REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-1217/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, OIB: 59951999361, Uprave vodnog gospodarstva i zaštite mora, Radnička cesta 80, Zagreb, radi utvrđivanja prestanka statusa javnog vodnog dobra, 25. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora KLASA: UP/I -352- 01/23-03/13, URBROJ: 517-09-1-1-1-24-8 ode 16. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora KLASA: UP/I-352-01/23-03/13, URBROJ: 517-09-1-1-1-24- 8 ode 16. travnja 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice od 10. veljače 2023. za utvrđivanjem prestanka statusa javnog vodnog dobra na zk.č.br. 2483/9 i zk.č.br. 2485/8, obje u k. o. [katastarska općina].

2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost osporenog rješenja tuženika. U tužbi ističe kako k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nemaju prirodne značajke vodnog dobra niti se na njima nalazi, niti se ikada nalazila voda. Naprotiv, na navedenim česticama postoje legalno izgrađene građevine koje datiraju iz perioda prije 1968. godine, a za neke postoje dokazi da su bile izgrađene i prije 1905. godine. Te građevine su evidentirane i u prostornim i upravnim aktima te sukladno tome nije osnovan status javnog vodnog dobra. Suprotno navodima osporenog rješenja, prostorni planovi Ličko-senjske županije i Grada Otočca ne određuju navedene čestice kao područje javne vodoopskrbe, već ih označavaju kao izgrađeno građevinsko područje, što potvrđuje i izvadak nadležnog upravnog tijela. Elaborat Geotehničkog fakulteta iz 2009. godine jasno navodi da se samo izvor Tonkovića vrilo može koristiti za javnu vodoopskrbu, dok se Majerovo vrilo – u blizini predmetnih čestica – ne može koristiti u tu svrhu. Stoga status javnog vodnog dobra koji obuhvaća navedene čestice nije potkrijepljen elaboratom na koji se Ministarstvo poziva. Majerovo vrilo u više je navrata tijekom posljednjih desetljeća presušilo, što je dokumentirano u elaboratima Hrvatskih voda, te se ne može smatrati stabilnim vodoopskrbnim izvorom. Ministarstvo je donijelo osporeno rješenje bez provođenja očevida, iako je isti izričito zatražen. Time je počinjena bitna povreda postupka, budući da se status javnog vodnog dobra mora utvrđivati na temelju stvarnog stanja na terenu, koje u ovom slučaju ukazuje da prirodne značajke vodnog dobra ne postoje. Tužiteljica je izvanknjižni vlasnik i pošteni posjednik predmetnih čestica, za koje posjeduje uporabnu dozvolu za građevine izgrađene prije 15. veljače 1968., kao i rješenje o formiranju građevne čestice na koje je Ministarstvo državne imovine dalo suglasnost, o čemu su obaviještene i Hrvatske vode. Tužiteljica je zahtjevu priložila brojne dokaze poštenog i istinitog posjeda te vlasništva nad zgradama. Ministarstvo koje je donijelo osporeno rješenje ranije je dalo suglasnost na prostorne planove u kojima su predmetne čestice označene kao izgrađeno građevinsko područje, a ne kao vodno dobro. Time se osporenim rješenjem odstupa od vlastitih prethodnih stavova bez obrazloženja. Nadležna tijela za graditeljstvo i katastar utvrdila su postojanje zakonitih građevina na predmetnim česticama prije 15. veljače 1968., izdavanjem uporabnih dozvola nakon očevida na terenu te potvrda o kontinuiranom postojanju zgrada i izvoda iz prostornog plana kako su predmetne čestice izgrađeno građevno područje, čime je utvrđeno i potvrđeno da one nisu i ne mogu biti prirodno vodno dobro.

3. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troškova spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbaciti tužbu kao nepravodobnu, podredno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan sve sukladno navodima iz obrazloženja osporenog rješenja.

5. U odnosu na navode tuženika glede pravodobnost tužbe kojom je pokrenut ovaj upravni spor, valja reći kako iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je prilikom dostave osporenog rješenja tužiteljici pogrešno navedeno ime njezinog opunomoćenika na dostavnici te da je pored toga dostavnicu prilikom prvog pokušaja dostave potpisala osoba koja nije opunomoćenik tužiteljice već treća osoba, a što je suprotno odredbi čl. 85. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), i to dana 29. travnja 2025. Odredba čl. 40. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) propisuje da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje, pri čemu u st. 3. propisuje da ako pojedinačna odluka nije dostavljena stranci sukladno propisanim pravilima o dostavi (što bi ovdje bio slučaj) da se tužba može podnijeti u roku od 90 dana od dana kad je stranka saznala ili je mogla saznati za odluku. Iz tužbe slijedi da je ista predana sudu preporučenom pošiljkom 11. lipnja 2025., pa je stoga sud utvrdio da je tužba pravodobno podnesena.

6. Sud je održao ročište za raspravu 10. lipnja 2026., na koje je pristupila tužiteljica, a kako je tuženik uredno pozvan, sud je ne našavši razloga za odgodu, ročište održao u njegovu odsustvu. Na navedenom ročištu tužiteljica je ustrajala u cijelosti kod navoda iz tužbe, predloženih dokaza, a po provođenju kojih je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva. Pri tome je istaknula da je pogrešno, u uvodnom dijelu tužbe, naznačeno da je predmet spora k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] umjesto ispravno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja čestica je bila predmetom odlučivanja u upravnom postupku. Predala je u spis Zaključak Gradskog vijeća Grada Otočca od 16. travnja 2026. Istaknula je da se je u konkretnom slučaju u naravi ne radi o javnom vodnom dobro odnosno da navedene čestice predstavljaju izgrađeno građevinsko zemljište utvrđeno Prostornim planom grada [adresa], na kojem se nalaze pomoćni građevinski objekti u njezinom vlasništvu i služe za održavanje nekretnine u kojoj živi, a koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Svi ti objekti sagrađeni su prije otprilike 100-tinjak godina temeljem građevinskih dozvola i uporabne dozvole. Smatra da Odluka o zonama sanitarne zaštite ne može biti jedini pravni osnov za proglašenje čestica javnim vodnim dobrom. Također je napomenula da su njezini objekti i okolne zgrade temeljem rješenja Ministarstva kulture i medija proglašeni zaštićenom kulturno-povijesnom cjelinom i kao takvima na istima nisu dozvoljeni bilo kakvi daljnji zahvati.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak pokrenut 13. veljače 2023. temeljem zahtjeva tužiteljice podnesenog tuženiku radi utvrđivanja prestanka statusa javnog vodnog dobra sukladno odredbi čl. 13. st. 1. Zakona o vodama ("Narodne novine broj: 66/19, 84/21 i 47/23, dalje: ZV), na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Uz zahtjev je dostavljena sljedeća dokumentacija: izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 10. veljače 2023., preslika Građevne dozvole broj [broj dozvole] [adresa] od 5. travnja 1904., preslika Odluke Upravne općine [adresa] o gradnji od 10. listopada 1932., preslika

O

Rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine KLASA: UP-1 612- 08/07-06/0083, URBROJ: 532-04-01-1/4-07-2 od 2. svibnja 2007., preslika skice Majerovo vrelo, preslika Uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Gospić, Odjela za katastar nekretnina Otočac KLASA: 935 -08/15-02/227, URBROJ: 541-18-03/2-15-2 od 22. srpnja 2015. o identifikaciji izgrađene građevine na k. č. br. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], preslika Uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Ispostave Otočac KLASA: UP/I361- 05/15-30/000091, URBROJ: 2125/1-08-3-15-0006 od 25. rujna 2015., izvršne i pravomoćne 14. listopada 2015., preslika zahtjeva TI iz [adresa] od 23 . lipnja 2016. Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, Zagreb, za darovanje zemljišta koje je u obiteljskom posjedu više od 80 godina, preslika Rješenja o utvrđivanju građevne čestice Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Ispostave Otočac KLASA: UP/I-350- 05/16-05/000019, URBROJ: 2125/1-08-3-16-0005 od 31. kolovoza 2016., izvršno i pravomoćno 1. rujna 2016., s preslikom kopije katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] od 21. lipnja 2016., preslika Suglasnosti Ministarstva državne imovine KLASA: 940 -01/17- 03/80, URBROJ: 536-05/02-2017-01 od 9. siječnja 2017., na Prijavni list broj 1 za katastar, parcelacijskog elaborata broj: 16/136 od 1. kolovoza 2016., za katastarsku česticu zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo Republike Hrvatske, preslika Uvjerenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za graditeljstvo, Ispostave Otočac, da se nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] – k. č. br. [katastarska čestica], nalaze unutar građevinskog područja KLASA: 034-03/17-01/83, URBROJ: 2125/1-08-3-17-02 od 7. studenog 2017., planskog statusa, prema kojem se predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalaze pod obuhvatom Prostornog plana uređenja Grada [adresa], izrada: NI, dipl. ing. grad., Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina Rijeka, Žrtava fašizma 17/1. kat , od 12. veljače 2018., preslika Odluke Ministarstva državne imovine, o prodaji nekretnine u k. o. [katastarska općina] KLASA: 940-01/17-03/80, URBROJ: 536-03-01-03-01/04-18-12 od 5. lipnja 20 18., preslika karte priložene stručnom mišljenju Hrvatskih voda od 31. listopada 2018. – snimak Državne geodetske uprave, stanje DKP-a na dan: 30. listopada 2018., preslika Preporuke Pučke pravobraniteljice broj: P.P.-4-4-2622/18-19-6 od 25. veljače 2019., preslika očitovanja po dostavljenom zahtjevu društva Komunalac d.o.o. iz [adresa], OIB: 86450923940 od 29. kolovoza 2019., preslika Presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj 1 Usl-32/2019-19 od 29. siječnja 2020. i preslika ovjerenih izjava susjeda: SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od **.**.2015., ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od **.**.2015., UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od **.**.2003., MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od **.**.2015., ZI iiz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

11. Odredbom čl. 13. ZV-a propisano je da će katastarskim česticama iz članka 9. ovoga Zakona prestat status vodnog dobra kada trajno prestanu postojati prirodne značajke koje ih određuju vodnim dobrom (st. 1.). Ispunjenje pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka rješenjem utvrđuje Ministarstvo, na zahtjev stranke, a uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda (st. 3.).

