Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2050/2025-15

10000 Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604, Zagreb, Ozaljska ulica 105, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11.06.2026. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP -a, dana 25. lipnja 2026. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, isplatiti tužitelju CĐ iz [adresa], na ime razlike plaće

iznos

od

bruto

3.225,58

eura

(slovima: tritisućedvjestodvadesetpeteuraipedesetosamcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 104,38 eura od 16.12.2020.g. do isplate,

- na iznos 107,27 eura od 16.01.2021.g. do isplate,

- na iznos 96,80 eura od 16.02.2021.g. do isplate,

- na iznos 93,89 eura od 16.03.2021.g. do isplate,

- na iznos 107,02 eura od 16.04.2021.g. do isplate,

- na iznos 101,47 eura od 16.05.2021.g. do isplate,

- na iznos 97,15 eura od 16.06.2021.g. do isplate,

- na iznos 103,29 eura od 16.07.2021.g. do isplate,

- na iznos 102,04 eura od 16.08.2021.g. do isplate,

- na iznos 101,03 eura od 16.09.2021.g. do isplate,

- na iznos 101,99 eura od 16.10.2021.g. do isplate,

- na iznos 98,79 eura od 16.11.2021.g. do isplate,

- na iznos 103,44 eura od 16.12.2021.g. do isplate,

- na iznos 103,21 eura od 16.01.2022.g. do isplate,

- na iznos 98,94 eura od 16.02.2022.g. do isplate,

- na iznos 34,34 eura od 16.03.2022.g. do isplate,

- na iznos 3,21 eura od 16.04.2022.g. do isplate,

- na iznos 71,08 eura od 16.05.2022.g. do isplate,

- na iznos 104,36 eura od 16.06.2022.g. do isplate,

- na iznos 70,40 eura od 16.07.2022.g. do isplate,

- na iznos 95,15 eura od 16.08.2022.g. do isplate,

- na iznos 108,70 eura od 16.09.2022.g. do isplate,

- na iznos 101,66 eura od 16.10.2022.g. do isplate,

- na iznos 75,85 eura od 16.11.2022.g. do isplate,

- na iznos 103,72 eura od 16.12.2022.g. do isplate,

- na iznos 80,44 eura od 16.01.2023.g. do isplate,

- na iznos 107,57 eura od 16.02.2023.g. do isplate,

- na iznos 100,57 eura od 16.03.2023.g. do isplate,

- na iznos 53,69 eura od 16.04.2023.g. do isplate,

- na iznos 50,47 eura od 16.05.2023.g. do isplate,

- na iznos 56,22 eura od 16.06.2023.g. do isplate,

- na iznos 54,36 eura od 16.07.2023.g. do isplate,

- na iznos 48,40 eura od 16.08.2023.g. do isplate,

- na iznos 57,59 eura od 16.09.2023.g. do isplate,

- na iznos 46,16 eura od 16.10.2023.g. do isplate,

- na iznos 56,92 eura od 16.11.2023.g. do isplate,

- na iznos 58,87 eura od 16.12.2023.g. do isplate,

- na iznos 51,95 eura od 16.01.2024.g. do isplate,

- na iznos 59,30 eura od 16.02.2024.g. do isplate,

- na iznos 53,89 eura od 16.03.2024.g. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZET d.o.o. naknaditi tužitelju CĐ parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25.06.2026.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 04.11.2025. navodi da je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na radnom mjestu „KONTROLOR KARATA I“. Tužitelj je zaposlen temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu „Kontrolor karata I“ , šifra radnog mjesta ZS044, koeficijent složenosti poslova 2,00 na temelju kojeg je tužitelju vršen obračun plaće sukladno Kolektivnom ugovoru. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. u članku 67. uređuje osnovnu plaću radnika definirajući da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Uz radno mjesto na koje je raspoređen tužitelj, općim aktom tuženika sistematizirano je i radno mjesto „KONTROLOR KARATA II“, koeficijent složenosti 2,20. Radnici na radnim mjestima „KONTROLOR KARATA I“, i „KONTROLOR KARATA II“, suštinski obavljaju identične poslove i iste složenosti. Tužitelju je za jednak posao isplaćivana za 10% manja plaće od plaće radnika koji je raspoređen na radno mjesto „KONTROLOR KARATA II“, stoga smatra da je diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju jednak posao. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u člancima 90. i 91. Zakona o radu ne uređuju jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito uređuju jednakost plaća istih radnih mjesta. U tom smislu stajalište je zauzela i sudska praksa. Tužitelj stoga, na ime manje isplaćene plaće za razdoblje od 4. studenog 2020. do 4. studenog 2025. te manje isplaćene naknade za godišnji odmora, potražuje iznos koji za sada, zbog nedostatka određenih isprava (podataka), koje mu tuženik, unatoč podnesenom zahtjevu nije dostavio, ne može odrediti, pa predlaže sudu naložiti tuženiku dostavu platnih listi radnika s jednakim radnim stažem kao i tužitelj koji su u navedenom razdoblju obavljali poslove radnog mjesta „KONTROLOR KARATA II“, te podatke o platnim listama za to razdoblje za tužitelja, kako bi se sudskim vještačenjem mogla utvrditi razlika u manje isplaćenoj plaći, a slijedom toga i određivanje tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati neutvrđeni bruto iznos u eurima, prema pribavljenim podacima, s pripadajućim zateznim kamatama, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Nakon što je tuženik, po nalogu suda dostavio izračun tužiteljeve tražbine (str. 217 spisa), tužitelj je podneskom od 28.04.2026. (str. 218-220 spisa), postavio konačan tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude pod I. U ostalom dijelu prvotni tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava kao neosnovanu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je kod tuženika zaposlen temeljem ugovora o radu na radnom mjestu „Kontrolor karata I“. Prema podacima tuženika tužitelj radi na radnom mjestu „Kontrolor karata“ u organizacijskoj jedinici Služba općih poslova, Odjel kontrole karata, temeljem Ugovora o radu zaključenog sa tuženikom 9.4.2024. godine. Dodatkom Ugovora o radu od 20.8.1996. godine, odnosno Ugovorom o radu od 5.5.1999. godine tužitelj je bio zaposlen na radnom mjestu „Kontrolor karata“, sa koeficijentom složenosti poslova 1,75, zatim temeljem Ugovora o radu od 20.4.2023. godine tužitelj je radio na radnom mjestu „Kontrolor karata“ sa koef.sl.posl. 2,10, a temeljem Ugovora o radu od 9.4.2024. godine tužitelj radi na radnom mjestu „Kontrolor karata“ za koje je određen koeficijent složenosti posl. 2,20. Nadalje, tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je općim aktom tuženika za radno mjesto „Kontrolor karata II“, predviđen koef. složenosti poslova 2,20. Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj, koji je stupio na snagu 10.09.2015. uređena je unutarnja organizacija Podružnice Zagrebački električni tramvaj, sadržaj rada organizacijskih jedinica s razgraničenjem njihove nadležnosti, odgovornosti, poslovodnih i funkcionalnih ovlaštenja unutar Podružnice, radna mjesta s uvjetima popunjavanja i koeficijentima vrednovanja i dodacima na otežane uvjete rada koji se odnose na organizaciju i sistematizaciju Podružnice. Prema Prilogu 3. - Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova IV. (KV, SSS) 1,81 – 2,10 i Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11 – 2,40, a koji je sastavni dio navedenog Pravilnika, utvrđena su slijedeća radna mjesta: - KONTROLOR KARATA I – koeficijent složenosti poslova 2,00, - KONTROLOR KARATA II – koeficijent složenosti poslova 2,10, - KONTROLOR KARATA III – koeficijent složenosti poslova 2,20. U nastavku tužitelj navodi da radnici na radnim mjestima „Kontrolor karata I“ (koeficijent složenosti poslova 2,00) i „Kontrolor karata II“ (koeficijent složenosti poslova 2,10) suštinski obavljaju identične poslove iste složenosti. Iz sadržaja tužbe se ne može sa sigurnošću zaključiti je li tužitelj potražuje razliku plaće između koeficijenata složenosti poslova 2,00 i 2,10 ili između koeficijenata složenosti poslova 2,00 i 2,20. Tužbom tuž itelj potražuje razliku plaće za razdoblje od 4.11.2020. do 4.11.2025. godine. Međutim, i u tom dijelu tužitelj je pogriješio, jer ne može potraživati razliku plaće za razdoblje nakon 9.4.2024. godine, otkada se istome već isplaćuje plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 (napomena: primjena predmetnog ugovora o radu i obračun plaće po navedenom koeficijentu – od 1.3.2024. godine!). Dakle, tužba tužitelja je neuredna i sud bi tužitelja trebao pozvati na ispravak i dopunu tužbe sukladno čl.109. važećeg Zakona o parničnom postupku. U parničnom postupku teret dokaza je na tužitelju koji bi se trebao precizno izjasniti temeljem čega potražuje razliku plaće s diskriminacijske osnove. Tužbeni zahtjev je nepravilno postavljen, jer tužitelj nije ispravno naveo mjesece i godine utuženog razdoblja za koje smatra da je oštećen, kao što nije priložena niti jedna isprava kojom dokazuje svoje navode i na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev niti je određena i precizirana visina tužbenog zahtjeva. U činjenično i pravno istovjetnim predmetima pred ovim sudom sud je posebnim rješenjem tužiteljima vraćao tužbe na ispravak, jer iste nisu sadržavale sve potrebno da bi se po njima moglo postupati, u smislu odredbe čl.106. i 109. važećeg Zakona o parničnom postupku, u svezi s odredbom čl.186. ZPP-a, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za dopustivost stupnjevite tužbe i jer nisu dostavljeni dokazi kojima se utvrđuju činjenice - isplatne liste. Sukladno tome rješenju, tužitelj je dostavio sudu uređeni tužbeni zahtjev u kojem je specificirao novčani iznos koji potražuje na ime razlike plaće te je naknadno dostavio sudu platne liste tužitelja za utuženo razdoblje. U skladu s navedenim, sud bi trebao pozvati tužitelja da ispravno uredi tužbeni zahtjev, na način da navede točno vremensko razdoblje za koje potražuje razliku plaće (između kojih koeficijenata složenosti poslova) i da specificira novčani iznos koji potražuje s navedene osnove. Predloženo postupanje je potrebno, jer ovakva tužba nije podobna za postupanje. Tek nakon toga tuženik će se moći očitovati o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Također su nepotpuni i neodređeni dokazni prijedlozi tužitelja. Tužitelj bi trebao precizno definirati na koji se Kolektivni ugovor tuženika poziva, nejasno je na koje radnike se odnosi dokazni prijedlog tužitelja o pribavi podataka o koef. po kojem se obračunava plaća u utuženom razdoblju. Iz predloženih platnih lista za tužitelja neće biti vidljiv podatak o visini razlike plaće koju tužitelj potražuje, tako da se i taj dokazni prijedlog ukazuje kao nepotreban. U konačnici tuženik bi trebao precizno predložiti sudu na koje okolnosti predlaže provođenje financijskog vještačenja. Tužitelj u tužbi u svrhu dokazivanja navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva predlaže dostavu dokumentacije s kojom navodno ne raspolaže, a koju bi u konačnici trebao dostaviti tuženik. Netočni su navodi vezano za tužiteljevo neraspolaganje predmetnom dokumentacijom temeljem koje bi trebao specificirati svoj tužbeni zahtjev. Tužitelju su i ugovori o radu i sve platne liste utuženog razdoblja uredno u nekom trenutku dani i trebaju mu biti dostupni i poznati (pri svakom sklapanju ugovora radnik dobije svoj primjerak ugovora, kao i što poslodavac, ovdje tuženik, izvršava uredno svoju zakonsku obvezu i svaki mjesec radnicima dostavlja platnu listu po isplati plaće za taj mjesec, a i platne liste su dostupne putem portala e-građani). Sukladno načelu ekonomičnosti parničnog postupka, tužitelj bi sudu trebao pojasniti svrsishodnost dostave predložene dokumentacije. Podnošenjem ovako neuredne i konfuzne tužbe nepotrebno se opterećuje rad suda, a nalaganjem pribave nepotrebnih dokaza dodatno se opterećuje rad tuženika. Ostali dokazni prijedlozi poput platnih lista tužitelja i ostalih radnika (Kontrolora karata???) se ukazuju nepotrebnima za razrješenje ovakve vrste sporova. Tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku dostavu platnih lista radnika koji imaju isti radni staž kao i tužitelj, a koji su u navedenom razdoblju obavljali poslove radnog mjesta „Kontrolor karata II“ te ostale podatke…. Dakle, tužitelj ponovno navodi krivi podatak, jer kako je već navedeno, tužitelj nikada nije obavljao poslove radnog mjesta „Kontrolor karata II“. Osim toga, tome radnom mjestu pripada koeficijent složenosti poslova 2,10 , a ne 2,20, kako to tužitelj pogrešno navodi.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Pravilnik tuženika od 24.07.2015. o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZG Holdinga, Podružnice ZET s prilogom 3. (str. 12-28 spisa), u Izvješće broj: 261-MP/96 Kadrovske službe ZET-a o zasnivanju radnog odnosa tužitelja (str. 29 spisa), u prijedlog tuženika od 06.07.2010. za privremeno premještanje radnika (str. 31-32 spisa), u Dodatak od 03.09.2007. Ugovoru o radu (str. 33-34 spisa), u dopis tuženika Kadrovskoj službi od 03.05.1999. (str. 35 spisa), u Izvješće broj: 261- KS/2008 Poslova ljudskih resursa i zaštite Zagrebačkog holdinga, Podružnica ZET, o trajnom premještanju tužitelja (str. 37 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 04.11.2008. (str. 39-40 spisa), u ponudu tuženika tužitelju od 04.11.2008. za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta ophodnik (str. 41 spisa), u Izvješće broj: 261-KS/2011 Poslova ljudskih resursa i zaštite Zagrebačkog holdinga d.o.o. o trajnom premještaju tužitelja na radno mjesto kontrolor karata (str. 45 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30.11.2011. (str. 47-48 spisa), u dopis Ureda karata od 17.11.2011. Zagrebačkog holdinga, Podružnica ZET, voditelju Podružnice o trajnom premještanju tužitelja na radno mjesto kontrolor karata (str. 51-52 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 05.05.1999. (str. 61-63 spisa), u Dodatak od 20.08.1996. Ugovoru o radu (str. 65 spisa), u Ugovor o radu od 08.05.1996. (str. 67 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 20.04.2023. (str. 69-71 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 09.04.2024. (str. 73-75 spisa), u izvod iz Kolektivnog ugovora za radnike trgovačkog društva ZET d.o.o. iz prosinca 2019. (str. 79-81 spisa), u opis poslova radnog mjesta kontrolor karata III, kontrolor karata II i kontrolor karata I (str. 82-84 spisa), u Ugovor o radu od 24.10.2016. za radnika ĐĐ (str. 85-86 spisa), u Ugovor o radu od 20.06.2016. za radnika UĐ (str. 87-88 spisa), u Ugovor o radu od 30.09.2011. za radnika UĐ (str. 89-90 spisa), u Ugovor o radu od 08.04.2024. za radnicu ĆĐ (str. 91-93 spisa), u Ugovor o radu od 20.04.2023. za radnicu ĆĐ (str. 94-96 spisa), u Ugovor o radu od 07.05.2017. za radnicu ĆĐ (str. 97-98 spisa), u Ugovor o radu od 15.05.2017. za radnicu ĆĐ (str. 99-100 spisa), u Ugovor o radu od 14.11.2016. za radnicu ĆĐ (str. 101 -102 spisa), u Ugovor o radu od 14.07.2016. za radnika PĐ (str. 103-104 spisa), u Ugovor o radu od 11.02.2016. za radnika PĐ (str. 105-106 spisa), u platnu listu za radnika PĐ za mjesec listopad 2019. (str. 107 spisa), u zapisnik ovoga suda od 19.03.2015. iz predmeta Pr-1417/24 (str. 108-110 spisa), u platne liste za tužitelja za razdoblje od 04.11.2020. do 09.05.2024. (str. 160 -210 spisa), saslušani su svjedoci ĐĐ (str. 212-213 spisa), ŽĐ (str. 213-214 spisa), saslušan je tužitelj CĐ kao stranka (str. 214-215 spisa), izvršen je uvid u tuženikov izračun bruto razlike plaće tužitelja s utužene osnove (str. 217 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od 01.11.2020. do 29.02.2024., u kojem razdoblju je tuženik isplaćivao plaću tužitelju prema koeficijentu složenosti poslova 2,00, nakon toga 2,10, a tužitelj smatra da mu je trebao isplaćivati plaću prema koeficijentu složenosti posla 2,20, jer je prema tom koeficijentu složenosti posla isplaćivana plaća njegovim radnim kolegama, koji su obavljali potpuno iste poslove kao i tužitelj, bez obzira na formalni naziv radnog mjesta.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu kontrolora karata.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelju CĐ koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,00 u razdoblju od studenog 2020. do ožujka 2023.; da je tužitelju CĐ koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,10 u razdoblju travnja 2023. do ožujka 2024., a da je tužitelju CĐ koeficijent složenosti poslova za obračun plaće iznosio 2,20 u razdoblju od travnja 2024. nadalje.

11. Među strankama je sporna i pravna osnova tužbe i visina tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u Pravilnik tuženika od 24.07.2015. o organizaciji i sistematizaciji radnog mjesta Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZET, koji je stupio na snagu 10.09.2015. i u prilog 3. koji se odnosi na katalog radnih mjesta po grupama složenosti, sud je utvrdio da je tuženik, u razdoblju u kojem je još uvijek bio dio Zagrebačkog holdinga imao sistematizirana pod brojem 44 i 45 radna mjesta kontrolor karata I s koeficijentom složenosti posla 2,00 (stručna sprema KV) i kontrolor karata II s koeficijentom složenosti posla 2,10 (stručna sprema SSS), te kontrolor karata III s koeficijentom složenosti posla 2,20 (stručna sprema SSS).

13. Uvidom u Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz prosinca 2019., točnije u čl. 70. istoga, sud je utvrdio da su sva radna mjesta kod tuženika razvrstana u 4 grupe složenosti sa koeficijentima i otežanim uvjetima rada. U I. grupu složenosti koja se odnosi na NK, NSS i PK radnike, sa koeficijentom složenosti posla od 1,00 do 2,00 razvrstani su poslovi manje složenosti. U II. grupu složenosti koja se odnosi na KV, VK, SSS s koeficijentom složenosti od 2,01 do 3,00 razvrstani su poslovi srednje složenosti. U III. grupu koja se odnosi na VŠS, 1 Bologne (180 ECTS bodova) s koeficijentom od 3,01 do 3,50, razvrstani su poslovi užeg područja djelovanja uz samostalnost i kreativnost u izvršavanju poslova. U IV. grupu složenosti koja se odnosi na VSS i koeficijent od 3,51 do 5,00, svrstani su složeni poslovi koji zahtijevaju inicijativu i kreativnost radnika te specijalistička znanja.

