Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-100/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Dijani Tomašegović Nikolić, uz sudjelovanje Tanje Dujmović kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog PM, zbog kaznenog djela iz 118. stavka 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KO-DO- 82/2026 od 8. travnja 2026., izmijenjene na raspravi 24. lipnja 2026., nakon glavne rasprave održane 8. lipnja 2026. i 24. lipnja 2026. u prisutnosti savjetnika Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću ĆM, optuženog PM i zamjenice njegovog branitelja po službenoj dužnosti odvjetnice Josipe Glavičić, dana 25. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi PM, sin HM i KM rođene P rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Bosne i Hercegovine OIB: [osobni identifikacijski broj], sa završenih sedam razreda osnovne škole, građevinski radnik, nezaposlen, uzdržavan od socijalne pomoći u visini od 170,00 eura, razveden, bez djece, bez čina, neodlikovan, osuđivan presudom Općinskog suda u Gospiću broj K - 197/2021 od 30. rujna 2021. koja je pravomoćna 14. listopada 2021. zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uvjetno na 2 godine i presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-331/2024-15 od 16. srpnja 2024. koja je pravomoćna 24. lipnja 2025. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, nalazi se u istražnom zatvoru,

k r i v  j e

što je,

dana 9. veljače 2026. oko 22,00 sata u [adresa], u obiteljskoj kući ZM, nakon što mu je imenovani zabranio da razbije njegov televizor, uzeo njegov preklopni nož dužine oštrice oko 12cm te mu prijetećim tonom rekao "Sad ću te zaklati, ja sam jak, nitko mi ništa ne može", a potom, u cilju da ga teško tjelesno povrijedi prišao ZM s leđa te ga navedenim nožem dva puta ubo uslijed čega je ZM zadobio dvije ubodne rane na stražnjoj strani lijevog ramena, koji je potom pobjegao iz obiteljske kuće, dok samo stjecajem sretnih okolnosti kod istoga nisu nastale teške tjelesne ozljede,

dakle, s namjernom da drugog teško tjelesno ozljedi, poduzeo radnje koja prostorno i vremenski prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju - opisano po članku 118. stavku 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu KZ/11.), a kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.

I. Na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11., optuženom PM

u t v r đ u j e s e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 1 (JEDNOG) MJESECA

II. Na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. optuženom PM

OPOZIVA SE UVJETNA OSUDA

koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-331/2024-15 od 16. srpnja 2024. pravomoćnom 24. lipnja 2025., kojom je proglašen krivim zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana i kažnjiva po članku 139. stavku 2. KZ/11. te mu je je za svako od dvaju počinjenih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i izrečena mu je na temelju članka 56. KZ/11. uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude

te se na temelju članka 58. stavka 3. KZ/11. optuženom PM iz te presude uzima kao

u t v r đ e n a

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

III. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi PM

o s u đ u j e  s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA

IV. Na temelju članka 54. KZ/11. i članka 455. stavka 2. točke 7. Zakona o kaznenom postupku(“Narodne novine”, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.– dalje: ZKP/08.) optuženom PM se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to:

- vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. svibnja 2024. u 13:40 sati do 16. srpnja 2024., a kako je to utvrđeno točkom IV. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: K-331/2024-15 od 16. srpnja 2025. pravomoćne 24. lipnja 2025.

- vrijeme uhićenja od 10. veljače 2026. u 14:15 sati pa nadalje

- vrijeme provedeno u istražnom zatvoru određenom rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-86/2026-3 od 11. veljače 2026., a produljenom rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-41/2026-5 od 4. ožujka 2026. pravomoćnim 23. ožujka 2026. i rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-41/2026-21 od 10. travnja 2026. pravomoćnim 27. travnja 2026. pa nadalje.

V. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom PM

i z r i č e  se

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI

koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

VI. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/22., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.) optuženi PM u cijelosti se oslobađa obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću podiglo je 8. travnja 2026. kod ovog suda optužnicu poslovni broj KO-DO-82/2026 od 8. travnja 2026., protiv okrivljenog PM zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano po članku 118. stavku 1. u vezi članka 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-41/2026-33 od 29. travnja 2026. Obzirom je žrtva ZM na raspravi 8. lipnja 2026. (list 198 spisa) iskazao da ne ostaje kod prijedloga za kazneni progon vezano uz kazneno djelo prijetnje, Općinsko državno odvjetništvo je na raspravi 24. lipnja 2026. (list 211 spisa) izmijenilo optužnicu na način da se optuženika više ne tereti za kazneno djelo prijetnje.

1.1. Žrtva ZM na raspravi 8. lipnja 2026. očitovao se da u postupku ne želi sudjelovati kao oštećenik i ne postavlja imovinsko pravni zahtjev (list 195 spisa).

2. Očitujući se o optužbi i izmijenjenoj optužbi optuženi PM očitovao se kako se ne smatra krivim te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka (list 196 i 212 spisa).

