinitosti u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a, te Lučke tarife Županijske lučke uprave Krk, kao i kroz saslušanje svjedoka ŠS i SS dokazao da mu tuženik duguje pristojbu za vez za plovni objekt koji je u vlasništvu tuženika (oznake OM 800, duljine 9,6 metara), a kako tuženik ni na koji način nije dokazao da je takvu svoju novčanu obvezu u odnosu na tužitelja ispunio, tako ga je ovom presudom valjalo obvezati na postupanje u tom pravcu i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

48. Tek uzgredno je potrebno naglasiti da, u situaciji u kojoj sud donese odluku o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukine provedene ovršne radnje i odredi da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a kada se u postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga primjenjuju odredbe ZPP-a koje reguliraju izdavanje platnog naloga, tada je, na temelju pravila iz odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u odluci o glavnoj stvari sud dužan odlučiti održava li se platni nalog na snazi u cijelosti ili djelomično, odnosno ukida li se platni nalog pa je zato sud upravo takvu odluku i donio u t. I. dispozitiva presude.

49. Sudu prvog stupnja nije promaklo da je tuženik tijekom postupka (u podnesku dostavljenom sudu 07. srpnja 2021. godine) upirao na to da s tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o korištenju veza pa da zato nije niti dužan plaćati pristojbu za vez, s tim da u odnosu na takvu njegovu tvrdnju treba odgovoriti da niti odredbama ZPD-a, niti odredbama Lučke tarife Županijske lučke uprave Krk, niti odredbama bilo kojeg drugog propisa koji tangira materiju naplate lučkih tarifa (lučkih pristojbi i lučkih naknada; čl. 62. st. 1. ZPD-a), primjerice odredbama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19), nije predviđeno da se između korisnika lučkog veza i lučke uprave o korištenju veza sklapa bilo kakav pravni posao (ugovor). Upravo suprotno, iz odredaba svih navedenih propisa slijedi da lučka pristojba podrazumijeva tarifu koja se plaća po samom zakonu (po čl. 62. st. 2. t. 3. i st. 5. ZPD-a), a da je uvjet za plaćanje te pristojbe korištenje veza od strane plovnog objekta.

50. Da je plovni objekt u vlasništvu tuženika koristio vez jasno i nedvosmisleno slijedi iz računa 1271/2017/102 od 16. studenog 2017. godine te iz svjedočenja AS i SS. Dapače, u citiranom računu vidi se i koji je točno vez taj plovni objekt koristio. Radi se, naime, o vezu D 11 u luci Omišalj (Pesja).

51. Kada se referirao na visinu utužene tražbine, tada je u podnesku od 11. lipnja 2021. tužitelj pojasnio da je utemeljena na čl. 11. Lučkih tarifa

1 0

Županijske lučke uprave Krk. Tu je P uz isti podnesak predočio sudu (list 21. do 32. sudskog spisa).

52. Iz čl. 11. Lučkih tarifa slijedi da je visina pristojbe za vez ovisna o duljini brodice i da se plaća po nedjeljivom dužnom metru, pri čemu za jahte i brodice duljine od 7 m do 11,99 m iznosi 20,00 HRK po dužnom metru brodice.

53. Budući da je između stranaka nesporno da brodica OM 800, u vlasništvu tuženika, ima duljinu od 9,6 metara, a da se za (jedan) dužni metar brodice plaća pristojba od 20,00 HRK, to znači da se za čitavu predmetnu brodicu plaća pristojba od 192,00 HRK po danu.

54. Tužitelj je pristojbu tražio za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2017., ističući da je taj period odgovarajući broju od ukupno 120 dana.

55. Kada se 120 dana pomnoži s cijenom po jednom danu (od 192,00 HRK), tada se dobije iznos od 23.040,00 HRK, dakle iznos veći od onog za koji tužitelj u ovom sporu tereti tuženika.

56. Zato je, uz primjenu pravila iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP -a, o visini tužbenog zahtjeva odlučeno u okviru granica istaknutog tužbenog zahtjeva.

57. Ponavlja se da je, zbog činjenice da su nakon 01. siječnja 2024. aktualna valuta u Republici Hrvatskoj euri, tražbina tužitelja izražena upravo u toj valuti.

58. Tijek zakonskih zateznih kamata tuženik niti nije posebno osporio, s tim da su, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), na dosuđeni iznos glavnice tužitelju priznate i zatezne kamate jer je tuženik, očito, zakasnio s ispunjenjem dužne obveze prema tužitelju pa mu, pored glavnice, duguje i zakonske zatezne kamate.

59. Dan dospijeća vidljiv je iz višekratno citiranog računa 1271/2017/102 od 16. studenog 2017. godine, taj je dan padao na 01. prosinac 2017. godine pa je već prvog narednog dana, dakle 02. prosinca 2017. godine tuženik spram tužitelja pao u zakašnjenje s podmirivanjem obveze iz tog računa i zato upravo od toga dana (počevši od 02. prosinca 2017. godine) tužitelju duguje moratorne kamate.

60. Osim toga, iz čl. 21. st. 4. Lučkih tarifa Županijske lučke uprave Krk razabire se da pristojba dospijeva na naplatu odmah po ispostavljenom računu. Tuženik tijekom postupka niti u jednom trenutku nije osporavao da mu je utuženi račun ispostavljen pa i to upućuje na zaključak da je tužitelju u obvezi platiti zatezne kamate.

1 1

61. U odnosu na stopu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, za naglasiti je da je odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 17. srpnja 2015. godine (Narodne novine broj 78/15) izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, na način da se stopa zateznih kamata na odnose izvan odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zbog čega je o visini kamatne stope donesena odluka iz t. I. dispozitiva presude.

62. Stoga je sud respektirao ovu okolnost, s tim da je odluku o visini kamatne stope donio kako na temelju izvorne odredbe čl. 29. st. 2. ZOO -a, tako i prema izmjenama iste odredbe iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 17. srpnja 2015. godine (iz Narodnih novina broj 78/15), odnosno iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).

63. U sadržaj t. I. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO -a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. srpnja 2026. godine, i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.

64. Odluka o naknadi troškova postupka iz t. II. dispozitiva presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

65. Tuženik je u cijelosti izgubio ovu parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi sve troškove izazvane vođenjem postupka koji su, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni radi vođenja parnice.

66. Troškovi tužitelja sastoje se od nagrade odvjetnika za sastavljanje prijedloga za ovrhu, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 11. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), za sastavljanje jednog obrazloženog podneska, od 11. lipnja 2021. godine, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife/23, te za zastupanje na četiri ročišta; od 17. studenog 2022. godine, od 22. siječnja 2026., od 13. ožujka 2026. i od 28. svibnja 2026., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi pa nagrada za svako od njih iznosi po 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife/23.

67. Na naznačene radnje tužitelju je dosuđen zatraženi trošak PDV -a, po stopi od 25%, u iznosu od 300,00 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife/23.

1 2

68. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetne presude, točnije 25. lipnja 2026. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

69. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, ne pripada mu niti pravo na naknadu troškova postupka na teret tužitelja, pa tako niti u zatraženoj visini od 3.906,25 eura, zbog čega je odlučeno kao u t. IV. izreke presude.

U Rijeci 25. lipnja 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).