Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-49/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužiteljice MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Igor Kalebić i Jadranka Kalebić odvjetnici u Splitu, protiv tuženika TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Bakić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4515/2021-17 od 17. listopada 2025., 26. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4515/2021-17 od 17. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 1.186,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godi ne dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici sve troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne 2 P-4515/2021-17 stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.", kao neosnovan.“.

Točkom II. izreke je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku u roku od 15 dana parnični trošak od 1.164,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, izračunate po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 285,18 eura ovo traženje tuženika odbija kao neosnovano.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući istu u cijelosti iz svih žalbenih razloga koje propisuje članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP) predlažući da se ista preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz obvezivanje tuženika na snašanje troška postupka i troška ove žalbe, podredno presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tužitelj popisuje troškove žalbenog postupka. Žalbom se ističe kako je pogrešan stav suda prvog stupnja iskazan u pobijanoj odluci jer da je utuženi iznos plaćen na račun tuženika, te je na računu tuženika i zadržan, pa da nije jasan zaključak prvostupanjskog suda da se uplatom na račun tuženika povećala imovina, treće osobe KČ, a ne tuženika.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP, zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP, drugostupanjski sud u postupcima male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti. Štoviše, pobijana presuda je jasna i razumljiva te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika koji prileže spisu, tako da, suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude mogu ispitati.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 1.186,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. rujna 2019. do 31. prosinca 2022., na ime stečenog bez osnove, s obzirom da je navedeni iznos isplaćen tuženiku na ime troškova postupka u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-503/2016 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-540/2018-2 od 11. lipnja 2019. koje su ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3422/2019 od 10. lipnja 2020.

8. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu pozivom na odredbu članka 95. ZPP-a koji je propisano je da je odvjetnik na temelju punomoći za vođenje parnice ovlašten stavljati zahtjev za ovrhu te od protivne stranke primiti dosuđene troškove dok iz uvida u punomoć koju je KČ dao tuženiku kao svom punomoćniku proizlazi da ga je ovlastio između ostalog da u njegovo ime vrši naplate potraživanja na svoj račun i da u njegovo ime vrši isplate sa svog računa, zaključujući da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan jer je tužiteljica trebala za potraživanja prisilno naplaćenih parničnih troškova utužiti KČ a ne tuženika kao njegovog punomoćnika.

9. Žalbenim razlozima tužiteljice nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je utemeljena na pravilno utvrđenim odlučnim činjenicama, pravilnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda i pravilno primijenjenim materijalno pravnim odredbama.

10. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

- da je tužiteljica podnijela 21. prosinca 2021. tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 1.186,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. rujna 2019. do 31. prosinca 2022.,

- da je pred prvostupanjskim sudom vođen postupak radi naknade štete te da je tužiteljici prisilnom ovrhom putem Financijske agencije naplaćen navedeni iznos na ime troškova postupka na račun odvjetnika tužene u postupku naknade štete ovdje tuženika

- da se tužitelj, putem punomoćnika, obratio tuženiku s dopisom kojim traži da mu tuženik vrati isplaćeni trošak po navedenim presudama jer je osnova otpala

- da je iz Zahtjeva za izravnu naplatu od 24. srpnja 2019. vidljivo da je tuženik kao odvjetnik isti podnio isti zahtjev i da je istom priložena punomoć na temelju koje je zatraženo da se iznos parničnog troška treba uplatiti na račun punomoćnika ovrhovoditelja, tuženika u ovom postupku, zajedno za zateznim kamatama na troškove postupka koje nisu određene osnovom plaćanja u cijelosti.

11. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje u tekstu: ZOO) određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).

11.1. Člankom 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11.2. Člankom 95. stavkom 1. točkama 2. i 3. propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu takva zahtjeva i od protivne stranke primiti dosuđene troškove.

12. Na temelju činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je, protivno žalbenim prigovorima tužiteljice, pravilno zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te je odbio tužbeni zahtjev.

13. Naime, iznos kojeg zahtjeva tužiteljica u ovome postupku je isplaćen u korist KČ, kojemu je iznos i bio dosuđen, bez obzira što je isplata izvršena tuženiku na temelju punomoći koju mu je stranka izdala kao svom punomoćniku. Naime, trošak postupka pripada stranci kojoj je dosuđen, a ne odvjetniku, punomoćniku te stranke. Prema tome nije od značaja za obvezu vraćanja u situaciji kad je osnova otpala, kao što je nesporno ovdje slučaj činjenica da je trošak parničnog postupka, kojeg je dužnik obvezan platiti drugoj stranci kao vjerovniku isplaćen punomoćniku odvjetniku. Međusobni odnos nalogodavca i punomoćnika odvjetnika nije predmet postupka i nije ni u kakvoj vezi s odnosom ovdje parničnih stranaka, jer je obveznik vraćanja vjerovnik po predmetnoj osnovi koja je otpala, a ne njegov tadašnji punomoćnik odvjetnik.

14. U ovom postupku isključivo je pitanje je li na strani tuženika došlo do neosnovanog obogaćenja isplatom traženog novčanog iznosa, točnije, je li taj novčani iznos tuženik stekao od tužiteljice temeljem pravne osnove koja je naknadno otpala.

15. Dakle, premda je odvjetnik TČ, ovdje tuženik primio sporni iznos na svoj poslovni račun, on se ne može smatrati stjecateljem tog iznosa jer je, primajući sporni iznos, postupao u ime i u korist svoje stranke, a ne u svoju osobnu korist. U okolnostima utvrđenja da tuženik nije taj koji je od tužiteljice neosnovano stekao novčani iznos koji je predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice na temelju ukinute pravomoćne sudske odluke, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da navedeni iznos tuženik nije dužan vratiti tužitelju.

16. Stoga, žalbenim razlozima tužiteljice nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude jer je ista zasnovana na potpuno i pravilno utvrđenim relevantnim činjenicama i donesena pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredaba.

17. Iz navedenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje upozorava tužiteljica, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 26. lipnja 2026.

SUDAC

Marko Pribisalić