3. Tijekom dokazanog postupka neposredno pred sudom na raspravi 8. lipnja 2026. ispitan je u svojstvu svjedoka žrtva ZM (list 197-199 spisa), a na raspravi 24. lipnja 2026. neposredno su ispitani stalni sudski vještak za sudsku medicinu prof. dr. sc. Davor Mayer (208-209 spisa) i stalni sudski vještak za psihijatriju Darko Labura, dr. med. spec. psihijatar, sub.spec. forenzične psihijatrije (list 209-210 spisa). Na raspravi 24. lipnja 2026. (list 207-208 i 211 spisa), uz suglasnost stranaka, pročitani su zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 12 spisa) osim dijela koji sadrži izjavu žrtve, povijest bolesti ZM (list 13 spisa), prijava OB Gospić (list 14 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PM po čl. 208.a ZKP/08 u PP Gospić sa snimkom (list 16 – 19, 31 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, ser. br.: [serijski broj] s pripadajućim zapisnikom (list 21 – 22 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika PM sa snimkom u ODO u Gospiću (list 41 – 45 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve ZM u Policijskoj postaji Gospić (list 71 – 73 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog medicinskog vještaka (list 128 – 130 spisa) i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka – psihijatra (list 131 – 138 spisa). Pročitane su i presuda Općinskog suda u Gospiću posl. broj K-331/2024-15 od 16.7.2024., presuda Županijskog suda u Vukovaru posl. broj: Kž-321/2024-6 od 24. lipnja 2025. i potvrda pravomoćnosti i ovršnosti kreirana 2. srpnja 2025. za presudu Općinskog suda u Gospiću posl. broj K-331/2024-15. Prije ispitivanja optuženika pročitani izvod iz KE (list 37 spisa), i potvrda iz PE (list 38 spisa) za optuženog PM. primjedbi nema. Stranke nisu imale primjedbi na provedene dokaze. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi PM.

4. U svojoj obrani na raspravi 24. lipnja 2026. (list 212-213 spisa) optuženik, koji se očitovao da će iznijeti svoju obranu, ali neće odgovarati na pitanja iskazao je da mu je žrtva ZM kao rođeni brat, da je optuženik bio pijan i kaje se i to više nikada neće ponoviti. Ovo se slučajno dogodilo, želi reći da nije namjeravao ozlijediti ZM te da se kaje.

5. Iz navedene obrane optuženika proizlazi da nije sporno vrijeme i mjesto inkriminiranog događaja niti da je žrtva u tom događaju ozlijeđena.

6. Sporno je je li optuženi PM u cilju da teško tjelesno povrijedi žrtvu prišao žrtvi s leđa te ga dva puta ubo tim nožem. Dakle, sporno je je li optuženik postupao s namjerom ili slučajno kako on navodi u svojoj obrani.

7. Ispitan u svojstvu svjedoka, žrtva ZM, izjavio je da je optuženik malo popio pa je onda izvadio mali nožić iz ladice, pa je onda s tim nožićem mahao i tako je ubo žrtvu. Kada se to dogodilo, optuženik je bio kod žrtve u kući. Nisu se svađali, slušali su muziku, optuženik se naljutio valjda radi pjesme, žrtva ne zašto se naljutio i onda je uzeo taj nožić. Ladica je bila kod televizora, a njih dvojica su bili za stolom koji je blizu te ladice. Optuženik je ustao od stola, otvorio ladicu i uzeo iz nje mali nožić na rasklapanje. Optuženik je dobar dok ne popije, a kada popije onda ne zna što radi, žrtva mu ne želi zlo, ali mora se popraviti i biti pametan. Nakon što ga je optuženik ubo, optuženik je krenuo kući i rekao je žrtvi da će dobiti još batina pa je žrtva cijelu noć bio vani zbog straha.

7.1. Na pitanje ODO Gospić može li opisati taj nož, svjedok je odgovorio da je to nožić na sklapanje, koji kada je sklopljen je mali, a kada se raširi onda je ovakav. Sud je utvrdio da je svjedok pokazao rukama na način da je spojio dva palca svoje ruke ispružena i podigao u zrak oba kažiprsta, pa je vlastitim opažanjem sud cijenio da se radi o dužini oštrice od 15-20 cm. Na daljnje pitanje ODO Gospić, gdje ga je ubo, svjedok je pokazao rukama leđnu stranu svog lijevog ramena. Na daljnja pitanja ODO Gospić, svjedok je odgovorio da je on sam pozvao hitnu pomoć, koja je po dolasku zvala policiju, a policija je otišla po optuženika, koji je bio kod svoje kuće, kamo je otišao nakon što je ubo svjedoka oko ponoći ili jedan sat poslije ponoći, a sa sobom je optuženik ponio nož. Na pitanje ODO Gospić ostaje li kod prijedloga za kazneni progon radi prijetnje, svjedok je odgovorio da ne i da ne želi teretiti optuženika. Na daljnje pitanje ODO Gospić je li ga po njegovom mišljenju optuženik ubo namjerno ili slučajno, svjedok je odgovorio da to ne zna.

7.2. Na pitanje branitelja da opiše kako se dogodio ubod, gdje se svjedok nalazio i je li vidio optuženika prije nego da je ubo, svjedok je odgovorio da je sjedio, optuženik mu je došao s leđa i svjedok ga je vidio tek nakon što ga je ubo. Na daljnja pitanja branitelja, svjedok je odgovorio da su i svjedok i optuženik bili malo pijani, da svjedok zna svoju granicu, a optuženik svoju. Na daljnje pitanje branitelja je li moguće da je optuženik teturao i pao na svjedoka, svjedok je odgovorio da nije vidio kada je optuženik išao po nož i kada je došao do svjedoka s nožem. Na pitanje branitelja je li gledao optuženika kada je izlazio z kuće, svjedok je odgovorio da je.

7.3. Na pitanje suda, kada je optuženik odlazio iz kuće je li teturao ili ravno hodao, svjedok je odgovorio da je ravno hodao.

8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka – žrtve ZM u Policijskoj postaji Gospić (list 71 – 73 spisa), od 27. veljače 2026. proizlazi da je svjedok iskazao da se dana 9. veljače 2026. u večernjim satima nalazio kod svoje kuće u [adresa] i da je kod njega došao poznanik PM. Kako je bio jako pijan, popili su zajedno još nekoliko pića, nakon čega je negdje oko 22 sata, u jednom trenutku PM krenuo da mu razbije televizor, na što mu se svjedok usprotivio i rekao mu da mu ne može razbijati stvari po kući. Nakon toga mu je PM počeo prijetiti „sad ću te zaklati, ja sam jak, nitko mi ništa ne može“ te je uzeo svjedokov preklopni nož koji je dužine cca 12 cm, a nalazio se ili na stolu ili kuhinjskom elementu te svjedoka, dok mu je svjedok bio okrenut leđima, ubo dva puta u predjelu lijevog ramena. Nakon toga, svjedok je pobjegao od kuće i skrio se jer se bojao što će mu učiniti te se u kuću vratio tek kada je PM otišao iz kuće. Iz straha od PM svjedok nije odmah zvao policiju, već je zvao sljedeće jutro. Ostaje kod prijave koju je protiv PM podnio zbog prijetnje i zbog uboda nožem, boji ga se i nema mira u svojoj kući. Za vrijeme kad mu je PM prijetio i kada ga je ubo nožem, u kući nije bilo nikoga, odnosno bili su sami njih dvojica. Još je naveo da ga je, nakon što je prijavio PM, sljedeći dana njegova bivša punica FM nagovarala da povuče prijavu, a na što on nije pristao jer ima strah od PM. PM je nož odnio sa sobom te ne zna kuda je s njim.

9. Iz pročitanog nalaza i mišljenje stalnog sudskog medicinskog vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera (list 128 – 130 spisa) proizlazi da su medicinskom obradom žrtve utvrđene ozljede i to oguljotina na prsnom košu i dvije ubodne rane na stražnjoj strani lijevog ramena. Svaka pojedina ubodna rana predstavlja tjelesnu ozljedu, radilo se o plitkim ranama koje nisu ozlijedile vitalne strukture ozlijeđene regije tijela, nisu uzrokovale poremećaj općeg stanja žrtve niti dovele do opasnosti za život. Ozljede su nastale ubodima oštrice noža ili nožu sličnog sredstva, a preklopni nož duljine oštrice 12 cm, kakav se dovodi u vezu s počinjenjem djela, predstavlja podesno sredstvo za zadavanje ovakvih ozljeda. Radilo se o dva zasebna djelovanja sredstva, odnosno o dva zamaha s posljedičnim ubodima. Ubodi su bili zadavani silom slabog intenziteta. Lokalizacija ozljeda na tijelu žrtve i traga krvi na njegovoj majici sugerira da se okrivljenik u trenutku zadavanja ozljeda nalazio žrtvi s leđa, što je u skladu sa dinamikom opisanom u njegovom svjedočkom iskazu. Ozljeda prsnog koša je nastala struganjem tupotvrdog sredstva po koži ili kože o neku prepreku. Iz iskaza žrtve se ne razabire dinamika koja bi bila poveziva s nastankom ove ozljede, a manjkav opis ozljede u medicinskoj dokumentaciji (ne navodi se točnija lokalizacija) dodatno ograničava interpretaciju njezina nastanka. Uopćeno, moglo se raditi o ozljedi nastaloj djelovanjem okrivljenika (primjerice, grebanjem noktom prilikom hvatanja oštećenika prstima ruke okrivljenika), ali i neovisno o djelovanju okrivljenika (primjerice, zapinjanjem za neku prepreku u prostoru, poput okvira vrata, prilikom bijega iz kuće). Zaključno, utvrđene ozljede žrtve u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu, a mehanizmom nastanka se uklapaju u dinamiku događaja opisanu u inkriminaciji i iskazu žrtve. Postupanjem kakvo se okrivljeniku stavlja na teret postoji mogućnost zadavanja teške tjelesne ozljede. Do toga je moglo doći u slučaju da su ubodi bili zadani silom jačeg intenziteta od stvarno primijenjenog, što bi rezultiralo dubljim ubodnim kanalima i mogućim zahvaćanjem vitalnih struktura ove regije, prvenstveno većih krvnih žila ili pak prodorom u prsnu šupljinu.

9.1. Ispitan neposredno na raspravi vještak prof. dr. sc. Davor Mayer iskazao je da ostaje u cijelosti kod svojeg pisanog nalaza od 1. travnja 2026. te nema ništa za dodati.

9.2. Na pitanje braniteljice jesu li ozljede navedene u nalazu lake tjelesne ozljede, vještak je odgovorio da, kako je u nalazu i navedeno, radi se o tjelesnim ozljedama iz članka 117. Kaznenog zakona. Na daljnje pitanje branitelja je li nastupila teška tjelesna ozljeda, vještak je odgovorio da iz prethodnog odgovora jasno proizlazi kvalifikacija ozljede pa ako stoji da je riječ o tjelesnoj ozljedi, onda je notorno da se ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Na daljnje pitanje branitelja može li iz medicinskih nalaza zaključiti je li ozljeda nastala namjerno ili slučajno, vještak je odgovorio da ocjena namjere osobe koja poduzima radnju zamahivanja nožem izlazi iz okvira kompetencije i uloge vještaka. Na pitanje branitelja je li prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir činjenicu da je optuženi bio alkoholiziran u inkriminirano vrijeme, vještak je odgovorio da se prisjeća da su prema stanju spisa obojica sudionika bili alkoholizirani, ali se nije bavio okolnošću okrivljenikove alkoholiziranosti, jer ta okolnost nije odlučna za donošenje zaključaka za koje je bio pozvan provesti vještačenje.

9.3. Na pitanje sutkinje jesu li ozljede opisane u nalazu, konkretno dvije ubodne rane sa stražnje strane lijevog ramena mogle nastati slučajnim mahanjem nožem u smislu zamahivanja rukom lijevo desno ili se radi o drugačijoj dinamici nastanka ozljeda, vještak je odgovorio da su predmetne ozljede nastale sa dva usmjerena zamaha rukom koja drži nož, a koji su zamasi bili usmjereni prema tijelu, konkretno leđima oštećenika. Varijanta nasumičnog zamahivanja nožem se može otkloniti. U takvoj hipotetskoj varijanti mogle bi eventualno nastati rezne rane, ali ne i ubodne. Na daljnje pitanje sutkinje, koja je mogućnost nastanka teške tjelesne ozljede ako je okrivljeni zamahnuo dva puta usmjerenim zamahom rukom koja drži nož prema tijelu žrtve i zadao dvije ubodne rane, vještak je odgovorio da je u pisanom nalazu i mišljenju predočio uvjete u kojima bi mogla nastati opsežnija ozljeda koja bi se kvalificirala kao teška tjelesna ozljeda. U bitnome, ovi uvjeti prvenstveno podrazumijevaju silinu odnosno intenzitet zamaha pa bi tako, da je ubod bio jačeg intenziteta, posljedično i ubodni kanal bio dublji, a posljedično tome bi moglo doći do zahvaćanja dubljih vitalnih struktura. Načelno osoba koja zamahuje nožem može ugrubo dozirati silinu zamaha i posljedičnog uboda, ali ne može sa sigurnošću predvidjeti opseg posljedice. K tome, opsegu posljedice može doprinijeti i eventualno izmicanje žrtve, pri čemu u konkretnom događaju nema naznaka da bi do toga došlo.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Labure, dr. med., spec. psihijatra, sub. spec. forenzične psihijatrije (list 131-138 spisa) proizlazi da je tempore criminis okrivljenik imao poremećaj ponašanja uzrokovan konzumiranjem alkohola nivoa štetne uporabe (F 10.1) i psihičke ovisnosti (F 10.2.), a konzumira alkohol više godina. Ima i depresivni poremećaj (F 32), od kojeg se liječi više godina. vrlo vjerojatno je bio i akutno alkoholiziran (F 10.0), razne pijanog stanja. Imao je i crte poremećaja osobnosti impulzivnog tipa i asocijalnog tipa (F 60.2.). Okrivljenik ima poremećaj ponašanja radi konzumacije alkohola koji je generator ponašanja i postupaka u okrivljenika, uz poremećaj u strukturi osobnosti. Depresija nema forenzični značaj u generiranju ponašanja okrivljenika, osim u onom dijelu u kojem ga „motivira“ za ispijanje alkohola. Sam navodi prisvjesnost tempore criminis, opsuje radnje i postupke. Bila je umanjena mogućnost shvaćanja značenja svojih djela i upravljanja svojim postupcima te je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv (ne i bitno). Očito je odnos okrivljenika i žrtve (prema viktimološkim teorijama) u ovom slučaju bio također jedan od generatora događanja. Konzumiranje alkohola, radi kojeg ispoljava hostilnost, zahtijeva psihijatrijski tretman jer liječenjem poremećaja ponašanja, nivoa psihičke ovisnosti smanjit će se intenzitet poremećaja, a postoji opasnost da bi okrivljenik počinio teže kazneno djelo ako se ne bi liječio. Potrebne su sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu prema članku 69. Kaznenog zakona, radi otklanjanja opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela . Potrebno je izreći mjere liječenja, ukoliko mu se dokaže krivnja i to ambulantno, radi ovisnosti. Ugrožava i svoje zdravlje, kao i interese drugih ljudi. Raspravno je sposoban.

10.1. Neposredno ispitan na raspravi 24. lipnja 2026. vještak Darko Labura, dr. med., spec. psihijatar, sub. spec. forenzične psihijatrije je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja koji je dao u ovom predmetu 6. travnja 2026.

10.2. Na pitanje sutkinje koliki je bio stupanj alkoholiziranosti okrivljenika tempore criminis i kako je ta alkoholiziranost utjecala na njegovu ubrojivost, vještak je odgovorio: da je procijenio da je okrivljeni bio alkoholiziran na temelju izjava oštećenika i okrivljenika danih tijekom postupka, kao i proučavanjem medicinske dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju, a koju je dobio iz bolničkog informacijskog sustava Opće bolnice Zadar, gdje je u nekoliko navrata optuženik bio obrađivan radi akutne alkoholiziranosti i intoksikacije alkoholom i lijekovima, a to je bilo 2022. i 2023. godine pa je onda s tim podacima dedukcijom došao do zaključka da je u inkriminiranom periodu vrlo vjerojatno bio akutno alkoholiziran, ali koliko točnog intenziteta teško je za odrediti zato što je drager pokazao 0,00 g/kg, ali to smatra lažno negativnim rezultatom, uglavnom nije bilo analize krvi i mokraće, što bi nam dalo mjerodavni nalaz alkoholiziranosti tempore ciriminis. Vještak je mišljenja da je okr. tempore criminis mogao rasuđivati i vladati svojim postupcima, ali smanjeno. To zaključuje iz razloga što je optuženik opisivao zbivanja tempore criminis na svoj način ali detaljno, da su se družili on i oštećenik, da su pekli pile, da su igrali karte, da mu nije htio razbiti televizor i da su se igrali noževima. Mogao je biti svjestan da nožem ili mahanjem ili nanošenjem da može nanijeti povredu ili težu povredu ili lakšu povredu, ali uglavnom bio je svjestan da sa nožem može to učiniti. Na daljnji upit suda koliko bi trebala trajati sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkohola , vještak je odgovorio da bi trebala trajati prema odredbama o sigurnosnim mjerama do 6 mjeseci, ambulantno ili u okviru zatvorskog suda ili na slobodi ovisno o odluci suda.

11. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave (list 12 spisa) proizlazi da je ZM kaznenu prijavu u Policijskoj postaji Gospić podnio 10. veljače 2026. u 17:20 sati.

12. Iz povijesti bolesti Opće bolnice Gospić, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (list 13 spisa), proizlazi da je ZM dovezen kolima hitne pomoći i da je pregled započeo 10. veljače 2016. u 15:11 sati te da su u statusu evidentirane dvije ubodne rane u području m. trapeziusa.

13. Iz prijave Opće bolnice Gospić, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (list 14 spisa), broj prijave 1002/26, proizlazi da se prijava podnosi zbog tjelesne ozljede od druge osobe i da je ZM u tu ustanovu doveden 10. veljače 2026. u 14:44 sati.

14. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika PM sa snimkom (list 16-19 i 31 spisa), vidljivo je da je optuženi PM ispitan u svojstvu osumnjičenika u Policijskoj postaji Gospić 10. veljače 2026., da je upozoren sukladno članku 87. stavak 1. i 3. i članku 208.a. st. 6. ZKP/08 da se radnja ispitivanja snima uređajem za audio-video snimanje i da snimljeni iskaz može biti upotrijebljen kao dokaz u postupku. Također je čitanjem zapisnika utvrđeno da je osumnjičenik u smislu članka 208.a. stavka 3. ZKP/08. prije ispitivanja primio pisanu pouku o pravima iz članka 208.a. stavka 2. ZKP-08., da je poučen o pravu na branitelja, značenju prava na branitelja i posljedicama odricanja od tog prava, da je izjavio da ne želi imati branitelja i koristiti pravo na privremenu pravnu pomoć, da je iznio svoju obranu, odgovarao na pitanja i nije imao prigovora na zapisnik te je isti potpisao.

15. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta sa zapisnikom (list 21-22 spisa) proizlazi da je od žrtve ZM Policijska postaja Gospić 10. veljače 2026. privremeno oduzela plavu majicu kratkih rukava nepoznatog modela, marke i veličine, bez obilježja, na čijoj zadnjoj lijevoj strani u predjelu lopatice je vidljiv trag sasušene crvene boje nalik na krv nepravilnog oblika i promjera cca 15 cm.

16. Iz Zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenika PM u Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću sa snimkom (list 41-45 spisa) proizlazi da je okrivljenik PM upozoren po članku 87. stavku 3. ZKP/08 da se radnja snima i da se snimka može upotrijebiti kao dokaz u postupku, da mu je uručena pisana pouka o pravima iz članka 239. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, da je poučen o pravu na branitelja te posljedicama odricanja od toga prava, da je izjavio da ne želi imati branitelja prilikom ispitivanja, da je iznosio svoju obranu i odgovarao na pitanja te primio jedan primjerak snimke Na zapisniku nisu evidentirane primjedbe. Okrivljenik je potpisao zapisnik.

17. Čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 28 spisa) utvrđeno je da je isti sastavljen u PP Gospić, da je ispitanik PM, da je ispitivanje započelo 10. veljače 2026. u 14:20 sati uporabom uređaja Drager 7000 ARSC-0177 te da je utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 k/kg te da je PM odbio potpisati zapisnik.

18. Čitanjem presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-331/2024-15 od 16. srpnja 2024. (list 216-221 spisa) utvrđeno je da je tom presudom optuženi PM oglašen krivim što je dana 4. svibnja 2024. oko 9:00 sati u Peruš iću, ispred prodavaonice „Market Tušak“ u [adresa], gdje se nalazilo više osoba, u cilju da ustraši IM i UM, držeći u ruci nož rekao: „Sve ću vas ubiti“, a potom gledajući prema imenovanima rekao: „Vas ću posebno ubiti!“, a što je kod OM i UM izazvalo osjećaj straha za život i uznemirenost, čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode prijetnjom opisana po članku 139. stavku 2. KZ/11. uz primjenu članka 51. KZ/11 pa mu je na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11. za svako od dvaju djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po četiri mjeseca te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora od sedam mjeseci neće izvršiti ako optuženi PM u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude na temelju članka 54. KZ/11. u kaznu zatvora će se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. svibnja 2024. u 13:40 sati do 16. srpnja 2024.

19. Čitanjem potvrde pravomoćnosti (list 222-223 spisa) utvrđeno je da je presuda Općinskog suda u Gospiću K-331/2024-15 pravomoćna 24. lipnja 2025.

20. Čitanjem presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Kž- 321/2024-6 od 24. lipnja 2025. (list 224-228 spisa) utvrđeno je da je tom presudom odbijena žalba Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću te je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-331/2024-15 od 16. srpnja 2024.

21. U odnosu na spornu činjenicu je li optuženik postupao s namjerom, sud je analizirao obranu optuženika, iskaze žrtve ZM, pisani nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine Davora Mayera i njegov iskaz na raspravi, pisani nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Darka Labure i njegov iskaz na raspravi.

21.1. Žrtva ZM, prilikom ispitivanja na policiji naveo je da ga je optuženik ubo dva puta u predjelu lijevog ramena, a prilikom ispitivanja na sudu rekao je da mu je optuženik došao s leđa i svjedok ga je vidio tek nakon što ga je ubo. Sud je, analizirajući iskaze žrtve, uočio razlike u iskazima i to da je pred sudom prvo rekao da je optuženik mahao s nožem i tako ozlijedio žrtvu i da je ispitan u policiju iskazao da optuženik krenuo razbiti žrtvin televizor, na što mu se žrtva usprotivila i rekla mu da mu ne može razbijati stvari po kući pa mu je optuženik zaprijetio riječima: „sad ću te zaklati, ja sam jak, nitko mi ništa ne može“. Međutim, sud smatra da navedene razlike nisu od takvog značaja da bi dovele u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve. Naime, iako je žrtva na početku svog iskaza pred sudom iskazao da je optuženik mahao nožem i tako ga ozlijedio, sud to cijeni jednostavno kao pogrešnu interpretaciju ili izbor riječi, imajući u vidu da je kasnije, prilikom odgovaranja na pitanja opisao da mu je optuženik došao s leđa i svjedok ga je vidio tek nakon što ga je ubo. Iskaz žrtve da je uboden dva puta u leđa potvrđuje nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, kako pisani, tako i iskaz tog vještaka pred sudom, povijest bolesti opće bolnice Gospić iz koje proizlazi da su na žrtvi evidentirane dvije ubodne rane u području m. trapeziusa i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta iz koje proizlazi da je na privremeno oduzetoj majici na zadnjoj strani u predjelu lopatice vidljiv trag sasušene crvene boje nalik na krv. Nije životno i logično da bi optuženik mahao s nožem i žrtva to vidjela, a da ne bi pokušala pobjeći ili se bar izmaknuti. Zbog toga sud smatra da je žrtva, prilikom ispitivanja pred sudom, u prvom dijelu iskaza, kada je sam nesmetano opisao događaj, dao jedan skraćeni opis događaja, koji je odgovarajući na pitanja pojasnio. Jednako tako, glede okolnosti opisanih na policiji, vezano uz svađu radi razbijanja televizora, kako je to naprijed detaljno navedeno, sud ne smatra da je propuštanje žrtve da to spomene u iskazu pred sudom od utjecaja na ocjenu njegove vjerodostojnosti. Naime, ne radi se o tome da je žrtva o bitnim činjenicama kontradiktorno svjedočila, nego se radi samo o tome da je žrtva pred policijom detaljnije opisala događaje koji su prethodili ubodu, što je i razumljivo, s obzirom da je na policiji ispitan niti mjesec dana nakon inkriminiranog događaja, a pred sudom četiri mjeseca kasnije. Stoga je sud iskaz žrtve ZM cijenio okolnosnim, životnim i logičnim te ga prihvatio kao vjerodostojan.

21.2. Sud je prihvatio pisane nalaze i mišljenja te iskaze oba vještaka, vještaka sudske medicine Davora Mayera i psihijatra Darka Labure kao vjerodostojne i stručne, jer su isti detaljni, u skladu s pravilima struke i s ostalim provedenim dokazima i stranke na njih nisu imale primjedbi. Vještak sudske medicine Davor Mayer u svom je pisanom nalazu i mišljenju naveo da se radilo o dva zasebna djelovanja, odnosno o dva zamaha s posljedičnim ubodima, a lokalizacija ozljeda na tijelu žrtve i traga krvi na njegovoj majici sugerira da se optuženik u trenutku zadavanja ozljeda nalazio žrtvi s leđa. Vještak sudske medicine je u svom pisanom nalazu ustvrdio i da postupanjem kakvo se optuženiku stavlja na teret postoji mogućnost zadavanja teške tjelesne ozljede do čega je moglo doći u slučaju da su ubodi bili zadani silom jačeg intenziteta do stvarno primijenjenog, što bi rezultiralo dubljim ubodnim kanalima i mogućim zahvaćanjem vitalnih struktura ove regije, prvenstveno većih krvnih žila ili pak prodorom u prsnu šupljinu. Prilikom ispitivanja pred sudom, ovaj je vještak iskazao da su predmetne ozljede nastale sa dva usmjerena zamaha rukom koja drži nož, a koji su zamasi bili usmjereni prema tijelu, konkretno prema leđima žrtve. Varijanta nasumičnog zamahivanja nožem se može otkloniti, jer bi u takvoj hipotetskoj varijanti mogle nastati rezne rane, ali ne i ubodne. Glede uvjeta u kojima bi mogla nastati teška tjelesna ozljeda, vještak je iskazao da ti uvjeti u bitnome podrazumijevaju silinu, odnosno intenzitet zamaha pa bi tako, da je ubod bio jačeg intenziteta, posljedično i ubodni kanal bio dublji, a posljedično tome bi moglo doći do zahvaćanja dubljih vitalnih struktura. Također je iskazao da načelno, osoba koja zamahuje nožem može ugrubo dozirati silinu zamaha i posljedičnog uboda, ali ne može sa sigurnošću predvidjeti opseg posljedice. Vještak psihijatar dr. Labura prilikom ispitivanja pred sudom naveo je da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio svjestan da nožem može ozlijediti žrtvu.

21.3. Vezano uz okolnost da samo stjecajem sretnih okolnosti kod žrtve nisu nastale teške tjelesne ozljede, sud je analizirao nalaz i mišljenje i iskaz vještaka sudske medicine, iz kojih proizlazi da je teška tje lesna ozljeda mogla nastati uslijed uboda jačeg intenziteta, a silinu uboda osoba koja zamahuje može samo ugrubo dozirati. Sud iz toga zaključuje da je pukom srećom izbjegnuto da ubodi budu intenzivniji i dublji i time žrtva teško ozlijeđen.

21.4. Vezano uz materijalne dokaze i to povijest bolesti ZM (list 13 spisa) i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, ser. br.: [serijski broj] s pripadajućim zapisnikom (list 21 – 22 spisa), valja istaknuti da isti potvrđuju iskaz svjedoka žrtve o lokaciji ubodnih rana, nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine i njegov iskaz, a na raspravi nije dovedena u pitanje vjerodostojnost tih dokaza.

21.5. Sud nije povjerovao obrani optuženika da je žrtvu slučajno ozlijedio, jer je takva obrana neuvjerljiva, kontradiktorna iskazu žrtve, pisanom nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine i psihijatrije i njihovim iskazima, povijesti bolesti ZM i potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, ser. br.: [serijski broj] s pripadajućim zapisnikom. Sud je na temelju iskaza žrtve da ga je optuženik ubo dva puta u leđa, iskaza vještaka sudske medicine da su te dvije ubodne ozljede nastale usmjerenim zamasima prema tijelu, a ne nasumičnim zamasima, lokacija ozljeda koje potvrđuju povijest bolesti žrtve i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sa zapisnikom, nedvojbeno utvrdio da je optuženik žrtvu ubo dva puta nožem u stražnju stranu lijevog ramena. Osim toga, nije životno ni logično da bi netko nekoga sluča jno ubo nožem pa onda to još jednom sluča jno ponovio, isto kao što nije životno i logično da bi netko dva puta zateturao i pao s nožem na žrtvu i tako joj zadao dvije ubodne rane. Vještak psihijatrije obrazložio je prilikom svog iskaza zašto smatra da je optuženik u trenutku počinjenja djela bio pod utjecajem alkohola, ali da je bio svjestan da nožem može ozlijediti, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud cijeni znakovitom i utvrđenu činjenicu da je optuženik žrtvi prišao s leđa i tako joj zadao ubodne rane. Naime, po ocjeni ovog suda i to ukazuje na izravnu namjeru optuženika da žrtvu teško tjelesno ozlijedi. Takvo postupanje optuženika ukazuje na jedan planski napad, u kojemu su mogućnosti žrtve da se obrani smanjene, jer je napadaču okrenuta leđima. Da je optuženik slučajno zamahivao i nije imao namjeru teško ozlijediti žrtvu, ne bi joj prišao s leđa. Stoga, ovaj sud nije prihvatio obranu optuženika te ju ocjenjuje nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

22. Slijedom navedenog, nakon provedenog dokaznog postupka i analize izvedenih dokaza posebno i u međusobnoj vezi, uspoređujući ih s obranom optuženika, sud je našao utvrđenim da je optuženi PM dana 9. veljače 2026. oko 22,00 sata u [adresa], u obiteljskoj kući ZM, nakon što mu je imenovani zabranio da razbije njegov televizor, uzeo njegov preklopni nož dužine oštrice oko 12cm te mu prijetećim tonom rekao "Sad ću te zaklati, ja sam jak, nitko mi ništa ne može", a potom, u cilju da ga teško tjelesno povrijedi prišao ZM s leđa te ga navedenim nožem dva puta ubo uslijed čega je ZM zadobio dvije ubodne rane na stražnjoj strani lijevog ramena, koji je potom pobjegao iz obiteljske kuće, dok samo stjecajem sretnih okolnosti kod istoga nisu nastale teške tjelesne ozljede.

23. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da je optuženik ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz članka 118. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11., a pri tome je bio svjestan svog djela i htio je njegovo ostvarenje, dakle, postupao je s izravnom namjerom. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

24. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti)

25. Sud je na strani optuženika kao olakotnu okolnost cijenio da je optuženik prilikom počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali imajući u vidu da se u takvo stanje sam doveo konzumiranjem alkohola.

26. Sud je kao otegotne okolnosti na strani optuženika cijenio njegovu raniju kaznenu osuđivanost koja je utvrđena čitanjem uvjerenja iz kaznene evidencije. S tim u vezi posebno valja naglasiti da je iz pravomoćne presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj K-331/2024-15 od 16. srpnja 2024. vidljivo da je optuženik djelo za koje je osuđen tom presudom počinio na način da je prijetio nožem. Iz toga proizlazi da ponašanje optuženika u negativnom smislu napreduje, jer je s riječi prešao na djela. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio i postupanje optuženika prilikom počinjenja djela za koje je ovom presudom oglašen krivim, a to je napad na žrtvu s leđa i upornost koja se ogleda u dva uboda.

27. Prilikom odmjeravanja kazne, pored naprijed utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, sud je cijenio i činjenicu da ranija uvjetna osuda nije na optuženika utjecala na način da svoje ponašanje uskladi sa zakonom, nego je on novo kazneno djelo počinio za vrijeme trajanja roka kušnje. Sud je također imao u vidu da izrečena kazna treba s jedne strane izražavati društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, a s druge strane treba jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na počinitelja, ali i na sve druge potencijalne počinitelje da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o njihovoj pogibeljnosti i pravednosti kažnjavanja. Stoga, je cijeneći sve utvrđene okonosti, sud na temelju članka 118. stavka 1. KZ/11 otuženom PM utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca.

28. Presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-331/2024-15 od 16. srpnja 2024. pravomoćnom 24. lipnja 2025., optuženi PM oglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana i kažnjiva po članku 139. stavku 2. KZ/11. te mu je je za svako od dvaju počinjenih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i izrečena mu je na temelju članka 56. KZ/11. uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude . Obzirom da je optuženi PM kazneno djelo u ovom predmetu počinio 9. veljače 2026., dakle u vrijeme roka kušnje po ranijoj pravomoćnoj presudi i ovaj mu je sud za to djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine, na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. optuženom PM opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-331/2024-15 od 16. srpnja 2024., pravomoćnom 24. lipnja 2025. te se na temelju članka 58. stavka 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci iz te presude smatra utvrđenom.

28.1. Cijeneći sve naprijed navedeno, težinu i značaj kaznenog djela, sud je na temelju članka 51. KZ/11. optuženog PM osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca jer smatra da će se svrha kažnjavanja, uvažavajući sve utvrđene okolnosti, ostvariti upravo tom kaznom.

29. Sukladno članku 54. KZ/11. članku 455. stavak 2. točka 7. ZKP/08., optuženom PM se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. svibnja 2024. u 13:40 sati do 16. srpnja 2024., a kako je to utvrđeno točkom IV. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: K-331/2024-15 od 16. srpnja 2025. pravomoćne 24. lipnja 2025. te vrijeme od uhićenja u ovom predmetu od 10. veljače 2026. u 14:15 sati pa nadalje.

30. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem u ovom predmetu utvrđeno je da je optuženi DM ovo djelo počinio pod utjecajem alkohola, da je u vrijeme počinjenja djela imao poremećaj ponašanja uzrokovan konzumiranjem alkohola nivoa štetne uporabe (F 10.1.), da ima poremećaj ponašanja radi konzumacije alkohola koja je generator njegova ponašanja i postupaka i pojačava njegovu hostilnost, da bi psihijatrijskim tretmanom i liječenjem smanjio nivo psihičke ovisnosti pa time i intenzitet poremećaja ponašanja. Vještačenjem je također utvrđeno da optuženik svojom ovisnosti ugrožava svoje zdravlje, ali i sigurnost drugih ljudi. Imajući u vidu zaključke i mišljenje psihijatrijskog vještačenja te sve utvrđene okolnosti počinjenja ovog kaznenog djela i preporuku vještaka vezanu uz izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti i njezinog trajanja do 6 mjeseci, optuženom PM izrečena je na temelju članka 69. KZ/11. sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

31. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, sud je cijenio okolnosti da je optuženik osoba koja živi od socijalne pomoći te bi plaćanjem troškova ovog postupka bilo ugroženo njegovo uzdržavanje, pa ga je stoga na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. oslobodio u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću, 25. lipnja 2026.

Sutkinja

Dijana Tomašegović Nikolić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna pisana primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj: KO-DO-82/2026

2. Optuženi PM, Zatvor u Gospiću

3. Branitelj optuženika po službenoj dužnosti, odvj. Sandro Biondić

Na znanje:

Žrtva ZM, po pravomoćnosti