Poslovni broj: P- 1223/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stjepana Radića 81, OIB: 29399232217, po sucu Anđelki Bagić u pravnoj stvari tužiteljice UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ojdani Grbušić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Višić i partneri d.o.o. u Šibeniku, protiv tužene KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku ZŠ, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rude i partneri d.o.o u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 20. svibnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ane Vlašić, odvjetnice u Šibeniku te punomoćnika tužene ZŠ, odvjetnika u [adresa] na ročištu objave i dostave presude dana 25. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica UŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]-Betina, pa se ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo uz istodobni izbris sa imena tužene ĐŠ, sve rokom od 15 dana.

2. Dužan je tuženik podmiriti tužiteljici sav parnični trošak."

II. Nalaže se tužiteljici UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tuženoj KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 3.250,00 € sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošena presude 25. lipnja 2026. godine , pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, kao vlasnik nekretnine kat. ozn. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]- [adresa], upisan je tuženi za cijelo.

2. Upis na ime tuženika izvršen je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku pod posl. brojem P-239/18 od dana 02. siječnja 2019. godine, a koji upis je proveden pos posl. brojem Z-2620/19.

3. U vrijeme podnošenja tužbe od strane tuženika u zemljišnoj knjizi je bilo vidljivo da je tužiteljica 2017.g. podnijela zahtjev za upis prava vlasništva u pojedinačnom ispravnom postupku, no svejedno o postupku nije obaviještena, iako tužitelj u tužbi navodi da su tužitelji u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od pamtivijeka, da sa nekretninom nema nikakvih međašnih niti bilo kakvih drugih imovinskopravnih sporova niti ikakvih pretenzija trećih osoba. Očito se radi o propustu suda koji je u dokaznom postupku proveo dokaz pregledom zemljišta ali nije uočio postojanje plombe koja je i danas vidljiva u zemljišnoj knjizi, a koja je upisana 2017.g.

4. Tužiteljica UŠ, rođ. HŠ, zvana HŠ stvarna je vlasnica predmetne nekretnine koju je stekla kupoprodajom od stvarnog vlasnika sada pok. ŠŠ. Kupoprodajni ugovor sklopljen između ŠŠ (Ljube) pok. ŠŠ i HŠ, kćeri MŠ, sklopljen je **.**.1973. HŠ je ustvari tužiteljica iako je njezino pravo ime UŠ, danas udana UŠ. Kupoprodajni ugovor u ime kupca potpisala je njezina majka AŠ.

5. Iz navedenog kupoprodajnog ugovora vidljivo je da je tužiteljica kupila zemlju zvanu ''Lokvica'' koja s jedne strane graniči s dva puta i to sa istočne i zapadne strane te se juga s MŠ pok. ĆŠ (otac kupca) FŠ JŠ, a sa sjevera s braćom U iz [adresa] i OŠ iz [adresa].

6. Od dana kupoprodaje, dakle zadnjih skoro 50 godina, tužiteljica i njezini roditelji prije nje, nalaze se u mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine koju je tužiteljica kupila s namjernom da na istoj izgradi kuću, no kako kuću nije izgradila na istoj se nalazi nekoliko stabala smokava, te parcelu uredno održava koseći travu i ubirući plodove putem treće osobe, ĆŠ, a što mogu potvrditi brojni svjedoci.

7. U katastarskom operatu kao posjednici predmetne nekretnine upisani su PŠ, NŠ i DŠ. Što je vidljivo iz posjedovnog lista broj 473 za Murter Betinu. Upisani posjednici su sinovi prodavatelja ŠŠ. DŠ pok. ŠŠ, dao je pisanu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika Nevenke Nakić dana 24. studenog 2017. godine pod posl, br. Ov-14727/17, za potrebe pojedinačnog ispravnog postupka, a kojim potvrđuje da je tužiteljica od njegovog oca kupila predmetnu nekretninu još 1973. godine. NŠ je u pojedinačnom ispravnom postupku pod posl. br. Z-14903/18, a u kojem je odbijen prijedlog tužiteljice za upis vlasništva potvrdio da je njegov otac predmetnu nekretninu držao u posjedu godinama prije nego što je prodao tužiteljici. Suviše posjedujući nekretninu kao kvalificirani posjednik u periodu dužem od 20 godina tužiteljica je stekla vlasništvo dosjelošću po čl. 159. Zakona o vlasništvu.

8. Tuženik i njegovi prednici nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine nisu istu na bilo koji način iskorištavali.

9. Tužiteljica uređuje tužbu dana 12. lipnja 2023. godine, obzirom da je tuženik GŠ preminuo, te je nakon njegove smrti kao tuženu označila KŠ.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je na pripremnom ročištu održanom dana 20. studenog 2019. godine u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, te istaknuo kako tužiteljica nikad nije bila vlasnica niti posjednica predmetne nekretnine. Iz priloženog ugovora o kupoprodaji iz tužbe vidljivo je kako ista nije niti kupila predmet spora, a za stjecanje nekretnine traži se pismena forma sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nitko od susjeda nikad nije vidio tužiteljicu niti osobe koje su s njom u vezi na predmetu spora. Upravo suprotno, tuženik je jedini i isključivi vlasnik i posjednik iste.

11. U odnosu na navode kako bi tužiteljica kupila predmet spora od ranijih posjednika, odnosno vlasnika iste ŠŠ, ističe se kako iskazani prodavatelj niti ranije njegova obitelj, niti kasnije njegova obitelj, nikad nisu bili u vlasništvu ili posjedu predmeta spora. Ujedno, već sada se primjećuje kako u ugovoru naznačena kao kupac stoji HŠ, pa to svakako nije UŠ, pa se i po tom osnovu osporava valjanost kupoprodajnog ugovora, budući da su u istom naznačene treće osobe.

12. Punomoćnik tuženika ističe prigovor nedostataka aktivne legitimacije u odnosu na tužiteljicu. Naime, očito je da je tužiteljica i u doba zaključenja kupoprodajnog ugovora dobro znala da se zove UŠ, pa se osporava da bi ista ikad uopće zaključila ugovor o kupoprodaji na koji se poziva. Takav upis kakav egzistira po citiranom ugovoru bio bi valjan samo i isključivo ukoliko se kupac zvala HŠ, pa je naknadno u matičnom uredu promijenila svoje ime u UŠ. U odnosu na predloženog svjedoka ŽŠ, ističe se kako se isti priženio [adresa], te tu živi posljednjih godina, slijedom čega on nipošto ne može biti osoba koja tobože u ime tužiteljice obavlja nekakve radnje na predmetu spora. To, naravno, nije moguće budući da to čini tužitelj i njegova obitelj, a još je i njegova majka CŠ tu sadila žito, brala smokve, kao i sadila druge povrtne kulture, a što će potvrditi i predloženi po tuženiku svjedoku.

13. Po zaprimanju predmetne tužbe u ovom predmetu od strane tužene KŠ u kojoj je dosadašnji tuženi bio njezin pok. otac GŠ, ista izjavljuje da da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava kako činjeničnu, tako i pravnu osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva iz svih razloga koje je iznio i njezin pravni prednik i dosadašnji tuženik – pok. otac GŠ, a vlasnica sporne nekretnine je tužena, a ne tužiteljica, pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Nazočni pun. tužene ističe kako je tužena tek sada stranka u ovom postupku što podrazumijeva da do sada nije mogla predlagati nikakve dokaze, pa stoga smatra da ima pravo predlaganja istih pa u ovaj čas predaje slijedeću dokumentaciju Djelbena pogodba od 1914 g., kojom je predmetna nekretnina pripala njenom predniku EŠ pok. BŠ, kojeg je u odnosu na predmetnu nekretninu naslijedio otac tužene pok. GŠ, koji je darovao kao zk vlasnik i stvarni vlasnik istu nekretninu tuženoj , pa bi ista dodatno stekla nekretninu povjerenjem u zemljišne knjige, pa se u smislu dokazivanja navedenog pravnog slijeda u spis za sud i protivnu stranu predaje:

Dijelbena pogodba iz 1914.g., Rješenje o nasljeđivanju iza GŠ, Darovni Ugovor između GŠ i tužene, Presuda P-239/2018 ovog suda kojom se GŠ uknjižio kao vlasnik, Rješenje o nasljeđivanju iza pok. EŠ, te aktualni i dijelomični zk izvadak. Ističe da je predložena svjedokinja LŠ preminula pa se umjesto nje predlaže saslušati svjedok ČŠ, [adresa], koji desetljećima ima kuću neposredno uz spornu nekretninu i ima sva relevantna saznanja vezano za ovaj spor, a ujedno se predlaže saslušati i tuženu.

15. U ovom postupku izvedeni su dokazi pregledom zemljišne knjige ovog suda za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- [adresa], pregledom kupoprodajnog ugovora od dana 31. listopada 1973. godine, pregledom posjedovnog stanja premetne nekretnine- posjedovni list 473, pregledom izjave od 24. studenog 2017. ovjerene kod javnog bilježnika Nevenke Nakić 24. studenog 2017., pregled presude Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br. P-239/2018 od dana 23. siječnja 2019. godine, očevidom na mjestu spora dana 20. siječnja 2020., saslušanjem svjedoka SŠ kćer pok. TŠ, RŠ sin pok. VŠ, IŠ sin pok. K, DŠ, sin pok. ŠŠ, UA kći KA, UŠČ, ZA pok. Z, ĐA žena ZŠ, HA sin GŠ, pregledom skice mjesta očevida od dana 19. travnja 2023. godine, pregledom ugovora o darovanju od dana 17. svibnja 2019. ovjeren od javnog bilježnika Alisa Kale pod brojem: Ov-3506/2019, rješenja o nasljeđivanju pod brojem: O-18/21 UPP/OS-11/21-5 iza pok. GŠ, djelbene pogodbe od 20. travnja 1914. godine (list 54 do 58 spisa), odluke o nasljedstvu O- 233/51 od dana 5. lipnja 1951. godine iza pok. EŠ donesenog od Kotarskog suda u Šibeniku, saslušanjem ĆŠ pok Đ, tužene KŠ, ČŠ, tužiteljice UŠ, pregledom rješenja donesenog od općine Murter- Kornati jedinstveni upravni odjel od dana 17. kolovoza 2023., dopunski očevid na mjestu spora održan dana 3. studenog 2025., pregledom nalaza i mišljenja i skice mjesta očevida vještaka Pjera Sladoljeva od dana 3. prosinca 2025. kao i priloga uz skicu izvode se naprijed navedeni dokaz i povijest promjene na kat. čest. [katastarska čestica] K.O.

Murter-Betina od dana 26. studenog 2025.

15.1. Nadalje na očevidu dana 20. siječnja 2020. godine punomoćnica tužiteljice je priložila Rodni list tužiteljice izdan od Matičnog ureda u Tisnom klasa: 223-01/02- 1/335 ur. broj 2182-04-08-02-1, a na što je punomoćnik tuženika prigovorio obzirom da je prethodni postupak okončan.

15.2. Sud je uvid u izvod iz matice rođenih izvršio nakon što je svjedokinja SŠ na poseban upit punomoćnika tužiteljice upitana kako se je prezivala i zvala tužiteljica, navela da je tužiteljici rođeno prezime UA i ime UŠ, a u crkvi HŠ, pa uvid je u izvod iz matice rođenih nije bio u svrhu dokaza već u svrhu utvrđivanja odmah činjenica po izvedenom dokazu, pa se prigovori punomoćnika tuženika odbijaju.

16. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

17. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 ) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

18. Uvidom u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Šibeniku za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- [adresa], utvrđeno je da u listu B egzistira upis na imenu tužene KŠ.

19. Pregledom kupoprodajnog ugovora od dana 31. listopada 1973. godine, utvrđeno je da se isti sklopljen između kupca HŠ, a koji je u njezino ime potpisala AŠ ž. MŠ (majka tužiteljice) te prodavaoca ŠŠ pok. ŠŠ.

20. Uvidom u posjedovni list broj 473 u kojem je upisana predmetna nekretnina, utvrđeno je da su u isti upisani PŠ sin ŠŠ, NŠ sin ŠŠ i DŠ sin ŠŠ, svi za 1/3 dijela.

21. Pregledom izjave DŠ od dana 24. studenog 2017. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Nevenka Nakić pod brojem OV-14727/17, utvrđeno je da je DŠ potvrdio da je njegov pok. otac ŠŠ (Ljubo) prodao nekretninu narodnog naziva ''Lokvice'' kupcu ŠA (Vilmi) pok. Drage i to ugovorom o kupoprodaji sklopljenim dana 31. listopada 1973. godine te da predmetna nekretnina nosi oznaku 4291 K. O. [katastarska općina]- [adresa].

22. Uvidom u presudu Općinskog suda Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br. P-239/2018 od dana 23. siječnja 2019. godine, utvrđeno je da je raniji tuženik u ovom postupku GŠ ishodio pravomoćnu presudu kojom se uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik na način da je na pasivnoj strani obuhvatio sve upisane u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, a koji su ujedno i zajednički prednici tužitelja GŠ.

23. Pregledom skice mjesta očevida od dana 19. travnja 2023. godine izrađenoj po vještaku Mario Juras, ing. geod. predmetna nekretnina označena je na skici mjesta očevida brojevima od 1-2-3-4-1 i identificirana kao kat čest. [katastarska čestica] u naravi je zemljište u [adresa] smješteno između dvije asfaltirane ulice.

24. Pregledom ugovora o darovanju od dana 17. svibnja 2019. godine ovjeren od javnog bilježnika Alisa Kale pod brojem: Ov-3506/2019, utvrđuje se da je isti sklopljen između darovatelja GŠ sa stavljenim rukoznakom te obdarenika njegove kćerke KŠ, kojom darovatelj daruje između ostalih nekretnina i nekretninu koja je predmet ovog postupka zemljišnoknjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- [adresa].

25. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju rješenja o nasljeđivanju pod brojem: O- 18/21 UPP/OS-11/21-5 iza pok. GŠ od dana 03. svibnja 2021. godine, utvrđeno je da su nasljednici istog HA i KŠ.

26. Uvidom u djeldbenu pogodbu od 20. travnja 1914. godine Kotarskog suda u Tisnom, utvrđeno je da točkom 8. predmetne pogodbe EŠ pok. BŠ pripada vlasnost kat. čest. [katastarska čestica], a koja je dio bića 10 zemljišnih knjiga Murter-Betina (list 55. spisa).

27. Pregledom odluke o nasljedstvu O-233/51 od dana 5. lipnja 1951. godine iza pok. EŠ pok. BŠ donesenog od Kotarskog suda u Šibeniku, utvrđeno je da se u njegovoj ostavinskoj masi nalazi nekretnina naziva ''Plase'', te da su njegovi nasljednici MA sinovac, VŠ sinovac i AA sinovac.

28. Pregledom rješenja donesenog od općine Murter-Kornati jedinstveni upravni odjel od dana 17. kolovoza 2023., klasa:UP/I-363-04/23-01/04, URBROJ:218-18- 04/04-23-2 utvrđeno je da je donesenim Rješenjem naloženo KŠ da počisti svoje zapušteno građevinsko zemljište u skladu s aktima Općine Murter-Kornati, u [adresa] označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te isti otpad deponira na ovlašteni deponij, a kojim rješenjem je utvrđeno da je na licu mjesta nekretnina neuredna, zapuštena te obrasla niskim raslinjem.

29. Uvidom u povijest promjene na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- [adresa] od dana 26. studenog 2025. godine utvrđeno je da je 1956. i 1974. godine na nekretnini upisan ŠŠ te da je 1978. godine upisan za 1/3 NŠ, sin ŠŠ, 1/3 PŠ, sin ŠŠ i 1/3 DŠ, sin ŠŠ.

30. Predmetnu nekretninu identificirao je na očevidu dana 20. siječnja 2020. godine vještak Mario Juras ing. geod. koji u svom nalazu ističe da je pokazana nekretnina u naravi zemljište u [adresa] smještena između dvije mjesne ulice, asfaltirane. Granice pokazane nekretnine do ulice Butina je betonski ogradni zid na zapadnoj strani nekretnine, odnosno na istočnoj strani granica je mjesna ulica. Sjeverna granica prema čest. 4292/1 i 4292/2 je betonski ogradni zid, a prema čest. 4292/3 griblja, odnosno granica korištenja zemljišta. Na južnoj strani prema čst. 4289/2, 4289/1, 4290/1 i 4290/2 granica isto griblja, odnosno granica korištenja zemljišta. Zemljište je u naravi oranica, a od poboljišica na istom zatičemo dvije smokve. Prema podacima iz kat. operata čest. zem. inače identificirana kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisan je kao vrt, ukupne površine od 216 m2 u posjedu ĆA, FA, JA svaki za po 1/3. Podatak je preuzet iz posjedovnog lista br 473 za K. O. [katastarska općina]. Po posjedovnom listu naziv zemljišta je „Plase“.

31. Na dopunskom očevidu dana 03. studenog 2025. godine predmetna nekrenina se ponovno identificira od strane vještaka Pjera Sladoljeva dipl. ing. geod. koji navodi da se predmetna nekretnina nalazi u naselju Murter i to položena između dvije asfaltne ceste. Na zapadnoj strani predmetne nekretnine nalazi se Betinska ulica dok se na istočnoj strani nalazi ulica Lokvice. Međe su na terenu prepoznatljive u obliku betonskog zida sa zapadne strane, većim dijelom betonskog zida sa sjeveroistočne strane te asfaltnim putem tj. cestom sa istočne strane. Tužiteljica je sa južne, tj. jugozapadne strane pokazala liniju koja bi po njenim riječima predstavljala granicu. Nekretnina je u urednom stanju i predstavlja poljoprivredno zemljište na kojem se zatiču tri stabla masline.

32. Sud je nalaz i mišljenje vještaka od dana 20. siječnja 2020. godine i 03. studenog 2025. godine, obzirom da se radi o istovjetnom nalazu i mišljenju prihvatio u cijelosti ocjenjujući ga stručnim, objektivnim i u skladu s pravilima struke, a na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi.

33. Svjedok SŠ kći pok. TŠ u svom iskazu navodi da joj je poznata nekretnina iz razloga što je prolazeći ulicom koja je ispred nekretnine, da je na nekretnini kada su kopali vrt viđala majku od tužiteljice i njenu sestru, a majka od tužiteljice se zvala AŠ rođ. FŠ, a sa njom je bila njena sestra KŠČ rođ. FŠ. Također da je vidjela majku od tužiteljice i njenu sestru da kopaju vrt na kojem je vidjela da postoje i smokve kada je ona tu zemlju kupila, a ne može točno reći koje je to godine, ali uglavnom dok ona to nije kupila na zemlji je viđala ŠŠ zvanog OA. Poznato joj je da Jerat prodavatelj predmetne nekretnine i to majci tužiteljice i tužiteljici uz [adresa]. Nadalje nije znala točno kazati do koje godine su majka od tužiteljice i njena sestra obrađivale vrt, ali može kazati da ih je viđala dok su kopale vrt, kao je naprijed i navela. Nije nikad čula da bi netko treći polagao pravo vlasništva na predmetnu nekretninu, osim oca BŠ i tužiteljice koja je kupila od njegovog oca ŠŠ. Ona da za dva dana ima 83 godine i svom životu nikad nikoga osim tužiteljice i prednika tužiteljice od koga je ona kupila ŠŠ, nije vidjela na predmetnoj nekretnini. Mora kazati i to da je drugo ime od tužiteljice HŠ, a ŠA je službeno u svim dokumentima. Nadalje iskazuje da je nekretnina koja je jako male površine, a koja ima oblik kocke je od obitelji AA, odnosno to je od jedne obitelji koja ima 3 brata, a kako se prezivaju ne zna. Misli da su iz [adresa]. Na maloj parceli sam viđala H.

34. Svjedok RŠ pok. VŠ u svom iskazu navodi da je predmetna nekretnina bila nekad vlasništvo Jeratovih i da je PA na toj nekretnini kopala vrt, to da može kazati iz razloga što je njegova kuća nasuprot predmetne nekretnine koju je započeo graditi 1963. godine. Na ovoj predmetnoj nekretnini viđao je gospođu PA i nekad i njenu svekrvu ali on nije stanovao odmah u svojoj kući već je povremeno dolazio dok se gradilo. On je povremeno dolazio od 1963. do 1973. godine, a kada je uselio u svoju kuću iza 1973. godine, na predmetnoj nekretnini viđao je majku od tužiteljice AŠ i njenu sestru KŠČ oni su je tako zvali, a misli da se zvala KŠČ, te misli da je ona udana KŠČ, a rođena FŠ. One su obrađivale vrt sve do momenata dok su mogle kopati i njih dvije su posadile u taj vrt krumpir i slali na Kornate nekome od ugostitelja. Na predmetnoj nekretnini nije nikoga vidio kada su prestale dolaziti kopati vrt majka i njena sestra od tužiteljice, ali nakon toga je vidio tužiteljicu, nju je viđao, a oni je zovu HŠ. Otac se zove Š, a misli da je majka AŠ. Zna da su M prodali tužiteljici predmetnu nekretninu, a od koga su M naslijedili predmetnu nekretninu ne znam. Do predmetne nekretnine u razini kuće od g. KA vlasnici su tri brata, a ta nekretnina graniči sa predmetnom i on je ta tri brata viđao na toj nekretnini kad bi kopali zemlju. Oni su također sadili i sijali sve što su mogli u tu zemlju, a mislim da je njihovo prezime AA i oni su iz [adresa]. Predmetna nekretnina graniči sa druge strane sa zemljom Kovačeva, a nakon Kovačeva su Turčinovi. Njemu je poznato da je pok. PA imao tri sina, jedan je umro i dva su još uvijek živa DŠ, NŠ i NA koji je umro. Tko je gradio zid koji graniči uz ulicu ne zna. Mora kazati da osim zemlje koja se nalazi uz predmetnu gdje su vlasnici tri brata iz [adresa] neki od betinjana imaju još zemlje.

35. Svjedok IŠ sin pok. K u svom iskazu navodi da je na toj nekretnini viđao da kopa majku od DA, a čija je zemlja to ne zna. Oni tvrde da je to njihova zemlja, a kako su oni došli do te zemlje ne zna. Nju je viđao do 1957. godine, a nakon toga je viđao pok. majku od tužiteljice zvanu A i njenu sestru KŠČ i brata je viđao od tužiteljice, a on bi većinom čistio smokve. Osim njih vidio je i UA, a tužiteljica je tetka UA. Viđao je i tužiteljicu gospođu ŠA, kada bi došla u berbu smokava, a on živi u kući preko puta, odnosno u kući koja je u neposrednoj blizini i graniči sa predmetnom nekretninom, a u razini njegove kuće zemljište je od zvana tri kralja, a kako se oni službeno zovu ne zna. Zna da su oni iz [adresa] i dok su oni bili živi došli bi čistiti zemlju. Oni su samo čistili zemlju i nisu ništa sadili. Što se tiče nekretnine do predmetne to je sve navodno od tužiteljice, a što se tiče zemlje koja graniči sa tzv. tri kralja i ove zemlje za koje je rekao navodno od tužiteljice to znam da je viđao tužiteljicu, a ranije Jeratove. Na predmetnoj nekretnini M, a nakon toga i majka od tužiteljice su sadili uglavnom krumpir. Ne može točno kazati do koje godine je viđao majku od tužiteljice i njenu sestru na predmetnoj nekretnini. Uglavnom ih je viđao od 1983. godine pa naprijed od kad je doselio u svoju kuću, a nakon toga je nešto i UA radila, a to je sve bilo sitno. Tužiteljica je brala smokve, nju je viđao, pa čak misli i prošlo ljeto. Tko je sagradio betonski zid ne zna. Zna da je zid u razini predmetne nekretnine gradila tužiteljica, a što se tiče nekretnine koju je kazao od tri kralja to ne zna, mislim da je nešto općina financirala, ali mu nije poznato. Mora kazati da je supruga od OA bila radila iz razloga što je njen suprug ŠŠ, a zvali su ga OA bio bolestan. On je kupio zemlju od GA iz [adresa], a tko je OŠ ne zna, a on je svoju zemlju kupio, odnosno građevinsku zemljište 1973. godine u Francuskoj. Kad je kupio ovu zemlju na kojoj se nalazi njegova kuća u kojoj živi bila je kuća do prve ploče. Svoju kuću kupio je 1973. godine, a prije je živio u kući preko puta. On je od 1973. godine u svojoj kući koja je u neposrednoj blizini predmetne, odnosno graniči sa istom, ali inače je živio nedaleko od ove, tj. preko puta predmetne nekretnine i od kud je sve i vidio ovo što je kazao.

36. Svjedok DŠ sin pok. ŠŠ u svom iskazu navodi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njegove obitelji i njegova obitelj od kad znam za sebe je tu nekretninu obrađivala. Sadili su bob, krumpir, zemlje i tako su to obrađivali dok nisu to prodali HŠ. Oni su to prodali HŠ, a kako joj je prezime ne zna, ona se udala. Ona je rođena UA, on je to prodao iz razloga što je njen brat koji mu je bio prijatelj i išao s njima na ribe, molio da to proda, a HŠ je tada bila u Njemačkoj i ona je htjela na toj nekretnini graditi kuću. Točno vrijeme kada je to njegov otac prodao HŠ, ne može se sjetiti. Znam da ima dosta godina. On živim tu u mjestu blizu. Nakon toga nije nikoga na toj nekretnini, niti je njegova obitelj dolazila do kad su tu nekretninu prodali tužiteljici. Nekretninu su obrađivali dok je majka bila živa. Predmetnu nekretninu dok je bila u njihovom posjedu i vlasništvu obrađivala je njegova majka i njegova žena PA, a kada su je prodali nekretninu je obrađivala majka od tužiteljice zvana A, a kako se zvala točno ne zna, to je zaboravio. IŠ je kupio zemlju sa sjeverne strane nekretnine i on graniči sa prethodnom. Misli da nema više nitko između njih jer je prošlo puno godina, nešto se i promijenilo, a on to ne zna. Misli da jedan dio nije od g. IŠ. Jedan dio uz cestu nije od IŠ, a čije je to ne zna. Jedan dio zemlje je od obitelji HŠ, a što je dalje i čije je vlasništvo iza njihove zemlje to ne zna.

37. Svjedok UA kći KA u svom iskazu navodi da je predmetnu nekretninu kupila njezina teta UŠ, rođ. KA, i to prema njezinim saznanjima 1973. godine od obitelji IŠ. Od tada je predmetna nekretnina bila u posjedu njezine tete, a nekretninu su obrađivali njezina majka i otac, dok je i sama svjedokinja kao dijete pomagala baki i djedu u radu na zemlji. Nitko nikada nije ometao posjed njezine tete niti njezinih roditelja. Dok su baka i djed bili živi, na predmetnoj nekretnini sadili su krumpir, bob i druge kulture. Nakon njihove smrti, teta je prilikom dolazaka iz Njemačke održavala i čistila zemljište, koje je uvijek bilo uredno i obrađeno, navodi da je čula kako se u posljednje vrijeme pojavila treća osoba koja svojata predmetnu nekretninu. Također ističe da je njezina teta i prošlog ljeta dolazila na nekretninu te tamo brala smokve. Prema njezinim saznanjima, riječ je o zemljištu koje je njezina teta kupila od obitelji IŠ, a postoji i ugovor za koji smatra da je sastavljen s vlasnikom nekretnine. Nadalje navodi da bi i ona povremeno čistila predmetnu nekretninu, no posljednjih godina zbog vlastitih obveza više ne održava ni svoje zemljište, pa ne može ti to. Njezino saznanje o tome da je predmetna nekretnina vlasništvo njezine tete je jer je ona inače sa bakom i djedom dolazila na predmetnu nekretninu, a kada je teta kupila nekretninu imala je devet godina.Ne sjeća se točno vremena kada je teta otišla u Njemačku, ali navodi da ona i danas živi u [adresa] te redovito dolazi.

38. Svjedok ZŠČ, u svom iskazu navodi vjedokinja navodi da je predmetna nekretnina vlasništvo ŽA i CŠ, koji su predmetnu nekretninu stekli od svog strica CA, koji nije bio oženjen. Također navodi da je mala uska nekretnina koja sa sjeverne strane graniči s predmetnom nekretninom bila vlasništvo njezinih rođaka Ć, EA, VŠ i AŠ. Budući da su svi navedeni umrli, svjedokinja ističe da je ona jedan od nasljednika iza njih, zajedno s ostalim nasljednicima. Navodi da je naslijedila nekretninu svojih ZŠČ, odnosno nekretninu EA, VŠ i Ć, koja graniči s predmetnom nekretninom, ali ne predmetnu nekretninu. Predmetna nekretnina pripada ŽA i CŠ, a ne obitelji IŠ. Navodi da nikada nije vidjela članove obitelji IŠ na predmetnoj nekretnini. Sama nije obrađivala predmetnu nekretninu, već je kao dijete dolazila brati smokve koje su Nadalje navodi da je od članova obitelji ŽA viđala staru baku, sada pokojnu CŠ, kao i tetu, sestru tuženika BA, koja se zvala LA. To je bilo u vrijeme kada je pohađala osnovnu školu, kao i kasnije, sve do otprilike 1965. godine. Nakon smrti CŠ, prema njezinim saznanjima, više nitko nije obrađivao predmetnu nekretninu, no među mještanima se uvijek govorilo da je riječ o „Girinovoj“ zemlji. Predmetna zemlja po narodnom nazivu zove se „Plase lokvice“, a naziv „lokvice“ potječe od činjenice da je tijekom kišnih razdoblja zemlja zadržavala vodu. Ističe da je gotovo svaka čestica u [adresa] imala bunar i vodu, pa bi se za vrijeme kiša skupljala boćata voda. Svjedokinja navodi da ne zna tko je s druge strane međaš predmetnoj nekretnini, osim što zna da su na sjevernoj strani male susjedne nekretnine vlasnici bili njezini rođaci EA, VŠ i F, dok su danas vlasnici njihovi nasljednici, među kojima je i ona. Nakon 1965. godine također je imala saznanja o predmetnoj nekretnini jer je često, pa i gotovo svakog vikenda, boravila u [adresa]. Navodi da prilikom prolaska pored predmetne nekretnine nije viđala nikoga na zemljištu te da je ono bilo zapušteno sve do nedavno, kada je primijetila da se počelo čistiti. Također ističe da nikoga od J nije viđala na predmetnoj nekretnini. Navodi i da polovicu godine provodi u [adresa], a polovicu u [adresa], no da je redovito vikendima dolazila iz [adresa] u [adresa]. Koliko dugo unatrag se parcela obrađivala, ne zna. Također ne zna tko je izgradio ogradni zid uz ulicu na njihovoj i predmetnoj nekretnini, pretpostavljajući da je to možda učinila općina.

39. Svjedok ZA sin pok. Z, u svom iskazu navodi kad je išao u osnovnu školu u [adresa] da je došao po svoju baku i da mu nije spremila jesti i on da je baku našao na predmetnoj nekretnini da ženje žito, a to je bilo 1954. ili 1955. godine. Nije čuo da bi predmetnu nekretninu O prodali nekome. Misli da je to Girinovo po nasljedstvu, a što se tiče zemlje sa sjevera koja je manji komad zemlje to je zemlja od ČA, a njegova djeca EA, VŠ i ČA i kćerka LA i oni se nisu ni udavali ni ženili, a on da je jedan od nasljednika njihovih za 1/3. Zemlja koju je on naslijedio graniči sa predmetnom i nije nikad dolazio. Oni baku za koju je kazao da je žela žito zvali P jer je ona rođena u obitelji N, a njena majka je bila po nadimku D. Njegova baka je samo jednom došla pomoći, kad je bila žetva žita 1954. ili 1955. godine . On tvrdim da je to G, a kakao su oni postali vlasnici on to ne zna. Jesu li oni otuđili možda predmetnu nekretninu to mu nije poznato. On kad je bio momak 1970. godine i prolazio putem pored nekretnine nije vidio nikog i nekretnina je bila zapuštana. Obrasla je travom, dok su na njihovu malu nekretninu dolazili stričevi brati smokve. Mora kazati da je 1963. godine otišao vani i tek se vratio 70-ih godina. Od 1978. stanovao je na Modravama, a rijetko dolazio u [adresa]. Njega da ne interesira ni [adresa] ni [adresa] i rijetko je dolazio iza 1978. godine. Nema nikakvih saznanja tko je predmetnoj nekretnini iza 1978. godine

40. Svjedok ĐA ž. ZŠ, u svom iskazu navodi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njezina oca SA, koji je nekretninu naslijedio od svog strica CA, čime je postao vlasnik predmetne nekretnine. Nakon smrti njezina oca, naslijedio ga je njezin brat GŠ, koji se naziva i TA. Svjedokinja navodi da je i sama naslijedila jedan dio zemljišta na kojem je izgradila kuću. Ističe da je njezin brat TA naslijedio i druge nekretnine koje se nalaze na području [adresa]. Navodi da se predmetna nekretnina u narodnom nazivu zvala „Plasa“ i „Lokvica“, jer bi za vrijeme obilnih kiša nekretnina poplavila. Prema njezinim saznanjima, njezina majka obrađivala je predmetnu nekretninu do 1978. godine, a nakon što je oboljela, zemljište je ostalo zapušteno i više ga nitko nije obrađivao. Dolazilo se samo radi branja smokava, dok se zemlja više nije obrađivala niti kopala. Nadalje navodi da se sjeća kako je tijekom 1950-ih i 1960-ih godina zajedno sa svojom majkom žela žito na predmetnoj nekretnini. Također ističe da nikada nije čula za obitelj IŠ. Ne može se točno sjetiti do kada je dolazila na predmetnu nekretninu, ali smatra da je to bilo negdje do 1978. ili 1979. godine. Nakon 1978. godine, prema njezinim riječima, nekretnina je bila zapuštena i obrasla. Navodi da je njezina nevjesta povremeno dolazila brati smokve, kao i njezina kći ĐŠ. Ističe da je njezina majka živjela do 1982. godine te da je imala 79 godina kada je umrla. Prije smrti, kako navodi svjedokinja, njezina majka je u starijoj dobi dolazila na predmetnu nekretninu uglavnom kako bi obišla smokve koje su se tamo nalazile. Svjedokinja navodi da se nekretnina sa sjeverne strane njihove nekretnine nalazi u vlasništvu obitelji ČA, odnosno da su vlasnici bila tri brata koja su umrla neoženjena, pri čemu ističe da je ZŠČ jedna od njihovih nasljednica. Ne zna tko im je bio međaš s donje strane od strane J, jer te ljude nije poznavala. Također navodi da je njezin brat dolazio na predmetnu nekretninu i pitao IŠ tko je sagradio zid i tko je pokosio travu. Smatra da je zid izgrađen prije otprilike dvije godine te pretpostavlja da ga je izgradila mjesna zajednica. Na kraju navodi da se supruga GŠ zvala Ž.

41. Svjedok HA sin GŠ, u svom iskazu navodi da je predmetna zemlja pripadala stricu njegova oca, pokojnom EŠ, koji je predmetnu nekretninu ostavio njegovu ocu, slijedom čega je njegov otac nasljeđivanjem postao vlasnik predmetne nekretnine. Navodi da se sjeća kako je 1968. i 1969. godine dolazio s bakom CŠ brati smokve te da je u to vrijeme zemlja bila obrađena. Na predmetnoj nekretnini sijalo se žito i sadio krumpir. Prema njegovim riječima, dok je baka bila živa, zemljište se obrađivalo, a to je trajalo do početka 1970-ih godina. Nakon toga zemlja se više nije obrađivala jer je njegov otac bio u inozemstvu, a obitelj je imala četvero djece. Nadalje navodi da osobno nije dolazio na zemljište, iako je svakodnevno boravio u [adresa]. Ističe da nikada nije čuo od susjeda koji imaju kuće pored predmetne nekretnine da su viđali bilo koga na toj nekretnini. Također navodi da nakon toga, prolazeći ulicom pored nekretnine, nikada nije vidio da bi predmetna nekretnina bila obrađivana. Navodi da je čuo kako je prije dvije do tri godine Općina pokosila predmetnu nekretninu, kao i zemljište južnije od nje. Zemljište je, prema njegovim riječima, bilo obraslo travom i kupinom, a prije dvije do tri godine primijetio je da je očišćeno. Nije pitao susjede tko je pokosio travu, ali je doznao da je radove obavila Općina Murter, odnosno komunalno poduzeće. Zna kako su njegovi rođaci iz [adresa], braća TA i BŠ, počeli graditi kuću na nekretnini koja graniči s predmetnom nekretninom te da su tu poludovršenu kuću kasnije prodali. Ističe da se u njegovoj obitelji razgovaralo o kupnji te kuće kako bi spojili zemljište ispred njihove kuće, a zauzvrat prodali staru kuću u [adresa], no to nije realizirano jer nisu uspjeli prodati kuću u centru [adresa]. Navodi da zna za obitelj KA koja ima kuću uz predmetnu nekretninu, dok za obitelj IŠ nije čuo da bi imali zemljište na tom području, iako poznaje mnogo članova obitelji IŠ iz mjesta. Ističe da se nekretnine obitelji IŠ nalaze na drugoj strani [adresa] te da obitelj IŠ nikada nije imala zemljište na kojem se nalazi predmetna nekretnina. Prema njegovim riječima, predmetna zemljišta pripadala su obiteljima EŠ i ČA, a ne obitelji IŠ. Svjedok navodi da je u njihovoj obitelji bilo mnogo pisanih ugovora te da su sve pravne poslove vezane uz nekretnine obavljali temeljem pisanih ugovora. Međutim, ističe da njegova obitelj nije imala nikakve veze s obitelji IŠ, niti su s njima mijenjali, kupovali ili prodavali nekretnine. Dalje navodi da nakon 1970-ih godina nitko iz njegove obitelji nije dolazio na predmetnu nekretninu. Kao susjede s jedne strane navodi obitelj ČA, a s druge strane obitelj FŠ, zvane C, dok ne zna postoje li između dodatne nekretnine. Ogradni zid uz cestu, prema njegovim saznanjima, nije gradila njegova obitelj, već smatra da ga je izgradila općina, iako ne zna kada je zid sagrađen. Na kraju navodi da je njegova majka, nakon što baka više nije dolazila na predmetnu nekretninu, također dolazila brati smokve dok je bila u mogućnosti, dok je baka obrađivala predmetnu nekretninu sve do kraja 1970-ih godina.

42. Svjedok ĆŠ sin pok. Đ, u svom iskazu da nakon što je pogledao skicu mjesta očevida ističe da se može sjetiti da je po pozivu tužiteljice UŠ zvane HŠ jednom prigodom vozio travu sa predmetne nekretnine odnosno, svjedok je čistio zemljište po pozivu tužiteljice od korova, trave i tada je bila prisutna i tužiteljica, sve što su pokosili i očistili na tom zemljištu na kojem je ona bila prisutna je odvezao sa traktorom, a čije je zemljište i tko je vlasnik ne mogu znati. Nadalje kazuje da je oko sporne nekretnine obrađivao nekoliko zemalja, a te zemlje su u vlasništvu mještana s [adresa] koji su ga pozvali da obradi zemljište, a inače ima sve što se tiče obrade u poljoprivredi zemljišta, sve strojeve, pa je tako radio mnogo poslova sve što bi mu vlasnici iz [adresa] rekli i on je to i učinio, kao što je radio na predmetnoj nekretnini po zahtjevu tužiteljice. On je po pozivu tužiteljice čistio travu misli prije desetak godina i to je bilo samo jedan jedini put, a to je učinio taj put i takve poslove više ne radi. Na pitanje punomoćnika tužiteljice da li je ikad vidio nekoga od obitelji tuženika EŠ, a sada KŠ svjedok odgovara da nije nikoga vidio niti od tuženika obitelji EŠ, a niti tužiteljice UŠ, jedino što ga je UŠ jednom angažirala radi čišćenja zemlje i odvoza trave i grmlja. On inače više puta prođe pored nekretnine ulicom, ali nije prilikom prolaska ulicom nikoga vidio na predmetnoj nekretnini. Kazuje da su radovi koje je radio čišćenje trave, grmlja i rezidbe dviju smokava trajalo jedno popodne.

43. Svjedok ČŠ, u svom iskazu navodi da poznaje predmetnu zemlju jer je njegov brat u neposrednoj blizini 1964. godine kupio zemljište i gradio kuću. Bio je izvođač radova i radove je izvodio do prve ploče i kad su ju dovršili, brat je stao s gradnjom, a nakon toga ju je odlučio prodati, majka od tužene ĐŠ, Ž je bila zainteresirana za kupnju te kuće, a zašto ju nije kupila nije mu poznato, ali mora istaknuti da je Ž viđao da dolazi na predmetno zemljište, ona ga je obrađivala u to vrijeme 1964. – 1966. godine i s Ž je razgovarao je li to njena zemlja, ona je kazala i tvrdila da je to njena zemlja i ona je tu sijala žito. Nije čuo od nikoga dok je bio tu na gradilištu kuće brata da je netko predmetnu nekretninu prodao nekom. Njegov brat je kupio zemljište od betinskog popa, a je li to istina to ne zna. Nakon 1966. godine kada je prestao izvoditi radove na bratovoj kući otišao je u Francusku i nije mogao nikog vidjeti na predmetnoj nekretnini jer nije bio tu, a brat je kuću sagrađenu do prve ploče prodao. Na postavljeno pitanje punomoćnika tužiteljice sa kojom nekretninom je graničila kuća njegova brata svjedok odgovara da je graničila sa ovom čest. na kojoj je kako je kazao viđao Ž majku od tužene, te da se njegov brat zove GA.

44. Tužena KŠ pok. GŠ, u svom iskazu navodi da je njezin otac GŠ sin od RA. Prvi vlasnik predmetne nekretnine je EŠ, a on je od njezinog pokojnog djeda ZŠ stric. Tužena navodi da je njezin otac naslijedio predmetnu zemlju od EŠ, koji je bio stric njezina djeda VA, dok se brat EŠ zvao E. Ističe da EŠ nije imao djece te je svu svoju zemlju ostavio njezinu ocu BA. Prema njezinim riječima, njezin otac naslijedio je predmetnu nekretninu još kao mladić, kada je imao otprilike 17 ili 18 godina. Navodi da njezin otac nije često boravio kod kuće jer je bio zaposlen na platformi i većinom radio u inozemstvu, dok su njezina majka Ž i baka CŠ obrađivale predmetnu nekretninu. Zemljište su obrađivale na način da su sijale žito, a na nekretnini se nalaze i dvije smokve. Tužena ističe da je i sama dolazila na predmetnu nekretninu s majkom tijekom žetve žita i branja smokava, čega se sjeća iz razdoblja 1974. ili 1975. godine, kada je kao dijete odlazila na zemljište. Prema njezinim saznanjima, majka je obrađivala predmetnu nekretninu i nitko se tome nikada nije protivio. Međutim, nakon što je oboljela od bubrežne bolesti, više nije mogla obrađivati zemljište, što je bilo otprilike do tuženikine petnaeste godine života. Nakon toga je nekretnina zarasla u raslinje i postala zapuštena jer se više nije obrađivala, premda se na njoj i danas nalaze smokve. Navodi da su majka i baka redovito brale smokve, a baka je to činila i nakon što majka više nije mogla dolaziti. Tužena navodi da joj nije poznato da bi njezin otac vodio bilo kakav postupak vezan uz predmetnu nekretninu te ističe da nisu imali nikakvih sporova sve dok nisu zaprimili tužbu tužiteljice u ovom postupku. Nakon što je saznala za tužbu, budući da je njezin otac već bio stariji, prepustio je predmet njoj. Navodi da je tada kontaktirala tužiteljicu UŠ i njezinu kćer te ih pitala na temelju čega smatraju da su vlasnici predmetne nekretnine. Prema njezinim riječima, kćer tužiteljice odgovorila je da su nekretninu kupili od B, što joj nije bilo jasno, pa je rekla da je netko prodao tuđu zemlju jer predmetna nekretnina nije pripadala obitelji IŠ. Dalje navodi da tužiteljica UŠ ima jedan mali kvadratni dio zemljišta između predmetne nekretnine i nekretnine gospodina FŠ, što joj je rekao upravo FŠ, ali da ne zna kako je tužiteljica postala vlasnica tog dijela. Ističe da, prema njezinom mišljenju, tužiteljica nije mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine kupoprodajom. Navodi i da joj je sin obitelji IŠ jednom rekao da su predmetnu nekretninu kupili, dok je drugom prilikom tvrdio da su je stekli zamjenom. Tužena navodi da ga je tada pitala da pokaže od koga je nekretnina kupljena i koji je broj čestice bio predmet zamjene, odnosno koja je čestica dana u zamjenu za predmetnu nekretninu. Ističe da nikada nije bilo zamjene između obitelji IŠ i BA. Prema njezinim riječima, predmetna nekretnina nalazi se na području zvanom „Lokvice“. Navodi da nekretnina s obje strane graniči s ulicom te da postoji suhozid koji vodi prema centru [adresa]. Tužena na skici mjesta očevida ponavlja da je njezina nekretnina označena kao čestica 4291 te da se između predmetne nekretnine i zemljišta FŠ nalazi nekretnina kvadratnog oblika u vlasništvu tužiteljice UŠ. Površinu te nekretnine ne zna, ali ističe da tužiteljica nije vlasnica predmetne nekretnine. Na pitanje o prodavatelju ŠŠ iz kupoprodajnog ugovora iz 1983. godine, navodi da ne zna tko je ta osoba. Također navodi da ne poznaje ni kupca IA iz [adresa]. Što se tiče pokojnog ČA i njegovih sinova EA, VŠ i Ć, navodi da ih je sve poznavala te da su imali još jednu sestru. Ističe da su svi danas pokojni, a njihovi nasljednici su u ovom predmetu bili njezini svjedoci jer njihova parcela graniči s njezinom parcelom. Gledajući od suhozida ulijevo, navodi da je riječ o njihovoj nekretnini te da njihovu zemlju od njezine dijeli samo griblja. Za OŠ navodi da joj nije poznat. Na pitanje punomoćnika tužiteljice poznaje li RŠ, odgovara da ne zna tko je to. Dalje navodi da su susjedi predmetne parcele s jedne strane FŠ i obitelj ČA, dok se s druge strane nalazi gospodin koji je kupio kuću od ČŠ i GA, ali ne zna njegovo ime. Ističe da se kuća nalazi neposredno uz njihovu zemlju te da ju je vlasnica kuće jednom pitala može li pokositi pola metra ili metar trave uz zemljište radi zaštite od zmija i miševa, na što joj je odgovorila da može. Navodi da parcela ima oko 216 m², da je uska i duga te da se spaja s dvije ceste, s gornje i donje strane. Također ističe da je često prolazila pored predmetne parcele i da nikada nije primijetila da bi netko obrađivao zemljište nakon što je njezina majka prestala obrađivati nekretninu, što je bilo oko 1974. ili 1975. godine.

45. Tužiteljica UŠ, u svom iskazu navodi da je zemlju koja je predmet ovog postupka kupila 30. listopada 1973. godine od prodavatelja ŠŠ. Navodi da je prije sklapanja kupoprodajnog ugovora pitala ŠŠ, zvanog OA, bi li joj prodao zemljište u predjelu narodnog naziva „Lokvice“, on ju je tada odbio uz obrazloženje da predmetnu zemlju ne može prodati jer je riječ o njegovoj starini. Tužiteljica navodi da mu je tada odgovorila kako joj kupnja zemljišta nije nužna jer njezin otac ima dovoljno zemlje budući da je bio jedinac, dok je njegova sestra uzela samo zemljište za kuću. Istaknula je da je željela graditi kuću upravo u Lokvicama kako bi bila blizu roditelja i brata.

Navodi da je zemljište u to vrijeme s južne strane graničilo s OŠ iz [adresa], JŠ, udovicom pok. ĆŠ, dok je njezin otac KA L pok. ĆŠ imao manju parcelu uz predmetnu nekretninu, zbog čega njegova parcela i graniči s predmetnom nekretninom. Nadalje navodi da joj je prodavatelj OA rekao kako mu je drago vidjeti da mladi ljudi vole i poštuju svoje roditelje. U to vrijeme imala je 33 godine i željela je sagraditi kuću u [adresa] kako bi imala vlastiti dom. Ističe da je imala neoženjenog brata te je željela osigurati vlastiti prostor. Dalje navodi da ju je ŠŠ tijekom ožujka 1973. godine odveo na zemljište i pokazao joj predmetnu nekretninu, rekavši joj da će joj zemljište prodati. Navodi da se predmetna nekretnina nalazila u predjelu Lokvice, u blizini zemljišta njezina brata i obitelji, zbog čega je željela biti u neposrednoj blizini roditelja i brata. Zemljište njezina oca bilo je udaljeno tri parcele od zemljišta koje je kupila, između kojih su se nalazile nekretnine JŠ, Č i S. U trenutku kupnje zemljište je bilo uredno i obrađeno, a na njemu su se sadili krumpir, bob, luk i grah. Navodi da je zemljište obrađivala PA, supruga BŠ, dok su DA i njegova supruga T bili članovi obitelji prodavatelja ŠŠ zvanog OA. U neposrednoj blizini zemljišta nalazila kuća IŠ koja je graničila sa zemljištem koje je kupila. IŠ joj je rekao da je otišao u Francusku kako bi isplatio vlasnika kuće koju je kupio, nakon čega je postao vlasnik predmetne kuće. Navodi da joj je upravo prodavatelj ŠŠ pokazao predmetno zemljište koje je kupila kupoprodajnim ugovorom 1973. godine, pri čemu je naveo granice zemljišta: s južne strane Kovačev R pok. ĆŠ, odnosno njezin otac, te JŠ ud. ĆŠ iz [adresa], a sa sjeverne strane braća EA, VŠ i F te OŠ iz [adresa]. Na pitanje je li kupila zemljište koje neposredno graniči uz kuću, tužiteljica navodi da je kupila upravo zemljište koje graniči uz kuću OŠ. Ističe da je između kuće i zemljišta postojala samo griblja, odnosno da je granica bila sama kuća. Nakon toga je IŠ, koji je kupio kuću od TA, izgradio betonski zid na griblji i time odvojio dio svoje okućnice od zemljišta tužiteljice.. Nadalje navodi da je IŠ znao da je kupila zemljište uz njegovu kuću jer su iste godine oboje kupili nekretnine od obitelji IŠ. Ističe da je IŠ prije nje viđao PA i T kako obrađuju zemljište koje je graničilo s njegovom kućom. Prema njezinim riječima, betonski zid prikazan na fotografiji izgradio je IŠ, dok su zid uz cestu izgradili njezin otac i majka. Tužiteljica navodi da je 1974. godine angažirala arhitekta UF kako bi utvrdio može li se na predmetnom zemljištu graditi kuća. Arhitekt joj je rekao da gradnja nije moguća jer bi prema propisima trebalo ostaviti tri metra udaljenosti od glavne ceste. Nakon toga je od JŠ pokušala kupiti dodatni dio zemljišta kako bi spojila čestice i ostvarila uvjete za gradnju, no JŠ to nije prihvatila. Njezina majka je potom predložila da se parcele spoje i podijele po širini, a ne po dužini, kako bi obje strane dobile šire građevinske čestice, ali ni taj prijedlog nije prihvaćen. Zbog nedostatne površine zemljišta za gradnju kuće, tužiteljica je odustala od gradnje. Navodi da su njezin otac i majka nastavili obrađivati predmetnu nekretninu. Pokazujući fotografiju vrta, navodi da je riječ o zemljištu koje graniči s kućom IŠ pok. K, dok se s druge strane nalaze nekretnine JŠ i V. Ističe da je IŠ ispred svoje kuće imao vrt koji je kasnije ogradio betonskim zidom postavljenim na griblji, pri čemu je taj zid postao granica između njegova zemljišta i nekretnine koju je ona kupila od Jakova Jerata zvanog Ljubo 1973. godine. Tužiteljica dalje navodi da je predmetnu nekretninu kupila kako bi zajedno s česticama 4289/1 i 4289/2 imala dovoljno površine za izgradnju kuće, no ni nakon zbrajanja površina nije zadovoljila uvjete za gradnju, zbog čega je definitivno odustala od gradnje kuće. Na pitanje suda navodi da joj je prodavatelj ŠŠ rekao kako je predmetno zemljište stekao od svog oca ŠŠ te da je riječ o obiteljskoj starini, zbog čega je tvrdio da neće imati nikakvih problema s vlasništvom i da se nitko treći neće pojaviti kao vlasnik. Navodi da je u katastru vidjela da su kao posjednici upisani sinovi ŠŠ: PŠ, BŠ i NŠ. Jeratovi su imali mnogo zemlje u području Lokvica, ali i na Kornatima te drugim dijelovima otoka [adresa], zbog čega ih smatra bogatom zemljoposjedničkom obitelji. Ističe da nikada nije čula da bi obitelj BA imala zemljište u Lokvicama, osim obitelji V s kojom su bili u dobrim odnosima. Navodi da je u trenutku kupnje 1973. godine predmetno zemljište bilo omeđeno samo gribljama prema putu i susjednim parcelama. Ističe da je u neposrednoj blizini predmetne nekretnine živjela do svoje 28. godine života te smatra da dobro poznaje vlasničke odnose i prednike vlasnika predmetne nekretnine. Ponovno naglašava da nikada nije čula da bi obitelj BA imala zemljište na toj lokaciji. Nadalje navodi da u kupoprodajnom ugovoru nisu naveli broj katastarske čestice, već samo opis položaja zemljišta i susjednih međaša. Kako nakon toga nije mogla graditi kuću na zemljištu, izgubila je volju za uknjižbu vlasništva te se tek povodom ove tužbe odlučila baviti sređivanjem dokumentacije. Ističe da nije željela opterećivati roditelje tim pitanjem, a u međuvremenu se udala, dobila djecu i promijenila prezime u UŠ. Tužiteljica navodi da je njezin otac obrađivao predmetnu zemlju do 1989. godine, a majka do 1995. godine. Nakon smrti majke zemljište je nastavila obrađivati njezina teta KŠČ sve do svoje smrti 2007. godine. Također navodi da je angažirala ĆŠ, koji je u [adresa] obavljao poslove kopanja i održavanja vrtova, da obrađuje predmetnu nekretninu. Prema njezinim riječima, preporučila joj ga je teta KŠČ. ĆŠ je kosio travu i jednom prekopao zemljište, dok je i sama tužiteljica prilikom dolazaka u [adresa] čistila korov i održavala zemljište urednim. Ističe da je ĆŠ dolazio na parcelu sedam do osam puta i kosio travu, a ne samo jednom kako je netko tvrdio. Na pitanje punomoćnika tuženika navodi da prilikom kupnje zemljišta od ŠŠ nije tražila dokaz o vlasništvu iz zemljišnih knjiga niti provjeravala tko je upisan kao vlasnik, smatrajući da ima vremena za rješavanje tih pitanja jer na zemljištu tada ionako nije bilo moguće graditi kuću.

46. U ovom postupku je sporno je li tužiteljica UŠ stekla pravo vlasništva predmetne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]- [adresa] ugovorom o kupoprodaji, sklopljenim dana **.**.1973. s ŠŠ.

47. U ovom postupku nije sporno da je tužena KŠ upisana u B listu predmetne kat. čest. [katastarska čestica] Z.U. K. O. [katastarska općina]- [adresa], nadalje nije sporno da je Darovnim ugovorom od dana 17. svibnja 2019. godine ovjerenim po javnom bilježniku Alisa Kale, broj: OV-3506/2019 sklopljenim između oca tužene GŠ i tužene KŠ nekretnina pripala upravo tuženoj te nije sporno da je GŠ (raniji tuženik) uknjižio svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju presude Općinskog suda u Šibenik pod posl. brojem: P-239/2018 od dana 23. siječnja 2019. godine.

48. Obzirom da je u ranijem tijeku postupka pasivno legitimirana stranka u bio tuženik GŠ, pok. otac tužene KF, nakon njegove smrti Ugovorom o darovanju tužiteljica je postala vlasnica predmetne nekretnine, stoga je i pasivno legitimirana stranka u ovom postupku nakon njegove smrti.

49. Ugovor o kupoprodaji nekretnine unatoč tome što je sklopljen u pisanom obliku, u istom ne postoji identifikacija čestice tj. njezina katastarska oznaka. Također, predmetni ugovor ne sadrži valjani potpis tužiteljice UŠ te u skladu sa čl. 57. i čl. 58 .Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) uknjižba predmetne nekretnine po kupnji ne bi bila i nije provediva obzirom da se uknjižba dopušta samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom te ako se predlaže na temelju privatnih isprava potpisanih po opunomoćeniku, istinitost potpisa opunomoćenika mora biti ovjerena skuladno čl. 57. ovog Zakona.

50. Obzirom da je u ime tužiteljice njezina majka AŠ potpisivala predmetni ugovor o kupoprodaji, ista nije imala ovlaštenje temeljem valjane punomoći da u ime i za račun tužiteljice sklapa predmetni ugovor. U skladu s člankom 314. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) za sklapanje ovakvih ugovora predviđa obvezatan oblik punomoći. Iz čega proizlazi da je tužiteljica, ukoliko je već u njezino ime i račun majka sklapala ugovor o kupoprodaji, majci bila obavezna izdati odgovarajući oblik punomoći u skladu s čl. 313. ZOO.

