Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-49/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Opće bolnice Karlovac, Karlovac, Dr.Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, zastupan po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Karlovcu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Karlovac, Karlovac, Dr.Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, da tužitelju ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi na ime neimovinske štete iznos od 14.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 24. lipnja 2022. do isplate, na ime imovinske štete za troškove iznos od 1.597,20 EUR sa zateznom kamatom od 25. lipnja 2026. do isplate, ne ime imovinske štete za izgubljenu zaradu od 23.09.2019. do 05.11.2019. bruto iznos od 205,92 EUR sa zateznom kamatom na iznos od:

- 46,99 EUR od 15. listopada 2019. do isplate

- 126,53 EUR od 15. studenog 2019. do isplate

- 32,40 EUR od 15. prosinca 2019. do isplate, te na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu od 06.11.2019. do 30.04.2020. neto iznos od 2.496,37 EUR sa zateznom kamatom na iznos od:

- 365,32 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate

- 426,21 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate

- 426,21 EUR od 16. veljače 2020. do isplate

- 426,21 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate

- 426,21 EUR od 16. travnja 2020. do isplate

- 426,21 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

koje zatezne kamate do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, zatim na ime imovinske štete, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Karlovac, Karlovac, Dr.Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, da tužitelju ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu 7.107,82 EUR sa zateznom kamatom od 25. lipnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, zatim na ime imovinske štete, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu medicinski tehničar – Odjel za transfuzijsku medicinu posljednjih 18 godina. Dana 21.09. 2019. tužitelj je obavljajući poslove svog radnog mjesta , u 20:16 sati zaprimio telefonski poziv s internog broja tuženika 1346, od medicinske sestre ĐB /dalje u tekstu: medicinska sestra/ s Objedinjenog hitnog bolničkog prijema /dalje u tekstu: OHBP/, koja mu je rekla, citira se: “Trebaju mi četiri doze O negativne krvi za pacijenta, dolazim po njih.“ Na tužiteljevo pitanje, za kojeg pacijenta, medicinska sestra je rekla da ne zna kako se pacijent zove, a na pitanje tužitelja ima li uzorak krvi od pacijenta, rekla je da nema. Na daljnje pitanje tužitelja ima li pripremljenu uputnicu za izdavanje krvi ili „trebovnicu“ /zahtjev liječnika za izdavanje krvi/, odgovorila je da nema, s objašnjenjem da zapravo nema ništa, jer se pacijent više ne nalazi u OHBP-u, već da se nalazi u operacijskoj sali. Na daljnje pitanje tužitel ja , tko je zahtijevao krv, medicinska sestra je odgovorila, citira se: “neka doktorica“. Tužitelj napominje da su sva gore spomenuta pitanja koja je postavljao dio Protokola za izdavanje krvnih pripravaka se mora poštovati da bi mogao izdati krv. Obzirom medicinska sestra nije imala nikakve podatke o pacijentu za kojeg je zahtjevala krv, niti ikakvu uputnicu , odnosno trebovnicu, tužitelj joj je objasnio da ne može izdati krv bez popratne dokumentacije, a osobito ne bez „trebovnice.“ Zajedno su došli do zaključka da će medicinska sestra obavijestiti odgovornog liječnika da se javi iz operacijske sale tužitelju, pa je medicinska sestra izjavila da će ih odmah nazvati u salu i da tužitelj bude u pripravnosti. Nakon 13 minuta, točnije u 20:29 h, tužitelj je sam nazvao medicinsku sestru jer je smatrao da je previše vremena proteklo, obzirom na hitnost i ozbiljnost situacije. Pitao je je li je obavijestila nadležnog liječnika i zvala u operacijsku salu, na što mu je odgovorila, citira se: “Jesam, zvala sam ih, za r te nitko nije nazvao iz sale?“, na što je tužitelj odgovorio da nije, te da cijelo vrijeme čeka da se netko javi. Po proteku daljnjih 20 minuta, točnije u 20:50 h, tužitelju je dostavljen uzorak krvi za pacijenta broj 202102 MUŠKO, s uputnicom za krvnu g rupu i rh faktor, uputnicom za IRR /interica-zahtjev za uzimanje uzorka krvi pacijenta te usporedbe kompatibilnosti s krvi koju tužitelj treba izdati/ na 4 doze krvi, a donio mu ih je medicinski tehničar iz JIM-a /jedinice intenzivne medicine/. Obje uputnice bile su potpisane od strane doktorice FB, a na njima je bilo vidljivo da su ordinirane u 20:37 h. S obzirom da u dostavljenoj dokumentaciji nije bilo trebovnice, tužitelj je postavio pitanje prisutnom tehničaru da li trebaju krvne pripravke bez IRR /interice/ , na što tehničar nije znao odgovor, pa mu je tužitelj zbog hitnosti rekao sljedeće, citira se: “Pripremiti ću doze krvi za hitno izdavanje bez IRR i ako je potrebno hitno izdavanje, na trebovnici mora biti naglašeno da liječnik zahtijeva krvne pripravke bez IRR, možete doći kada želite po krvne pripravke , sve će biti pripremljeno. “ U 20:50 h (četiri minute nakon dolaska medicinskog tehničara iz JIM-a, dok je tužitelj pripremao odgovarajuće krvne pripravke, na temelju „okvirne krvne grupe“ i završavao sve potrebne testove za nalaz krvne grupe pacijenta, te pripremu za IRR, javio se na poziv s internog broja tuženika GB -1, držeći telefon između ramena i lijevog uha, jer su mu obje ruke bile zauzete. Osoba kojoj nije uspio čuti ime i prezime započela je s njim razgovor povišenim tonom, citira se: “Tko je dolje u transfuziji odlučio da nema krvi za mene?“. Obzirom je tužitelj odmah shvatio u kojem će se smjeru odvijati razgovor, bez daljnje rasprave objasnio je da priprema krvne pripravke za pacijenta i da ga ta osoba ometa u radu , te da će krvni pripravci čekati gotovi odnosno spremn i. Tužitelj je na kraju pitao osobu da se predstavi, na što je odgovorila da je ona doktorica FB. U 20:57 h, kada je tužitelj pripremio doze krvi za izdavanje bez IRR, nazvao je odjel JIM-a, javila mu se osoba imenom GORAN, a tužitelj smatra da se radi o istoj osobi koja mu je u 20:50 h donijela uzorak krvi. Tužitelj mu je postavio pitanje je li navedenom pacijentu potrebno izdati krvne pripravke bez IRR, tj. hitno te mu je odmah rekao da su krvni pripravci pripremljeni. Osoba mu je odgovorila da to mora pitati i da će mu javiti, tužitelj je čuo kako je ta osoba odložila telefonsku slušalicu i čuo je korake te osobe, da bi nakon nekog vremena netko iz odjela prekinuo telefonsku vezu. U 21:49 h tužitelj je primio poziv s telefonskog broja [broj telefona], nazvao ga je Dr. SB /zamjenik ravnatelja OB Karlovac/, koji ga je tražio da mu objasni što se događalo. Tužitelj mu je detaljno ispričao cijeli događaj, te da je na kraju čekao sa gotovim pripravcima, nakon čega mu je doktor postavio pitanje da li zna što je još gotovo, a na tužiteljev negativan odgovor rekao citira se: “Pacijent je gotov kolega ŠB, ubili ste pacijenta, pacijent je umro s hemoglobinom 50, jer mu vi niste htjeli dati krv, vaša je karijera gotova kolega, zapečatili ste s i karijeru u to sam siguran, a ako se pokaže što ja u ovom trenutku mislim, da će se dogoditi, odgovarati ćete krivično“. U nastavku razgovora doktor je više puta ponovio da je tužitelj odgovoran za smrt pacijenta , da ga je on osobno ubio, a na tužiteljevo pitanje, može li mu odgovoriti kako ga je tužitelj ubio, nije odgovarao, već su završili razgovor. Zbog svih događaja te večeri, a posebno nakon što ga je nazvao zamjenik ravnatelja i optužio tužitelja za ubojstvo pacijenta, tužitelj je bio iznimno uznemiren, zabrinut za svoju budućnost, nesiguran, konfuzan , nije mogao spavati, niti jesti, konstantno mu je lupalo srce, iz kojih razloga je odmah u ponedjeljak 23.09.2019. otišao do svog liječnika opće prakse, te mu je otvoreno bolovanje, dana uputnica za pregled psihijatra i ordinirana terapija Helexom. Tužitelj navodi da je započeo psihijatrijsko liječenje 25.09.2019., u OB Karlovac, međutim obzirom su mu tada radni kolege prenijeli da se po bolnici priča o tome kako je ubio čovjeka, tužitelj je odlučio da se psihijatrijski liječi u drugoj bolnici, zbog straha od osude, te od 17.10.2019., započinje liječenje u Klinici za psihijatriju Vrapče, Zagreb. Tužitelj je 26.09.2019. poslao pismo ravnatelju OB Karlovac Dr. MB u kojem je detaljno obrazložio što se dogodilo 21.09.2019., jer je bio u opravdanom strahu da će poslodavac protiv njega pokrenuti kazneni postupak. Na prvom pregledu u Klinici za psihijatriju Vrapče, tužitelju je ordinirana terapija antidepresivima i lijekovima za smirenje (Cerson, Elicea, Normabel) , te je odmah određeno da nastavi liječenje grupnom terapijom dva puta tjedno, kao i da redovito dolazi na kontrole. U tijeku psihijatrijskog liječenja tužitelju su postavljene sljedeće dijagnoze: F 43.0 akutna reakcija na stres, F 41.2 Sy anxioso depressivum, također je konstatirano da je napet, uznemiren, da ima probleme sa spavanjem, da su mu vitalni i obrambeni mehanizmi teže ledirani, da se radi o stanju koje je izravna posljedica pretrpljenog stresa na radnom mjestu. Tužitelju je zaključeno bolovanje s danom 30.04.2020. obzirom je subjektivno osjetio napredak, no i dalje je imao problema sa spavanjem, bio je sniženog praga tolerancije, te pesimističan, zbog čega je i dalje nastavio psihijatrijski tretman. Nakon povratka na posao, tužitelj je osjećao konstantnu nelagodu i nesigurnost, čuo je iz više različitih krugova, da se među kolegama i šire i dalje priča o događaju s krvnom grupom, zbog čega je bio iznimno napet, te je bio u strahu da neće moći obavljati poslove svog radnog mjesta, za koji posao se zahtjeva staloženost, brzina i koncentracija, tužitelj je imao osjećaj da ga radni kolege drugačije gledaju. Da je tužitelj bio u pravu, govori i činjenica da je Povjerenstvo za unutarnji nadzor i kontrolu OB Karlovac dana 28.10.2020., nakon uvida o dokumentaciju o neželjenom događaju od 21.09.2019., donijelo Zaključak kako se preporuča bolja koordinacija između tužiteljevog odjela za transfuzijsku medicinu, Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, kao i Objedinjenog hitnog bolničkog prijama. Zaključeno je da je potrebno uskladiti postupak kojim se definira postupak izdavanja krvnih pripravaka u hitnosti. Nakon godinu dana rada, uz manje prekide, kod tužitelja su se ponovno intenzivirale zdravstvene tegobe poput nespavanja, napetosti, straha, općenito je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, zbog čega mu je 22.09.2021. ponovno otvoreno bolovanje, koje traje do danas. Psihologijskom obradom u Klinici za psihijatriju Vrapče, 25.10.2021. kod tužitelja je utvrđeno da je anksiozan i sniženog raspoloženja, nadalje, utvrđeno je da na kliničkim skalama prevladavaju povišenja na neurotskim skalama s dominantnom histerijom, aktualno kod tužitelja prevladavaju poteškoće prilagodbe, osjećaj umora, napetosti i nervoze, sklonost razvoja tjelesnih simptoma u stanju stresa. Zbog opisanog događaja od 21.09.2019., neposredne optužbe zamjenika ravnatelja da je skrivio smrt pacijenta, prijetnje da će biti izložen kaznenom progonu, priča po bolnici da je odgovoran za smrt, tužitelj, kao prethodno potpuno zdrav i stabilan čovjek, zapao je u tešku depresiju, postao je nesiguran, napet, imao je i još uvijek ima razne zdravstvene tegobe i posljedice koje ometaju normalno funkcioniranje čovjeka, čime su tužitelju povrijeđena prava osobnosti na psihički, fizički i društveni integritet. Stoga tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, za pretrpljeni strah, povredu časti, ugleda i dostojanstva, povredu prava na rad i slobodu rada, povredu prava na ličnost, kao i osobnu te profesionalnu potpunost u iznosu od 137.500,00 kuna. Osim navedenog, tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu zbog smanjenih prihoda- razlike plaće zbog bolovanja za period od 23.09.2019. do 30.04.2020.g. U kolovozu 2019., mjesecu koji je prethodio stresnom događaju , tužitelj je primio plaću od 7.874,62 kn, u rujnu 7.364,63 (uključivši 32 sata naknade za bolovanje), da bi se tužiteljeva primanja u nastavnom periodu smanjila na prosječnih 4.257,28 kn mjesečno. Stoga tužitelj potražuje razliku neostvarene plaće u ukupnom iznosu od 32.570,45 kuna, sa zateznom kamatom od 15.u mjesecu za prethodni mjesec. Tužitelj također potražuje naknadu imovinske štete zbog troškova putovanja u Zagreb radi psihijatrijskog liječenja koje obuhvaća preglede kod liječnika psihijatra kao i grupnu psihoterapiju na koju je tužitelj dolazio redovito, dva puta tjedno kroz cijeli period bolovanja. Za putovanje osobnim automobilom radi psihijatrijskog liječenja u Klinici za psihijatriju Vrapče, od [adresa] do Bolničke ceste 32, Zagreb, (55 km u jednom smjeru) i to za 17 putovanja na pregled psihijatra, te 37 putovanja na grupnu psihoterapiju u istu ustanovu: 54 odlazaka x 110 km x 30% cijene goriva (3,00 kn) potražuje iznos od 17.820,00 kuna. Radi svega izloženog tužitelj tužbom traži da se tuženoj naloži da mu naknadi:

