Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-61/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja HP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, protiv tuženice JP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Pavao Mrkonjić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici ČP, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi odluke o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa i uzdržavanju, odlučujući povodom žalbe tuženice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. ožujka 2026. poslovni broj: P Ob-28/2023-37, dana 25. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 9. ožujka 2026. poslovni broj: P Ob-28/2023-37 potvrđuje u točkama II./ i III./ izreke.

II. Žalba tuženice djelomično se odbacuje u odnosu na točku V./ izreke kao nedopuštena.

II. U nepobijanim točkama I./, IV./ 1./, IV./ 2./, VI./ i VII./ izreke, presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I./ izreke odlučeno je da će zajedničko dijete stranaka mlt. ĆP stanovati s ocem te je točkom II./ izreke određeno da će otac djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u svezi donošenja odluka o zdravlju i obrazovanju mlt. djeteta. Nadalje je točkom III./ izreke majci zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. H do pravomoćne presude kojom će navedeno biti drugačije određeno. Pod točkom IV./ 1./ izreke tuženici je naloženo da za uzdržavanje mlt. djeteta od veljače 2023. godine do 31. siječnja 2026. isplati iznos od 2.5224,64 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose uzdržavanja kako je određeno u toj točki izreke, dok joj je točkom IV./ 2./ naloženo da za uzdržavanje mlt. J počevši od 01. veljače 2026. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinosi mjesečno iznos od 200,00 EUR do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uplatom na tekući račun oca. Nadalje je točkom V./ izreke kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražio da se odredi zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi stranaka nad njihovim zajedničkim djetetom te je točkom VI./ izreke odbijen i njegov zahtjev da djelomično samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu odluka o promjeni prebivališta/boravišta i ishođenja osobnih dokumenata mlt. djeteta , kao i njegov zahtjev da se tuženicu obveže da doprinosi za uzdržavanje mlt. ĆP za razdoblje od veljače 2023. do 31. siječnja 2026. daljnji iznos od 1.066,64 EUR s pripadajućom zateznom kamatom. Konačno je točkom VII./ izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u odnosu na točke II./, III./ i V./ izreke pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19. i 47/20., dalje ObZ), nadalje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud žalbu usvoji, pobijanu presudu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno podredno da presudu preinači na način da utvrdi zajedničku roditeljsku skrb stranaka, ukine zabranu održavanja osobnih odnosa i odredi model ostvarivanja osobnih odnosa uz nadzor i postupno proširenje.

3. Žalba tuženice djelomično je neosnovana, a djelomično nedopuštena.

4. Tijekom ovog postupka između parničnih stranaka nesporno je da ne žive skupa od listopada 2022. od kada zajedničko dijete živi sa ocem. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio da je tuženica u periodu od podnošenja tužbe u ovom predmetu tj. od 01. veljače 2023. do zaključenja glavne rasprave 24. rujna 2025. najprije bila u fazi ovisnosti od alkohola zbog čega je i hospitalizirana, da bi u drugoj polovici 2024. oko 6 mjeseci apstinirala od konzumiranja alkohola i odlazila u dnevnu bolnicu, no da je od prosinca 2024. ponovno došlo do recidiva zbog čega je majka u više navrata zaprimljena u Psihijatrijsku bolnicu Sv. Ivan u alkoholiziranom stanju. Uslijed utvrđenja da kod oca psihološkom obradom Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Zaprešić (dalje Zavod) nisu nađene kontraindikacije za život, skrb i odgoj djeteta, dok majka JP ima problema s konzumacijom alkohola, kao i nasilničkim ponašanjem u prisutnosti djeteta, da je više puta prekršajno osuđivana zbog nasilja u obitelji, da nema uvid u vlastito ponašanje i ne prihvaća odgovornost za isto te da je psihološkom obradom u Zavodu utvrđeno da su u psihičkom statusu evidentirane kontraindikacije za život, skrb i odgoj djeteta, sud je štiteći najbolji interes djeteta zauzeo stav da je u ovom trenutku najbolje da mlt. dijete živi s ocem, koji će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u svezi donošenja odluka o zdravlju i obrazovanju mlt. djeteta te je majci zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom i naloženo joj je plaćanje uzdržavanja za dijete. Pored toga, sud je odbio zahtjev tužitelja za ostvarivanjem zajedničke roditeljske skrbi stranaka u odnosu na mlt. ĆP, kao i njegov zahtjev za ostvarivanjem samostalne roditeljske skrbi u pogledu odluka o promjeni prebivališta/boravišta i ishođenja osobnih dokumenata mlt. djeteta te njegov zahtjev za dosuđenjem višeg iznosa uzdržavanja od onog dosuđenog pobijanom presudom.

