Poslovni broj: P-748/2024-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci,po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Sokal, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika:1. Cadria nova D.O.O. Rijeka, Ciottina 22, OIB: 14832702287 i 2. IRIA d.o.o. Rijeka, Uljarska 4, OIB: 92937581912, oboje zastupani po punomoćnici Seniji Kovačić, odvjetnici iz Rijeke, radi izdavanja tabularne isprave, nakon glavne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, a koja presuda je objavljena 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se prvotuženiku ADRIA NOVA d.o.o. Rijeka, Ciottina 22, OIB: 14832702287 i , da u roku od 15 dana izda tužitelju OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ispravu podobnu da se temeljem iste u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka na teret poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (dvorište površine 11 m2, dvorište površine 254 m2, dvorište površine 8 m2, poslovna zgrada [adresa] površine 171 m2, pomoćna zgrada površine 101 m2, pomoćna zgrada površine 50 m2, nadstrešnica površine 68 m2, pomoćna zgrada površine 47 m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u korist tužitelja OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegovih nasljednika prvog nasljednog reda, uknjiži pravo osobne služnosti - plodouživanja jednog parkirnog mjesta, koje se nalazi u jugozapadnom kutu poslužne nekretnine uz među s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i među s k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jugoistočno od ulaza u zgradu [adresa], a koje parkirno mjesto je na terenu označeno žutim linijama, ima površinu od 15 m2, a u Nalazu geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić, ing. geod. iz rujna 2025.godine, koji čini sastavni dio ove presude, na Skici lica mjesta označeno je crvenom bojom i slovima A-B-C-D-A, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

II. Prvotuženik ADRIA NOVA d.o.o. Rijeka, Ciottina 22, OIB: 14832702287 i drugotuženik IRIA d.o.o. Rijeka, Uljarska 4, OIB: 92937581912, dužni su trpjeti da tužitelj OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka na teret poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (dvorište površine 11 m2, dvorište površine 254 m2, dvorište površine 8 m2, poslovna zgrada [adresa] površine 171 m2, pomoćna zgrada površine 101 m2, pomoćna zgrada površine 50 m2, nadstrešnica površine 68 m2, pomoćna zgrada površine 47 m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u svoju korist i korist svojih nasljednika prvog nasljednog reda, zatraži i ishodi uknjižbu prava osobne služnosti - plodouživanja jednog parkirnog mjesta, koje se nalazi u jugozapadnom kutu poslužne nekretnine uz među s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i među s k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jugoistočno od ulaza u zgradu [adresa], a koje parkirno mjesto je na terenu označeno žutim linijama, ima površinu od 15 m2, a u Nalazu geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić, ing.geod. iz rujna 2025.godine, koji čini sastavni dio ove presude, na Skici lica mjesta označeno je crvenom bojom i slovima A-B-C-D-A.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja spram drugotuženika u dijelu koji glasi:

„ Nalaže se drugotuženiku IRIA d.o.o. Rijeka, Uljarska 4, OIB: 92937581912 , da u roku od 15 dana izda tužitelju OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ispravu podobnu da se temeljem iste u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka na teret poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (dvorište površine 11 m2, dvorište površine 254 m2, dvorište površine 8 m2, poslovna zgrada [adresa] površine 171 m2, pomoćna zgrada površine 101 m2, pomoćna zgrada površine 50 m2, nadstrešnica površine 68 m2, pomoćna zgrada površine 47 m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u korist tužitelja OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegovih nasljednika prvog nasljednog reda, uknjiži pravo osobne služnosti - plodouživanja jednog parkirnog mjesta, koje se nalazi u jugozapadnom kutu poslužne nekretnine uz među s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i među s k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jugoistočno od ulaza u zgradu [adresa], a koje parkirno mjesto je na terenu označeno žutim linijama, ima površinu od 15 m2, a u Nalazu geodetskog vještaka Jasmine Jurinčić, ing. geod. iz rujna 2025.godine, koji čini sastavni dio ove presude, na Skici lica mjesta označeno je crvenom bojom i slovima A-B- C-D-A, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda. „

IV. Nalaže se tuženicima ADRIA NOVA d.o.o. Rijeka, Ciottina 22, OIB: 14832702287 i IRIA d.o.o. Rijeka, Uljarska 4, OIB: 92937581912 da nadoknade tužitelju OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.836,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 25. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine sve u roku od 15 dan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je između njega i prvotuženika Adria Nova d.o.o. Rijeka 15.4.2017. g. sklopljen ugovor o osnivanju prava služnosti te potom 24.6.2019. g. i Aneks ugovoru o osnivanju prava služnosti temeljem kojih se prvotuženik obvezao u korist tužitelja i njegovih nasljednika ( žene i djece ) osnivati te upisati u zemljišne knjige pravo plodouživanja jednog parkirnog mjesta bez naknade na teret svoje nekretnine tadašnje oznake – po staroj izmjeri – k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Sušak ( po novoj izmjeri oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Poslužna nekretnina u naravi da čini asfaltirano dvorište u [adresa] u [adresa] iz kojeg pristupa zgradama s kućnim brojem 61,61 B, 61 C i dr. Odmah po sklapanju navedenog ugovora prvotuženik da je na poslužnoj nekretnini označio predmetno parkirno mjesto žutim graničnim crtama i slovom „ R „ . Navedeno parkirno mjesto da se nalazi u jugozapadnom krilu poslužne nekretnine uz među sa susjednom kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova i susjednom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Nova lijevo od ulaza u zgradu [adresa]. Od tada da neprestano koristi predmetno parkirno mjesto što je među strankama i nesporno. Između njega i prvotuženika Adria Nova d.o.o. Rijeka da je vođen i parnični postupak Psp-89/2020 radi smetanja posjeda koji je okončan sklapanjem sudske nagodbe 21.3.2022. g. kojom se prvoruženik još jednom obvezao u cijelosti poštivati odredbe sklopljenog ugovora o osnivanju prava služnosti i njegovog aneksa. Nakon sklapanja ugovora o osnivanju prava služnosti i stupanja tužitelja u posjed parkinga da je okončan postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je poslužna nekretnina na kojoj se nalazi predmetno parkirno mjesto sada označena kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova. Prvotuženik da je potom ugovorom o kupoprodaji prenio 1/3 dijela poslužne nekretnine u vlasništvo drugotuženika Iria d.o.o. Rijeka te su kao vlasnici sada upisano prvotuženik za 2/3 dijela a drugotuženik 1/3 dijela. Dalje navodi da je dopisom od 6.12.2023.g. pozvao tuženike kao suvlasnike poslužne nekretnine da mu potpišu i pred javnim bilježnikom ovjere ispravu podobnu za upis osnovano prava plodouživanja parkirnog mjesta u korist tužitelja i njegovih nasljednika na teret poslužne nekretnine i to ispravu koja u sebi sadrži tabularnu izjavu s novim oznakama poslužne nekretnine i opis prostornih granica na kojima se vrši pravo plodouživanja tj. opis pozicije parkirnog mjesta. U svom odgovoru od 1.11.2024.g. tuženici da su prihvatili zahtjev tužitelja da se na teret njihove nekretnine uknjiži osnovana osobna služnost ali tražili su da se ista ograniči i suzi na pravo uporabe tj. tražili su da se predmetna osobna služnost upiše sa sadržajem prava uporabe a ne sa sadržajem prava plodouživanja. Navodi kako on na to nije pristao jer je takav zahtjev tuženika protivan sklopljenom Ugovoru i Aneksu kao i Sudskoj nagodbi a kojima je izrijekom osnovano pravo plodouživanja parkirnog mjesta. Tužitelj da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava osobne služnosti plodouživanja jednog parkirnog mjesta na teret poslužne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika pa predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u konačno preciziranom zahtjevu a nakon provedenog geodetskog vještačenje u podnesku od 4.5.2026. g.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužbeni zahtjev neodređen jer da nije precizirana površina na utvrđenja i upisa zahtijevanog prava služnosti parkirnog mjesta. Ne osporava da su sklopljeni predmetni ugovori te da je tužitelj tražio od njih dopisom od 6.12.2023. g. sklapanje ugovora te da su oni u pisanom očitovanju od 11.1.2024. g. pristali sklopiti ugovor o osnivanju prava osobne služnosti s tužiteljem i za njegove zakonske nasljednike na točno određenom dijelu njihove suvlasničke nekretnine ali ne kao traženo pravo plodouživanja već kao pravo upotrebe. Oni da na taj način nisu suzili i ograničili njegovo pravo nego da su htjeli pisanim putem pravilno regulirati njihov pravni odnos onako kako je to suštinski dogovoreno i kako se izvršava. Tužitelj da se formalistički poziva na pogrešan pravni termin iz sklopljenog predugovora s prvotuženikom pa nastoji na taj način za sebe ostvariti pravo koje mu ne pripada. U tekstu sklopljenih predugovora sa prvotuženikom nazvanih Ugovor o osnivanju prava služnosti od 15.4.2017. g. s Aneksom od 24.6.2019. g. te Sudska nagodba u predmetu Psp-89/2002 od 31.3.2022. g da je ugovorena tek obveza sklapanja ugovora o osnivanju prava služnosti s tužiteljem kada se ispune uvjeti a koji ugovor do sada nije sklopljen. Tužitelj da nema sklopljeni ugovor već samo predugovor. Namjeravana tužiteljeva osobna služnost da je tim predugovorima samo nazvana kao plodouživanje iako se suštinski radi o dogovorenoj osobnoj uporabi konkretnog parkirnog mjesta samo za njegove potrebe i potom njegovih zakonskih nasljednika prve linije. Tome u prilog da govori dosadašnji način korištenja konkretnog parkirnog mjesta ( samo za osobnu uporabu tužitelja i nikoga više) i pisana izjava tužitelja od 26.6.2019.g. uručena prvotuženiku kao vlasniku kojom je tužitelj dao podatke o registarskoj oznaci isključivo njegova 2 vozila koja će koristiti ovo parkirno mjesto za njegovu osobnu korist. Tuženici da su imali volju regulirati upravo takav ugovorni odnos na način da se korigira pogrešno sročen prijašnji tekst predugovora koji ne odgovara sadržaju prava koje se zapravo izvršava i na kojeg su stranke zapravo mislile i pristale kada su sastavile pisani tekst njihovog odnosa pogrešno nazvanog plodouživanje. Pozivaju se na odredbu čl .319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima o tumačenju spornih ugovornih odredbi i zajedničkoj namjeri stranaka. Navode i da je sklopljen samo predugovor a ne i ugovor pa da na temelju predugovora tužitelj ne može tražiti izdavanje tabularne isprave. Ističu i prigovor zastare tužiteljevog prava na zahtijevanu činidbu izdavanja tabularne isprave/trpljenje od strane tuženika jer je od sklopljenog predugovora na kojeg se tužitelj poziva proteklo više od 5 godina. Drugotuženik da je stekao suvlasništvo na predmetnoj nekretnini tek 2022.g. i nije stranka predugovora pa mu se ne može nametati obveza izdavanja tabularne isprave. U vrijeme stjecanja nekretnine od strane drugotuženika na utuženoj nekretnini nije bio zabilježen teret plodouživanja u korist tužitelja niti je drugotuženik bio informiran o postojanju tog prava. On je stekao suvlasnički dio nekretnine kao savjestan stjecatelj u uvjerenju da tužitelj na spornom parkirnom mjestu ima pravo osobnog parkiranja za svoje potrebe kako je i informiran ugovor o plodouživanju da su dužni sklopiti svi suvlasnici da bi bio valjan ( odredba čl. 219. st. 5. ZVDSP) . Stoga predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka osporava navode tuženika te ističe da je netočno da bi se dogodila greška u pisanju kod predugovora u smislu da stranke nisu mislile ugovoriti plodouživanje jer nije logično da bi se tri puta pogriješilo. Da su stranke ugovorile pravo uporabe onda da bi to bile ispravile tu navodnu grešku u Aneksu ugovora 2019. g. i Sudskoj nagodbi. Ugovor da je radio odvjetnik ŠU i pregledao ga je drugi odvjetnik Robert Pulko koji da znaju razliku između prava plodouživanja i prava uporabe. Osporava da bi navedene isprave bili predugovori jer navedeni pravni poslovi imaju sve bitne sastojke ugovora o osnivanju prava plodouživanja te je ugovor u stvarnosti i konzumiran. Jedino što nedostaje je tabularna isprava. Drugotuženik kao suvlasnik poslužene nekretnine da je nesavjestan stjecatelj, prilikom stjecanja prava suvlasništva da je bio upoznat s činjenicom postojanja prava tužitelja a irelevantno je da li ga je prvotuženik pravilno informirao o sadržaju i pravnoj kvalifikaciju tužiteljevog prava. Drugotuženik da je svoj suvlasnički dio stekao od prvotuženika ugovorom o kupoprodaji od 24.6.2021. g. tj. skoro godinu dana prije sklapanja Sudske nagodbe tužitelja i prvotuženika od 21.3.2022.g. Osporava prigovor zastare jer je ugovor sklopljen 15.4.2017. g., njegov Aneks 24.6.2019 .g .a potom sudska nagodba 21.3.2022. g. čime da je svaki put prekinut tijek zastare i rok počinje teći iznosa pa da je ova tužba podnesena u roku.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu a proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Jasmine Jurinčić. Proveden je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka ŠU i ČU . Druge dokaze stranke nisu predlagale.

5. Tužbeni zahtjev spram prvotuženika je osnovan. U odnosu na drugotuženika je djelomično osnovan.

6. Tužitelj traži tužbenim zahtjevom u točki I izdavanje tabularne isprave od tuženika a da bi izvršio upis prava osobne služnosti-plodouživanja jednog parkirnog mjesta koje se nalazi na jugozapadnom kutu poslužne nekretnine uz među s kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i među s kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na teret poslužne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist njega i njegovih nasljednika prvog nasljednog reda dok točkom II traži trpljenje tuženika upisa prednje navedenog prava.

7. Nesporno je da je tužitelj 15.4.2017. g. sa prvotuženikom Adria nova d.o.o. Rijeka te UU, ČU i Robertom Pulkom zaključio 15.4.2017. g. Ugovor o osnivanju prava služnosti. U članku 1. ugovora potpisnici se obvezuju pod uvjetom da svi zajedno ili bilo tko od njih stekne pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište površine 312,90 m2 (buduća parcela 6016 k. o. [katastarska općina] ) zaključiti sa tužiteljem ugovor o osnivanju prava osobne služnosti plodouživanje jednog parkirnog mjesta na toj k.č. ; pravo služnosti osnovat će se trajno i bez naknade, pravo služnosti bit će osnovano i glasiti će na ime dr.sc. OU i prenosivo je na njegove nasljednike prvog nasljednog reda ( žena i djeca ). U čl. 2. ugovoreno je da se potpisnici obvezuju bilo svi zajedno, više njih ili jedan od njih u roku od 30 dana od dana kada se upišu kao vlasnik na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Sušak u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci odnosno 30 dana nakon provedbe geodetskog elaborata o osnivanju nove k.č.. 6016 k. o. [katastarska općina] zaključiti s ovdje tužiteljem ugovor o osnivanju prava osobne služnosti plodouživanja jednog parkirnog mjesta za upis prava služnosti plodouživanja u zemljišnim knjigama.

8. Dalje je sud utvrdio da su tužitelj i prvotuženik Adria Nova d.o.o. Rijeka dana 24.6.2019 g. sklopili Aneks ugovora o osnivanju prava služnosti s tim što je prvotuženik kupio od ostalih njihove suvlasničke udjele čest. 6016/2 ( ranije 1810 ) te se sada u Aneksu ugovora sklopljenom sa tužiteljem u članku 1. obvezao zaključiti sa njim ugovor o osnivanju prava osobne služnosti plodouživanja jednog parkirnog mjesta na k. č. [katastarska čestica] ( ranije k. č. [katastarska čestica]). Obveza sklapanja ugovora podobnog za upis prava služnosti plodouživanja određena je članku 2., i vezana za rok do 30 dana od dana kada se upiše vlasnikom čest. 60616/3 k. o. [katastarska općina]-Sušak odnosno 30 dana po provedbi elaborata o osnivanju čest. 6016 k. o. [katastarska općina]- Sušak u zemljišnim knjigama.

9. Nesporno je da se je 26. lipnja 2019. g. zakonski zastupnik prvotuženika HU predao tužitelju u posjed daljinski upravljač za rampu radi ulaska vozilom na parkiralište a sve u skladu s člankom 3. sklopljenog ugovora odnosno čl. 4. sklopljenog Aneksa. Naime, obveza je prvotuženika bila osigurati tužitelju slobodan pristup do parkirnog mjesta davanjem ključa, elektronske kartice i sl.

10. Uvidom u zk. izvadak , zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. -Nova utvrđeno je da su kao suvlasnici čest. 6016/3 upisani prvotuženik u 2/3 dijela te drugotuženik u 1/3 dijela .

11. Nakon očevida na licu mjesta održanog uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Jasmine Jurinčić iz Crikvenice identificirano je predmetno parkirno mjesto . Vještak je u nalazu navela da se sporna površina nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , ima površinu 15 m2 a na skici lica mjesta označena je crvenom bojom i slovima A-B-C-D-A.

12. Ono što je sporno u ovom postupku jest da li su stranke ugovorile pravo osobne služnosti plodouživanja kako to tvrdi tužitelj ili uporabe kako to tvrde tuženici; sporno je da li tužitelj može tražiti izdavanje tabularne isprave od tuženika s obzirom da nije sklopljen glavni ugovor već predugovor kako to tvrde tuženici a tim više što drugotuženik i nije ugovorna strana, sporno je da li je nastupila zastara te da li se na suvlasničkom dijelu drugotuženika uopće može zasnovati pravo služnosti plodouživanja koje nije sa njim dogovoreno.

13. Odredba čl.268.st.1.Zakona o obveznim odnosima propisuje da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi glavni ugovor no u stavku 3. istog članka propisano je da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. Dakle ,ako predugovor sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora i iz volje stranaka proizlazi da su stranke već htjele zasnovati konačan pravni odnos onda se takav predugovor ima kvalificirati kao glavni ugovor bez obzira na njegov naziv. Kod prava plodouživanja bitni elementi ugovora su vlasnik opterećene nekretnine a to je prvotuženik, osoba u čiju korist se osniva služnost a to je tužitelj, nekretnina na kojoj se osniva koja je navedena i u ugovoru i aneksu te sadržaj prava plodouživanja a to je korištenje parkirnog mjesta a određeno je i trajanje prava kao trajno. S obzirom na činjenicu da je Aneks ugovora sklopljen radi mijenjanja katastarskih oznaka čestica ( što nije bilo sporno ) a po sklapanju Aneksa ugovora zakonski zastupnik prvotuženika je iscrtao predmetno parkirno mjesto i označio ga slovom „ R „ „ slijedi da je ugovor konzumiran. Tome u prilog govori i činjenica da je tužitelju 2019 .g. predan daljinski upravljač te je tužitelj od sklapanja ugovora i aneksa i koristio predmetno parkirno mjesto U svakom slučaju a s obzirom na iskaz z.z. prvotuženika da je svako parkirao gdje želi, tužitel ga jej koristio nakon što je označeno po zakonskom zastupniku prvotuženika tj. od 2019. g. Stoga sud drži da predugovor obvezuje te se ima kvalificirati kao glavni ugovor s obzirom da su stranke ugovora tužitelj i prvotuženik zapravo ugovorile pravo osnivanja služnosti , da je to pravo konzumirano, da je tužitelj započeo koristiti parkirno mjesto o kojem je riječ te da mu je predan i daljinski upravljač za pristup tom parkirnom mjestu kako to slijedi iz Potvrde ( l.s. 50 ) što je i potvrdio svjedok ŠU u svom iskazu. Iz iskaza svjedoka ŠU slijedi i da u ugovor nije stavljena tabularna izjava zato što se mijenjala katastarska oznaka čestice radi čega je i sklopljen Aneks ugovora 2019. g. kao i iz razloga koje je pojasnio u iskazu tj. kupnje parcele od strane više suvlasnika a što je konačno završilo time da je vlasnik samo prvotuženik ( po stanju u vrijeme sklapanja Aneksa ). Iz navedenog sud zaključuje da je volja ugovornih stranaka tj. tužitelja i prvotuženika bila zasnivanje prava osobne služnosti plodouživanja te da je sklopljeni ugovor nazvan predugovor isključivo radi daljnje provedbe u zemljišnim knjigama tj. mijenjanja katastarske oznake čestice odnosno budućeg zemljišno-knjižnog upisa. U hrvatskom pravu clausula intabulandi nije bitan sastojak ugovora nego izjava potrebna za uknjižbu pa je stajalište suda da se sklopljeni ugovori iz 2017. g. zajedno sa Aneksom iz 2019. g. ima kvalificirati glavnim ugovorom. Treba reći i da sud nije utvrdio na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka da bi bilo predviđeno neko daljnje pregovaranje o bitnim sastojcima tako da i to ide u prilog činjenici da je zapravo sklopljen glavni ugovor.

14. Dalje je bilo sporno da li su stranke ugovorile pravo osobne služnosti plodouživanja ili uporabe odnosno koja je bila njihova prava i stvarna volja. Razlika između ove dvije služnosti je u opsegu ovlaštenja ovlaštenika pa tako plodouživatelj ima najšire ovlasti među osobnom služnostima dok ovlaštenik prava uporabe ima uže ovlasti pa tako primjerice ne bi mogao davati predmetno parkirno mjesto u najam trećim osobama , ustupati ga drugima i sl.

15. U ugovoru o osnivanju prava služnosti od 15.4.2017. g. u članku 1. navodi se da će stranke osnovati pravo osobne služnosti plodouživanja jednog parkirnog mjesta trajno i bez naknade; to pravo da će biti osnovano na ime tužitelja i prenosivo na njegove nasljednike prvog nasljednog reda ( ženu i djecu ). Isto je navedeno i u članku 1. Aneksa ugovora od 24.6.2019. g. U točki II nagodbe sklopljene u parničnom spisu posl br. Psp- 89/2020 stranke ( tužitelj i prvotuženik ) su se obvezale poštovati odredbe sklopljenog Ugovora i Aneksa. Tuženici navode da su voljni izdati tužitelju tabularnu izjavu za upis prava osobne služnosti uporabe a isto slijedi i iz mail korespondencije između punomoćnica ovdje parničnih stranaka.

16. Iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka slijedi da je tužitelj dobio dva parkirna mjesta: jedno besplatno i jedno naplatno a zauzvrat što je odustao od kupnje nekretnine na javnoj dražbi u korist ostalih potpisnika Ugovora o osnivanju prava služnosti tj. sada prvotuženika koji je postao isključivi vlasnik ( do prijenosa jedne trećine na drugotuženika ). Tužitelj je u svom iskazu naveo da je jedno parkirno mjesto morao platiti i to da nema veze sa predmetnim, u odnosu na predmetno parkirno mjesto osnovana je služnost plodouživanja. Izjavio je da se detaljno uopće nije razgovaralo o tome tko sve ima pravo parkirati na tom mjestu da li samo on i njegova obitelj ili i netko iz njegove firme; dogovoreno je da će imati parkirno mjesto po ugovorenim uvjetima. Ugovor da je sastavio odvjetnik ŠU u prisutnosti zakonskog zastupnika drugotuženika, ugovor su pročitali svi potpisnici i nitko nije imao primjedbi i svi su ga potpisali a među njima je bio i odvjetnik Robert Pulko. Na tom parkirnom mjestu uglavnom da parkira on ujutro za radnog vremena; naveo je da je bilo nekog pokušaja da parkiraju iz firme Texprojekt inženjering d.o.o. ali zz. prvotuženika da bi uvijek burno reagirao, međutim on ih nije upućivao na parkiranje nego bi to bilo dok ga nema, povremeno da bi parkirao i z.z. prvotuženika i njegova supruga. Radi toga je pokretao postupke ali bilo je više postupaka pa se ne sjeća detalja jer to vode odvjetnici. Odvjetnik Miklauišić mu je pojasnio pravo plodouživanja na način da može koristiti ovo parkirno mjesto dok je živ, kako on tako i njegovi nasljednici prvog nasljednog reda, mogu ga iznajmljivati, davati na korištenje bez ograničenja. On da ne zna da li je ostalim potpisnicima ugovora bilo jasno što znači plodouživanje ali svakako o detaljima u tom smislu nije bilo pitanja.

17. Zakonski zastupnik prvotuženika HU u svom iskazu navodi da je glede spornog parkirnog mjesta dogovoreno da će tužitelj dobiti pravo parkiranja ali samo svog osobnog automobila, bilo njegovog bilo od supruge, dakle privatnog automobila ali ne i da mogu parkirati automobili firme. Tužitelj da tamo ima stan koji je bio korišten kao poslovni prostor firme Texprojekt d.o.o. Koliko je njemu poznato tužitelj da je taj stan darovao kćeri. Naveo je da mu je tužitelj dao reg. oznake svog i ženinog automobila da se zna koji automobili mogu biti parkirani na tom mjestu. Izričito mu je odbio zahtjev da bi se mogli parkirati automobili od firme. Tvrdi da je dogovoreno da tužitelj može parkirati samo svoj osobni automobil, nikakva mogućnosti iznajmljivanja da nije dogovorena, nije bilo uopće dogovoreno da će se pravo služnosti upisati u zemljišne knjige niti je on dobivao takav zahtjev od odvjetnika ŠU. On da je smatrao da plodouživanje znači da će tužitelj imati pravo parkirati svoj osobni automobil i on i supruga i djeca i to je to. Tada nije imao odvjetnika a odvjetnik Pulko da je zastupao interese ČU i UU. CU da nije sudjelovao u pregovorima nego je došao naknadno.

18. Svjedok ŠU je naveo da je pisao tekst Ugovora o osnivanju prava služnosti u svom uredu zajedno sa CU. Iako CU nije bio potpisnik on da je bio zainteresiran da se posao sklopi, misli na kupnju na dražbi. On da nije sudjelovao u pregovorima nego su ga pozvali da napiše ugovor, a za njim je u ured došao CU. Nije bilo nikakvih primjedbi na ugovor osim što su htjeli da tužitelj dobije jedno parkirno mjesto naplatno a drugo besplatno. Dogovoreno je upravo ono što je napisano, nitko nije imao primjedbi i ugovor je potpisan. On da ne zna jesu li potpisnici znali razliku između plodouživanja i uporabe, tamo da je bio odvjetnik Pulko pa da im je valjda on objasnio. Svjedok ČU nije se sjećao detalja, naveo je da misli da je ugovor pisao odvjetnik Pulko, da CU nije sudjelovao u tom poslu te da je tužitelju dano parkirno mjesto na korištenje a ne u vlasništvo.

19. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je dogovoreno pravo osobne služnosti plodouživanja kako to i stoji u ugovoru od 2017. g. i njegovom Aneksu iz 2019. g. Pri tome je sud poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi da je na predmetnom parkirnom mjestu osnovana služnost plodouživanja a ne služnost uporabe, Naime, iz njegovog iskaza proizlazi da prilikom sklapanja ugovora nije bilo primjedbi od strane ostalih potpisnika što je potvrdio i svjedok O. Među ostalim potpisnicima je bio i odvjetnik Robert Pulko za koga je pretpostaviti da zna razliku između plodouživanja i uporabe. Njihove iskaze potvrđuje i sadržaj ugovora i aneksa. Nadalje iz iskaza tužitelja slijedi i da se nije detaljno razgovaralo o tome tko sve smije koristit parkirno mjesto nego da će imati to mjesto po dogovorenim uvjetima; ugovor je sastavio odvjetnik, pročitan je svim potpisnicima koji su ga kako je već navedeno potpisali bez primjedbi. S druge strane sud nije prihvatio iskaz HU u dijelu u kojem tvrdi da sadržaj ugovorenog prava ne odgovara onome što su stranke zapravo htjele odnosno da je postojao drugačiji dogovor u vidu prava uporabe. Takav iskaz nije potkrijepljen drugim dokazima a protivan je sadržaju pisanih isprava. Osim toga sud ne prihvaća navod z.z. prvotuženika po kome nije dogovoren upis prava služnosti u zemljišne knjige jer je predviđen upis upravo u odredbama sklopljenog Ugovora i Aneksa samo što nedostaje clausula intabulandi. Nastavno navedenom treba reći da je sud cijenio sklapanje ovog ugovora u kontekstu događaja koji su mu prethodili a to je da je tužitelj povukao svoju prijavu na dražbi a zauzvrat je tražio dva parkirna mjesta te da mu ostali sudionici ( po iskazu odvjetnika ŠU baš CU) nisu htjeli dati dva besplatna parkirna mjesta već samo jedno. Stoga nije logično da bi tužitelj pristao na jedno naplatno parkirno mjesto i drugo sa suženim ovlastima kako to tvrde tuženici a to je da mu tuženici diktiraju tko će i kada parkirati na to mjesto.

20. Slijedom prednje navedenog tj. utvrđenja sud da je sklopljen ugovor koji ima značaj glavnog ugovora tužitelj ima ovlast tražiti izdavanje tabularne isprave ali samo u odnosu na prvotuženika jer drugotuženik nije ugovorna strana pa je točka I tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika odbijena .Ovo stoga što ne postoji pravna osnova da se obveže durgotuženika na izdavanje tabularne isprave. S druge strane osnovan je zahtjev tužitelja za izdavanjem tabularne isprave od strane prvotuženika, Kao što je već ranije izneseno sklopljen je ugovor, isti se provodi i na snazi je i samo nedostaje upis prava u zemljišne knjige. Na ovaj zahtjev primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl .225. ZOO-a računajući od dana kada je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno izdavanje tabularne isprave . To je prema čl. 2. Ugovora iz 15.4.2017. .g 30 dana nakon što se potpisnici ugovora upišu u zemljišne knjige a pri tome se misli na prvotuženika odnosno 30 dana nakon provedbe geodetskog elaborata za česti 6016 (koja je kasnije poništena i ušla u 6015/3 ) u zemljišnim knjigama. Prvotuženik je upisao pravo suvlasništva u 1/2 dijela 30.5.2017.g. a drugotuženik je stekao svoju trećinu upisom 2022.g. Neosnovan je prigovor zastare istaknut od strane tuženika jer je tužitelj izdavanje tabularne isprave imao pravo tražiti u roku od 30 dana nakon upisan prvotuženika u zemljišne knjige a to je onda do 15.4. 2022.g. ali je taj zastrani rok prekinut potpisivanjem Aneksa ugovora od 24.6.2019. g. pa počinje teći iznova i istekao je 24.6.2024. g. a tužba je podnesena 8.5.2024.g. To znači da zahtjev tužitelja nije zastario. Osim toga prvotuženik se obvezao u roku od 30 dana od dana provedbe geodetskog elaborata o osnivanju čest. 6016 k. o. [katastarska općina]-Sušak zaključiti s tužiteljem ugovor podoban za upis prava služnosti plodouživanja u zemljišne knjige što bi se imalo tumačiti kao izdavanje tabularne isprave. ( to slijedi iz čl. 2. sklopljenog Ugovora i čl. 3. sklopljenog Aneksa ). U NN 118/2022 od 12.10.2022. g. obavljena je Odluka o stavljanju u službenu uporabu katastarskog operata nekretnina za katastarsku općinu [katastarska općina]- Nova za II Zonu u kojoj je i predmetna nekretnina. To znači da je prvotuženik bio u obvezi izdati tabularnu ispravu tužitelju u roku od 30 dana od dana donošenja ove odluke tj do 12.11.2022. g. Od toga dana teče petogodišnji rok tužitelju koji još nije istekao pa i po tome nema govora o zastari. Zbog izloženog zahtjev tužitelja spram prvotuženika je usvojen.

21. Ostalo je odlučiti o točki II tužbenog zahtjeva. U odnosu na prvotuženika taj zahtjev je sam po sebi osnovan imajući u vidu usvajanje zahtjeva iz točke I postavljenog tužbenog zahtjeva. Osim toga zahtjev iz točke II trebalo je usvojiti prema prvotuženiku upravo radi izbjegavanja sukoba s odredbom čl .219. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na koju se tuženici pozivaju. Već je utvrđeno da je prvotuženik nakon sklapanja ugovora o osnivanju prava služnosti i Aneksa otuđio jednu trećinu dijela čest. 6015/3 i 6016/3 k. o. [katastarska općina] drugotuženiku što se utvrđuje uvidom u Kupoprodajni ugovor od 24.6.2021. g. ( l.s. 70) . Iz zk izvadka slijedi da se drugotuženik upisao kao suvlasnik 2022. g. Sud nije prihvatio prigovor drugotuženika da ga kao upisanog suvlasnika štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige. Naime, zaštitu prema pravilima zemljišno-knjižnog prava uživa samo savjesni stjecatelj. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je drugotuženik tj. njegov zakonski zastupnik u trenutku stjecanja suvlasničkog dijela predmetne nekretnine znao za raniji dogovor tužitelja i prvotuženika te za sklapanje Ugovora i Aneksa čak što više bio je prisutan kada se ugovor iz 2017. g. pisao kao što je bio istog dana prisutan i u caffe baru kada se dogovarao predmetni posao. I sam je u svom iskazu priznao da je znao za pravo tužitelja premda kako kaže ne i za opseg tog prava jer ga je o tome izvijestio HU prilikom kupnje trećine nekretnine. Da je imao saznanja o dogovorenom pravo služnosti iskazao je svjedok ŠU u čiji iskaz sud nije imao razloga posumnjati a koji je izričito naveo da je CU bio sa njim kada je pisao ugovor, da mu je čitao članak po članak i da je upravo on bio taj koji je prihvatio sve odredbe ugovora pa potom za njim i potpisnici ugovora. Svjedok ŠU je naveo da je CU bio zainteresiran da se pravni posao obavi ( kupnja nekretnine na dražbi) pa je onda svakako znao i za ustupke koji su morali biti učinjeni tužitelju da bi povukao svoju prijavu na dražbi. Iako tuženici prigovaraju i osporavaju iskaz ovog svjedoka sud nije našao elemenata a da bi njegov iskaz bio izmišljen a niti je ovaj svjedok koji je obavljao svoju odvjetničku djelatnost sada zainteresiran za uspjeh bilo koje strane u sporu. Nadalje nejasno je koju je to odvjetničku tajnu svjedok odao kako to tvrde tuženici budući je iskazivao samo o sastavljanju ugovora te s tim povezanim činjenicama koje je znao. S druge strane iskaz ČU nije prihvatljiv jer je suprotan ostalim dokazima; ovaj svjedok ne zna da je odvjetnik ŠU sastavljao ugovor, nije vidio CU, izričito je naveo da CU nije bio tamo što je suprotno iskazu samog CU. Slijedom navedenog drugotuženik se ne može uspješno pozivati na povjerenje u zemljišne knjige, njegovo pravo suvlasništva ne predstavlja zapreku ostvarivanju tužiteljevog prava na upis ugovorene osobne služnosti plodouživanja, zbog čega je osnovan zahtjev da trpi uknjižbu navedenog prava na suvlasničkom dijelu nekretnine koju je stekao.

22. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku jer tužitelj nije uspio u svom zahtjevu u odnosu na drugotuženika u cijelosti ali radi toga nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i podnesaka od 15.11.2024. g i 4.5.2026. g. sve po 100 bodova, zastupanje po punomoćnici iz redova odvjetnika na ročištima 26.11.2024.g. , 18.3.2025. g, 3.4.2025. g. 13.5.2025. i 14.5.2026. g. sve po 100 bodova što sa PDV-om , troškovima vještačenja od 700 eura, pristojbom na tužbu od 26,55 eura i na presudu od 110 eura ukupno iznosi 2.836,55 eura.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 25. lipnja 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud , pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po pun. uz rješenje pristojbe na presudu 110 eura

2. Tuženicima po pun.

Nakon pravomoćnosti pozvati tuženike pristojba na odgovor na tužbu 55 eura

U Rijeci, 09.07.2024.