14. U čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o. iz veljače 2023., navedeno je da je taj Kolektivni ugovor preuzeo razvrstavanje radnih mjesta u 4 grupe složenosti kao i prethodni kolektivni ugovor tuženika.

15. U Dodatku Kolektivnog ugovora od 31.03.2023. i prilog 1. koji se odnosi na katalog radnih mjesta, navedeno je da se pod rednim brojem 17 u II grupi složenosti nalazi radno mjesto kontrolor karata sa koeficijentom složenosti posla 2,10, s time da se uočava da se pod rednim brojem 739 nalazi radno mjesto kontrolor karata s koeficijentom složenosti posla 2,00; pod rednim brojem 732 radno mjesto kontrolor - koordinator kontrole karata s koeficijentom složenosti posla 2,40, pod rednim brojem 734 radno mjesto samostalni referent kontrole karata s koeficijentom složenosti posla 2,95.

16. Izmjenama i dopunama od 17.04.2023. Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika, nije došlo do promjena u katalogu radnih mjesta koja se odnose na kontrolore karata.

17. Dodatkom II. od 26.03.2024. Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o., u prilogu 1. koji se odnosi na katalog radnih mjesta, pod rednim brojem 18 u II. grupi složenosti nalazi se radno mjesto kontrolor karata sa koeficijentom složenosti posla 2,20.

18. III. Izmjenama od 16.04.2024. Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu ZET d.o.o., nije došlo do promjena vezano za koeficijent složenosti posla za radno mjesto kontrolor karata.

19. Uvidom u opise poslova za radno mjesto kontrolor karata I, šifra radnog mjesta Z0044, grupa složenosti IV sa koeficijentom složenosti 2,00 (str. 84 spisa), u opise poslova za radno mjesto kontrolor karata II, šifra radnog mjesta Z0045, grupa složenosti IV sa koeficijentom složenosti 2,10 (str. 83 spisa) i u opise poslova za radno mjesto kontrolor karata III, šifra radno mjesta Z0125, grupa složenosti V, koeficijent složenosti 2,20 (str. 82 spisa) utvrđeno je da sva ta tri radna mjesta iako imaju različite koeficijente složenosti imaju isti opis poslova, a to je da radnik obavlja poslove kontrole karata u vozilima ZET- a, sukladno odredbama Odluke o prijevozu putnika i tarifnim aktima Podružnice ZET, te Upute o radu kontrolora; kontrolira karte kako u pogledu ispravnosti korištenja tako i u pogledu vremenske valjanosti; podnosi prijavu protiv putnika zatečenih bez valjanje vozne karte, o podnesenoj prijavi putniku obvezno izdaje propisanu obavijest, a u slučaju spornih situacija i posebno izvješće nadležnom odijelu, kontrolira ispravnost uređaja za registraciju i poništavanje voznih karata (validatora), te o neispravnosti obavještava vozača i podnosi pisano izvješće; podnosi izvješća o nepravilnostima prometnih radnika u radu s kartama; odgovoran je za točnost podataka navedenih u pisanim prijavama i obavlja i sve srodne poslove po nalogu nadređene osobe.

20. Uvidom u platne liste za tužitelja (str. 160-191 spisa), sud je utvrdio da je plaća tužitelju u razdoblju od studenog 2020. do ožujka 2023. isplaćivana po koeficijentu složenosti posla 2,00.

21. Uvidom u platne liste za tužitelja (str. 192-208 spisa), sud je utvrdio da je plaća tužitelju u razdoblju od travnja 2023. do ožujka 2024. isplaćivana po koeficijentu složenosti posla 2,10.

22. Uvidom u platne liste za tužitelja za razdoblje od travnja 2024. pa nadalje (str. 209- 201 spisa), sud je utvrdio da tuženik tužitelju obračunavao plaću po koeficijentu složenosti posla 2,20.

23. Svjedok ĐĐ, kontrolor karata kod tuženika, iskazao je da je zaposlen kod tuženika od listopada 2016. do danas, te da je od početka rada na tom radnom mjestu imao koeficijent složenosti posla 2,20, a da mu je koeficijent povišen od 26.03.2024. sa zadnjom sistematizacijom, te da iznosi 2,30, jer je njegovo radno mjesto od tada zamjenik kontrolora – koordinatora kontrole karata. Ne zna iz kojeg razloga je poslodavac u sistematizaciju uveo radna mjesta kontrolor I, II i III s obzirom da kontrolori karata obavljaju potpuno iste poslove.

24. Svjedok ŽĐ, kontrolor – koordinator kod tuženika, iskazao je da je zaposlen kod tuženika od 1988., te da on koordinira rad kontrolora karata, no bez obzira na naziv radnog mjesta on zapravo obavlja poslove kontrolora karata. Od 2024. koeficijent složenosti posla mu je 2,50 (od zadnje sistematizacije), a prije toga mu je koeficijent zadnjih 15 godina iznosio 2,40. Ne zna od čega zavisi koeficijent složenosti posla jer neki imaju koeficijent 2,20, a neki 2,30, a svi rade potpuno iste poslove i u jednakim uvjetima.

25. Tužitelj CĐ, saslušan kao stranka, iskazao je da je počeo raditi kod tuženika 1996. godine kao kontrolor karata, da mu je koeficijent složenosti posla iznosio 2,00, da su postojala i radna mjesta kontrolori koordinatori koji su imali koefici jent složenosti 2,40, međutim nakon što su 2010. godine dobili skenere više nije imao smisla posao kontrolora koordinatora s obzirom da su do 2010. godine kontrolori koordinatori evidentirali kontrolore karata prilikom dolaska na posao, odnosno prijavljivali su ih pri dolasku, a odjavljivali pri odlasku s posla. Kada su uvedeni skeneri 2010. godine tada su se kontrolori karata sami prijavljivali u sustav, a na isti način su se i odjavljivali. Od 2010. godine svi oni, bez obzira na naziv radnog mjesta, su obavljali potpuno identične poslove kontrole karata.

26. U čl. 90. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, Kolektivnim ugovor, Pravilnikom o radu, odnosno Ugovorom o radu. Ako osnove i mjerilo za isplatu plaće nisu uređene kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. Ako plaća nije određena na način kako je naprijed navedeno, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na teme lju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

27. U čl. 91. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) navodi se da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti.

28. Ovaj sud smatra da se odredbe o jednakosti plaća imaju tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od naziva radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je slučaj kod tužitelja i ostalih radnika koji su kod tuženika obavljali poslove kontrole karata. Stoga su ništetne sve odredbe ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom i kojima je koeficijent za obračun plaće utvrđen u visini od 2,00, te u visini od 2,10, umjesto u visini od 2,20, imajući u vidu čl. 91. st. 4. Zakona o radu/14 "odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. Zakona o radu/14 ništetna je".

29. Osnovna plaća za iste poslove koje obavljaju različiti radnici bi trebala biti ista, ako se isti posao obavlja u istim ili sličnim uvjetima. Budući da je utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao, u istim uvjetima, te da je mogao zamijeniti bilo kojeg kontrolora karata kod tuženika koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,20), nisu od odlučujućeg značenja navodi tuženika da su kod tuženika Katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova utvrđena radna mjesta "kontrolor karata I", " kontrolor karata II", " kontrolor karata III", odnosno kontrolora karata. Tuženik je tužitelju na tužiteljevim platnim listama navodio koeficijent složenosti posla 2,00, zatim 2,10. Iako svi kontrolori karata obavljaju identične poslove (iste poslove) u istim uvjetima rada, poslodavac je nekima obračunavao plaću po višem koeficijentu složenosti (2,20), kao primjerice ĐĐ i ŽĐ, a nekima po nižem koeficijentu složenosti (2,00), zatim (2,10) kao primjerice tužitelju, iako za to nije bilo nikakve podloge. Čini se da je poslodavac arbitrarno određivao koeficijente složenosti posla pojedinim radnicima, ne primjenjujući pri tome interne akte i kolektivne ugovore. Osim toga, uočen je nesklad između internih akata tuženika, prvenstveno Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta iz 2015. godine i kolektivnih ugovora, te njihovih izmjena i dopuna, jer ugovori o radu koje su radnici imali sklopljene u navedenim razdobljima nisu pratili izmjene internih akata, a iz dokumentacije koja prileži spisu, vidljivo je da nisu sklapani niti aneksi ugovora o radu koji bi pratili promjene u internim aktima tuženika odnosno koji bi pratili kolektivne ugovore za radnike tuženika i njihove izmjene i dopune. Tuženik nije dostavio neki drugi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, iako je tuženik, u međuvremenu, izašao iz Zagrebačkog holdinga i postao samostalan pravni subjekt. Ovaj sud smatra da radnici za iste poslove trebaju dobiti istu plaću odnosno da im se plaća treba obračunavati prema istom koeficijentu složenosti posla.

30. Tuženik je tijekom postupka sačinio izračun tužiteljeve tražbine, odnosno pretpostavljene bruto razlike plaće između koeficijenata 2,00 i 2,20 za razdoblje od 01.11.2020. do 28.02.2023.; između koeficijenata 2,10 i 2,20 za razdoblje od 10.03.2023. do 29.02.2024. (str. 217 spisa), s time da je nesporno između stranaka da je od 01.03.2024. tuženik tužitelju plaću obračunavao po koeficijentu 2,20.

31. Tužitelj se u podnesku od 28.04.2026. (str. 218-220 spisa), očitovao na tuženikov obračun tužiteljeve tražbine navodeći da ga prihvaća te je sukladno njemu specificirao, odnosno postavio konačan tužbeni zahtjev.

32. Budući da je tužba tužitelja pravno osnovana, a da u pogledu visine tužbenog zahtjeva među strankama nema spora, sud je prihvatio konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

33. Iz Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom (str. 53-54, 69-71, 73-75 spisa), je vidljivo da se poslodavac obvezao radniku isplaćivati plaću najkasnije do 10. dana u mjesecu za izvršeni rad u prethodnom mjesecu. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće zatezne kamate teku od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, jer je tuž itelj tako potraživao u konačno uređenom tužbenom zahtjevu iako bi imao pravo na zatezne kamate na dospjele mjesečne iznose razlike plaće od prvog idućeg radnog rada nakon isplaćene plaće, a najkasnije od 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je navedena u izreci presude pod točkom I.

34. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni bruto iznos plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u smislu čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće.

35. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nag rade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

36. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 223 spisa).

37. Tužitelj je uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove.

38. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi 3.225,58 eura. Tužitelju je priznat trošak: sastava tužbe u visini od 100 bodova; sastava obrazloženih podneska od 13.12.2025. i 28.04.2026. u visini od 100 bodova za svaki; za zastupanja na ročištima od 02.02.2026., 16.03.2026. i 11.06.2026., u visini od 100 bodova za svako; za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova. To sve zbrojeno iznosi ukupno 650 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.300,00 eura Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 325,00 eura. Sveukupno je tužitelju priznat trošak ove parnice u iznosu od 1.625,00 eura.

39. Tužitelj je na dosuđeni trošak potraživao zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3. u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17), pa je njegov zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 25. lipnja 2026.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23).

40. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 25. lipnja 2026.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. Domagoj Kovač iz Zagreba

- tuženiku ZET d.o.o.