5. U žalbi tuženica u bitnom ističe da je prvostupanjski sud svoju odluku donio iako nije utvrdio na koji način su se odvijali obiteljski odnosi između stranaka te između majke i djeteta prije pogoršanja odnosa parničnih stranaka. Smatra da je neosnovano određena samostalna roditeljska skrb oca te da opseg takve skrbi nije konkretno određen presudom. Ukazuje i da nije bilo osnove za određivanje najstrože mjere zabrane ostvarivanja osobnih odnosa, jer ne postoji dokaz da bi kontakti s majkom štetili djetetu, a sud nije uzeo u obzir niti dokaze o liječenju i stabilizaciji tuženice niti je razmotrio mogućnost primjene blaže mjere. Zaključno navodi da smatra da nije u interesu djeteta isključenje majke iz njegovog života.

6. Obzirom je točkom V./ izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem ostvarivanja roditeljske skrbi to tuženica nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na navedenu točku pobijane presude, jer je u tom dijelu uspjela u parnici, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a, u odnosu na tu točku izreke valjalo rješenjem odbaciti žalbu tuženice kao nedopuštenu.

7. Daljnjim razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbom isticanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud je zaključio da navedeni žalbeni razlozi nisu osnovani. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženice pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. točaka 6. i 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a. Isto tako, činjenica da je datum ročišta za objavu presude, koje je bilo zakazano za dan 26. ožujka 2026. izmijenjen te je sud očito imajući na umu da se radi o predmetu u kojem se odlučuje o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbe i potrebi što efikasnije zaštite dobrobiti djeteta odluku objavio i dostavio strankama ranije , već dana 9. ožujka 2026. niti na koji način nije povrijedila pravo tuženice na sudjelovanje u postupku i načelo kontradiktornosti. Naime, nakon dostave odluke tuženica je pravodobno ostvarila dano joj pravo na izjavljivanje pravnog lijeka.

8. Pravno stajalište prvostupanjskog suda temeljem kojeg je, sukladno čl.123. i čl. 105. ObZ-a, odlučio o zabrani održavanja osobnih odnosa djeteta s majkom kao i djelomično samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi oca u pogledu mlt. ĆP , a u kojem dijelu tuženica pobija donesenu odluku, prihvaća i ovaj sud.

9. Ovdje valja istaknuti da mlt. ĆP ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje te da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Isto tako tijekom postupka utvrđeno je da kada je majka bila u fazi apstinencije te je redovito održavala osobne odnose sa malodobnim djetetom da se to pozitivno reflektiralo na dijete.

10. Međutim, razmotri li se utvrđenje prvostupanjskog suda o opsegu posljedica koje konzumiranje alkohola majke i njeno neprimjereno ponašanje nakon konzumacije alkohola ostavlja na malodobno dijete, pravilno je i zakonito prvostupanjski sud zabranio ostvarivanje osobnih odnosa majke s djetetom. Naime, u ovoj fazi života majke u kojoj ona negira konzumaciju alkohola, negira ozbiljnost svoje ovisnosti o alkoholu i svoju nemogućnosti apstiniranja, nužno je zaštititi dijete donošenjem upravo ovako striktne mjere, kao što je to učinio prvostupanjski sud.

11. Protivno navodima žalbe kako majci nije dana prilika ostvarivanja osobnih odnosa određivanjem blažih mjera ograničavanja ostvarivanja osobnih odnosa iz stanja spisa proizlazi da je u travnju 2023. prvostupanjski sud donio privremenu mjeru poslovni broj R1 Ob 763/2022 kojom je određeno ostvarivanje osobnih odnosa između majke i mlt. ĆP pod nadzorom stručne osobe u trajanju do pravomoćnog okončanja postupka u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi i osobnih odnosa roditelja s djetetom.

12. Kada je majci određena ova blaža mjera evidentirano je da se roditelji ne pridržavaju te mjere dok iz izvještaja voditeljice mjere proizlazi da je dijete privrženo majci i da joj se veseli, no prilikom susreta da postoji sumnja da je majka pod utjecajem alkohola. Isto tako, majka nije u potpunosti završila s izvršavanjem zaštitne mjere odvikavanja od alkohola te iako je tijekom perioda izvršavanja mjere prema preporuci psihologa trebala biti uključena i na liječenje u dnevnu bolnicu odjela za alkoholizam, ona to nije učinila. Majka je 06. lipnja 2024. bila naručena na prvi psihijatrijski pregled u Psihijatrijsku bolnicu Sv. Ivan kojom prilikom je hospitalizirana jer je izmjereno 3.5 g/kg alkohola u krvi, no nakon nekoliko dana majka je samovoljno napustila bolničko liječenje. Potom, nakon terenskog izvida na adresi stanovanja majka je odbila liječenje tvrdeći da može prigodno popiti.

13. Od lipnja 2024. majka je apstinirala od konzumacije alkohola te je s ocem postigla novi dogovor oko roditeljske skrbi o mlt. ĆP i počela je redovito viđati dijete pa je na ročištu održanom 04. studenog 2024. na temelju suglasnog prijedloga stranaka izmijenjena ranija privremena mjera i donesena nova odluka o odvijanju osobnih odnosa mlt. djeteta s majkom kojom je određeno da će se osobni odnosi mlt. J s majkom odvijati svaki utorak i četvrtak od 16,00 do 19,00 sati na način da će otac odvesti dijete kod majke i doći po njega i svaki vikend subotom i nedjeljom od 10,00 do 18,00 sati na način da će majka doći na adresu prebivališta oca i družiti se s djetetom.

14. Već krajem studenog 2024. psihijatrica je evidentirala da sumnja na recidiv alkoholizmu kod majke te je tuženica ponovno 28. siječnja 2025. dobrovoljno upućena na psihijatrijsko liječenje u bolnicu.

15. Obzirom dakle majka prema utvrđenju suda prvog stupnja ne prihvaća vlastita ograničenja te tijekom provedbe mjera nadzora nad kontaktima nije tražila stručnu pomoć niti prestala konzumirati alkohol i uz to je neprihvatljivog i rizičnog ponašanja, to je u najboljem interesu djeteta i prema ocjeni ovoga suda donošenje odluke da ne ostvaruje osobne odnose sa majkom. Tim više jer prema utvrđenju suda prvog stupnja, temeljenog na mišljenju Zavoda, proizlazi da je listama procjene dobiven veliki rizik i kod roditelja i kod djeteta te da je u ovom trenutku najbolji interes djeteta zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa s majkom.

16. Daljnji žalbeni navodi tuženice koje su prije svega usmjereni na propust suda da utvrdi njene roditeljske kompetencije za vrijeme zajedničkog života te tvrdnje o nedostatnom vrednovanju medicinske dokumentacije iz koje proizlazi da se trudi apstinirati od alkohola, koliko god ukazuju na želju i pokušaj majke da ostvari kontakt s djetetom, u ovom trenutku nisu dostatni za drugačiju odluku suda.

17. Tek kada majka poduzme sve mjere, sukladno napucima stručnih osoba, koje su potrebne za liječenje od ovisnosti o alkoholu i kada njeno zdravstveno stanje bude dovedeno u fazu kontinuirane apstinencije moći će kvalitetno ostvarivati osobne odnose sa svojim djetetom. Trenutno zdravstveno stanje majke, izmjene razdoblja recidiva i apstinencije, neposredno utječu za mlt. dijete zbog čega ga je potrebno zaštititi ovako drastičnom mjerom, kao što je zabrana ostvarivanja osobnih odnosa.

18. Iz jednakih razloga nepredvidivosti ponašanja majke ovisno o konzumaciji alkohola dobrobit djeteta prvostupanjski je sud osnovano zaštitio i odlukom da otac može samostalno odlučivati o pitanjima zdravlja i obrazovanja mlt. djeteta. Odluke o ovim pitanjima potrebno je pravodobno i kvalitetno donositi, a majka u opisanim okolnostima nestabilnosti za sada to ne može činiti, pa je sud prvog stupnja pravilno zaštitio dijete donošenjem odluke o djelomično samostalnoj roditeljskoj skrbi.

19. Kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo donoseći prvostupanjsku odluku o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s majkom i o djelomično samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tuženice potvrditi točke II./ i III./ prvostupanjske presude.

20. U nepobijanim točkama I./, IV./ 1./, IV./ 2./, VI./ i VII./ izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 25. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić