REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-2215/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja Transcom WorldWide d.o.o., Osijek, Vukovarska cesta 31, OIB: 74033467966, zastupanog po punomoćniku Mladenu Juriću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatski sindikat telekomunikacija, Zagreb, Park Stara Trešnjevka 2, OIB: 25994194051, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kelemenu, odvjetniku u Zagrebu, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nadomješta se suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu radniku DT uskratio dati tuženik Dopisom od 14. studenog 2025.

II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 651,55 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 79,63 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je radnik DT sindikalni povjerenik kojeg je imenovao tuženik. Navedeni radnik više puta je usmeno upozoravan od voditelja na niz prekršaja pri odradi posla, za nedisciplinu i neprofesionalizam, te je i dva puta pisano upozoren. Dana 10. studenog 2025. sukladno čl. 188. Zakona o radu uputio je tuženiku suglasnost za otkazivanje ugovora o radu zbog težih povreda radne obveze te je dana 17. studenog 2025. zaprimio Dopis tuženika od 14. studenog 2025. kojim mu je isti uskratio suglasnost na odluku o otkazu radniku DT Tuženik je uskratu obrazložio na način da niti jedno ponašanje radnika DT ne predstavlja težu povredu obveza iz radnog odnosa te da svi slučajevi zajedno ne predstavljaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Razlozi koje tuženik navodi nisu osnovani. Stoga, predlaže sudu nadomjestiti suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu radniku DT uskratio tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U konkretnom slučaju, riječ je o zlouporabi prava na davanje otkaza ugovora o radu sindikalnom povjereniku zbog obavljanja sindikalne djelatnosti, zbog čega je uskraćena suglasnost na otkaz. Niti jedno ponašanje sindikalnog povjerenika DT ne predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu. Za većinu opisanog ponašanja radnika u razdoblju od 2021. do 2025. godine tužitelj radniku nije uputio pisano upozorenje u skladu sa odredbom čl. 119. Zakona o radu. Povrede koje su radniku DT stavljene na teret nisu razlog za namjeru okončanja radnog odnosa, odnosno ne postoji „osnovana sumnja“ da su takve povrede učinjene. Također, tužitelj je prije traženja suglasnosti trebao dostaviti obranu radnika, a što nije učinio. Stoga je prilično očito da je uzrok otkazivanju ugovora o radu sindikalna aktivnost radnika DT. Naime, navedeni radnik je u svojstvu sindikalnog povjerenika uočio čitav niz kršenja prava radnika kod tužitelja o čemu je tuženik u razdoblju od 2021. godine pa do danas više od deset puta obavijestio Državni inspektorat – Inspekciju rada, koja je pak utvrdila postojanje težih i najtežih prekršaja poslodavca te izrekla odgovarajuće kazne, ili pokrenula prekršajne postupke. Tužitelj dugi niz godina poduzima sve da spriječi djelovanje sindikata, uključujući i zabranu prisustvovanja tuženika sjednicama radničkog vijeća kršeći time čl. 152.,153. i 154. Zakona o radu. Tužitelj odbija ne samo suradnju nego bilo kakav kontakt s tuženikom, a opetovane pozive na kolektivno pregovaranje jednostavno ignorira. Tužitelj je u zahtjevu za suglasnost za otkaz sindikalnom povjereniku DT daleko preuveličao eventualne propuste u njegovom radu. Ovo osobito zato što tuženik ima saznanja od ostalih radnika da tužitelj za puno teže propuste, pa i prave povrede obveza iz radnog odnosa (npr. nedolazak na rad i po više dana zaredom) radnicima upućuje samo opomene, a izuzetno rijetko otkazuje ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu, Zahtjev za suglasnost za otkazivanje ugovora o radu sindikalnom povjereniku od 10. studenog 2025., Očitovanje tuženika od 14. studenog 2025., Dopis Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor inspekcije rada od 13. rujna 2024., Dopis Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor inspekcije rada od 22. svibnja 2023., Dopis Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor inspekcije rada od 11. listopada 2023., Dopis Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor inspekcije rada od 21. veljače 2023., Dopis Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor inspekcije rada od 10. kolovoza 2022., Dopis Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor inspekcije rada od 25. veljače 2022. te je saslušan svjedok DT.

4. Među strankama nije sporno:

- radnik DT je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. travnja 2010. kod tužitelja zaposlen na radnom mjestu agent u Službi za korisnike;

- radnik DT je sindikalni povjerenik kod tuženika kojeg je imenovao tuženik;

- tužitelj radniku DT namjerava ugovor o radu otkazati zbog skrivljenog ponašanja radnika;

- Zahtjevom od 10. studenog 2025. (list 8-9. spisa) tužitelj je zatražio suglasnost za otkazivanje ugovora o radu navedenom radniku;

- tuženik je predmetnu suglasnost uskratio Dopisom od 14. studenog 2025. koji je tužitelj zaprimio 17. studenog 2025. (list 10-12. spisa).

5. Kako je tuženik davanje suglasnosti uskratio Dopisom od 14. studenog 2025., koji je tužitelj zaprimio 17. studenog 2025., a tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio 28. studenog 2025., proizlazi da je tužitelj u zakonskom roku od 15 dana (čl. 188. st. 3. Zakona o radu) zatražio nadomještaj uskraćene suglasnosti.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja (poslodavca) da se presudom nadomjesti suglasnost tuženika (sindikata) za otkazivanje ugovora o radu radniku DT.

7. Sukladno čl. 188. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17., 98/19., 151/22. i 46/23 dalje u tekstu: ZR-a) sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu.

8. U sporu u kojem se zahtijeva nadomještaj suglasnosti na otkaz ugovora o radu potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazivati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza, upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu, te u konkretnom slučaju da razlog otkazivanju nije šikaniranje ili diskriminacija radnika zbog toga što je isti radnik sindikalni povjerenik.

9. Nije sporno da tužitelj radniku DT ugovor o radu namjerava otkazati otkazom zbog skrivljenog ponašanja radnika, a što sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a predstavlja dopušten razlog za otkaz.

10. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da radnik ne spada u kategoriju radnika kojima je sukladno čl. 34. st. 1. i čl. 38. ZR-a zabranjeno otkazati ugovor o radu.

11. Iz Zahtjeva za suglasnost za otkazivanje ugovora o radu sindikalnom povjereniku od 10. studenog 2025. proizlazi da radnik DT kao voditelj tima nije izvršio adekvatnu kontrolu agenata, dozvolio je unos nedozvoljene prodaje i lažno je potvrdio da je provjerio ispravnost unosa. Klijent je reagirao i zatražio je uklanjanje s projekta svih osoba koje sudjeluju u netransparentnim aktivnostima. Navedeni radnik imao je jasne upute (mailom, kao i usmeno na sastanku) što treba provjeriti i što se ne dozvoljava. Tuženik u Dopisu od 14. studenog 2025. ne osporava da je pogrešku prema klijentu napravila agentica za nadzor čijeg rada je radnik DT bio zadužen, niti osporava da je isti izvršio kontrolu njezinog rada. Navedeno, kao i prigovor klijenta do kojeg je došlo nakon davanja uputa agentici od strane navedenog radnika ukazuje na postojanje vjerojatnosti ostvarenja razloga za otkaz skrivljenim ponašanjem radniku DT. To posebno stoga što je tužitelj i ranije dva puta tijekom 2021. i 2022. radnika DT pisano upozorio na povrede radne obveze.

12. Navode tuženika, kao i iskaz svjedoka DT, koji se odnose na adekvatnost predmetne kontrole i danih uputa sud nije posebno cijenio. Navedene činjenice, naime, relevantne su i tiču se samog postupka utvrđivanja zakonitosti i dopuštenosti odluke o otkazu, a ne postupka nadomještaja suglasnosti. U suprotnom bi poslodavac i u postupku protiv predstavnika radnika, i u postupku protiv samog radnika, dakle, u dva odvojena postupka, morao dokazivati ostvarenje istih razloga za otkaz.

13. Svjedok DT iskazao je da je sindikalni povjerenik tuženika od 2019. s dva prekida po dva mjeseca kada je koristio roditeljski dopust. Član je Radničkog vijeća od listopada 2022. te je član Europskog radničkog vijeća od 2020. Temeljem njegovih odgovora tuženik je više od 10 puta o uočenim nepravilnostima obavještavao Državni inspektorat-Inspekciju rada koji je podizao optužne prijedloge. Te nepravilnosti su se prijavljivale od kraja 2021. pa do 2023. Sa svih strana je u firmi dobivao informacije da je on okarakteriziran kao osoba koja svojim postupcima šteti firmi. U njegovom odjelu je trenutno proces kolektivnog viška i taj će se odjel zatvoriti 30. lipnja 2026. Drugim radnicima u odjelu slijedi poslovno uvjetovani otkaz sa svim pravima. Drugi radnici iz njegovog odjela koji su imali veće propuste u radu od onih koji se njemu stavljaju na teret nisu sankcionirani kao on, već su dobili i bonuse. Jednom prilikom prije nego što je trebao biti saslušan kao svjedok u nekom postupku bio je pozvan od strane voditeljice tužitelja gospođe ŠT koja ga je pitala je li ih ta žena, misleći na gospođu D, želi uništiti i koja je svrha tih prijava koje pokreće sindikat. U određenom trenutku ga je i njegov voditelj odjela BT pitao da šta on misli sa tim sindikatom.

14. Iz iskaza svjedoka DT proizlazi da je temeljem njegovih odgovora tuženik u razdoblju od 2021. pa do 2023. više od deset puta o uočenim nepravilnostima kod tužitelja obavještavao Državni inspektorat – Inspekciju rada, koji je podizao optužne prijedloge protiv tužitelja. Iz navedenog, dakle, proizlazi da je radnik DT za vrijeme rada kod tužitelja uredno i nesmetano obavljao svoju sindikalnu aktivnost. Osim što tuženik nije ukazao niti na jednu radnju tužitelja koja bi radniku DT onemogućila, ili otežala rad kao sindikalnog povjerenika, nije logično da bi poslodavac koji se protivi sindikalnim aktivnostima svog radnika istom ugovor o radu otkazivao protekom dvije godine od tih istih aktivnosti, a kako je to tijekom postupka tvrdio tuženik.

15. Slijedom navedenog, razlog namjeravanoj odluci o otkazu nije šikaniranje radnika DT jer je isti sindikalni povjerenik.

16. U ovom postupku utvrđeno je da tužitelj radniku DT ugovor o radu namjerava otkazati iz razloga koji je ZR-om predviđen kao dopušten razlog za otkaz; da ne postoji apsolutna zabrana otkaza imenovanom radniku, da je tužitelj svojim navodima i predloženim dokazima ukazao na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za predmetni otkaz ugovora o radu, i da tuženik nije učinio vjerojatnim da je razlog otkazivanja činjenica što je radnik sindikalni povjerenik, slijedom čega su ispunjeni uvjeti za nadomještaj uskraćene suglasnosti.

17. Iz prethodno navedenog proizlazi da je temeljem odredbe čl. 188. st. 3. ZR-a tužbeni zahtjev osnovan, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08.

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

19. Tako su tužitelju priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/2. OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i poreza na dodanu vrijednost od 25% ukupno iznosi 625,00 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojati troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur, slijedom čega je valjalo usvojiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 651,55 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

20. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka nije osnovan, pa je isti odbijen u iznosu od 79,63 eur sa zatraženim kamatama, kao pod točkom III. izreke presude.

21. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka valjalo je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbiti u cijelosti, kao pod točkom IV. izreke presude.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. lipnja 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika