REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2749/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja PEŠA IZGRADNJA d.o.o., Zadar, Ulica biskupa Jurja Dobrile 10A, OIB: 05281664397, kojeg zastupa punomoćnik Luka Škara, odvjetnik iz Zadra, protiv tuženika ADRIA EUROPE UVALA d.o.o., Zadar, Ulica Vlade Gotovca 16, OIB: 25561550074, kojeg zastupa punomoćnik Leo Buljat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Buljat & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-214/2025-22 od 14. svibnja 2026., 25. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-214/2025-22 od 14. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem radi osiguranja novčane tražbine tužitelja PEŠA IZGRADNJA d.o.o., Ulica biskupa Jurja Dobrile 10A, Zadar, OIB: 05281664397, u iznosu od 32.210,27 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. svibnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (a vrijedi za odnose iz trgovačkih ugovora utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), te na ime nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 2.011,00 EUR uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 22. srpnja 2025. pa do isplate po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) određena je prethodna mjera zabranom bankama kod kojih tuženik ADRIA EUROPE UVALA d.o.o., Ulica Vlade Gotovca 16, Zadar, OIB: 25561550074, ima otvorene račune i oročena novčana sredstva, da prema OIB-u tuženika isplati tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (točka I. izreke). Zabrana iz točke I. izreke rješenja smatra se provedenom danom dostave rješenja Financijskoj agenciji (točka II. izreke). Provedbom prethodne mjere tužitelj (predlagatelj osiguranja) stječe založno pravo na predmetu osiguranja (točka III. izreke). Iznos novčanih sredstava tuženika (protivnika osiguranja) za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s računa tuženika dok traje zabrana, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine (točka IV. izreke). Ova prethodna mjera može trajati najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka V. izreke). Žalba protiv rješenja ne odgađa njegovu provedbu (točka VI. izreke).
2. Rješenje je sud donio primjenom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi kako je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnov i visinu tražbine tužitelja. Ističe kako u dosadašnjem tijeku postupka sud nije proveo niti saslušanje svjedoka koji su navodno potpisali sporne privremene situacije (TV i PV), niti je saslušao stranke (na temelju čega bi utvrdio postojanje dogovora između stranaka), niti je proveo građevinsko vještačenje (pa time utvrdio radove i njihovu vrijednost koji je tužitelj navodno izveo), a slijedom čega je odluka suda o navodnom postojanju veće vjerojatnosti uspjeha tužitelja u postupku znatno preuranjena. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud uvažiti žalbu tuženika u cijelosti, ukinuti pobijano rješenje suda od 14. svibnja 2026. u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove sastava žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je neosnovana.
6. Pobijano rješenje, ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, vezano uz čl. 381. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, pri čemu je drugostupanjski sud pazio po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za određivanje osiguranja kojeg je tužitelj (predlagatelj osiguranja) predložio.
8. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine - osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
9. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.
10. Odredba čl. 501.a ZPP-a upućuje na to da je teret dokazivanja povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere, u biti na tuženiku. Naime, tužitelj povodom svog prijedloga ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom prigovora protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da prijedlog podnese do zaključenja glavne rasprave i da je zatražio mjeru zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Tuženik je stranka koja mora u prigovoru protiv platnoga naloga, odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava, dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.
11. Dakle, za pružanje pravne zaštite propisane odredbom čl. 501.a ZPP -a, dovoljno je da je veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu a ne tuženik, odnosno da tužitelj učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine.
12. Stupanj sudačkog uvjerenja o postojanju zakonskih pretpostavki za prihvaćanje prijedloga za osiguranje po citiranoj zakonskoj odredbi, reduciran je sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti o uspjehu stranaka u sporu.
13. U predmetnom slučaju sve pretpostavke za određivanje prethodne mjere po čl. 501.a ZPP-a su ispunjene - postupak se vodio povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a tužitelj je podnio odgovarajući prijedlog. Nadalje, iz dokumentacije u spisu (presude prvostupanjskog suda) jasno proizlazi kako je sud mišljenja da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
14. Pri tome valja ukazati kako se, u postupku po žalbi protiv rješenja o određivanju prethodne mjere po čl. 501.a ZPP-a, drugostupanjski sud ne može upuštati u ocjenu merituma spora, već samo u ocjenu postojanja uvjeta za određivanje prethodne mjere.
15. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a žalbu tuženika (protivnika osiguranja) odbiti kao neosnovanu, a pobijano rješenje potvrditi i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 25. lipnja 2026.
Sudac
Nevenka Baran