12. Postupajući po navedenom zahtjevu, tuženik je dopisom od 21. veljače 2023. sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 13. st. 3. ZV-a, zatražio od Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana, izraditi mišljenje o mogućnosti utvrđivanja prestanka statusa javnog vodnog dobra s predmetn ih čestica. U dostavljenom mišljenju od 10. svibnja 2024. nadležno javnopravno tijelo očitovalo se da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 13. st. 1. Zakona o vodama, odnosno da predmetnim katastarskim česticama nisu trajno prestale postoiati prirodne značajke koje ih određuju vodnim dobrom. Izvor Majerovo vrelo jedan je od više izvora koji čine izvorišnu zonu rijeke Gacke (uz Tonkovića vrelo, Klanac i Pećinu kao veće izvore te brojne druge manje izvore). Izvori rijeke Gacke ističu se velikom izdašnošću i izuzetnom kakvoćom, a slivno područje rijeke Gacke označeno je u Strategiji upravljanja vodama ("Narodne novine" broj 91 08) kao područje sa strateški važnim rezervama pitke vode za Republiku Hrvatsku. Na slivu rijeke Gacke od navedenih se izvora za javnu vodoopskrbu koristi jedino Tonkovića vrelo (Vodopravna dozvola na Qmax=145 l/s). Međutim, u svim drugim dokumentima zbog značajne izdašnosti izvorišta, kao planirano izvorište vodoopsrkbe navodi se i izvor Majerovo vrelo. Riječ je o Vodoopsrbnom planu Ličko-senjske županije, Prostornom planu LSŽ i Prostornom planu uređenja Grada [adresa]. Na temelju tada važećeg Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta ("Narodne novine broj 55/02), donesena je 2010. godine Odluka o zonama sanitarne zaštite izvorišta rijeke Gacke – Tonkovićevog vrila, Majerovog vrila i vrila Klanac (Županijski glasnik LSŽ broj 23/10). Stručna podloga za donošenje te Odluke bio je Elaborat novelacija granica zona sanitarne zaštite izvorišta Gacke koji je izradio Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Čl. 1. te Odluke definirano je da se područja sanitarne zaštite određuju za izvorište Tonkovićeva vrilo (koristi se za javnu vodoopskrbu) te Majerovog vrila i vrila Klanac (koji su rezervirani za javnu vodoopskrbu). Dakle, utvrđenje pripadnosti javnom vodnom dobru predmetnih čestica učinjeno je u svemu sukladno relevantnim odredbama Zakona o vodama, predmetne čestice su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske te nije došlo do promjene relevantnih činjenica u odnosu na postupak utvrđenja pripadnosti javnom vodnom dobru. Predmetne čestice nalaze se u obuhvatu prostora izvorišta Majerovo Vrilo sukladno čl. 9. st. 3. Zakona o vodama te se izvorište Majerovo vrilo u Vodoopsrbnom planu Ličko-senjske županije, Prostornom planu LSŽ i Prostornom planu uređenja Grada [adresa] navodi kao planirano izvorište vodoopskrbe. Navodi podnositeljice zahtjeva o tome da je ista izvanknjižni vlasnik predmetnih čestica te pogrešnom upisu predmetnih čestica na Republiku Hrvatsku nisu relevantne niti se mogu utvrđivati u upravnom postupku povodom zahtjeva ovdje podnositeljice zahtjeva za utvrđenje prestanka statusa javnog vodnog dobra. Podnositeljica zahtjeva vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Gospiću poslovni broj P-17/2020 kojim tuži Republiku Hrvatsku radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim česticama, a u kojem će se postupku utvrđivati činjenice na koje se ista poziva u vezi njenog stjecanja prava vlasništva nad istima. Hrvatske vode su mišljenja da na predmetnim česticama, koje su u vlasništvu Republike Hrvatske u obuhvatu hektara oko izvorišta nisu prestale postojati prirodne značajke koje ih određuju vodnim dobrom jer iste pripadaju prostoru izvorišta Majerovo vrilo čije je veliko značenje u planovima korištenja voda u skoroj budućnosti, slijedom čega su mišljenja da status javnog vodnog dobra na navedenim česticama ne smije biti ukinut.

13. Odredbom čl. 9. st. 1. toč. 4. ZV-a propisano je da vodno dobro čine katastarske čestice koje obuhvaćaju prostor na kojem je izvorište voda iz čl. 100. st. 1. ovoga Zakona potreban za njegovu fizičku zaštitu i prostor na kojem je izvorište, izdašnosti najmanje 10 m3 dnevno, mineralne i geotermalne vode i prirodne izvorske vode potreban za njegovu fizičku zaštitu. Stavkom 3. istog članka propisano je da prostor iz st. 1. toč. 4. ovoga članka koji je u vlasništvu Republike Hrvatske je jedan hektar oko izvorišta, tako da je izvorište u pravilu u središtu toga prostora, ili iznimno manje površine ako je zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na kojem je izvorište manje površine od jednog hektara.

14. Odredbom čl. 10. toč. 5. ZV-a propisano je da vodno dobro služi održavanju i poboljšanju vodnog režima, a osobito je namijenjeno za, između ostalog, korištenje i zaštitu izvorišta voda iz čl. 9. st. 1. toč. 4. ovoga Zakona.

15. Odredbom čl. 100. st. 1. ZV-a propisano je da će radi osiguranja cilja iz članka 5. st. 2. toč. 1. ovoga Zakona Hrvatske vode posebno identificirati na svakom vodnom području: 1. sve vode za ljudsku potrošnju koje osiguravaju u prosjeku više od 10 m3 vode na dan ili kojima se opskrbljuje više od 50 ljudi i 2. sva vodna tijela rezervirana za te namjene u budućnosti.

16. Primjenjujući mjerodavno materijalno pravo na činjenično stanje konkretnog predmeta sud je stajališta kako je osporeno rješenje tuženika doneseno u valjano provedenom postupku sukladno citiranoj odredbi čl. 13. st. 3. Zakona o vodama, prema kojoj ispunjenje da li su nastupile pretpostavke za prestanak statusa vodnog dobra utvrđuje tuženik uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskih voda. Iz pribavljenog mišljenja Hrvatskih voda proizlazi kako na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu prestale postojati prirodne značajke koje ih određuju vodnim dobrom jer iste pripadaju prostoru izvorišta Majerovo vrilo, čije je značenje u planovima korištenja voda u skoroj budućnosti, a iste se nalaze na obuhvatu hektara oko izvorišta .

17. Tužiteljica ne osporava činjenicu postojanja izvorišta Majerovo vrilo kao vodnog dobra, a koja činjenica je odlučujuća u predmetnom slučaju obzirom čestice koje su predmetom postupka čine katastarske četice koje obuhvaćaju prostor na kojem je izvorište i to prostor koji je u vlasništvu Republike Hrvatske jedan hektar oko izvorišta, svrhe sukladno odredbi čl. 10. toč. 5. ZV-a. Iz spisa predmeta upravnog postupka, ispisa sa stranice Geoportala (koji je tužiteljica dostavila uz zahtjev) razvidno je da čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neposredno graniči sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi čini rijeku Gacku, odnosno koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vrelo Gacke - javno vodno dobro na upravljanju Hrvatskih voda, kao što je to identičan slučaj i sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, odlučujuća činjenica predmetnog postupka, obzirom na ocjenu mjerodavnosti odredbe čl. 100. st. 1. ZV-a u vezi sa čl. 9. st. 1. toč. 4. ZV-a, je i okolnost da je u Vodoopskrbnom planu Ličko senjske županije, Prostornom planu Ličko- senjske županije ("Županijski glasnik" broj 16/02, 17/02 - ispravak, 19/02 – ispravak, 24/02, 3/05, 3/06, 15/06 – pročišćeni tekst, 19/07, 13/10, 22/10 – pročišćeni tekst, 19/11, 4/15, 7/15 – pročišćeni tekst, 6/16, 15/16 – pročišćeni tekst, 5/17 і 9/17 – pročišćeni tekst) i Prostornom planu uređenja Grada [adresa] (Službeni vjesnik Grada Otočca, broj 5/04, 3/06, 4/11, 3/15 i 4/17), odnosno kartografskim prikazima vodnogospodarskog sustava navedenih planova, izvor Mejerovo vrilo navedeno kao planirano izvorište vodoopskrbe, odnosno vodna površina.

18. Tužiteljici se pri tome ukazuje kako dokaz očevidom u upravnom postupku nije potreban kada se odlučno činjenično stanje može pouzdano utvrditi na temelju drugih dokaza ili službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo, odnosno kada neposredno opažanje nije nužno za razjašnjenje spornog pitanja, sukladno čl. 68. ZUP- a. S obzirom na odlučujuće i nesporne činjenice ovog upravnog postupka, sud je ocijenio kako se u konkretnoj situaciji radi upravo o navedenom slučaju zbog čega je navedeni prigovor tužiteljice glede neprovođenja očevida tijekom upravnog postupka otklonjen kao neosnovan.

19. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika, kojom je odbijen zahtjev ovdje tužiteljice, ocjenjena je zakonitom te je na temelju odredbe čl. 116. st. 2. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Tužiteljica je postavila i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako ista nije uspjela u ovom sporu to joj na temelju odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen navedeni zahtjev i odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Rijeci 25. lipnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- TI, [adresa]

- Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Upravi vodnog gospodarstva i zaštite mora, Radnička cesta 80, Zagreb