Posl.br. Ovr-100/2026
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E I Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, protiv ovršenika FŠ, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Jošku Sprčiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe i prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 25. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika od 26. svibnja 2026. za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, po zahtjevu za naplatu od 19. svibnja 2026. ovrhovoditelja protiv ovršenika, a sve temeljem zadužnice OV-3169/15-Z004 izdavatelja Tomislava Žderića, javnog bilježnika u Pločama.
II. Odbija se prijedlog ovršenika od 26. svibnja 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem zadužnice OV-3169/15-Z004 izdavatelja Tomislava Žderića, javnog bilježnika u Pločama , a predanim Financijskoj agenciji 19. svibnja 2026., kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da može u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke, protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 26. svibnja 2026. tj. iz razloga po čl. 50. st. 1. toč. 7., i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje u tekstu OZ-a), odnosno ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika i jer je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 26. svibnja 2026. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem u bitnome navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, zatim da nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom i jer je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja.
2. Zaključno predlaže da se donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika proglasiti nedopuštenim, te predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, te naknadu troškova ovoga postupka.
3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 28. svibnja 2026. ovrhovoditelju na očitovanje.
3.1. Ovrhovoditelj je svoj odgovor na prijedloge ovršenika podnio 3. lipnja 2026. u kojem navodi da ovršenik u bitnom ističe sljedeće prigovore: (I) prigovor zastare potraživanja, (II) prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja, (III) prigovor da zadužnica ne glasi na ovrhovoditelja, te (IV) prigovor nepostojanja tražbine. Uz navedeno, ovršenica predlaže i odgodu ovrhe.
3.2. Tako ovrhovoditelj navodi:
- da je predmetno potraživanje dospjelo otkazom Ugovora o kreditu dana 16.06.2016. godine,
- da zastarni rok za predmetnu zadužnicu, obzirom da je ista solemnizirana, iznosi deset godina,
- da iz navedenog proizlazi da zastarni rok za potraživanje (i to pod uvjetom da nije bilo radnji koje dovode do prekida zastare) ističe 16.06.2026. godine,
- da ovrhovoditelj ističe da je Zadužnica OV-3169/15 izvorno podnijeta na naplatu FINA-i od strane tadašnjeg vjerovnika – Privredne banke Zagreb d.d. – i zavedena u redoslijed osnova za plaćanje,
- da sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH, posl. br. Revd 647/2022-2 od 15.02.2023.), podnošenjem ovršne isprave na provedbu FINA-i dolazi do prekida zastarijevanja koji traje sve do isknjiženja osnove iz redoslijeda naplate,
- da zastarijevanje nije teklo sve do trenutka isknjiženja predmetne zadužnice, od kada počinje teći novi rok zastare.
- da predlaže sudu pribaviti podatke o isknjiženju zadužnice iz Očevidnika FINE- e,
- da je predmetna tražbina istovjetna onoj utvrđenoj u ovršnom postupku, te da se na nju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima za tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom odnosno ovršnom ispravom ,
- da je novi zahtjev za izravnu naplatu podnesen je dana 19.05.2026. godine,
- da od isknjiženja zadužnice pa do podnošenja predmetnog zahtjeva nije protekao desetogodišnji zastarni rok, zbog čega prigovor zastare nije osnovan,
- da ovrhovoditelj putem predlaže sudu da po potrebi zatraži službeno očitovanje FINE-e o datumu isknjiženja predmetne zadužnice iz redoslijeda naplata, kako bi se sa sigurnošću utvrdilo nije li zastarni rok istekao,
- da je tražbina Privredne banke Zagreb d.d. prema ovršenici pravovaljano ustupljena (cedirana) ovrhovoditelju B2 KAPITAL d.o.o.,
- da je ovrhovoditelj ovlašten temeljem sklopljenog ugovora o cesiji poduzimati sve radnje radi naplate ustupljene tražbine, uključujući i podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i,
- da ovrhovoditelj u cijelosti osporava navod ovršenice da između nje i ovrhovoditelja ne postoji tražbina,
- da je predmetna tražbina nastala temeljem kreditnog odnosa ovršenice s tadašnjim vjerovnikom – Privrednom bankom Zagreb d.d. – u svrhu čijeg je osiguranja i izdana predmetna zadužnica,
- da je tražbina pravovaljano ustupljena ovrhovoditelju, koji ju je ovlašten naplatiti,
- da ovršenica prigovara i da iznos naveden u zahtjevu za izravnu naplatu (3.264,14 €) premašuje iznos naznačen na samoj zadužnici (15.461,65 HRK / 2.052,11 €), te da je razlika posljedica obračuna dospjele redovne i zatezne kamate te troškova koji su nastali od dana izdavanja zadužnice do dana podnošenja zahtjeva, a što je detaljno razrađeno u priloženoj specifikaciji tražbine,
- da je prijedlog ovršenice u dijelu koji se odnosi na odgodu ovrhe paušalan i neosnovan, te se protivi odgodi ovrhe,
- da je B2 KAPITAL d.o.o. jedna je od najvećih pravnih osoba za naplatu potraživanja u Republici Hrvatskoj, sa stabilnim i transparentnim poslovanjem te neupitnim bonitetom i solventnošću,
- da čak i kada bi se tražbina naknadno utvrdila nepostojećom, ovrhovoditelj je u potpunosti sposoban obeštetiti ovršenicu za cjelokupni naplaćeni iznos,
- da navodi ovršenice o teškim životnim prilikama i obvezi uzdržavanja nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima,
- da nije priložila dokaze o visini svojih primanja, imovinskom stanju, niti o troškovima uzdržavanja,
- da paušalne tvrdnje ne mogu biti dostatne za usvajanje zahtjeva za odgodu ovrhe,
- da što se tiče navoda o pravnom nasilju od strane FINE-e, ovrhovoditelj ističe da je FINA postupala sukladno propisanim ovlastima i u skladu sa zakonskim ovlastima propisanim Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
4. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika razvidno je da je vjerovnik zatražio isplatu protiv dužnika temeljem:
- zadužnice OV-3169/15 solemnizirane 3. rujna 2015. izdavatelja Tomislava Žderića, javnog bilježnika u [adresa], a koja je otkazana 16. lipnja 2016., te koja je prenesena na ovdje ovrhovoditelja 1. veljače 2018. godine.
5. Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("NN" 68/18, 02/20, 46/20, 47/20-dalje ZPONS) u čl. 3 propisano je da osnovu za plaćanje predstavlja, između ostaloga, i zadužnica.
6. Odredbom članka 209. stavak 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora sukladno čl. 186a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje HRT s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog obroka plaće, naknade plaće ili otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava sa računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Odredba čl. 210. OZ -a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Tako stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1 OZ - a, prema odredbi čl. 209. st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).
7. Člankom 50. stavak 1. OZ-a je određeno da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
8. Dakle, sud nalazi da ovrhovoditelj može temeljem predmetne zadužnice sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZPONS, provesti postupak izravne naplate novčane tražbine putem Fine u smislu odredbe čl. 209. OZ-a.
9. Sudsku zaštitu zbog eventualno neosnovane naplate po zadužnici pozivajući se na zastaru ovršenik može u ovakvom slučaju ostvariti samo u parničnom postupku proglašenjem ovrhe nedopuštenom ili ako je ovrha provedena protuovrhom ili temeljem odgovarajućeg zahtjeva za povrat novčanih sredstava (stjecanja bez osnove). Naime, iz obavijesti FIN-e Split KLASA: 034-011/26-07/174 od 19. lipnja 2026. proizlazi da je tadašnji vjerovnik PBZ d.d. predmetnu zadužnicu dostavljao na naplatu 18. siječnja 2016. te nakon toga još četiri puta, zaključno sa trenutnom blokadom ovdje ovrhovoditelja.
10. Nadalje, sud zaključuje i da je ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje ovoga postupka jer isti raspolaže izjavom o prijenosu prava iz ovršnih isprava te tako i ove zadužnice OV-3169/15 solemnizirane 3. rujna 2015. izdavatelja Tomislava Žderića, javnog bilježnika u [adresa]. Naime, članak 214. st. 4-OZ-a propisuje da vjerovnik može svoja prava iz isprave iz stavka 1. ovoga članka (zadužnice) prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik (list spisa 25-30).
11. Također valja reći da je uvidom u predmetnu zadužnicu razvidno da ovrhovoditelj ima pravo i na naplatu ugovorene redovne kamate na glavnični iznos te pripadajuće naknade i troškove (tražen glavnica u iznosu od 1.911,40 EUR-a je manja prema fiksnom tečaju konverzije od 15.461,65 kuna/7,53450=2.049,66 eura)pa je odlučeno kao u izreci toč. I. rješenja
12. U odnosu na prijedlog ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, članak 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe. Nadalje, članak 65. st. 1. OZ-a propisuje da sud, na prijedlog ovršenika, može odgoditi ovrhu ako ovršenik učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je ispunjen koji od uvjeta propisanih čl. 65. st. 1. t. 1.-11. OZ-a. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti ispunjeni formalni uvjeti koji su propisani čl. 65. st. 1. t. 1. -11. OZ-a i materijalni uvjeti, odnosno vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja. Navedeni formalni i materijalni uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno. U konkretnom slučaju, ovršenik je protiv zahtjeva za izravnu naplatu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim što predstavlja sredstvo pravne zaštite u postupku izravne naplate analogno institutu žalbe u redovnom ovršnom postupku i stoga sud zaključuje da je ispunjen formalni uvjet za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi uvjet, a to je vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja, sud zaključuje kako isti u konkretnom slučaju nije ispunjen. Dakle, ovršenik u prijedlogu za odgodu navodi nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu (kao drugu kumulativnu pretpostavku).
13. Naime, ovršenik nije ničim dokazao da bi pretrpio nenadoknadivu štetu, nego samo paušalno traži odgodu ne navodeći niti do kada traži odgodu niti dostavlja dokaze u pogledu nenadoknadive štete koja bi eventualno nastala ovršeniku.
14. Iz navedenih razloga sud smatra da nisu ispunjenje pretpostavke iz članka 65. st.1. OZ-a te je stoga odlučeno kao u izreci točke II. ovoga rješenja.
15. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sud ističe da je člankom 52. stavak 3. OZ-a propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. i točaka 9. do 11., ili se ne očituje u roku 8 dana, sud će bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz kojih je izjavio žalbu, a ovršenik nije dokazao osnovanost žalbe pravomoćnom presudom, javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima svoje žalbe temelje općepoznate ili se mogu utvrditi pravilima o zakonskim predmnijevama. Stoga je sud u skladu s člankom 52. st. 3. OZ-a odlučio kao u zaključku.
16. U odnosu na navode ovršenika iz 50. st. 8. OZ-a tj. 8. da nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, ovaj prvostupanjski sud smatra da isti navodi nisu osnovani, o pa će se u odnosu na te navede spis dostaviti drugostupanjskom sudu koji o tom razlogu samostalno odlučuje (čl. 52. st. 7.), a sve jer predmetna zadužnica ne sadržava nikakav uvjet koji ovrhovoditelj treba ispuniti prije pokretanja izravne naplate pred FIN-om.
17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
S u d a c :
Gabriel Stanić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu , a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Žalba ne odgađa provedbu ovrhe.
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Punomoćniku ovršenika