REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj P-790/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužitelja 1. AH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. BH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] koje zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika BH. A; B. Miško Šoletić, koje zastupa privremeni zastupnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, u odsutnosti uredno pozvanog privremenog zastupnika tuženika, 25. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 20235 [adresa] vlasnik nekretnina uknjiženih u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kako slijedi: k. č. br: [katastarska čestica] VRT 147 m2, k. č. br: [katastarska čestica] VRT 676 m2, k.č.br: ZGR. 102 POJATA 47 m2, k.č.br: ZGR.103/1 STOJNA KUĆA 104 m2, k.č.br: ZGR.103/2 STOJNA KUĆA 61 m2, k.č.br: ZGR. 104 KULA 22 m2 u suvlasničkom omjeru od 83/144, a da je tužitelj BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnina uknjiženih u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kako slijedi: k. č. br: [katastarska čestica] VRT 147 m2, k. č. br: [katastarska čestica] VRT 676 m2, k.č.br: ZGR. 102 POJATA 47 m2, k.č.br:
ZGR.103/1 STOJNA KUĆA 104 m2, k.č.br: ZGR.103/2 STOJNA KUĆA 61 m2, k.č.br: ZGR. 104 KULA 22 m2 u suvlasničkom omjeru od 61/144.
II. Tuženici su dužni trpjeti da se Tužitelji temeljem ove presude upišu kao vlasnici cjeline prava vlasništva gore navedenih Nekretnina uz istovremeno brisanje tog prava sa imena Tuženika na način da AH postane suvlasnica Nekretnina u suvlasničkom omjeru od 83/144, a BH u suvlasničkom omjeru od 61/144.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su tužitelji upisani kao knjižni suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica] – vrt površine 147 m², k. č. br. [katastarska čestica] – vrt površine 676 m², k. č. br. zgr. [katastarska čestica] – pojata površine 47 m², k. č. br. zgr. [katastarska čestica] – stojna kuća površine 104 m², k. č. br. zgr. [katastarska čestica] – stojna kuća površine 61 m² te k. č. br. zgr. [katastarska čestica] – kula površine 22 m² (u daljnjem tekstu: nekretnine). Tužiteljica AH upisana je kao suvlasnica u omjeru od 72/144, a tužitelj BH u omjeru od 50/144, tako da zajedno imaju suvlasnički udio od 122/144. Dalje navodi da su tuženici također upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina, i to prvi tuženik u udjelu od 14/144, a drugi tuženik u udjelu od 8/144. Tužitelj ističe da su tužitelji i njihovi pravni prednici više od pedeset godina imali miran, nesmetan i samostalan posjed svih nekretnina te da je njihov posjed bio barem pošten. Navodi se da su nekretnine davno darovane od strane tuženika i njihovih prednika tužiteljima i njihovim prednicima, zbog čega prednici tužitelja nisu imali razloga sumnjati u svoje pravo na posjed. Tijekom cijelog tog razdoblja tužitelji su samostalno izvršavali faktičnu vlast nad nekretninama, obrađivali ih, njima gospodarili, održavali objekte, obavljali potrebne građevinske zahvate te podmirivali sve režijske, komunalne i druge troškove povezane s nekretninama. Tuženici se, prema navodima tužbe, nikada nisu protivili takvom posjedu niti su osporavali pravo tužitelja na samostalno vlasništvo cijelih nekretnina. Nadalje se navodi da zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno sa stvarnim stanjem jer su, uz tužitelje, kao suvlasnici još uvijek upisani i tuženici, premda oni, prema tvrdnjama tužitelja, nisu stvarni vlasnici nekretnina niti na njima polažu bilo kakva prava. Slijedom navedenoga, tužitelji predlažu da sud utvrdi da je AH vlasnica predmetnih nekretnina u suvlasničkom omjeru od 83/144, a BH u suvlasničkom omjeru od 61/144, te da naloži tuženicima da trpe upis navedenih suvlasničkih udjela u korist tužitelja uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika. Ujedno predlažu da se tuženike, ako ospore tužbeni zahtjev, obveže na naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama, pri čemu tužitelji navode da neće zahtijevati troškove postupka ako tuženici ne budu osporavali tužbu.