- neimovinsku štetu zbog povrede prava na osobnost iznosa od 137.500,00 kuna sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate

- imovinsku štetu u iznosu od 17.820,00 kuna sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate

- razlike u plaći za razdoblje od 23.09.2019. do 30.04.2020. u iznosu od 32.570,45 kuna sa zateznom kamatom od dana dospijeća pojedine razlike do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik predlaže da se kao umješač pozove Croatia osiguranje d.d. Zagreb kod koje tuženik ima policu osiguranja za utuženi slučaj. Poriču se navodi tužbe. Tuženik navodi da tužitelj neosnovano navodi da je medicinska sestra ĐB postupila na opisani način kako to isti navodi u svojoj tužbi. Ista je postupila u skladu s protokolom u istim ili sličnim slučajevima. Medicinska sestra ĐB je znala o kojem se pacijentu radi te tužitelj želi prikazati da ista nije postupila u skladu s protokolom. Nadalje navodi da iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj nakon 13 minuta, točnije u 20.29 h zvao medicinsku sestru te istu pitao da li je obavijestila nadležnog liječnika, zvala operacijsku salu i dr. Uz tužbu tužitelj nije priložio uputnice koje su bile potpisane od strane doktorice FB. Nadalje, tužitelj opisno opisuje sam događaj koji tuženiku nije jasan niti isti materijalnom dokumentacijom dokazuje slijed postupanja. Dr. SB nije zvao tužite lja da mu isti objasni što se dogodilo dana 21.09.2019., a niti je više puta ponavljao da je tužitelj odgovoran za smrt pacijenta te da ga je on osobno ubio, tužitelj niti usmeno niti pismeno nije obavijestio dr. SB. Tuženiku nije bilo poznato je li i zbog čega tužitelj bio uznemiren dana 21.09.2019. te je li 23.09.2019. otišao kod svog liječnika i iz kojih razloga. Tuženiku nije poznato iz kojih razloga se tužitelj liječi u Klinici za psihijatriju Vrapče. Iz priložene medicinske dokumentacije se može zaključiti da je i prije samog događaja 21.09.2019. tužitelj imao zdravstvenih problema. Tuženik navodi da zamjenik ravnatelja za sam događaj 21.9.2019. nije komunicirao s tužiteljem kako to isti navodi. Nije postojala osnova da tužitelj bude na bolovanju zbog opisanog događaja od 21.9.2019.Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako osnovi tako i visini, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Nakon provedenog medicinskog i financijskog vještačenja te dostave podataka zatraženih službenim putem od Klinike za psihijatriju Vrapče iz Zagreba, tužitelj je podneskom od 12. prosinca 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev na ime naknade štete za:

- neimovinsku štetu zbog povrede prava na osobnost iznosa od 15.000,00 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate

- imovinsku štetu u iznosu od 1.597,20 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate

- razlike u plaći za razdoblje od 23.09.2019. do 5.11.2019. u iznosu od 205,92 EUR bruto sa zateznom kamatom na iznos od:

- 46,99 EUR od 15. listopada 2019. do isplate

- 126,53 EUR od 15. studenog 2019. do isplate

- 32,40 EUR od 15. prosinca 2019. do isplate

- izgubljene zarade za razdoblje od 6.11.2019. do 30.04.2020. u iznosu od 2.496,37 EUR neto sa zateznom kamatom na iznos od:

- 365,32 EUR od 15. prosinca 2019. do isplate

- 426,21 EUR od 15. siječnja 2020. do isplate

- 426,21 EUR od 15. veljače 2020. do isplate

- 426,21 EUR od 15. ožujka 2020. do isplate

- 426,21 EUR od 15. travnja 2020. do isplate

- 426,21 EUR od 15. svibnja 2020. do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju na listu 9-26, zdravstveni karton na listu 27-38, dopis tužitelja na listu 39-41, zaključak Opće bolnice Karlovac od 28. 10. 2020., obračunske isprave za isplatu plaće na listu 43 -51, fotografije na listu 63-70, medicinsku dokumentaciju na listu 71-74, fotografije na listu 75-76, liječničku potvrdu od 19. listopada 2022., dopis Telemah Hrvatska d.o.o. Zagreb od 10. studenog 2022., mišljenje psihijatra na listu 88, zdravstveni karton pacijenta na listu 90-139, dokumentaciju na listu 141, protokol za vraćanje krvnog pripravka s odjela i povlačenje krvnih pripravaka iz uporabe na listu 142-148, dokumentaciju na listu 148- 194, dopis Klinike za psihijatriju „Vrapče“ od 21. veljače 2023., dokumentacija na listu 228-279, te na listu 284-310, dopis Klinike za psihijatriju „Vrapče“ od 22. studenog 2024., saslušao svjedoke ĐB, dr. CB, dr. SB, BB, PB, tužitelja kao stranku, proveo psihijatrijsko vještačenje po dr. Goranu Arbanasu (s nalazom i mišljenjem te očitovanjem vještaka od 11. siječnja 2024. koji je nalaz i mišljenje usmeno izložio na glavnoj raspravi 22. veljače 2024.), te proveo financijsko vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac.

5. Tužbeni zahtjev nije bio osnovan u dijelu neimovinske štete i početka tijeka zatezne kamate na mjesečne iznose izgubljene zarade, a o tom dijelu pravomoćno je odlučeno obzirom u tom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda poslovni broj Pr-110/2022-60 od 31. siječnja 2025. nije bila ukinuta odlukom drugostupanjskog suda, Županijskog suda u Splitu broj Gž R-186/2025-4 od 8. travnja 2026.

6. Sud je uputio tuženika da se umješač mora sam pridružiti jednoj od stranaka, odnosno da ne postoji dužnost suda da poziva Croatiu osiguranje d.d. kao umješača u spor po prijedlogu stranaka, već ako tuženik želi postići intervencijski učinak, tuženik može jedino postupiti u skladu s odredbom članka 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) i sastaviti podnesak radi obavijesti treće osobe o otpočetoj parnici, koji će sud dostaviti trećoj osobi. Nakon toga tuženik nije postupio u skladu s dopisom suda od 3. kolovoza 2022. koji je primio 9. rujna 2022.

7. Obzirom na navode tužitelja da se štetni događaj zbio 21. rujna 2019. na radnom mjestu dok je obavljao poslove radnog mjesta, mjerodavne su odredbe Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, u daljnjem tekstu: ZR).

8. U postupku je bilo sporno je li se štetni događaj zbio kako ga opisuje tužitelj obzirom tuženik to izričito osporava. Stoga je sporno jesu li pritom povrijeđena prava tužitelja iz njegovog radnog odnosa obzirom na postupanje osobe koja je tužitelju u tom trenutku bila nadređena (zamjenik ravnatelja) i obzirom na postupanje poslodavca nakon štetnog događaja koji je dužan zaštiti dostojanstvo radnika od postupanja drugih osoba s kojima redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova.

9. Radi se o temeljnim obvezama i pravima iz radnog odnosa koji su propisani odredbom članka 7. ZR kojim je u stavku 5. određeno da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

10. U tom slučaju odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku propisana je u odredbi članka 111. stavak 1. ZR kojom je određeno da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom članka 111. stavak 2. ZR propisano je da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

11. Međunarodna konvencija ILO broj 190 o nasilju i uznemiravanju, na koju upućuje drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci, nije ratificirana u Republici Hrvatskoj.

12. Prema odredbi članka 1. Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) ovim se Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno.

13. Iako navedena Konvencija nije ratificirana u Republici Hrvatskoj, načela zaštite od nasilja i uznemiravanja u svijetu rada propisana su navedenim Zakonom o radu, i to u gore citiranim odredbama o obvezi poslodavca da štiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova.

14. U postupku sud je utvrdio sljedeću kronologiju događaja 21. rujna 2019.:

- u 20:16 sati tužitelj je zaprimio telefonski poziv s internog broja tuženika 1346, od medicinske sestre ĐB s Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (postojanje poziva utvrđeno na temelju fotografije poziva s displaya telefona na strani 63 spisa), a taj razgovor potvrdila je i medicinska sestra ĐB, saslušana kao svjedok u ovom postupku.

15. Svjedokinja ĐB iskazala je da je dr.FB, anesteziolog zatražila nadoknadu krvi za pacijenta s hitnog prijema, nakon čega su s pacijentom otišli u salu, a svjedokinja navodi da je ostala kao koordinator između doktora i Odjela za transfuziju koji je tada nazvala i dobila tužitelja. Ne sjeća se koliko je doza zatražila, ali se radilo o 0 negativnoj krvi. Nakon što ju je tužitelj izvijestio da joj ne može izdati krvne pripravke, a ne sjeća se koji razlog joj je naveo, svjedokinja je iskazala da je izvijestila dr.FB koja je tada već bila u operacijskoj Sali.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je medicinska sestra ĐB telefonom zatražila četiri doze 0 negativne krvi za pacijenta, a onda joj je postavio pitanja koja su dio Protokola za izdavanje krvnih pripravaka koje treba poštivati prilikom izdavanja krvi, i pritom saznao da medicinska sestra:

- ne zna ime pacijenta

- nema uzorak krvi pacijenta

- nema pripremljenu uputnicu za izdavanje krvi ili „trebovnicu“ /zahtjev liječnika za izdavanje krvi/

- i da je “neka doktorica“ zahtijevala krv,

nakon čega je tužiteljici objasnio da joj ne može izdati krv bez popratne dokumentacije, a osobito ne bez „trebovnice.“

17. Iz iskaza tužiteljice i svjedokinje ĐB sud je utvrdio da je njihov razgovor završio tako što će medicinska sestra obavijestiti odgovornog liječnika u operacijskoj Sali, a tužitelj je još iskazao da je nakon toga čekao poziv tog liječnika.

-u 20:29 sati tužitelj je nazvao medicinsku sestru (postojanje poziva utvrđeno na temelju fotografije poziva s displaya telefona na strani 64 spisa).

18. Tužitelj je iskazao da je nazvao medicinsku sestru jer je smatrao da je previše vremena proteklo obzirom na hitnost i ozbiljnost situacije. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se i medicinska sestra iznenadila što ga nitko nije kontaktirao.

-u 20:50 sati, prema Primopredajnoj knjizi (fotografija lista iz knjige na listu 66) tužitelju je dostavljeno:

- uzorak krvi za pacijenta broj 202102 MUŠKO (fotografija epruvete na listu 67)

- uputnica za krvnu grupu i rh faktor te uputnica za IRR /interica-zahtjev za uzimanje uzorka krvi pacijenta te usporedbe kompatibilnosti s krvi koju tužitelj treba izdati, koje uputnice su potpisane od strane dr.FB te je na njima vidljivo da su b ile ordinirane u 20:37 sati.

19. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je gore navedeno dostavio medicinski tehničar iz JIM (jedinice intenzivne medicine), ali bez tzv.trebovnice tj.zahtjeva za izdavanje krvnih pripravaka kojeg je onda uputio da i to donese, a da će on u međuvremenu sve pripremiti. Tužitelj je tužbi naveo da je zbog hitnosti rekao sljedeće: “Pripremiti ću doze krvi za hitno izdavanje bez IRR i ako je potrebno hitno izdavanje , na trebovnici mora biti naglašeno da liječnik zahtijeva krvne pripravke bez IRR, možete doći kada želite po krvne pripravke , sve će biti pripremljeno. “

-u 20:54 sati tužitelj se javio na poziv iz JIM SALA – 1 (postojanje poziva utvrđeno na temelju fotografije poziva s displaya telefona na strani 68 spisa).

20. Iz iskaza tužitelja i navoda iz tužbe, proizlazi da ga je tada nazvala dr.FB, radilo se o kratkom i neugodnom razgovoru jer se dr.FB derala na njega jer tko je dolje zabranio krv za nju u kontekstu pacijenta, dok je on, držeći telefon između ramena i lijevog uha, jer su mu obje ruke bile zauzete, pripremao odgovarajuće krvne pripravke, na temelju „okvirne krvne grupe“ i završavao sve potrebne testove za nalaz krvne grupe pacijenta, te pripremu za IRR. Prema navodima tužitelja, shvatio je u kojem će se smjeru odvijati razgovor, bez daljnje rasprave objasnio da priprema krvne pripravke za pacijenta i da ga ta osoba ometa u radu , te da će krvni pripravci čekati gotovi odnosno spremni. Tužitelj navodi da je na kraju pitao osobu da se predstavi, na što je odgovorila da je ona doktorica FB.

21. Iz iskaza dr.FB saslušane kao svjedoka proizlazi da je medicinsku sestru ĐB zadužila da nazove odjel transfuzije da joj se izda krvni pripravak za hitnog pacijenta. Radilo se o muškarcu nepoznatog imena koji je dovezen u Hitnu, za kojeg se samo znalo da je pao s visine, da mu je život ugrožen jer je bio bez svijesti, s poremećajem disanja i niskog tlaka. Zbog hitnosti i opisanih poremećaja nisu uspjeli uzeti uzorak za krvni pripravak i provesti interakciju, jer je pacijenta trebalo š to prije zbrinuti. Dok je još bio u objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBH) tražili su izdavanje krvne grupe 0 negativne bez interakcije i bez uzimanja uzoraka. Svjedokinja je iskazala da je s pacijentom prvo otišla na CT pa u operacijsku salu te da osobno nije ni s kim kontaktirala jer za to nije bilo vremena. U tom transportu javljeno joj je da BB ne da krvni pripravak 0 negativne jer da nismo uzeli uzorak krvi i napravili interakcije. Nakon što su se s pacijentom spustili u intenzivnu, pacijentu je bilo loše i nekako su uspjeli uspostaviti venski put kako bi uzeli uzorak krvi i napravili sve što je potrebno za dobivanje krvnog pripravka. Pola sata poslije operacije pacijent je preminuo. Svjedokinja je odgovorila da je tužitelj nazvao i rekao da je krvni pripravak spreman nakon što je pacijent preminuo. Nadalje, iskazala je da dok je bila u intenzivnoj, u jednom trenutku je komunicirala telefonom s tužiteljem koji joj je rekao da postoje tri doze 0 negativne krvne grupe, ali da ih čuva za hitnos t. Svjedokinja je iskazala da je tužitelju objasnila da se upravo radi o takvoj hitnoj situaciji. Nadalje je svjedokinja dr. FB iskazivala da u bolnici postoji pisani protokol za redovne situacije prema kojem se printa i predaje trebovnica nakon čega se preuzima krvni pripravak. Međutim ona smatra da to ne može vrijediti u situacijama najvećeg stupnja hitnosti kao što je bio ovaj slučaj jer se u takvom slučaju dokumentacija rješavala naknadno. Doktorica je potvrdila da izdavanje krvnih pripravaka može zatražiti samo liječnik, a da medicinska sestra to samo administrativno provodi. Što se tiče konkretnog slučaja umrlog pacijenta iskazala je da je bila vođa tima, po struci je anesteziolog i njena odgovornost je bila procijeniti kada će se pacijent transportirati, kada će se zatražiti krvni pripravak. U timu je bio i dr. Š koji je bio glavni kirurg. Na pitanje pun. Tuženika bi li pacijent preživio u konkretnom slučaju da je ranije dobio krvni pripravak, svjedokinja je odgovorila da je to sada nemoguće utvrditi, i da na njima koji odrađuju taj posao nije da to procjenjuju iako treba reći da se radilo o pacijentu starije životne dobi i s teškim traumama. Posebno misli da nije bilo na tužitelju da procjenjuje je li potrebno izdati krvni pripravak. Svjedokinja je iskazala da je s tužiteljem komunicirala samo jednom, a nakon svega nazvala je dr. SB kao zamjenika ravnatelja kao njoj nadređenog, i izvijestila ga o cijelom događaju revoltirana cjelokupnim tužiteljevim ponašanjem. Na kraju navodi da je iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi da je pacijent izgubio dosta krvi i da mu je krvni pripravak bio nužan.

-u 20:57 sati tužitelj je nazvao JIM SALA – 1 (postojanje poziva utvrđeno na temelju fotografije poziva s displaya telefona na strani 69 spisa).

22. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je nazvao jer je pripremio doze krvi za izdavanje bez IRR, javila mu se osoba imenom GORAN, a tužitelj smatra da se radi o istoj osobi koja mu je u 20:50 h donijela uzorak krvi. Tužitelj mu je postavio pitanje da li je navedenom pacijentu potrebno izdati krvne pripravke bez IRR, tj. Hitno te mu je odmah rekao da su krvni pripravci pripremljeni. Osoba mu je odgovorila da to mora pitati i da će mu javiti, tužitelj je čuo kako je ta osoba odložila telefonsku slušalicu i čuo je korake te osobe, da bi nakon nekog vremena netko iz odjela prekinuo telefonsku vezu.

23. Naposljetku je utvrđeno da se ne radi o medicinskom tehničaru po imenu Goran već ŽB, tužitelj je naveo da je preko facebook profila prepoznao tu osobu (strana 215 spisa). Saslušan kao svjedok ŽB je iskazao da je u bolnici radio do ožujka 2021. kao medicinski tehničar u šok sobi (JIM) te je odlazio po krvne pripravke u Odjel transfuzije, ali da se ne sjeća nikakvih detalja konkretnog slučaja.

-21:49 sati tužitelj je primio poziv s telefonskog broja [broj telefona] (postojanje poziva utvrđeno na temelju fotografije poziva s displaya telefona na strani 70 spisa). Tužitelja je tada nazvao dr.SB u ulozi zamjenika ravnatelja OB Karlovac, a da se radi o njegovom broju mobitela potvrdio je teleoperater Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb (strana 87 spisa).

24. Tužitelj je iskazao da ga je dr.SB tražio da mu objasni što se dogodilo te je tužitelj naveo da mu je ispričao cijeli događaj, te da je na kraju čekao sa gotovim pripravcima, nakon čega mu je doktor postavio pitanje da li zna što je još gotovo, a na tužiteljev negativan odgovor rekao citira se: “Pacijent je gotov kolega BB, ubili ste pacijenta, pacijent je umro s hemoglobinom 50, jer mu vi niste htjeli dati krv, vaša je karijera gotova kolega, zapečatili ste si karijeru u to sam siguran, a ako se pokaže što ja u ovom trenutku mislim, da će se dogoditi , odgovarati ćete krivično“. U nastavku razgovora doktor je više puta ponovio da je tužitelj odgovoran za smrt pacijenta , da ga je on osobno ubio, a na tužiteljevo pitanje, može li mu odgovoriti kako ga je tužitelj ubio, nije odgovarao, već su završili razgovor.

25. Saslušan kao svjedok dr.SB potvrdio je u svom iskazu da je oko 21h primio telefonski poziv od dr. FB, anesteziologa, i da je tada bio u funkciji zamjenika ravnatelja pa je sljedeći po hijerarhiji bio on nakon što dr. FB nije uspjela dobit i ravnatelja. Konkretnu situaciju opisala je kao ružnu i napetu zato što joj tužitelj, na opetovane zahtjeve, bilo nje bilo njoj podređenih djelatnika, nije htio izdati krvni pripravak u vrlo hitnom slučaju. Obzirom ga je doktorica izvijestila da je pacijent iz opisanog slučaja umro, nazvao je Odjel transfuzije i razgovarao s tužiteljem tako što ga je zatražio da svojim riječima objasni situaciju s dr. FB. Svjedok je dalje iskazao da je iz navoda tužitelja shvatio da je ustrajao na poštivanju redovnog procesa izdavanja krvnih pripravaka što je podrazumijevalo pisani zahtjev, uzimanje uzorka krvi, određivanje krvne grupe i interakciju sa krvnim pripravcima. Obzirom iz tužiteljevog opisa nije proizlazilo da se radi o hitnom slučaju svjedok navodi da ga je upozorio da se radilo o izrazito hitnom slučaju i da je tužitelj pogriješio kada je inzistirao na redovnom procesu. Također navodi da mu je dao do znanja da su ulazne vrijednosti hemoglobina kod pacijenta bile 120, a prije smrti tek 50, a obzirom je hemoglobin pokazatelj koliko krvi pacijent ima, odnosno koliko je gubi, svjedok navodi da je iz svega bilo evidentno da je pacijentu bio neophodan krvni pripravak. Obzirom je pacijent preminuo, svjedok smatra da je očito da nije sve odrađeno kako treba. Nakon što je tužitelj i dalje ostajao kod svoje priče svjedok je rekao da je uvidio da daljnji razgovor nema smisla i nisu dalje razgovarali. Nakon što je svjedoku pročitan citat za koji tužitelj navodi da su riječi svjedoka koje su mu te noći upućene u smislu da je ubio pacijent, da mu je gotova karijera i slično, svjedok je decidirano poricao da se radi o njegovim riječima i da ih je uputio tužitelju. Na pitanje pun. Tužitelja potvrdio je u svom iskazu da se radilo o pacijentu kod kojeg su ozljede bile nespojive sa životom.

26. Iz dostavljene medicinske dokumentacije (strana 150 do 194 spisa) koja se odnosi na pacijenta umrlog **.**.2019. sud je utvrdio sljedeće:

- 21. rujna 2019. dovezen vozilom Hitne medicinske pomoći i primljen na Objedinjeni hitni bolnički prijam, iz dokumentacije nije vidljivo točno vrijeme dolaska, a prvo vrijeme koje se vidi je vrijeme laboratorijske pretrage u 19:38 sati

- u 20:10 do 20:48 trajanje operacije

- u 20:50 primljen u JIM nakon operativnog zahvata

- u 21:20 proglašena smrt.

27. Sud je utvrdio kronologiju događaja u odnosu na tužitelja i nakon štetnog događaja:

-23. rujna 2019.u ponedjeljak tužitelj se obratio svom liječniku opće medicine dr.TB jer je iz kartona pacijenta (strana 36, isto 116) sud utvrdio da se tužitelj obratio doktorici jer je "na poslu doživio stres, optužba od visokopozicionirane osobe u smislu pogreške na poslu- otad ne spava, ne jede, loše se osjeća, mora na psih support razgovor" te mu je otvoreno bolovanje.

-25. rujna 2019. tužitelj započeo je s psihijatrijskim liječenjem u Općoj bolnici Karlovac, a kako to proizlazi iz psihijatrijskog nalaza (strana 9 spisa)

-26. rujna 2019. u pismu ravnatelju OB Karlovac dr.MB (strana 39 do 41 spisa), nakon što je iznio kronologiju događaja od 21. rujna 2019, tužitelj je molio da se utvrdi činjenično stanje i s njega skine teret optužbi koje se dalje pričaju među djelatnicima OB Karlovac

-17. listopada 2019. tužitelj je nastavio psihijatrijsko liječenje u Klinici za psihijatriju Vrapče, što je vidljivo iz Povijesti bolesti (strana 10 spisa). Tužitelj je pojasnio da da mu nije bilo prihvatljivo psihijatrijski se liječiti u svojoj radnoj ustanovi.

-28.listopada 2020. Povjerenstvo za unutarnji nadzor i kontrolu OB Karlovac (strana 42 spisa) donijelo je Zaključak kojim se preporuča bolja koordinacija između odjela za transfuzijsku medicinu, Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, kao i Objedinjenog hitnog bolničkog prijama te je potrebno uskladiti postupak kojim se definira postupak izdavanja krvnih pripravaka u hitnosti.

28. Nadalje, sud je utvrdio da se tužitelj nalazio na bolovanju tijekom kojeg se psihijatrijski liječio:

- od 23. rujna 2019. do 30. travnja 2020.

- od 22. rujna 2021. do 1. listopada 2022. kada je počeo raditi 4 sata dnevno.

29. Radi utvrđenja činjeničnog stanja postoji li kod tuženika propisani protokol za izdavanje krvnih pripravaka, koji dokaz je predložio tužitelj da se tuženika obveže na dostavu, tuženik je prvo dostavio Protokol za vraćanje krvnih pripravaka (strana 142 do 146 spisa) koji ne regulira izdavanje krvnih pripravaka.

30. Obzirom na procesno držanje tuženika koji je dostavio Protokol koji se uopće ne odnosi na predmetnu situaciju, sud je dopustio izvođenje dokaza uvidom u isprave koje je tužitelj sam pribavio tako što ih je 21. kolovoza 2023. našao u prostoriji službe za transfuziju –laboratorij, a koje dokumenti su kod tuženika zavedeni kao stručna literatura. Obzirom se radi o dokazu kojeg je tužitelj predložio u tužbi pribaviti od tuženika, ali ga je naposljetku tužitelj sam dostavio jer tuženik nije postupio po naredbi suda, to se i dalje radi o dokazu koji je predložen prije zaključenja prethodnog postupka, a do kojeg je tužitelj sam uspio doći tek nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga se tuženik neosnovano protivio izvođenju ovog dokaza (strana 312).

31. Radi se o sljedećim dokumentima:

- Standardi i upute za rad u transfuzijskoj djelatnosti u Hrvatskoj, Zgb 1995. (strana 228 do 253 te isto 284 od 285)

- Preporuke za transfuziju krvi i krvnih pripravaka u kliničkoj medicini (254 do 279 te isto 288 do 310)

na temelju kojih je sud utvrdio, između ostalog: da sve zahtjevnice moraju biti potpisane od dr.medicine i dostavljene u pisanom obliku, da se krvni pripravak ne smije izdati na postavljeni usmeni ili telefonski zahtjev, te da nije dozvoljeno i ne smije se koristiti telefonsko prenošenje ili priopćavanje određenih podataka i rezultata.

32. Iz navedenih dokumenata je vidljivo da nisu posebno propisane hitne, odnosno izvanredne situacije.

33. Kada se isto usporedi sa tužiteljevim postupanjem, sud je utvrdio da se tužitelj držao protokola.

34. Tuženik nije dokazao da je imao poseban protokol za hitne, odnosno izvanredne situacije kao što je bio konkretni događaj. To i sam potvrđuje u svom Zaključku od 28. listopada 2020. (strana 42 spisa) da "je potrebno uskladiti postupak kojim se definira postupak izdavanja krvnih pripavaka u hitnosti".

35. Tuženik nije tvrdio niti dostavio dokaz da je protiv tužitelja pokrenuo bilo kakav postupak utvrđenja odgovornosti tužitelja u radnopravnom smislu za predmetni događaj niti je tužitelju izdao pisano upozorenje na povredu radnog odnosa.

36. Tuženik nije tvrdio niti dostavio dokaz da je tužitelja kazneno prijavio niti da je protiv njega pokrenuo bilo kakav sudski postupak.

37. Iz Zaključka tuženika od 28. listopada 2020. (strana 42 spisa) proizlazi da se tuženiku preporuča bolja koordinacija između odjela iz predmetnog događaja (tužiteljevog Odjela za transfuzijsku medicinu, Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, kao i Objedinjenog hitnog bolničkog prijama).

38. Tuženik nije tvrdio niti dostavio dokaz da je reagirao na tužiteljevo pismo ravnatelju od 26. rujna 2019. u kojem moli da ga se zaštiti u situaciji u kojoj tužiteljevi radni kolege prepričavaju optužbe na njegov račun.

39. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je odlučno u ovoj pravnoj stvari što nakon konkretnog događaja tuženik nije pokrenuo niti jedan postupak radi utvrđivanja odgovornosti tužitelja, bilo sudski bilo na nivou bolnice, niti je tužitelj formalnopravno primio od svog poslodavca bilo kakvu ispravu u kojoj bi se tužitelja upozorilo na pogrešno postupanje tijekom pripreme i izdavanja zatraženog krvnog pripravka u konkretnom slučaju.

40. Obzirom prije pokretanja ovog postupka tuženik nije niti jednom ispravom ili službeno poduzetom radnjom pokazao da tužitelja smatra odgovornim u konkretnom slučaju, to tuženik ne može u ovom postupku isticati prigovor tužiteljeve odgovornosti. Ako ga tuženik nije formalnopravno okrivio, tada nije smio dopustiti situaciju da se tužitelju neformalno insinuira da je kriv za smrt pacijenta. Po pravnom shvaćanju ovog suda, to je odlučno u ovoj pravnoj stvari, što tuženik kao poslodavac nije zaštitio svog radnika koji je imao legitimno očekivanje od svog poslodavca da će mu zaštiti dostojanstvo na radnom mjestu, što je tuženik propustio učiniti nakon što ga je tužitelj zatražio u pismu koje je 26. rujna 2019. uputio ravnatelju. Zbog svega navedenog, tužitelj se našao u situaciji da ga radni kolege smatraju odgovornim za smrt pacijenta. Očito je da u takvim radnim uvjetima nijednom radniku nije prihvatljivo raditi pa tako nije bilo niti tužitelju kojeg tuženik, ako ga nije formalno i javno okrivio, niti ga pismeno upozorio na njegove pogreške i propuste, onda trebao zaštiti tužitelja kao radnika u njegovoj radnoj sredini i zaštiti mu dostojanstvo na radnom mjestu koje je bilo narušeno od strane tužitelju nadređenih osoba koji su ga u jednom trenutku okrivili za smrt pacijenta, nakon čega se njihovo trenutno mišljenje i stav se proširilo po cijeloj bolnici.

41. Postupci osobe koja je nadređena tužitelju i koje su u tom trenutku nastupile s pozicija kojima predstavljaju poslodavca smatraju se postupcima te pravne osobe, u konkretnom slučaju tuženika pa kada su njihovim radnjama povrijeđena tužiteljeva prava iz radnog odnosa, to onda tuženik odgovara tužitelju za prouzročenu štetu.

42. Iz iskaza dr.FB proizlazi da je bila revoltirana tužiteljevim ponašanjem tijekom traženja da se pripreme i izda krvni pripravak i sadržajno se iz njenog iskaza može zaključiti da tužitelja drži djelomično odgovornim jer se radilo pacijentu koji je izgub io dosta krvi, iako uvažava i okolnost da je pacijent bio starije životne dobi i sa teškim traumama. Iz svega je očito da je takvo mišljenje i stav prenijela dr.SB, tada na funkciji zamjenika ravnatelja koji je nakon toga nazvao tužitelja. Dr. SB je poricao da je tužitelju izgovorio riječi koje je tužitelj citirao jer je istaknuo da prije svega ne upotrebljava riječ gotov u situaciji kada pacijent umre. Isto tako je poricao da je povlačio pitanje tužiteljeve odgovornosti jer se radilo o pacijentu starije životne dobi koji je bio u vrlo teškom stanju.

43. Obzirom je nakon 21. rujna 2019. tužitelj sljedeći radni dan (u ponedjeljak 23. rujna 2019.) zatražio prvo zdravstvenu pomoć od svoje obiteljske liječnice, nakon čega je otvorio dugotrajno bolovanje tijekom kojeg se psihijatrijski liječio, i da provedenim psihijatrijskim vještačenjem, nije utvrđeno da je tužitelj ranije bio psihijatrijski liječen, tada ovaj sud zaključuje da je u telefonskom razgovoru s tužiteljem, zamjenik ravnatelja ipak okrivio tužitelja za smrt pacijenta, i dao mu do znanja da ga čeka kazneni progon i kraj karijere.

44. Obzirom nakon toga nije uslijedila kaznena prijava protiv tužitelja niti je došao u pitanje njegov radnopravni status, a mišljenje i stav o tužiteljevoj odgovornosti se očito proširio bolnicom, nakon čega tuženik nije vodio računa o ravnopravnosti tužitelja u njegovoj radnoj sredini jer nije ništa poduzeo da spriječi omalovažavanje tužitelja u odnosu na kojeg se širi priča o njegovoj odgovornosti, što je dovelo do poremećaja psihičke ravnoteže tužitelja ne samo u profesionalnom životu, nego i u privatnom životu na način da mu je ozbiljno bio narušen ugled i čast, obiteljski život kao i psihičko zdravlje te je pretrpio i strah od eventualnog kaznenog progona kojim mu se zaprijetilo, a da nakon toga nije uslijedila kaznena prijava niti bilo koja druga radnja koja bi službeno bila uperena protiv tužitelja.

45. O narušenju psihičke ravnoteže tužitelja u privatnom životu svjedočila je supruga tužitelja BB, koja je odmah vidjela da je tužitelja jako pogodio razgovor s dr.SB, koji mu je prijetio otkazom i krivio ga za smrt pacijenta. Nakon toga razgovora, tužitelj je bio blijed, prestrašen, i općenito izvan sebe. Svjedokinja je opisala tužitelja kao vrlo odgovornu i savjesnu osobu koju je izjava dr.SB kompletno "izbacila iz takta". Nakon toga, tužitelj se povukao u sebe, vidjelo se da stalno razmišlja o tom događaju, često je sjedio na balkonu, pušio i pio kavu, izgubio interes za djecu pa se isto odrazilo i na njihovu obiteljsku situaciju jer više nije sudjelovao u obiteljskim stvarima, a, prestao je i djeci pomagati oko zadaće. Iskazala je da je tužitelj znao po cijele dane ležati, i nakon svega ga ja počeo boljeti želudac, od kojeg prije nije bolovao. Smetali su ga zvukovi. Isključio je mobitel kako više ne bi dobivao pozive svojih poznanika i kolega koji su ga ispitivali o cijelom događaju. Tužitelj se izolirao i patio od čestih promjena raspoloženja. Čak se prestao tuširati, odnosno voditi brigu o svojoj higijeni. Svjedokinja je iskazala da je ubrzo zatražio psihijatrijsku pomoć, ali da to više nije bio njihov stari ŠB. Za tužitelja je još iskazala da je bio otvorena društvena osoba koji se volio družiti s prijateljima, a nakon predmetnog događaja prekinuo je s druženjima jer kad bi otišao u grad i sreo poznanike ili kolege iz bolnice, neki su okretali glavu od njega i prestali ga pozdravljati.

46. O tome kako se osjećao nakon razgovora s dr. SB tužitelj je iskazao da je cijelu noć čekao policiju jer je smatrao da kada te nazove visokopozicionirana osoba u bolnici onda je sigurno da će nešto nakon toga uslijediti. Iskazao je da nije prestao razmišljati o tome kako mu je dr. SB rekao da je ubio pacijenta, odnosno da je čovjek umro jer nije dobio krvni pripravak te je bio izvan sebe od toga. Nakon događaja 21. rujna 2019. iskazao je da je bolovanje otvorio već 23. ili 24. rujna 2019., jer je tek tog datuma trebao doći na posao. Objasnio je da je psihijatrijsku pomoć prvo zatražio u Općoj bolnici Karlovac, kako bi otvorio bolovanje, a onda se psihijatrijski liječio u Zagrebu, jer mu nije bilo prihvatljivo psihijatrijsku pomoć zatražiti od ustanove u kojoj radi. Tužitelj je iskazao da je nakon opisanog događaja bio depresivan, anksiozan, i nakon nekog vremena počeo osjećati fizičku bol. Uslijed svega par mjeseci je samo ležao u krevetu, povukao se u sebe, izolirao se od svih, osim od uže obitelj i i roditelja. Obzirom se događaj ticao tri odjela u bolnici uskoro je o tome počela kružiti priča jer su ga uskoro počeli nazivati poznanici i ispitivati ga o tom slučaju da je na kraju morao isključiti mobitel. Fizičke boli osjećao je u predjelu želuca, u odnosu na koju su mu psihijatri rekli da je posljedica konkretnog slučaja. Zbog opisanog događaja bio je dvaput na bolovanju, sedam mjeseci tijekom prvog bolovanja, a godinu dana na drugom bolovanju, time da je po povratku na posao s drugog bolovanja u početku radio samo pola radnog vremena. Sada radi isključivo u jutarnjoj smjeni zbog svog zdravstvenog stanja, a ranije je radio u turnusima odnosno u smjenama.

47. Psihičku neravnotežu tužitelja u dužem trajanju i opsegu koja se odrazila na njegov privatni i profesionalni život potvrdilo je i provedeno psihijatrijsko vještačenje.

48. O tome zašto je sud povjerovao tužitelju, a na svjedocima iz bolnice, ovaj sud prije svega utvrđuje da ukoliko bi bile točne okolnosti o odgovornosti tužitelja kako bi one proizlazile iz iskaza svjedoka, onda nije uvjerljivo da bi u tom slučaju izostala reakcija bolnice na postupanje tužitelja koji nakon toga nije kazneno niti disciplinski prijavljen niti je bolnica izdala bilo kakvo pisano upozorenje ili opomenu koja bi bila upućena tužitelju u vezi predmetnog štetnog događaja. Nadalje, u ovom slučaju je od odlučne važnosti postupanje čelnika bolnice koji je odmah okrivio tužitelja za smrt pacijenta, i dao mu do znanja da ga čeka kazneni progon i kraj karijere. Sud je povjerovao tužitelju u odnosu na tu okolnost jer je nakon toga, prvi radni dan nakon predmetnog događaja, tužitelj zatražio liječničku pomoć kod svoje doktorice, koja ga je onda uputila psihijatru, nakon čega se tužitelj psihijatrijski liječio.

49. Psihijatrijsko vještačenje provedeno je po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke, izv.prof.dr.sc. Goranu Arbanasu, dr.med, psihijatru, psihoterapeutu, FECSM, forenzičkom psihijatru.

50. Neosnovano je tuženik prigovarao osobi vještaka dr.Arbanasa koji je do 1. listopada 2015. radio u Općoj bolnici Karlovac, što znači prije štetnog događaja pa okolnost što poznaje svjedoke ispitane na sudu (dr.Topič i dr.SB) niti po mišljenju ovog suda ne dovodi u pitanje njegovu nepristranost obzirom je vještak iskazao da ih poznaje kao liječnike OB Karlovac s kojima nije kontaktirao niti službeno niti privatno nakon odlaska iz OB Karlovac. Prema utvrđenju ovog suda nepristranost vještaka nije dovedena u pitanje niti obzirom na okolnost da vještak sada radi i radio je u Klinici za psihijatriju Vrapče i u razdoblju dok se u njoj tužitelj psihijatrijski liječio, obzirom vještak niti u jednom segmentu nije sudjelovao u liječenju tužitelja.

51. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem potvrđena je uzročnoposljedična veza između štetnog događaja i narušenja psihičkog zdravlja tužitelja.

52. Vještak dr.Arbanas je utvrdio da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj jednom, prije ovog događaja, upućen na pregled psihijatru zbog neke stresne situacije (uznemiravanje od treće osobe), međutim, nakon tog pregleda nije dobio farmakoterapiju i liječnik obiteljske medicine tada nije propisivao psihofarmake, Stoga, vještak zaključuje da prije utuženog štetnog događaja tužitelj nije imao psihičke tegobe i nije psihijatrijski liječen. Nadalje, vještak je uzeo u obzir tužiteljeva stanja nakon štetnog događaja opisana po tužitelju i njegovoj supruzi, te ih uspoređuje s opisom u medicinskoj dokumentaciji, gdje se od prvog psihijatrijskog nalaza nakon događaja opisuje da je napet, ne spava, osjeća se u strahu, projektivan, tjeskoba, snižen, zabrinut, uznemiren, uz smetnje usnivanja i prosnivanja, ima košmarne snove. Vještak je utvrdio da je tužitelj pregledan od dva različita psihijatra u dvije različite ustanove i oba ova psihijatra dijagnosticiraju mu isto stanje, tj.akutnu reakciju na stres koju povezuju s utuženim događajem. Prvi psihijatar u nalazu od 25. rujna 2019. navodi da se radi o psihičkoj dekompenzaciji po tipu realitetnog, što znači da osoba nema neku endogenu duševnu bolest, već ima simptome koji su nastali zbog nekog vanjskog događaja (psihijatar jasno navodi da je doživio stres na radnom mjestu). I drugi psihijatar (u nalazu od 17. listopada 2019.) bilježi da se radi o akutnoj reakciji na stres i da je ovo stanje direktna posljedica stresa na radnom mjestu. Zaključno, vještak dr.Arbanas navodi da je tužitelj nakon utuženog štetnog događaja razvio simptome akutne reakcije na stres, a koji poremećaj se manifestirao ranije opisanom kombinacijom anksioznih i depresivnih simptoma pa stoga zaključuje da je ovaj poremećaj (akutna reakcija na stres) u direktnoj uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Nadalje, vještak nalazi da su ovi simptomi bili jakog intenziteta od trenutka samog događaja pa do konca listopada. Naime, tužitelj se prvo javio jednom psihijatru, koji mu je dao anksiolitik, ali kako se smetnje nisu ublažavale na pregledu 17. listopada je uz anksiolitik dobio i hipnotik i antidepresiv. Za očekivati je da antidepresivu treba određeno vrijeme za početak djelovanja. Međutim, vještak dalje utvrđuje da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da su se simptomi nastavili i dalje. Isto tako, vještak utvrđuje da se početkom prosinca učestalost psihijatrijskih pregleda prorjeđuje i psihijatar bilježi da je nalaz stacioniran i ne mijenja dalje psihijatrijsku terapiju. Ovaj se poremećaj (anksioznodepresivni) nastavio u blažem obliku do konca ožujka 2020. Nakon toga je tužitelj prekinuo uzimati terapiju, prorjeđuje odlaske psihijatru i počinje raditi, što sve ukazuje na uredno funkcioniranje. Naposljetku, vještak navodi da ako bi navedeno preveo u pojmove straha i povrede prava osobnosti, zaključio bi da straha jakog intenziteta nije bilo, jer u slučaju straha (ili neke psihičke smetnje) izrazito velikog intenziteta, osoba odmah, neposredno traži pomoć, a tužitelj to nije učinio, već se javio svojoj liječnici obiteljske medicine prvi radni dan. Strah srednjeg intenziteta je trajao 40-ak dana, a strah slabog intenziteta do konca ožujka 2020., odnosno dodatnih pet mjeseci.

53. Pismenim očitovanjem od 11. siječnja 2024. (strana 341 do 342) i usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi 22. veljače 2024. (strana 350) vještak dr.Arbanas je otklonio prigovore tuženika već samim navodima da mu je nejasno kako tuženik izdvaja nalaz iz povijesti od 25. studenog 2021. i povezuje činjenicu smrti oca koja je uslijedila godinu i pol nakon što je u nalazu napisao da su posljedice trajale do konca ožujka 2020. Nadalje, vještak potvrđuje da je imao na uvid zdravstveni karton tužitelja kojeg i citira u svom nalazu i mišljenju. Što se tiče medicinske dokumentacije koja je vezana uz drugo bolovanje, vještak je napomenuo da nakon ožujka 2020. tužitelj nije imao pogoršanja koja bi se mogla povezati s kritičnim događajem. Vještak je mišljenja da kod tužitelja nema trajnih posljedica koje bi se mogle povezati iz kritični, štetni događaj.

54. Obzirom je iz prigovora tuženika vidljivo da upire na razdoblje nakon ožujka 2020., nakon kojeg je vještak dr.Arbanas potvrdio da je tužitelj počeo uredno funkcionirati, to se očito radi o neosnovanim prigovorima tuženika kojima nije doveo u sumnju stručnost i nepristranost psihijatrijskog vještaka kojeg u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

55. Dakle, uvidom u osobni zdravstveni karton tužitelja i psihijatrijskim vještačenjem sud je utvrdio okolnost da se prije utuženog štetnog događaja, tužitelj nije psihijatrijski liječio niti je imao psihijatrijskih tegoba.

56. Na temelju ove okolnosti koja je utvrđena psihijatrijskim vještačenjem, ovaj sud utvrđuje da su zdravstvene tegobe koje je tužitelj imao u razdoblju nakon 21. rujna 2019. do kraja ožujka 2020., i koje su dokumentirane u tužiteljevoj medicinskoj dokumentaciji i osobnom zdravstvenom kartonu, u izravnoj uzročnoposljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

57. Obzirom je ovom postupku predmet tužbenog zahtjeva i dokazivanja bilo razdoblje od 21.rujna 2019. do konca ožujka 2020. kada je vještak psihijatar bio mišljenja da je tužitelj uspostavio uredno funkcioniranje, to predmet vještačenja i ocjene ovog suda nisu bile niti mogu biti okolnosti koje su se dogodile nakon toga i koje nemaju veze s predmetnim štetnim događajem (24.1.2020.nepovjerenje poslodavcu, 21.11.2020. stresne situacije na poslu, 25.10.2021. stres zbog neplaćenih prekovremenih sati, koje okolnosti se navode u tužiteljevom osobnom zdravstvenom kartonu.)