51. Ovlaštenje za zastupanje temelji se na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje zastupanog (punomoć) u skladu s čl. 308. ZOO. Pravni učinci ovog ugovora koji nije potpisan od strane tužiteljice nije mogao biti očitovanje njezine volje.

52. Samom kupoprodajom se ne stječe vlasništvo, iz čega proizlazi da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišne knjige sukladno čl. 115. i čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP).

53. Da bi pravni posao na temelju kojeg se stječe vlasništvo nekrenine bio valjan, prema odrebama čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uz ostale pretpostavke mora biti sastavljen u pisanom obliku. Prema tome ako se pravni posao zaključuje putem punomoćnika i punomoć mora biti u propisanom obliku.

54. Tužiteljica u ovom postupku, iako su u posjedovnom listu upisani sinovi ŠŠ i to svaki za 1/3 dijela, PŠ, ČŠ i NŠ te činjenici da je u reviziji posjeda upisan ŠŠ, nije dokazala valjan način stjecanja predmetne nekretnine ŠŠ, ni njegovih ranijih prednika ako ih je bilo.

55. Ovaj sud na temelju uvida u djelidbenu pogodbu iz 1914. godine utvrdio da je EŠ predniku ranijeg tuženika GŠ (oca tužene) pripada vlasnost zemljišnoknjižnog bića 10, odnosno nekretnine oznake 4291 K. O. [katastarska općina] te je nadalje predmetna nekretnina nazivom ''Plase'' dio Odluke o nasljedstvu iz 1961. godine, kojom EŠ nasljeđuju MA, VŠ i GŠ, što je za zaključiti da je pravni slijed je postojeći onaj između obitellji GŠ.

56. Ovaj sud poklonio je vjeru iskazima svjedoka ZŠČ, ĐA, HA i ZA iz kojih iskaza proizlazi istinitost i međusobno podudaranje da se predmetna nekretnina u mjestu oduvijek smatrala vlasništvom obitelji HA, stečenim nasljeđivanjem od EŠ, da ju je obitelj EŠ obrađivala od 1960-ih odnosno 1970-ih godina, nakon čega je ostala zapuštena, te da nitko od svjedoka nema saznanja da bi obitelj ŠŠ ikada bila vlasnik ili posjednik predmetne nekretnine, nadalje iskazi navedenih svjedoka su podudarni u pogledu položaja međaša i samog kolokvijalnog naziva zemljišta, a i onoga što je nekada na tom zemljištu bilo.

57. Nadalje iz iskaza svejedoka ĆŠ sud je utvrdio da je isti čistio travu na nekretnini jer ga je prije desetak godina za to angažirala tužiteljica i to je radio samo jednom te da ne zna tko je vlasnik nekretnine, a ne kako tužiteljica navodi u tužbi da isti uredno održavanje parcele košnjom trave i ubiranjem plodova vrši putem treće osobe i to upravo ĆŠ, što nije točno.

58. Prodavatelj ŠŠ tijekom kupoprodaje nije postupao sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige, jer je znao ili morao znati da nije vlasnik nekretnine te uzimajući u obzir načelo nemo plus iuris ad allium transferere potest quam ipsae habet u odnosu na povjerenje u zemljišne knjige.

59. Nadalje, obzirom na načelo javnosti zemljišnih knjiga, svaka osoba ima mogućnost izvršiti uvid u njihov sadržaj, pa se nitko ne može uspješno pozivati na nepoznavanje zemljišnoknjižnog stanja, u ovom slučaju tužiteljica. Posljedice propuštanja provjere podataka u zemljišnim knjigama snosi sama osoba koja takav uvid nije obavila. Istodobno, zakonske predmnjeve o potpunosti i točnosti zemljišnoknjižnih upisa nisu apsolutne, već su oborive. Stoga je moguće uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim pravnim i faktičnim stanjem nekretnine, bilo upisom prava koja nisu evidentirana, bilo ispravkom netočnih ili nepotpunih upisa, što tužiteljica prije ovog postupka, a ni odmah nakon sklapanja predmetnog ugovora, pa ni godinama nakon toga nije učinila.

60. Slijedom navedenog sud nije utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, kupoprodajnim ugovorom na koji se poziva i koji ujedno ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva, niti se nalazi u dugogodišnjem posjedu iste, a budući ugovor ne sadrži potpunu identifikaciju nekretnine, nije potpisan od strane tužiteljice kao očitovanje njezine volje te osoba koja ga je potpisala u njezino ime nije raspolagala valjanom punomoći propisanom za sklapanje pravnih poslova kojima se stječu prava na nekretninama. Takva isprava nije podobna za provedbu zemljišnoknjižnog upisa niti za prijenos prava vlasništva. Nadalje, tužiteljica nije dokazala pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine od ŠŠ, a niti je pružila dokaze iz kojih bi proizlazilo da je ŠŠ bio vlasnik predmetne nekretnine ili da je vlasništvo stekao od svojih prednika. Nasuprot tome, iz djelidbene pogodbe iz 1914. godine, rješenja o nasljeđivanju te iskaza svjedoka UŠČ, ĐA, HA i ZA proizlazi neprekinuti slijed povezanosti predmetne nekretnine s obitelji HA. Navedeni svjedoci, čijim je iskazima sud poklonio vjeru, suglasno navode da se predmetna nekretnina oduvijek smatrala vlasništvom obitelji HA, da su je članovi te obitelji obrađivali do šezdesetih, odnosno sedamdesetih godina prošlog stoljeća te da nikada nisu imali saznanja da bi obitelj ŠŠ bila vlasnik ili posjednik predmetne nekretnine. Sud nije prihvatio ni navode tužiteljice o kontinuiranom izvršavanju posjeda putem trećih osoba, obzirom da ista tvrdi da je od kupnje nekretnine živjela u [adresa]. Naime, svjedok ĆŠ iskazao je da je predmetnu nekretninu očistio samo jednom, prije približno deset godina, na zamolbu tužiteljice, pri čemu nije imao nikakvih saznanja o vlasništvu nekretnine. Takav jednokratni čin ne može predstavljati dokaz trajnog i kontinuiranog posjeda kakav tužiteljica ističe tijekom postupka. Uzimajući u obzir da je zemljišnoknjižno stanje javno i dostupno svakome, tužiteljica se ne može uspješno pozivati na nepoznavanje podataka upisanih u zemljišnim knjigama. Isto tako, tijekom dugog vremenskog razdoblja nakon sklapanja predmetnog ugovora nije poduzela radnje radi zaštite svojih navodnih prava niti je zatražila usklađenje zemljišnoknjižnog stanja sa stanjem koje sada tvrdi da postoji. Slijedom svega navedenoga, sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala ni valjanu pravnu osnovu ni pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine, dok s druge strane izvedeni dokazi upućuju na postojanje dugotrajnog nasljednopravnog kontinuiteta obitelji HA u odnosu na predmetnu nekretninu, stoga je odlučeno kao u pravorijeku ove presdue.

61. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1., čl. 155. , čl. 156. i čl. 164. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 dalje: OT), pa je obzirom na popisan trošak po vrijednosti predmeta spora od 1.458,30 eura po Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1 i Tbr. 9. t. 1. odvjetnički trošak priznat kao opravdan trošak za zastupanje dana 20. studenog 2019. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 20. siječnja 2020. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 20. travnja 2023. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 28. rujna 2023. godine u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska dana 13. listopada 2023. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 21. studenog 2023. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 30. siječnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 24. travnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 11. rujna 2024. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 19. ožujka 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 03. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 26. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 eura, zastupanje dana 20. svibnja 2026. godine godine u iznosu od 200,00 eura, ukupno 2.650,00 eura, uvećano za PDV, a što čini sveukupno priznat trošak u iznosu od 3.250,00 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 29. ZOO-a, koja teče od dana donošenja presude 25. lipnja 2026. godine do konačne isplate sukladno odredbi članka 30. st. 2. OZ-a.

U Šibeniku, dana 25. lipnja 2026. godine

S U D A C

Anđelka Bagić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DN-a:

- Kao na zapisniku objave i dostave presude od dana 25. lipnja 2026. godine