2. Kako je u postupku utvrđeno da su tuženici odsutni i nepoznata boravišta, to im je temeljem odredbe članka 84 stavka 1. točke 4. Zakon o parničnom postupku (""Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) rješenjem od 22. rujna 2025. postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika.
3. Privremeni zastupnik tuženika nije podnio odgovor na tužbu.
4. U postupku su pročitani zk. izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], računi (list 45-56 spisa), saslušani su svjedoci ĆH, NH, ŠH, (list 57- 59 spisa), tužitelj BH (list 59 spisa).
5. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata provedenog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Pregledom zk. izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako su tužitelji i tuženici upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina.
7. Sud je iskaze saslušanih svjedoka ŽH i NH te iskaz tužitelja MH, a u bitnom i iskaz svjedokinje ŠH, ocijenio vjerodostojnima, budući da su isti međusobno suglasni, logični i životno uvjerljivi te se nadopunjuju u pogledu odlučnih činjenica.
7.1. Naime, svi saslušani svjedoci suglasno iskazuju da predmetne nekretnine već više desetljeća, najmanje četrdeset godina, a prema pojedinim iskazima i dulje, neprekidno i samostalno koriste pravni prednici tužitelja, a potom i sami tužitelji. Jednako tako, svi iskazi podudaraju se u dijelu da su nekretnine faktično podijeljene na dva dijela, pri čemu je jedan dio koristio otac tužitelja PH, a danas sam tužitelj BH, dok drugi dio koristi tužiteljica AH. Nadalje, svi iskazi suglasni su i u pogledu činjenice da za cijelo vrijeme njihovog saznanja nije bilo nikakvog spora glede predmetnih nekretnina, da nitko drugi nije vršio posjed na istima niti polagao prava na njima te da se osobe tuženika nikada nisu pojavljivale na predmetnim nekretninama.
7.2. Sud posebno cijeni iskaze svjedoka ŽH i NH kao nepristranih osoba koje nisu u srodstvu sa strankama. Svjedok ĆH, koji cijeli život živi na [adresa] te je kao poštar tijekom četrdeset godina nosio poštu ocu tužitelja, a potom i samom tužitelju, neposrednim opažanjem potvrđuje dugogodišnje korištenje nekretnina od strane tužitelja i njihovih prednika. Svjedok NH također iz vlastitih opažanja potvrđuje da predmetne nekretnine u istom režimu posjeda postoje najmanje četrdeset godina te da mu nije poznato da bi ih koristio itko drugi. Iskaz svjedokinje ŠH, premda se radi o kćeri tužiteljice, u bitnom je podudaran s iskazima navedenih nesrodnih svjedoka te ga sud prihvaća kao vjerodostojan, osobito imajući u vidu da se radi o činjenicama koje su joj neposredno poznate od djetinjstva. Iskaz tužitelja MH također je u potpunosti suglasan s iskazima saslušanih svjedoka.
8. Na temelju tako provedenih dokaza sud utvrđuje da su pravni prednici tužitelja, a potom i sami tužitelji, kroz dugotrajno vremensko razdoblje neprekidno, mirno i samostalno izvršavali faktičnu vlast na predmetnim nekretninama, smatrajući ih svojim vlasništvom, pri čemu ih nitko nije ometao u posjedu niti je tijekom tog razdoblja itko drugi iskazivao vlasničke ovlasti ili polagao prava na predmetnim nekretninama. Sud stoga zaključuje da su tužitelji dokazali postojanje dugotrajnog, mirnog i poštenog posjeda predmetnih nekretnina, zasigurno dulje od 40 godina.
9. Slijedom navedenog zaključak je suda da su tužitelji stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću temeljem odredbi članka 159. stavka 1. i 3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZV) u svezi s člankom 160. ZV-a pa je odlučeno kao u izreci.
U Dubrovniku 25. lipnja 2026.
Sutkinja
Marijana Capurso Kulišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
