Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-305/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i dr. sc. Višnje Strinić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠN i MB, zbog kaznenih djela iz čl. 231. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ŠN i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru pod poslovnim brojem K-339/2021-17 od 2. veljače 2023., u sjednici održanoj 25. lipnja 2026., u nazočnosti branitelja okrivljenika ŠN, Borisa Mazalina, odvjetnika u Zagrebu,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenika ŠN i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru je, pod točkom I., proglasio krivim okrivljenika ŠN, zbog dva kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, dva kaznena djela teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11, jednog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11, te mu je prethodno za sva kaznena djela za koja je proglašen krivim utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za dva kaznena djela teške krađe i dva kaznena djela teške krađe u pokušaju u trajanju od po šest mjeseci za svako djelo, za kazneno djelo krađe kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, a za kazneno djelo razbojničke krađe kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik ŠN je dužan, na ime imovinskopravnog zahtjeva, platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude oštećenici ĐB iznos od 4.645,29 eura (35.000,00 kuna), oštećeniku LB iznos od 53,08 eura (400,00 kuna), oštećenici FB iznos od 66,36 eura (500,00 kuna), oštećenici NB iznos od 39,81 eura (300,00 kuna), oštećeniku TB iznos od 265,44 eura (2.000,00 kuna), oštećeniku IB iznos od 530,89 eura (4.000,00 kuna) i oštećeniku BB iznos od 26,54 eura (200,00 kuna), dok je oštećenik CB sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. točka 1. ZKP/08 okrivljenik ŠN je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka te platiti paušal u iznosu od 66,36 eura (500,00 kuna).
1.3. Istom presudom, pod točkom II., sud prvog stupnja je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe okrivljenika MB, zbog dva kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, dva kaznena djela teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11 i dva kaznena djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.
1.4. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika MB i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude, u odnosu na osuđujući dio, žalbu je podnio okrivljenik ŠN, po branitelju Borisu Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, zbog odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači u odluci o kazni. Branitelj okrivljenika je u svojoj žalbi zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.
2.1. Žalbu protiv presude podnijelo je i Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, u odnosu na okrivljenika ŠN i osuđujući dio presude zbog odluke o kazni, a u odnosu na okrivljenika MB i oslobađajući dio presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu na način da, u odnosu na okrivljenika ŠN, izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju, a da u odnosu na okrivljenika MB ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru podnio je okrivljenik ŠN, po branitelju Borisu Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i okrivljenika ŠN, dok je nazočni branitelj okrivljenika ŠN, odvjetnik Boris Mazalin, ustrajao u navodima i prijedlozima iz žalbe i odgovora na žalbu.
6. Žalbe okrivljenika ŠN i državnog odvjetnika su neosnovane.
7. Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja, u odnosu na okrivljenika MB i oslobađajući dio, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojala ta povreda. Međutim, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbi okrivljenika ŠN i državnog odvjetnika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-26, ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada presudu, u oslobađajućem dijelu, pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.1. U žalbi državnog odvjetnika se navodi kako je okrivljenik ŠN u cijelosti priznao počinjenje kaznenih djela, koje priznanje da je detaljno i okolnosno, ali da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir i izvesti dokaz čitanjem zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenika ŠN, niti da je reproducirao tu njegovu obranu, budući da okrivljenik ŠN na raspravi nije govorio ništa osim da kaznena djela priznaje. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud reproducirao obranu okrivljenika ŠN danu tijekom istraživanja, da bi došao do konkretnih saznanja o počinjenju svih kaznenih djela, odnosno svih okolnosti počinjenja tih djela, pa tako i upletenosti okrivljenika MB u počinjenje predmetnih kaznenih djela.
8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik MB, zajedno s okrivljenikom ŠN, počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret jer sam okrivljenik MB od samog početka decidirano i ustrajno negira počinjenje predmetnih kaznenih djela, dok u postupku nije izveden niti jedan verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi sa sigurnošću proizlazilo da bi okrivljenik MB, zajedno s okrivljenikom ŠN, počinio kaznena djela.
8.3. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je ispravno sud prvog stupnja zaključio da se samo na prvoj obrani okrivljenika ŠN danoj pred policijskim službenicima ne može temeljiti osuđujuća presuda u odnosu na okrivljenika MB, samim time što okrivljenik ŠN takvu obranu nije ponovio na raspravi, a osim toga ne postoje niti neki drugi dokazi koji bi okrivljenika MB doveli u vezu s predmetnim kaznenim djelima. Prva obrana okrivljenika ŠN pred policijskim službenicima nije potkrijepljena drugim dokazima, pa se samo na toj obrani okrivljenika ŠN, koja nije ponovljena na raspravi, ne može temeljiti osuđujuća presuda u odnosu na okrivljenika MB.
8.4. Prema tome, u ovom postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik MB počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, pa je ispravno sud prvog stupnja dvojbu o postojanju odlučnih činjenica riješio na način koji je povoljniji za okrivljenika.
8.5. Slijedom navedenog, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane obojice okrivljenika te svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik MB počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, zbog čega je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, pravilno oslobođen od optužbe.
9. Nisu u pravu okrivljenik ŠN i državni odvjetnik kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.
9.1. U žalbi okrivljenika ŠN se navodi kako mu je sud prvog stupnja, prilikom odlučivanja o duljini trajanja kazne zatvora, izrekao prestrogu jedinstvenu kaznu zatvora jer da je precijenio jedinu otegotnu okolnost na njegovoj strani, a to je njegova ranija osuđivanost, a da je podcijenio značaj mnogobrojnih olakotnih okolnosti, pa da bi se izricanjem jedinstvene kazne zatvora u kraćem trajanju uz izricanje djelomične uvjetne osude u postupnosti mogla ostvariti svrha izricanja kaznenih sankcija.
9.2. U žalbi državnog odvjetnika se navodi kako nije ispunjen niti jedan od uvjeta da se okrivljeniku ŠN odmjere pojedinačne kazne zatvora u visini zakonom propisanog minimuma te da je jedinstvena kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen bitno manja od zbroja svih pojedinačno utvrđenih kazni, uzevši u obzir situaciju da se radi o višestrukom specijalnom povratniku, pa da ovakva izrečena jedinstvena kazna zatvora nije u srazmjeru s počinjenim kaznenim djelima i činjenicom da do sada izrečene kazne nisu utjecale na okrivljenika da ga odvrate od daljnjeg činjenja takvih kaznenih djela.
9.3. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika ŠN i državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.
9.4. Pravilno je sud prvog stupnja okrivljeniku ŠN, kao olakotne okolnosti, cijenio priznanje kaznenih djela, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenja kaznenih djela i obećanje da se više neće pojavljivati kao počinitelj kaznenih djela, kao i obiteljske prilike, odnosno što je otac dvoje malodobne djece o kojima mora skrbiti, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu raniju višestruku osuđivanost zbog raznih kaznenih djela, među kojima se nalaze ista i istovrsna kaznena djela.
9.5. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti ispravno je sud prvog stupnja, uz prethodno pravilno utvrđene pojedinačne kazne zatvora, okrivljenika ŠN osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.
9.6. Nema pravo okrivljenik ŠN niti kada se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ne navodeći pri tome razloge pobijanja presude po tom zakonskom osnovu. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno, sukladno odredbi čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, obvezao okrivljenika ŠN da oštećenicima ĐB, LB, FB, NB, TB, IB i BB, na ime postavljenih imovinskopravnih zahtjeva, plati iznose navedene u izreci pobijane presude, dok je oštećenika CB uputio s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu jer za kazneno djelo teške krađe u pokušaju iz točke 2. izreke pobijane presude, nije bilo podataka o visini nastale štete.
10. Neosnovano se okrivljenik ŠN žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ne navodeći razloge zbog čega se žali po toj zakonskoj osnovi. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja, uzevši u obzir imovno stanje okrivljenika te složenost i trajanje postupka, pravilno, sukladno čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. točka 1. ZKP/08, odmjerio visinu troškova kaznenog postupka koje je okrivljenik dužan te u mogućnosti platiti.
11. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika ŠN i državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.
Split, 25. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