58. Dakle, ovaj sud je, provedenim psihijatrijskim vještačenjem, i na temelju ostalih dokaza, utvrdio da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti koja je u uzročnoposljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

59. Prava osobnosti fizičke osobe propisana su odredbi članka 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u daljnjem tekstu: ZOO) u kojoj se u stavku 1. propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je stavkom 2. određeno da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

60. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja u odnosu:

- na tjelesno zdravlje obzirom na pretrpljeni strah koji je tužitelj pretrpio zbog stavljanja u izgled kaznenog progona i otkaza na poslu, do kojih nije došlo niti je bilo kakav postupak uopće bio pokrenut

- psihičko zdravlje koje je bilo ugroženo štetnim ponašanjem tuženik koje se svelo na zastrašivanje koje tuženik nije otklonio čime je za tužitelja nastala dugotrajna i intenzivna uznemirujuća situacija u kojoj se insinuira da je tužitelj kriv za smrt paci jenta, što je sve dovelo do znatnog i dugotrajnog poremećaja njegovog duševnog mira, odnosno psihičke neravnoteže u tužiteljevom privatnom i profesionalnom životu, koja neravnoteža je opisana u psihijatrijskom nalazu i mišljenju te proizlazi iz iskaza tužitelja i njegove supruge,

- ugled, čast i dostojanstvo obzirom je tužitelj izgubio poštovanje u svom životnom okruženju, privatnom i profesionalnom.

61. Pravična novčana naknada dodjeljuje se sukladno odredbama članka 1100. ZOO. Odredbom stavka 1. propisano je da će, u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. određeno je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

62. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud je, u skladu s citiranim odredbama utvrdio da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade s obzirom na jačinu i trajanje povredom navedenih prava osobnosti.

63. Obzirom na navedene povrede prava osobnosti, opisano stanje tužitelja trajalo je u razdoblju od štetnog događaja (21. rujna 2019.) do konca ožujka 2020., bez trajnih posljedica, pa je obzirom na jačinu i trajanje povrede, ovaj sud smatra da tužitelju pripada naknada za povredu prava osobnosti u odnosu na pretrpljeni strah iznos od 3.000,00 EUR, za duševno zdravlje 4.000,00 EUR, a u odnosu na povredu ugleda, časti i dostojanstva iznos od 7,000,00 EUR pa ukupno tužitelju dosuđuje naknadu štete na ime neimovinske štete iznos od 14,000,00 EUR, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen u ranijoj odluci ovog suda pod točkom II. izreke presude poslovni broj Pr-110/2022-60 od 31. siječnja 2025., koji dio presude nije ukinut drugostupanjskom odlukom broj Gž R-186/2025-4 od 8. travnja 2026.

64. U odnosu na zatraženu imovinsku štete mjerodavna je odredba članka 1095. stavak 1. ZOO kojom je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

65. Na temelju psihijatrijskog vještačenja sud je utvrdio da je tužitelju bilo potrebno i neophodno psihijatrijsko vještačenje kroz grupne terapije pa je zbog odlazaka na liječenje imao putne troškove na koje tužitelj ima pravo temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO.

66. Nakon što je Klinika za psihijatriju Vrapče dostavila podatke o svim pregledima grupnim terapijama, sud je utvrdio da je tužitelj bio:

- na osam pregleda 9.3.2020., 2.7.2020., 13.8.2020., 8.9.2020., 11.12.2020., 19.3.2021., 22.7.2021. i 17.9.2021.(strana 88 spisa)

- na šesnaest grupnih terapija kod dr.JB u razdoblju od 23.10.2019. do 22.1.2020. (strana 388 spisa)

- na jedanaest grupnih terapija kod ŠBU: **.**.2020., 29.01.2020., 07.02.2020., 12.02.2020., 24.02.2020., 04.03.2020., 09.03.2020., 11.03.2020., 06.07.2020., 15.07.2020., 02.09.2020. (strana 211 spisa).

67. U svom iskazu tužitelj je naveo da je na terapije išao svojim osobnim vozilom i to sve do svibnja 2020. kada su stupile na snagu epidemiološke mjere zbog Đ.

68. Opravdano je tužitelju dosuditi troškove odlaska na liječenje u Zagreb jer su prihvatljivi njegovi navodi da se nije mogao psihijatrijski liječiti u svojoj radnoj sredini.

69. Obzirom je tužitelj naposljetku utužio 33 odlaska u Zagreb, to sud prihvaća izračun tužitelja na temelju podataka o aktualnoj cijeni goriva koju je tražila u omjer od 30% iako ima pravo na punu naknade štete (strana 394) pa dosuđuje tužitelju na ime ove imovinske štete iznos od 1.597,20 EUR (33x110 kmx0,44 EUR).

70. Obzirom se tijekom psihijatrijskog liječenja tužitelj nalazio na opravdanom bolovanju, to mu je nastala šteta u visini razlike plaće i naknade za bolovanje koju je primio pa mu pripada i ova naknada štete temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO zbog izgubljene zarade.

71. Financijskim vještačenjem koje je provedeno po stalnom sudskom vještaku D&S d.o.o. Karlovac utvrđena je visina izgubljene zarade:

bruto 1.551,50 kn, odnosno 205,92 EUR za razdoblje od 23.9.2019. do 5.11.2019. , a u mjesečnim iznosima:

9/19 – 46,99 EUR

10/19 – 126,53 EUR

11/19 - 32,40 EUR,

neto 18.808,81 kn, odnosno 2.496,37 eura za razdoblje od 6.11.2019. do 30.4.2020., a u mjesečnim iznosima

11/19 – 365,32 EUR

12/19 – 426,21 EUR

01/20 – 426,21 EUR

02/20 – 426,21 EUR

03/20 – 426,21 EUR

04/20 – 426,21 EUR, koji iznosi su naposljetku dosuđeni tužitelju u utuženim iznosima sa zateznom kamatom od svakog 16.u mjesecu za prethodni mjesec pa je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva u odnosu na zateznu kamatu koju je zatražio od 15.u mjesecu za prethodni mjesec, i to u ranijoj odluci ovog suda pod točkom II. izreke presude poslovni broj Pr-110/2022-60 od 31. siječnja 2025., koji dio presude nije ukinut drugostupanjskom odlukom broj Gž R-186/2025-4 od 8. travnja 2026.

72. Tuženik nije došao u zakašnjenje s isplatom bruto razlike plaće prije 16. u mjesecu za prethodni mjesec obzirom je odredbom članka 92. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017) propisano da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

73. Odredbom članka 1103.ZOO je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga pa je u odnosu na neimovinsku štetu, zatezna kamata dosuđena od dana podnošenja tužbe (26.lipnja 2022.).

74. U odnosu na imovinsku štete za troškove putovanja tužitelju je dosuđena zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude, kako je to i zatražio.

75. Temeljem odredbe članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) tužitelju pripada naknada troškova u cijelosti obzirom nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

76. Troškovi tužitelja sastoji se od troškova zastupanja odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podnesaka od 3.10.2022. i 12.12.2024. iznos od 500,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1., za zastupanje na raspravama 3.11.2022., 16.2.2023., 6.9.2023., 22.2.2024., 12.11.2024. i 21.01.2025., 3.6.2026. iznos od 500,00 EUR za svaku raspravu, za pristup na dva ročišta za objavu presude iznos od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25 % prema Tbr.46. i trošak psihijatr ijskog i financijskog vještačenja od 607,82 EUR, što ukupno iznosi 7.107,82 EUR koji iznos je naložen tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke.

77. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podneska, i to temeljem odredbe članka 155. stavak 1. ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

78. Tužitelju nije bio neophodan za uspjeh u sporu niti trošak sastava odgovora na žalbu.

79. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 25. lipnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP -a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP -a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Renata Dozet Daskal, odvjetnica u Karlovcu

2. Mate Burazin, odvjetnik u Karlovcu