REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6551/17-127

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, u pravnoj stvari I tužiteljice DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici EC, odvjetnici iz [adresa], protiv I tuženice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II tuženice VC iz [adresa] III-tuženice ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV tuženice NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-IV tuženici zastupani po punomoćniku GC, odvjetniku u [adresa], V tuženika PC iz [adresa], zastupan popunomćniku Domagoju Iliću, odvjetniku u Zagrebu, VI tuženice MC iz [adresa], VII tuženice ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI i VII tuženice zastupane po punomoćniku SC, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika I i II tužitelja EC, odvjetnice, zamjenika punomoćnika II, III i IV tuženika FC, odvjetnika i zamjenika punomoćnika VI i VII tuženika ZC, odvjetnika, dana 25. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužiteljice DC, OIB [osobni identifikacijski broj] i KC, OIB [osobni identifikacijski broj] stekle vlasništvo na tavanskom dijelu zgrade, u [adresa], vel. 32,26 m2, a koji prostor čini jedinstveni stan, sa preostalim dijelom stana vel. 40 m2, kojeg preostalog dijela stana su bile suvlasnice tužiteljice, a sada RC, izgrađeno na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], najamna stambena kuća i dvorište u [adresa], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa pripadajućim dijelom zemljišta, a što su tuženi dužni priznati i izdati tužiteljicama valjanu tabularnu izjavu podobnu za upis u zemljišne knjige koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi parnični trošak ovog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženicima parnični trošak i to II-IV tuženiku iznos od 3.420,00 EUR, a VI-VII tuženicima iznos od 4.262,50 EUR, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su tužiteljice zemljišnoknjižne vlasnice stana koje se nalaze u [adresa], treći kat, sastojeći se od jedne sobe i ostalih prostorija površine 40,00 m2, a dok su tuženi zemljišnoknjižni vlasnici preostalih stanova u kući. I tužiteljica je sa svojim suprugom TC temeljem dozvole i odobrenja te suglasnosti tadašnjih stanara osobnim sredstvima u potkrovlju zgrade [adresa], proširili svoj stan na zajednički dio zgrade i izgradili dio stana vel.

32.26 m2, a što čini jedinstvenu stambenu cjelinu tako da je stan sada trosobni vel. 72,26 m2. O istome je Gradski ured za prostorno uređenje, Prvo područni odsjek izdao rješenje o izvedenom stanju, UP/I-350-05/2017-007/13 dana 14.06.2017. g. I tužiteljica i suprug HC su se razveli i po razvodu braka sačinili Sporazum o diobi bračne stečevine u kojem su utvrdili da njihova imovina stečena u braku predstavlja i predmetni stan na jednake dijelove i HC je ustupio svoj suvlasnički dio kćeri Katarini Smiljanec II tužiteljici i potpisom Sporazuma ga istoj predao u posjed. Tužiteljice su tako temeljem čl. 373 i 373. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekle vlasništvo na posebnom dijelu zgrade, a koji čini jedinstvenu stambenu cjelinu sa dijelom stana kojeg su vlasnice tužiteljice.

2. U odgovoru na tužbu II-IV tuženici navode kako tužitelji svojom tužbom navode da su temeljem dozvole i odobrenja, te suglasnosti stanara, osobnim sredstvima u potkrovlju zgrade [adresa], proširili svoj stan na zajednički dio zgrade i izgradili stan vel. 32,26 m2. Temeljem članka 372. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva na prenamjenjenom prostoru kao posebnih dijelova nekretnine su: da je riječ o zgradu u društvenom vlasništvu, da je prenamjena izvršena do stupanja ZV na snagu (01. srpnja 1997.), odobrenje vlasti nadležne za takvo imovinsko pravno raspolaganje i da je izgradnja izvršena o vlastitom trošku. Od ovih zakonskih pretpostavki za stjecanje vlasništva nije ispunjena jedna zakonska pretpostavka. Naime, tužitelj je priložio Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora Klasa 350-05/94-01/47 od 21.04.1994. g., u kojem je naznačeno u toč. 3. da se na temelju ovog uvjerenja ne može započeti sa gradnjom građevine, već je potrebno ishoditi građevnu dozvolu prema odredbama Zakona o građenju. Priležeći uvjeti uređenja prostora broj 136/94 i Sanitarno – tehnički i higijenski uvjeti samo određuju uvjete pod kojim se može izraditi tehnička dokumentacija i ishoditi građevinska dozvola. Izdane Suglasnosti Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove promet i veze i Gradskog zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode uvjetovane su na način da je za izdavanje prethodne dozvole potrebno priložiti dva primjerka projekta za građevinsku dozvolu. Stoga se iz priležeće dokumentacije koju je tužitelj prikupio 1994. g. ne vidi da je tužitelj ishodio dozvolu za građenje niti građevinska dozvola a niti uporabnu dozvolu. Tužitelj je nezakonito izvršio nadogradnju, odnosno prenamjenu prostora i prošitenja postojećeg stambenog prostora bez akta kojim se odobrava građenje, dakle nije ispunio zakonske uvjete za stjecanje vlasništva temeljem čl. 372. ZV, a legalizaciju nezakonito rekonstruiranog stana u potkrovlju izvršio je tek Rješenjem o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje Klasa UP/I 350-05/2017-007/13 od dana 14.06.2017. Tužitelj je naveo da temelji tužbu i na suglasnosti tadašnjih stanara, iako nisu potpisani svi stanari pet stanova. Imajući u vidu sve gore navedene činjenice, predlažemo da se tužba odbije kao neosnovana.

2. U odgovoru na tužbu I i VI tuženik ističu kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan te su navodi iz tužbe paušalni i neutemeljeni , te slijedom navedenog tuženik u cijelosti prigovara osnovanosti zahtjeva tužitelja te osporava kako osnovu tako i aktivnu legitimaciju tužitelja. Nadalje, I i VI tuženik navodi da su tužiteljevi navodi iz tužbe u cijelosti netočni i neutemeljeni na činjeničnom stanju, te zakonski neosnovani. Isto tako, I i VI tuženik ukazuje na činjenicu da tužitelji protivno pozitivnopravnim propisima pokušavaju steći vlasništvo na zajedničkim dijelovima zgrade. Tužitelji niti su ishodili potrebne suglasnosti niti imaju odobrenje stanara, niti su aktivno legitimirani, a naposljetku nisu niti postavili zahtjev prema svim suvlasnicima nekretnine koji su u konkretnom slučaju jedinstveni suparničari u predmetnoj pravnoj stvari. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je, dakle, neosnovan, nepotkrijepljen dokazima kao i neutemeljen na pozitivnopravnim propisima Republike Hrvatske! Slijedom navedenog, I i VI tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja te upućuje na činjenicu da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva. I i VI tuženik se protivi i bilo kakvoj preinaci tužbenog zahtjeva te bilo kakvoj promjeni na strani tužitelja ili stupanju novog tužitelja u parnicu, a sve sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku. S obzirom na sve navedeno, I i VI tuženik predlaže Naslovnom sudu odbiti u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane te naložiti tužitelju naknadu prouzročenog parničnog troška I i VI tuženiku.

3. VII tuženica u odgovoru na tužbu podnesenim na ročištu od 19.03.2018. je navela kako se u cijelosti pridružuje navodima I, V i VI tuženika.

4. U ovom postupku V-tuženik je u podnesku od 19.06.2024. priznao tužbeni zahtjev, dok je u podnesku od 19.01.20263. I tuženica iako je prvotno osporila tužbeni zahtjev navela kako priznaje isti u cijelosti, no imajući u vidu da tuženici imaju položaj nužnik jedinstvenih suparničara u predmetnoj pravnoj stvari to je sud donio jedinstvenu odluku za sve, smatrajući priznanje tužbenog zahtjeva od strane I i V tuženika nedopuštenom dispozicijom stranke.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ovjereni izvadak iz KPU za zgradu u [adresa] sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] pod novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica] kao Črnomerec. List 6-5 spisa, neslužbenu kopiju ZK odjela ovog suda za ZKUL [broj ZK uloška] kao Grad Zagreb od 16.12.2017. (list 7-10 spisa), presliku uvjerenja o uvjetima uređenja prostora Grada Zagreba, gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze PU- Črnomerec od 21.4.1994. (list 11 i 59 spisa), presliku uvjeta uređenja prostora 136/94 od 21.4.1994., (list 12-13 spisa), presliku suglasnosti grada Zagreba od 22.3.1994. (list 14 spisa), presliku odgovora na zahtjev javnog vodoprivrednog poduzeća za slivno područje grada Zagreba d.o.o. od 14.4.1994. (list 15 spisa), presliku očitovanja gradskog zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode od 18.4.1994. (list 16-17 i 60 spisa), presliku prethodne elektro-energetske suglasnosti od 5.4.1994. (list 18 i 61 spisa), presliku izjave od 25.11.1991. (list 19 i 58 spisa), presliku rješenja o izvedenom stanju od 14.6.2017. sa iskazom površina (list 20-22 spisa), presliku sanitarno-tehničke i higijenskih uvjeta od 14.3.1994. (list 62 spisa), presliku dopisa grada Zagreba povodom zahtjeva za izvođenje radova i održavanju predmetne nekretnine od 21.4.1992. (list 63 spisa), presliku dopisa Gradskog narodnog odbora u Zagrebu od 11.9.1946. (list 78 spisa), presliku odluke Građanskog narodnog odbora od 16.9.1946. (list 79 spisa), presliku odluke narodnog odbora u Zagrebu od 23.9.1946. (list 80 spisa), presliku vještačkog nalaza iz predmeta P-1889/98 (list 81-85 spisa), povijesni zk izvadak iz KPU za ZKUL [broj ZK uloška] KPU Grad Zagreb od 6.9.2020. (list 106-107 i 364-366 spisa), presliku sporazuma o diobi bračne stečevine od 31.1.2006. (list 124-127 spisa), presliku ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4.12.2017. (list 128-136 spisa), presliku snimka izvedenog stanja nezakonito izrađene građevine neovlaštenog arhitekta DCB, (list 203-223 spisa), te je izvršen uvid u spis P-4616/15.

6. Proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Dariu Šereru, list (255-347) spisa, te saslušanjem I tužiteljice (list 7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

8. Predmet postupka je utvrđenje da su tužiteljice adaptacijom i prenamjenom stekle vlasništvo tavanskog dijela prostora kao zajedničkog dijela predmetne zgrade u [adresa], vel. 32,26 m2, a koji prostor čini jedinstveni stan, sa preostalim dijelom stana vel. 40 m2, kojeg preostalog dijela stana su bile suvlasnice tužiteljice, a sada RC, izgrađeno na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], najamna stambena kuća i dvorište u [adresa], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa pripadajućim dijelom zemljišta.

9. U ovom postupku tuženici ističu kako za izvršenu adaptaciju i prenamjenu tužiteljice nisu imao suglasnost tijela nadležne vlasti, odnosno građevinsku dozvolu, a niti suglasnost ostalih stanara da izvrši adaptaciju i prenamjenu tavana kao zajedničkog dijela zgrade u stambeni prostor. Sporno je i pitanje aktivne legitimacije tužiteljica za podnošenje predmetne tužbe obzirom da prema tvrdnji tuženika iste nisu bile vlasnice predmetnog stana u vrijeme podnošenja predmetne tužbe.

10. Iz Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora od 21.04.1994. i Uvijete uređenja prostora (list 11-13 spisa), proizlazi kako je I tužiteljica zajedno sa svojim suprugom UC ishodila navedeno uvjerenje za adaptaciju dijela tavana u stambeni prostor (proširenje tavanskog stana) na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] u kojem stoji kako se na temelju izdanog uvjerenja ne može započeti sa građenjem građevine već je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

11. Iz suglasnosti Grada Zagreba, Gradskog zavoda za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša od 22.03.1994.(list 14 spisa) i suglasnosti Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode od 18.04.1994. (list 14 i 16 i spisa), proizlazi kako je I tužiteljica tužitelj ishodila suglasnost na prijedlog za proširenjem postojećeg stana na preostali dio tavana kuće u [adresa], dok je iz rješenja o izvedenom stanju od 14.06.2017. (list 20 spisa) razvidno kako je I tužiteljica ishodila Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, ozakonjenje nezakonito rekonstruiranog stana u potkrovlju u višestambenoj zgradi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] .

12. Iz prethodne elektroenergetske suglasnosti od 3.3.1991. , te sanitarno- tehničkih i higijenskih uvjeta Grada Zagreba, Sekretarijata za zdravstvo i socijalnu skrb od 14.03.1994. (list 17 spisa) razvidno je kako je I tužiteljica i suprug BC nositelj i korisnik usluga dobavljača plina i struje za sporni prostor.

13. Iz zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 08.09.2011. i 16.12.2017. (list 5-10 spisa) proizlazi kako su tužiteljice upisane vlasnice stana na trećem katu koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija površine 40 čk, a koji se nalazi u stambenoj zgradi, [adresa] sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] po novoj izmjeri čest. br. 2620/1 k. o. [katastarska općina], dok je I tuženica upisana kao vlasnica stana od 39,17 m2, II-IV tuženice kao suvlassnice stana u prizemlju površine 33,32 m2, V tuženik kao vlasnik stana na I katu površine 39,64 m2, VI tuženica kao vlasnica stana II kastu površine 39,01 čm i VI tuženica kao vlasnica stana na II katu površine 37,57 čm. Na izvatku od 16.12.2017. stoji da je nekretnina upisana u A kao najamna stambena kuća i dvorište u [adresa] upisano društveno vlasništvo.

14. Iz Sporazuma o diobi bračne stečevine od 31.01.2006. (list 124-127 spisa) te povijenog izvatka za zk. ul [broj ZK uloška] KPU Grad Zagreb (list 106-107 spisa)proizlazi da je isti zaključen između I tužiteljice, BC i II tužiteljice, a temeljem kojeg su stranke sporazuma uredile svoje međusobne odnose na način da njihova imovina stečena u braku predstavlja i predmetni stan na jednake dijelove, da HC ustupa svoj suvlasnički dio kćeri KC II tužiteljici i potpisom Sporazuma se obvezuje isti predati u posjed do zaključno 30.07.2006., dok je spomenutog zk izvatka razvidno kako je temeljem navedenog Sporazuma na predmetnom stanu upisan suvlasnički dio I tužiteljice u ¼ dijela dana 19.04.2006. (koja je od ranije temeljem Kupoprodajnog ugovora od 04.04.1997. bila upisnina kao suvlasnik na 2/4 dijela iste nekretnine), a temeljem Ugovora o darovanju od 05.06.2006. suvlasnički dio II tužiteljice u ¼ dijela dana 05.06.2006..

15. Iz vještva dipl. ing. AC, a koje je sačinjeno uz prethodni očevid na licu mjesta proizlazi kako je dana 12. lipnja 2024. godine izvršio uviđaj na licu mjesta u Zagrebu na adresi [adresa], uz prisustvo sudske komisije na okolnost da li sagrađeni neotkupljeni dio stana površine 32,26 m2 predstavlja jedinstvenu stambenu cjelinu s otkupljenim dijelom stane površine 40 m2. Nakon obrade podataka prikupljenih na uviđaju i dokumentacije priložene sudskom spisu, po nalogu Suda, utvrdio sam kako je prikazano u ovom Nalazu i mišljenju. Prilikom uviđaja dana 12. lipnja 2024.g. prema pokazivanju stranka izvršen je pregled stana u potkrovlju u Zagrebu, na adresi [adresa]. Prilikom uviđaja održanog 12. lipnja 2024. g. utvrdio sam da je u bivšem tavanskom prostoru uređen stambeni prostor sa svim instalacijama i u vijelosti je uređen. Prostor dnevnog boravka i sobe nastali preuređenjem bivšeg tavanskog dijela su sastavni dio stana u potkrovlju, te predstavljaju jedinstvenu stambenu i građevinsku cjelinu s otkupljenim dijelom stana. Imajući u vidu utvrđeno prilikom uviđaja 12. lipnja 2024. g. zaključujem da sagrađeni neotkupljeni dio stana površine 32,26 m2 predstavlja jedinstvenu stambenu cjelinu s otkupljenim dijelom stana površine 40 m2. Vještački elaborat je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu dostavljen e-komunikacijom, a vještak isti nije dužan čuvati.

16. Navedeno vještvo sud je prihvatio kao objektivno i stručno sačinjeno temeljem pravila građevinske struke, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu i uz neposredni pregled suda i vještaka očevidom na licu mjesta.

17. U svom iskazu I tužiteljica navodi kako je majka njenog bivšeg supruga pok. LC imala stanarsko pravo na stan u [adresa], ne sjeća se u kojoj ulici, ta je sa svojim bivšim suprugom živjela u tom stanu 1991. nekoliko mjeseci. Nakon smrti majke 80-tih godina bivši suprug je naslijedio stanarsko pravo na tom stanu. U 12. mj. 1991. ona i suprug su zamijenili stanarsko pravo na stanu u [adresa], za stanarsko pravo na predmetnom stanu u [adresa] u [adresa]. Kao nositelji stanarskog prava na predmetnom stanu bili su suprug i ona zajednički, te su to svoje pravo evidentirali kod GSKG d.o.o. Ona i suprug su od stalih stanara kao i Grada Zagreba dobili suglasnost da premetni stan prošire na zajednički dio zgrade i to tavana u površini od 30 m2, te su u taj dio ulazilo kroz njihov stan. Nakon razvoda 1995. sa kćeri je ostala živjeti u tom stanu, te su ona i bivši suprug sačinili sporazum o diobi bračne stečevine temeljem kojeg su predmetni stan podjeli na dva jednaka dijela, no kakao je nakon razvoda ostala živjeti u tom stanu na je njega isplatila za polovicu njegovog suvlasničkog djela. Ona je za nadograđeni dio stana dobila i odobrenje Gradskog ureda na rješenje o izvedenom stanu. Nakon par godina odselila je u Karlovac te je kupcima prodala dio stana koji je upisan u zemljišne knjige, a sa istima je dogovorila da će nadograđeni dio koji je predmet ovog spora istima biti prodan nakon što se spor riješi. Tuženici su doselili u stanove u zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan, nakon što su ona i bivši suprug već izvršili nadogradnju tavanskog prostora uz suglasnost tadašnjih korisnika tih stanova od kojih su dobili suglasnost za nadogradnju. Do 1991. su ishodili uvjete za dogradnju, a rješenje o izvedenom stanju je izdano 2017. i to kada je krenula legalizacija. U stanu je živjela do 1999., a prodala ga je 2019. Ona je suglasnost dobila od gđe. D, gospođe EC čijeg prezimena se ne sjeća, a koja se bespravno uselila u gradski stan, zatim jedan gospodina čijeg imena se ne sjeća a koji je bio korisnik gradskog stana u prizemlju dok su dva stana bila gradska te u njima nije bilo nikog. ČC tada nije živjela tamo. I tužiteljica navodi kako je ista potpisala ugovor o kupoprodaji od 4.12.2017.osobno u svoje ime i u ime svoje kćeri kao njezin punomoćnik.

17. Odlučujući prvenstveno o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica u predmetnoj pravnoj stvari sud je iz Ugovor o kupoprodaji nekretnine utvrdio da su tužiteljice dana 4. prosinca 2017. (dakle prije utuženja 18.12.2017.) sklopile isti ugovor sa kupcem IC temeljem kojeg su prodale stan na III (trećem) katu koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini 40.00 čm koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška]., kpu Grad Zagreb kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel. Člankom 2. kao i predmet ovog spora, odnosno dodatnih 32,26 m2, bez obzira što nisu bile vlasnice istog, stoga sud ne vjeruje dijelu iskaza I tužiteljice u kojem navodi da je prodala samo dio stana jer je u tom dijelu njezin iskaz kontradiktoran navodima tužbe i prilazećoj dokumentaciji prije svega navedenom ugovoru u kojem se navodi kupoprodaja nekretnine od 72,26 m2.

18. Iz dostavljenog povijesnog zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] KPU Grad Zagreb, [broj poduloška] (lis 106-107 spisa) od 06.09.2020. razvidno je kako je kupac CC na temelju prije opisanog ugovora predbilježio svoje pravo vlasništva na temelju navedenog ugovora dana 5. prosinca 2017., a opravdao je predbilježbu dana 29. prosinca 2017.

19. Sukladno članku 65. Zakona o zemljišnim knjigama, opravdanjem se predbilježba pretvara u uknjižbu, s učinkom od časa kad je prijedlog za predbilježbu bio podnesen, dakle RC postao je vlasnik predmetne nekretnine 5. prosinca 2017., pa je i tom dijelu neistinit iskaz I tužiteljice da bi stan prodala 2019.

20. Prema tome, kako su tužiteljice predmetni postupak pokrenule dana 17. prosinca 2017. kada više nisu bile vlasnice predmetne nekretnine, tako tužiteljice nisu bile niti mogu biti aktivno legitimirane u ovom postupku. Sa tim u vezi navod tužiteljica da bi bile aktivno legitimirane u ovom postupku jer su iste pokrenule još 1997., a koji predmet je priklopljen ovom spisu (sud je priklopio predmet P-4616/15 po tužbi tužiteljice i HC protiv [adresa], JC, ŽC, ĐC i ČC u svezi istog predmeta spora), a koji je nakon reorganizacije sudova otišao u Novi Zagreb, a radi se o nekretnini na području Grada Zagreba, pa je tako pokrenut novi postupak, potrebno je navesti kako je navedeno irelevantno za aktivnu legitimaciju tužiteljica u predmetnoj pravnoj stvari spor, jer se isti vodio između različitih stranaka, a tužba je u istom predmetu povučena 09.12.2015.

21. No sve i da je sud utvrdio da su tužiteljice tek tijekom ovog postupka otuđile predmetnu nekretninu za ukazati je na stav zauzet na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20), održanoj 14. rujna 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-7, zauzeto je pravno shvaćanje da: " otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno-pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarno-pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo. Slijedom navedenog tužiteljice bi i otuđenjem predmetne nekretnine tijekom postupka izgubile dotadašnju aktivnu legitimaciju, pa je slijedom navedenog razvidno kako je tužbeni zahtjev zbog navedenog u cijelosti neosnovan.

22. Tom se dodaje da prema stavu ovog suda tužiteljice, niti njihov pravni sljednik nisu mogli steči pravo vlasništva na predmetu spora jer nisu bile ispunjene pretpostavke potrebne za stjecanje vlasništva sukladno članku 372. ili članku 373. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, člankom 372. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredaba članka 370. ovoga Zakona. Članom 373. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u dio koji bi služio njegovu posebnom dijelu nekretnine, njegovo se pravo vlasništva posebnoga dijela protegnulo i na taj dio kao pripadak tog dijela, osim ako to po odredbama ovoga Zakona ne može biti pripadak toga posebnoga dijela. Člankom 396. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da zakon stupa na snagu 1. siječnja 1997. Kako tužiteljice nisu ishodile građevinsku dozvolu do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/1996), a nisu dobile niti potrebno odobrenje ostalih suvlasnika (navedeno ne dokazuju niti jednim relevantnim dokazom), iste nisu mogle steći pravo vlasništva na predmetu spora. Naime I tužiteljica u svom iskazi navodi da su ona i suprug ishodili suglasnost do 1991. dok sa druge strane navodi da su tek krajem 1991. došli u predmetnu nekretninu kada su zamijenili stanarsko pravo na stanu u [adresa]. Isto tako navodi da su suglasnosti dali tadašnji suvlasnici zgrade, a u iskazu navodi da bi suglasnost dali bespravni korisnici što sve ukazuje na nedostatak aktivne legitimacije.

23. Također, iz povijesnog prikaza izvatka iz knjige položenih ugovora vidljivo je da su tužiteljice postale vlasnice stana na III (trećem) katu koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini 40.00 čm dana 11. travnja 1997. na temelju Ugovora o kupoprodaji od 4. travnja 1997. Iz toga proizlazi da nisu niti mogle dobiti građevinsku dozvolu do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/1996) kada u vrijeme stupanja na snagu tog zakona nisu bile vlasnice predmetnog stana, pa je uzimajući sve navedeno, prije svega nedostatak aktivne legitimacije tužiteljica valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

24. Budući su u cijelosti izgubile spor tužiteljice su u obvezi naknaditi tuženicima parnični trošak i to II-IV tuženici: za sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR, za sastav podneska od 15.04.2018., 28.01.2025. 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 19.03.2018., 08.09.2020., 12.07.2021., 14.10.2022., 20.01.2023.,, 01.12.2023., 21.02.2024., 12.06.2024., 13.05.2025., 19.09.2025., 17.04.2026. 200,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 23.05.2022. 50,00 EUR ukupno 2.850,00 EUR, uvećano za 20% zbog zastupanja više tuženika od 570,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), dakle sveukupno 3.420,00 EUR, time da im nije dosuđen trošak ročišta 07.06.2023. jer isto nije niti održano.

25. VI i VII tuženiku su tužiteljice u obvezi naknaditi parnični trošak i to: za sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR, za sastav podneska od 05.02.2018., 07.09.2020., 11.06.2024., 27.01.2025. 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 19.03.2018., 08.09.2020., 12.07.2021., 23.05.2022., 14.10.2022., 20.01.2023., 01.12.2023., 21.02.2024., 12.06.2024., 13.05.2025., 19.09.2025., 17.04.2026. 200,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 23.05.2022. 50,00 EUR, ukupno 3.100,00 EUR uvećano za uvećano za 10% zbog zastupanja više tuženika od 310,00 EUR i 25% PDV-a od 852,500 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9., Tbr. 36 i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), sveukupno 4.262,50 EUR.

26. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz tužbe i podneska od 05.01.2023. u visini od 1.327,22 EUR, te je slijedom navedenog u pogledu parničnog troška stranka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Zagrebu, 25. lipnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu od 53,096 EUR

2. I tuženici

3. pun. II-IV tuženika

4. pun. V tuženika

5, pun. VII-VII tuženika