Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč
Posl. br. P-668/2022-38
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Pavičić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 11. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 25. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su prvotužitelj SB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljica EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]., obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to svaki u ½ dijela.
II. Nalaže se tuženici da dopusti i trpi uknjižbu prava vlasništva po pravomoćnosti ove presude na nekretninama k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]., obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, Zemljišnoknjižnog odjela Labin, s imena i vlasništva tuženice na ime i suvlasništvo prvotužitelja ŽB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,u ½ dijela i drugotužiteljice EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], u ½ dijela.
III. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.584,20 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelji su dana 26. rujna 2022. podnijeli tužbu protiv tuženice radi donošenja presude kao u izreci. U tužbi tvrde da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu- Zemljišnoknjižnog odjela Labin upisani kao suvlasnici nekretnina; k. č. [katastarska čestica], površine 21092 m2, u naravi šuma, k. č. [katastarska čestica] površine 1316 m2, u naravi pašnjak, k. č. [katastarska čestica] površine 1291m2, u naravi oranica, k. č. [katastarska čestica] površine 2050 m2, u naravi oranica i k. č. [katastarska čestica]/ZGR površine 360 m2, u naravi kuća, štala i dvorište, svih upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to prvotužitelj SB u 2/3 dijela i drugotužiteljica EB u 1/3 dijela. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Labin tuženica je upisana kao vlasnik nekretnina - k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/1 dijela. Tužitelji su ujedno i suposjednici predmetnih nekretnina u njihovom suvlasništvu i suposjednici nekretnina u vlasništvu tuženice. Nekretnine koje su upisane kao vlasništvo tuženice nalaze se u neposrednoj blizini i graniče sa nekretninama koje su u suvlasništvu tužitelja te tužitelji iste koriste oduvijek zajedno sa svojim nekretninama kao jednu cjelinu. Tužitelji su sukladno čl. 186.t.a. ZPP-a dana 17. svibnja 2021. godine uputili ODO Pazin zahtjev za mirnim rješenjem spora radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji su zaprimili odgovor na zahtjev za mirnim rješenjem spora od 20. studenog 2021. godine u kojem ODO Pazin smatra da zahtjev tužitelja nije osnovan. Tužitelji su u istinitom, poštenom, kontinuiranom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduvijek. Predmetne nekretnine bile su u istinitom, poštenom i nesmetanom posjedu njihovih pravnih prednika još od kraja 19. stoljeća kada su bile u posjedu njihovog pradjeda BB, a kasnije su bile u posjedu njihovog djeda RB koji je posjed istih preuzeo od svog oca, tj. pradjeda tužitelja, pok. BB. Pravni prednik tj. pradjed tužitelja, BB bio je porijeklom iz mjesta [adresa] te je došao živjeti u mjesto [adresa]. BB, pradjeda tužitelja naslijedio je njegov sin ČB, djed tužitelja koji je živio najprije u mjestu [adresa], a kasnije u mjestu [adresa], rođen je **.**.1887., a umro je dana 13.03.1955. godine. Djed tužitelja ČB stekao je posjed predmetnih nekretnina od svog pretka, oca BB tj. stekao je faktičnu vlast nad nekretninama tako što je predmetnu k. č. [katastarska čestica] (koja je kasnije cijepana na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]) koristio na način da je na istoj obrađivao zemlju i sadio vinograd te je istu kosio i održavao. Isti je koristio navedene nekretnine za vlastite potrebe i potrebe svoje obitelji, suprugu HB rođenu S, ujedno i baku tužitelja i sina BB, ujedno i pokojnog oca tužitelja. Otac tužitelja, BB rođen je **.**.1929. godine, a umro je 1976. godine. Nakon njegove smrti, posjed predmetne nekretnine nastavili su nesmetano posjedovati tužitelji na isti način kao i njihovi prednici. Pravni prednici tužitelja pradjed BB, djed ČB, baka HB i otac tužitelja BB izvršavali su posjed na predmetnim nekretninama pošteno ( kad su stekli posjed istih nisu niti znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed) i istinito (posjed nisu pribavili silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja).Tijekom svog života BB i ČB bili su u mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina, a uz njih su posjed predmetnih nekretnina izvršavali i članovi njihove obitelji. Tužiteljima i njihovim pravnim prednicima nitko nikada nije osporavao posjed predmetnih nekretnina te ih nitko nikada nije smetao u vršenju posjeda, posjed na predmetnim nekretninama su izvršavali i izvršavaju zajedno s izvršavanjem posjeda na svojim nekretninama - na kući i dvorištu te nekretninama koje se nalaze uz kuću, a u kojoj su ranije živjeli njihovi roditelji te njihovi pravni prednici djed ČB sa svojom obitelji i pradjed BB sa svojom obitelji. Nakon smrti oca tužitelja Jakova Faraguna 1976. godine istog je naslijedila supruga ŠB, rođena E koja je umrla 1986. godine, tj. majka tužitelja, a nakon njezine smrti istu su naslijedili tužitelji te su nastavili izvršavati i posjed na predmetnim nekretninama te su isti sve do danas u mirnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina. Prema saznanju tužitelja u vrijeme izvršavanja posjeda na predmetnim nekretnina nisu se pojavile treće osobe koje bi imale legitiman interes za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama pa tužitelji smatraju da imaju legitiman interes za podnošenje predmetne tužbe radi stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću tj. na temelju Zakona (ex lege) budući nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed nekretnina i nitko drugi nije nikada postavljao zahtjeve u svezi vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava glede predmetnih nekretnina. Tužitelji su prvo saznanje da predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] nisu u njihovom vlasništvu stekli neposredno prije upućivanja zahtjeva nadležnom državnom odvjetništvu. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Labin za k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem od k. č. [katastarska čestica] koja je postojala još za vrijeme talijanskog operata te je razvidno da je ista u to vrijeme bila upisana kao oranica i vinograd te se ista koristila u gospodarske svrhe, a od 1953. godine upisana je na posjednika RB pok. BB, djeda tužitelja, 1958. godine tj. nakon smrti djeda tužitelja RB ista je upisana na posjednika BB pok. RB, oca od tužitelja, a 1981. godine upisana je na posjednicu JB, majku tužitelja te nakon njezine smrti od 1989. pa do 2009. godine upisana je na tužitelje kao suposjednike. 2016. godine izvršeno je cijepanje k. č. [katastarska čestica] na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], a 2009. godine do danas upisana je tuženica kao posjednica za k. č. [katastarska čestica]. Od 2016. godine upisana je tuženica kao posjednica k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Na temelju Odluke Kotarske agrarne komisije u Labinu od 07.04.1948. i od 11.08. 1948. br. 54/48 uknjiženo pravo upravljanja na predmetnim nekretninama u korist Kotarskog narodnog odbora Labin. Iz potvrde Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć od 17. ožujka 2021. godine proizlazi kako nije podnesen zahtjev za povrat odnosno naknadu što znači da na predmetnim nekretninama nije bila upisana zabrana otuđenja i raspolaganja. Da se radi o nekretninama gospodarske naravi dokazuje i odluka Kotarske agrarne komisije u Labinu, a da je tužiteljev djed ČB koristio te nekretninama razvidno je iz povijesti promjena na k.č. koji je i upisan koji kao posjednik k. č. [katastarska čestica] od 1953. godine. Kako su predmetne nekretnine bile u poštenom i istinitom te nesmetanom posjedu pravnih prednika tužitelja još od prije 1887. godine to su tužitelji stekli pravo vlasništva na istima dosjelošću na temelju tada važećih pravnih propisa tj. na temelju pravnih pravila OGZ-a koja su vrijedila prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. I prema pravnim pravilima OGZ-a na stvarima u društvenom vlasništvu moglo se steći pravo vlasništva dosjelošću pod uvjetom ispunjenja ostalih uvjeta i protekom roka od 40 godina do 06. travnja 1941. godine (prema paragrafu 1460 i 1472 OGZ-a). Materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung"1/1811) koji je 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. "Narodne novine" broj 73/91, sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14). Sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na stjecanje prava vlasništva primjenjuju se odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja nekretnine. Kako su tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednicima u poštenom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina preko 130 godina isti su primjenom navedenih odredbi OGZ-a koje se primjenjuju kao Pravna pravila u smislu čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., stekli pravo vlasništva nekretnina dosjelošću, s obzirom da je rok dosjedanja od 40 godina istekao prije 1941. godine, a i prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. U svezi činjenice da se predmetne nekretnine sada vode kao šuma tužitelji napominju kako je u vrijeme dosjedanja predmetnih nekretnina navedena k. č. [katastarska čestica] u naravi bila oranica i vinograd, a što proizlazi i iz povijesti promjena na katastarskim česticama. Posjed na predmetnim nekretninama tužitelji su vršili preko svojih pravnih prednika i nakon 06. travnja 1941. godine, a što je također razvidno iz dostavljenog povijesnog posjedovnog izvoda. Iz povijesnog z.k.izvatka za predmetne nekretnine razvidno je da je na temelju Odluke Kotarske agrarne komisije u Labinu od 07.04.1948. g. i od 11.08.1948.g. broj 54/48 uknjiženo pravo upravljanja na predmetnim nekretninama u korist Kotarskog narodnog odbora Labin (Opće narodna imovina). Međutim, predmetne nekretnine bile su i dalje u neprekidnom i nesmetanom posjedu pravnih prednika tužitelja te treće osobe nisu polagale pravo vlasništva, a niti neko drugo stvarno pravo na predmetnim nekretninama. Prije uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Republike Hrvatske bilo je upisano pravo upravljanja u korist Kotarskog narodnog odbora Labin (općenarodna imovina). Sukladno odredbi čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra se da je nekretnina na kojoj je upisana općenarodna imovina, nekretnina bez upisanog prava upravljanja, korištenja i raspolaganja te da je općina koja je imala pravo upravljanja na toj nekretnini imala samo pravo na gospodarenje tom nekretninom do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva s time da se pod pravom upravljanja ne smatra da bi time općine bile titulari prava koje izvire iz društvenog vlasništva (pravni stav zauzet u odluci Županijskog suda u Varaždinu, posl. broj Gž 5390/14-2 od 09.12.2015.g.). Iako je na predmetnim nekretninama bilo upisano pravo upravljanja (općenarodna imovina) pravni prednici tužitelja bili su i dalje u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina. Odredbama čl. 360. st. 1. i 2. ZV-a propisane su predmnjeve glede prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu, a u odnosu na upisanog nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja. Radi se o oborivoj predmnjevi u odnosu na upisanog nositelja navedenih prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja pa ako dođe do upisa prava vlasništva takvih nekretnina na Republiku Hrvatsku, osobe koje tvrde suprotno mogu to i dokazati i oboriti takvu predmnjevu pa tako i predmnjevu propisanu čl. 362. st. 3. istog Zakona. U predmetnom slučaju to su tužitelji koji tvrde da su stekli pravo vlasništva dosjelošću na temelju Zakona (ex lege) i to prema pravnim pravilima OGZ-a, odnosno sukladno odredbi čl. 388. st. 2. i st. 4. važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelji su već postali vlasnici predmetnih nekretnina u vrijeme stupanja na snagu ZV-a, a na kojima nitko drugi nije stavljao zahtjev za vlasništvom ili kojim drugim stvarnim pravom, pri čemu činjenica da je Republika Hrvatska stekla vlasništvo temeljem zakonskih propisa ne može za tužitelje proizvesti gubitak prava vlasništva koje su temeljem tada važećeg zakona stekli. Navedeni pravni stav zauzet je i u odlukama Europskog suda za ljudska prava tj. u predmetima Trgo protiv RH iz 2009. godine, Radomilja i dr. protiv RH iz 2018. godine i Jakelić 5 protiv RH iz 2016. godine. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Republika Hrvatska je kao potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava i kao članica Europske unije obvezna primjenjivati Europsko pravo, a time i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavnica te Konvencije. Isto tako dužna je primjenjivati navedene odluke Europskog suda za ljudska prava, a u kojima je sud zauzeo stav da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnim nekretninama (u predmetnom slučaju samo tužitelji putem svojih pravnih prednika polažu to pravo), tužitelji ne mogu snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud RH da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a koja je do odluke tog suda tj. do 17.11.1999.g. omogućavala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su nekada bile u društvenom vlasništvu protekom rokova i uz dokazivanje kvaliteta i kontinuiteta posjedovanja. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. S obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada su tužitelji podnijeli tužbu, tj. da li su je podnijeli prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZOV-a od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili su je podnijeli nakon tog datuma. Navedene Odluke Europskog suda za ljudska prava primijenio je i Županijski sud u Varaždinu u presudi, posl. broj Gž Zk-414/2017-2 od 12.10.2017. godine. Tužitelji smatraju da se i u ovoj pravnoj stvari moraju primijeniti presude ESLJP budući su tužitelji putem svojih pravnih prednika u poštenom i istinitom te nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina još od prije 1887. godine pa sve do danas te su isti stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću po pravnim pravilima OGZ-a. Međutim, i da navedeni uvjet nije ispunjen po pravilima OGZ-a, iz povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da je kao posjednik
- djed tužitelja ČB upisan kao posjednik od 1953. godine pa je time ispunjen vremenski uvjet dosjedanja od 40 godina. Stoga, kako su pravni prednici tužitelja bili neprekidno u poštenom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina od 1953. godine, a tužitelji putem istih sve do danas, tužitelji su sukladno čl. 388. st. 4. ZV-a stekli pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i sukladno odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (koji je stupio na snagu 1980.g.) te odredbama ZV-a. Tužitelji ističu i noviju praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Grbac protiv Hrvatske od 16. prosinca 2021. kojom je sud utvrdio da je podnositelju zahtjeva povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva jer mu nije priznato vlasništvo nad dijelom nekretnine koja je bila nacionalizirana u bivšoj državi te potvrdio svoja stajališta u predmetu Trgo protiv Hrvatske te posebno ističu slijedeće dijelove presude: 6 „113.U ovom su predmetu domaći sudovi izveli dokaze relevantne za utvrđivanje jesu li podnositelj i njegovi pravni prednici bili u posjedu sporne nekretnine neprekidno i pošteno u razdoblju od 1941. do 1991. Međutim, ti sudovi nisu ocijenili te dokaze i utvrdili relevantne činjenice u svrhu donošenja zaključka o tome jesu li ti zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću bili ispunjeni u podnositeljevu predmetu. To je stoga jer su sudovi smatrali da se predmetno pedesetogodišnje razdoblje ne može uračunati u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina u društvenom vlasništvu. 114.Njihovo je stajalište protivno presudi Suda u predmetu Trgo (vidi gore navedeni predmet Trgo, stavci 54. - 68.) i gore navedenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda (vidi stavke 54. - 55.). 115.S obzirom na to da se prema sudskoj praksi Suda članak 1. Protokola br. 1 primjenjuje samo na ona potraživanja koja imaju dovoljno uporište u nacionalnom pravu (vidi stavke 86. - 88. ove presude), bilo je važno da domaći sudovi ispitaju jesu li podnositelj i njegovi pravni prednici ispunili zakonske uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. radi utvrđivanja je li taj članak primjenjiv na ovaj predmet.“ Iz svega navedenog proizlazi kako je tuženica samo formalno upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina, dok su tužitelji dosjelošću tj. putem zakona stekli vlasništvo na predmetnim nekretninama, odnosno tužitelji su stvarni vlasnici predmetnih nekretnina.
2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužena ističe kako iz priloženih dokaza ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu ZVDSP), kao niti iz prethodno važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim (u daljnjem tekstu ZOVO), a niti onih predviđenih u OGZ-u, za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnim nekretninama. Predmetne nekretnine, odnosno prethodno k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] temeljem ugovora o kupoprodaji od 09. ožujka 1942. stekli su Lorenzon comm. Achille i Piva Celestino koji su 1946. godine upisani u kastastarski operat kao posjednici, a slijedom čega netočni su navodi tužitelja da bi njihovi prednici bili posjednici predmetnih nekretnina oduvijek odnosno još od prije 1887. godine. Sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stjecanje, promjena, pravni učinci i promjena stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Budući da tužitelji ističu da su njihovi prednici stupili u posjed predmetnih nekretnina prije 06. travnja 1941., isti trebaju dokazati da su putem svojih pravnih prednika bili u kvalificiranom posjedu nekretnina duže od 30 godina, do 6. travnja 1941. (vrijeme dosjelosti), što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim propisima OGZ-a. Slijedom navedenog, tužena drži da tužitelji nisu predložili provođenje dokaza kojima bi dokazali da su se isti odnosno njihovi pravni prednici, nalazili u poštenom posjedu predmetnih nekretnina u onome roku kako to predviđa pravno pravilo OGZ a, te da do 06. travnja 1941. godine, tužitelji odnosno njihovi pravni prednici nisu mogli steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću. Pravo vlasništva dosjelošću ne mogu steći niti nakon 8. listopada 1991. do danas jer za to nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje nekretnina dosjelošću predviđeni u Zakonu o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima, odnosno u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da se tužiteljima naloži da tuženoj nadoknade troškove parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (10-12), potvrdu (13), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (14-15), povijest promjena na katastarskim česticama (17-19), rješenje o nasljeđivanju (20-21), zahtjev za mirno rješenje spora (22-29), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (67-81, 119-134), rješenja o nasljeđivanju (96-99), dopis Hrvatskih šuma (111), odluku Agrarne komisije (135-158), prijedlog za uknjižbu (159-160), uvjerenje Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju (161-162), izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke, ortofoto snimak (223-224), pisano očitovanje mjerničkog vještaka (240-243), saslušani su svjedoci OB, GB, PB i tužitelji kao parnične stranke.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora utvrđeno je da su se tužitelji prije pokretanja tužbe u ovoj pravnoj stvari obratili tuženiku za mirno rješenje spora. A iz odgovora tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora utvrđeno je da u konkretnom slučaju do mirnog rješenja spora nije došlo.
7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] dolaze upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu RH.
8. Uvidom u potvrdu nadležnog Odsjeka za imovinsko pravne poslove i pravnu pomoć Labin od 17.03.2021. utvrđeno je da kod tog javnopravnog tijela nije podnesen zahtjev za povrat odnosno naknadu sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine, za predmetne nekretnine.
9. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama utvrđeno je da je u talijanskom operatu k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu broj 311 iz 1940. (starijim podacima se ne raspolaže) kao suposjednici upisani su: De SBUA U 1/2 dijela 1, De Lazzarini EBUA U 1/2 Dijela Albona, bila je između ostalih upisana i k. č.: [katastarska čestica] ”Fortezza" šuma sa 78839 m2. 1943. godine k. č. [katastarska čestica] cijepana je na k. č. [katastarska čestica] te tada k. č.: [katastarska čestica] ima površinu od 34460 m2. 1946. godine dotadašnji suposjednici u posjedovnom listu broj 311 su brisani i upisani su novi suposjednici lorenzon comm. Achille fu giov. Battista u 1/4 dijela i piva celestino fu pietro u 3/4 dijela trieste. 1948. godine (nije vidljivo kojom promjenom) k. č. [katastarska čestica] mijenja površinu u 32780 m2. Iste godine također su olovkom prekriženi dotadašnji suposjednici i dopisano olovkom Opce narodna imovina - pod upravom K.N.O-a. 1953. godine katastarski operat k. o. [katastarska općina] ne nakon izlaganja na terenu obnovljen te je k.č.
28/1 oranica sa 22780 m2 i vinograd sa 10000 m2 upisana u posjedovni list broj 111, a kao posjednik upisan je ČB pok. BB, [adresa]. 1954. godine mijenja se kultura k. č. [katastarska čestica] opet u šumu sa 32780 m2. 1958.godine u predmetu 909 po prijavi Zemljišnoknjižnog odjela Labin broj Z.395-57. o nasljedstvu ( u kojem nije pomenuta predmetna k. č. [katastarska čestica]) briše se dosadašnji posjednik u posjedovnom listu 111 ČB i upisuje se novi posjednik Faraguna Jakov pok. Marka, [adresa] .godine u predmetu 313 po prijavi Zemljišnoknjižnog odjela Labin broj Z.338/80. o nasljedstvu ( u kojem nije pomenuta predmetna k. č. [katastarska čestica]) briše se dosadašnji posjednik u posjedovnom listu 111 BB i upisuje se nova posjednica ŠB rođ. E, [adresa].godine u predmetu 01/849 po prijavi Zemljišnoknjižnog odjela Labin broj Z.347/89. o nasljedstvu ( u kojem nije pomenuta predmetna k. č. [katastarska čestica]) briše se dosadašnja posjednica u posjedovnom listu 111 ŠB upisuju se novi suposjednici EB rođ. ŠB pok. BB, [adresa] u 1/3 dijela Faraguna Ž, [adresa] u 2/3 duela. 2009.godine u predmetu KLASE: UP/I-932-07/09-02/265 po prijavi Zemljišnoknjižnog odjela Labin broj Z.241/09. po prijedlogu za uknjižbu IpH-DO- 2138/08 0 prijenosu vlasništva sa dotadašnje OPČENARODNE IMOVINE sa pravom upravljanja u korist : Kotarskog narodnog odbora Labin na REPUBLIKU HRVATSKU - u katastarskom operatu je nakon okončanog postupka (žalbe na rješenje, isteka roka danog stranci ŽB iz [adresa] po zaključku za dostavom dokaza o pravu vlasništva predmetne k.č. te isteka roka po pozivu da osobno ili putem svojeg punomoćnika dostavi pismeno očitovanje dali vodi postupak pred Općinskim sudom Labin) otpisana je k. č. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista broj 111 sa dotadašnjih suposjednika EB u 1/3 dijela te ŽB u 2/3 dijela te upis u novi posjedovni list 1184 na vlasnika REPUBLIKU HRVATSKU. 2016. godine u predmetu KLASE: UP/l-932-07/16-02/235 po prijavi Zemljišnoknjižnog odjela Labin rješenjem Z-35049/2016 0 evidentiranju nerazvrstane ceste NC 0129, L 50125- [adresa]- L 50127 na k. č. [katastarska čestica] pravnim listom izvršena je između ostalih cijepanje k. č. [katastarska čestica] šume sa 32780 m2 na k. č. [katastarska čestica] BOŠAK PRED KUĆU šuma sa 25560 m2 i 28/4 Bošak pred kućom. šuma sa 6010 m2. obje upisane u posjedovni list broj 1184 REPUBLIKE HRVATSKA Do danas stanje nepromijenjeno.
10. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. RB od pok. BB utvrđeno je da je isti bio rođen **.**.1887., a umro **.**.1955., da su njegovu ostavinsku imovinu činile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti te da su njegovim nasljednicima proglašeni HB (žena) i BB (sin).
11. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine utvrđeno je da su prvi upisi vlasništva bili upisani na SBU i EBU, svaki u ½ dijela, a potom 1950. na općenarodnu imovinu pod upravom KOO Labin.
12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. BB od oca RB utvrđeno je da je isti bio rođen **.**.1929., a umro **.**.1976., da su njegovu ostavinsku imovinu činile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela i da je njegovom nasljednicom u cijelosti proglašena JB, žena.
13. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. JB utvrđeno je da je ista bila rođena **.**.1935., a umrla **.**.1986., da su njezinu ostavinsku imovinu činile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, a nasljednicima su proglašeni sin JB Ž u 2/3 dijela i ĆB rođ. JB, kći, u 1/3 dijela.
14. Uvidom u dopis Hrvatskih šuma od 11.07.2023. utvrđeno je da predmetne nekretnine (ranije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) se nalaze u šumskogospodarskoj osnovi odnosno da su obuhvaćene programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu RH, u gospodarskoj jedinici "smokvica". Predmetne nekretnine su po prvi puta ušle u danas važeći program gospodarenja s razdobljem važenja 2014. do 2023. g. i to s opisom "srednje dobna panjača pitomog kestena, potpunog sklopa, sa većim i manjim plješinama, starosti 40 godina".
15. Uvidom u odluku o dodijeli zemljišta donijetoj od strane Kotarske agrarne komisije u Labinu 11.08.1948. utvrđeno je da su predmetne nekretnine eksproprirane od B Ahile i IB te da se dodjeljuju na iskorištavanje Kotarskom narodnom odboru u Labinu. A odlukom Kotarske agrarne komisije u Labinu od 07.04.1948. određene su za svrhe Agrarne reforme i kolonizacije te nije priznata nikakva odšteta za eksproprirane nekretnine, među kojima su i predmetne nekretnine.
16. Uvidom u prijedlog za uknjižbu prava vlasništva utvrđeno je da je RH, ODO u Pazinu dana 23.01.2009. podnio Zemljišnoknjižnom odjelu u Labinu prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama, među kojima je i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
17. Uvidom u uvjerenje Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Labin od 08.01.2008. utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] na dan 16.10.1990. i na dan 24.07.1991. bila izvan granica građevinskog područja bivše Općine Labin, odnosno sadašnje Općine Sveta Nedjelja.
18. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničnog vještaka utvrđeno je se predmetne parcele nalaze sa sjeverne i južne strane makadamskog puta koji se proteže od ceste za odlagalište otpada [adresa] prema naselju Sv. Martin. Parcele su zarasle u visoko raslinje. K. č. [katastarska čestica] nalazi se sjeverno od ceste, a na njenoj sjevernoj granici nalazi se kolski put koji je danas zapušten. K. č. [katastarska čestica] nalazi se sa južne strane ceste. Južna granica vidljiva je kao granica prema vinogradu. Istočna granica vidljiva je kao graja, odnosno rub šume. I dalje prema istoku se nalazi kuća, te se parcele koriste kao dvorište kuće. Iste su uređene i dijelom zasađene maslinama. Pored toga uz sam rub parcele proteže se pristupni put za navedenu kuću. U tom dijelu – istočne granice stanje katastarskog plana jako loše, pa iz same podloge ne bi proizlazila navedena identifikacija, međutim vidljivo je da je kuća koja se nalazi u blizini na planu izmaknuta cca 25 m. Nadalje je utvrđeno da su k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastale provedbom elaborata za nerazvrstanu cestu MC0129 kojom prilikom su od k. č. [katastarska čestica] nastale k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Ranije je 1943. k. č. [katastarska čestica] cijepana na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Predmetne k.č. su upisane kao šuma od osnutka katastarskog operata, odnosno od 1940. godine, odnosno iz povijesti promjena proizlazi da ne postoje podaci u katastarskom operatu od prije 1940. godine.
19. Svjedok OB rođena 1945. g., iskazala je: "Sjećam se da su roditelji tužitelja BB i JB imali vinograde, oranice, pašnjak i malo šume. Prva je bila oranica, vinograd pa pašnjak. Ja se toga sjećam jer sam u to vrijeme imala 14 godina i oni su to obrađivali sve dok su mogli. Radilo se o velikoj parceli. Imali su 2-3 krave. Pašnjak je išao od ruba parcele do ceste, spomenika. U nastavku je bila oranica, pa poslije oranice je bio vinograd. Vinograd nije bio skroz do ceste, do 50 m do ceste i skroz gore se proširio. Preko puta ceste je uvijek bila šuma u njihovom vlasništvu. Sadili su bijelo i crno grožđe. Na pitanje pun. tužitelja da li je svjedoku poznato da li su osim BB i JB te parcele obrađivali neke druge osobe, svjedok navodi da su to ČB i R, a oni su bili roditelji od BB. Na pitanje tko je bio BB, svjedok navodi da je BB od EB i Ž otac. Na pitanje da li zna da je to bilo njihovo i da li im je netko prigovarao da je to njihovo, svjedok izjavljuje da je to bilo njihovo i da nikada nije čula da bi im netko prigovarao da to koriste. Na pitanje pun. tužitelja gdje svjedok živi, svjedok izjavljuje da živi u [adresa], a prije da je živjela u [adresa]. Da je njezin otac uvijek pomagao familiji BB. I moja majka također im je pomagala. Moja mama je umrla 1990. , a rođena je bila 1912. godine. Mislim da je ČB umro 1954. godine. Na pitanje da li je čula od kuda je ČB došao tu živjeti i do kada je živio, svjedok izjavljuje da ne zna od kuda je došao i da ne zna tko su roditelji od RB. Na upit gdje su pasle krave, svjedok pokazuje na većem dijelu gdje se nalazi pašnjak. Nakon JB i BB to koriste njihova djeca Ž i EB. ZZ ODO predlaže - da li je moguće da svjedok pokaže otprilike gdje se šta nalazilo. Svjedok pokazuje do kuda je bio pašnjak, nakon čega pokazuje gdje je bila oranica iza koje su bile dvije dirake i dva topola. Nakon toga pokazuje do kuda je bio vinograd, pa opet pašnjak, a onda nije bilo njihovo. Konstatira se da je nazočan mjernični vještak koji će iskaz svjedoka prikazati na skici. Na upit suda koliko je bilo trsa, svjedok navodi da je bilo puno. Na upit ODO što je bilo nakon pašnjaka, svjedok izjavljuje da je bio vinograd u vlasništvu kombinata. Na upit ODO tko je koristio i što se nalazilo na parceli ispod ceste, svjedok izjavljuje da je na toj parceli bila boška i da su te parcele koristili roditelji tužitelj BB i JB."
19.1. Iz iskaza te svjedokinje utvrđeno je da je još kao djevojčica, a rođena je 1945.g., znala da su roditelji tužitelja BB i JB, a prije njih i djed i baka tužitelja (ČB i R) koristili predmetne nekretnine, da su na istima imali vinograd, oranice, pašnjak i malo šume, da su predmetne nekretnine oduvijek bile od obitelji BB, da nitko drugi nije koristio te nekretnine već samo tužitelji i njihovi pravni prednici i da im nitko nikada nije prigovarao.
20. Svjedok GB rođen 1946.g., iskazao je: "Kao mladić dolazio sam kod obitelji BB. Svjedok pokazuje gdje se je nalazila njiva koja se je obrađivala. Bilo je lješnjaka i to okolo njive. Vinograd je bio samo jedan komad oko njive, s time da se ja toga ne sjećam ali otac mi je to uvijek govorio. Mi konkretno nismo znali gdje su granice ali smo uvijek govorili da je to od Fortice. Mi bi uvijek kao djeca dolazili na ovo područje da bi brali kestenje i lješnjake. Drugo mi nije poznato. Na pitanje pun. tužitelja da li je poznavao roditelje tužitelja, svjedok iskazuje da ih je poznavao, da zna da su oni uvijek radili tu njivu. Na upit gdje je bila šuma, svjedok navodi da se nalazi sa lijeve strane puta, te na desnoj strani puta nije bila šuma, te se od Martinskog mogla vidjeti kuća od BB. Na pitanje pun. tužitelj da li je obitelj BB imala stoku, svjedok navodi da su imali stoku a gdje su vodili stoku na ispašu navodi da su je vodili na parcelu Saričevo, a Saričevo se nalazila preko gdje je sada vinograd. Na pitanje da li je svjedok zna da li je ikada itko prigovarao tužiteljima korištenje i da to nije njihovo, svjedok izjavljuje da mu nije poznato da bi im netko prigovarao, da se uvijek govorilo da je to od BB. Na upit da li se sjeća da je u toj kući živio još netko osim BB i JB, svjedok navodi da su njihovi roditelju tu živjeli, tj. djed i baka tužitelja, čini mi se da je djed bio ČB. Kako su pričali stariji ljudi oni su to uvijek radili. Na pitanje ODO da malo pokaže šta se sjeća gdje se šta nalazilo, svjedok izjavljuje da se sjeća da je bila njiva, vinograd, ne sjeća se da je uz cestu bio vinograd, uz cestu je bila mala šumica. Od ceste do vinograda se uvijek govorilo da je od ceste do vinograda koji danas obrađuje Č u vlasništvu tužitelja. Vinograd koji se i danas tu nalazi se obrađivao za vrijeme Italije. Na upit zz ODO što se nalazilo nakon njive, svjedok izjavljuje da je bila šumica. Njihovo je bilo sve do puta, a nakon puta je bilo od općine, odnosno zadruge. ( u smjeru zapada prema Martinskom). Na upit zz ODO čija je parcela sa lijeve strane puta, svjedok izjavljuje da ne zna čije je to bilo ali da je uvijek šumarija koristila, te da zna da je na tom području uvijek bila šuma. Na upit pun. tužitelja od kada taj dio koristi šumarija, svjedok izjavljuje da to šumarija koristila 40-tih godina. Svjedok izjavljuje da se 1980-tih se vratio iz Njemačke i da zna da je to koristila šumarija, a tko je koristio ranije da ne zna."
20.1. Iz iskaza svjedoka utvrđeno je da su pravni prednici tužitelja, na predmetnim nekretninama imali njivu koju su obrađivali, radili su na nekretninama roditelji tužitelja i baka i djed tužitelja i to mu je poznato po pričanju starijih da je uvijek ta obitelj BB obrađivala predmetne nekretnine, da su imali stoku, i da im nitko nije prigovarao.
21. Svjedok PB rođen 1962.g., iskazao je: "Ja sam djelatnik Hrvatskih šuma na radnom mjestu lugara od 2020. godina, s time da u šumariji radim od 1985. godine. Prema našim knjigama parcele se vode kao šuma pitomih kestena, bagrema, hrasta cera, crnog bora i slično. Radi se o šumi površine 11,50 ha. Konkretna šuma ušla je 2003. godine u šumsko-gospodarsku osnovu Šumarije Labin. Prije mi se čini da je bila pod nadležnosti općine Labin. Prije dvije godine prorijedili smo šumu, te smo izvadili suhe kestene, obzirom da u ovoj šumi jako puno kestena boluje od raka kore. To je jedini zahvat koji smo mi napravili. Na upit na koji način su uvrstili u osnovu kestena, navodi da osnova se radi na način da vrsta koja dominira da se po toj osnovi rade daljnji radovi, a u ovoj šumi prevladava pitomi kesten, kojeg je po njegovoj procjeni oko 70 %. Na pitanje zz ODO budući da ste zaposleni u HŠ od 1986. godine da li ste prolazili ovim područjem, svjedok izjavljuje da je više puta prolazilo tuda, a na pitanje da li mu je poznato šta se prije nalazilo tu, svjedok izjavljuje da je primijetio da je bilo zaraslo područje, a od 2003. godine kada je došlo pod ingerenciju HŠ da su obilježili granice i da je počeo voditi više računa. Sjećam se kada je počelo biti pod ingerencijom HŠ tek sam počeo primjećivali kolika je šuma zarasla. Na pitanje zz ODO, svjedok izjavljuje da su prvi prored šume vršili prije dvije godine, da mu je tada došao gospodin BB, da mu je rekao: "Da sječu ne može obavljati u predjelu koji ide od kuće do pola dolca, pa od dolca koji ide prema vinogradu, jer da je to njihovo." U odnosu na taj donji dio ceste nismo imali zabrana. Koliko je gospodin BB rekao da je to njihovo, ja sam ga uputio na našeg upravitelja. Tada nismo vršili sječu u tom dijelu, jer smo bili sa donje strane. Ž nije išao kod našeg upravitelja i mi smo izvršili sječu stabala na gornjem dijelu. Svjedok pokazuje do kuda ga je BB zamolio da ne radi jer da je to njegovo. Da se ta parcela proteže do vinograda kojeg obrađuje Č. Na pitanje zz tužene da li je isto zatraženo i za donji dio parcele, svjedok izjavljuje da nije da su govorili samo za gornji dio parcele. Svjedok pokazuje što se nalazi sa donje a što sa gornje strane ceste. Vještak navodi: Identificira da je gornji dio k. č. [katastarska čestica] u cijelosti, dok je donji dio k. č. [katastarska čestica] u cijelosti. Na pitanje pun. tužitelja kada su dobili zabranu od obitelji BB da ne smiju raditi u gornjem dijelu, da li su nešto radili u donjem dijelu, svjedok izjavljuje da nisu. Na pitanje pun. tužitelja da li je prije 1980. godine živio ili dolazio na području Grada Labina, svjedok izjavljuje da nije i da nema saznanja tko je to koristio prije 2. svjetskog rata. Na pitanje pun. tužitelja od kada poznaje tužitelja, svjedok izjavljuje da ga poznaje neko vrijeme, da ne zna kada su se upoznali, te da nisu u sukobu."
21.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je on počeo raditi u Šumariji 1985.g., da su 2003.g. predmetne nekretnine ušle u šumsko-gospodarsku osnovu Šumarije Labin i da on apsolutno nema nikakvih saznanja za razdoblje prije 1985.g. Nadalje, iz iskaza tog svjedoka proizlazi da mu je došao tužitelj i ukazao mu da ne sijeće šumu u tom konkretnom dijelu jer da je to njegovo tj. tužiteljevo.
22. Svjedoci OB i GB, koji su iz istog kraja gdje se i nalaze predmetne nekretnine, iskazivali su za razdoblje dok su još bili djeca, a rođeni su 1945. i 1946.g. i već tada, kao djeci, im se pričalo i imali su saznanja da su predmetne nekretnine "oduvijek" od obitelji BB (obitelji pravnog prednika tužitelja) i to najprije od djeda i bake tužitelja RB i HB, a zatim i roditelja tužitelja BB i JB i da su samo oni, i da im nikada nitko nije prigovarao, obrađivali predmetne nekretnine u namjeni koja se tada obrađivala. Iz njihovih iskaza, a koji svjedoci imaju neposredna saznanja, kao i za ranije razdoblje po pričanju svojih pravnih prednika sud zaključuje da su pravni prednici tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina bili već od početka 1900. – te godine.
23. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer su iskazivali sve što im je poznato i logično. U odnosu na iskaz svjedoka PB valja istaknuti da je on iskazivao za razdoblje nakon 1985.g. A s obzirom na iskaze svjedoka OB, GB i tužitelja, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine bile u posjedu pravnih prednika tužitelja već od početka 1900-te godine pa nadalje te da su tužitelji, računajući svoje pravne prednike roditelje BB i JB, te djeda i baku RB i HB, stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću prije 1940. g., kroz neprekidno mirno i pošteno posjedovanje 30 odnosno 20 godina.
24. Prvotužitelj SB rođen 1958.g., iskazao je: "Navodim da tu zemlju koja je predmet ovoga postupka koristimo sestra i ja nakon smrti naših roditelja BB i JB a prije njih tu su zemlju koristili i obrađivali moj djed i baka sa očeve strane ČB i HB. ČB odnosno moji preci su tu zemlju obrađivali još od 1900 godine. Kada me sudac pita od kuda meni podatak o toj godini a da bi moji preci obrađivali tu zemlju odgovaram da je moj djed ČB rođen 1887. godine. Kada me sudac ponovno pita je li moguće da bi to bio moj pradjed BB a djed moga oca odnosno moj pradjed odgovaram ne, moj djed ČB je rođen 1887. godine. Navodim da smo mi proučavali zemljišne knjige i tamo pište da su moji roditelji odnosno djed ČB vlasnici te zemlje. To ja znam jer su mi tako pričali moji roditelji, djeda RB ja nisam poznavao jer je on umro prije nego što sam se ja rodio (rođen 1958.) Moj djed ČB umro je 1955. godine. Navodim da su mi roditelji pričali da još za vrijeme vlasti Italije prije 1940. godine su naši preci s očeve strane koristili i obrađivali tu zemlju da su tamo tada bile oranice i vinogradi a vrlo malo šume. Navodim da kao što je poznato su preci mog oca obrađivali tu zemlju za sebe a kao što se zna u to vrijeme morali su određeni dio takvih prihoda davati veleposjedniku EBU a isto tako i Crkvi. Navodim na upit tko je bio EBU da je to bio barun, da su moji djed, moji preci radili na zemlji i da su morali davati nešto od onoga što su privredili na zemlji. Kada me sudac pita je li moguće da su moji roditelji i preci tom H davali prihode od zemlje koju su obrađivali jer je moguće on bio vlasnik te zemlje odgovaram da ja to neću reći i ja to ne znam. Poslije 2. svjetskog rata došla je država Jugoslavija koja "nikad nije sjela na te nekretnine" a mi smo i dalje radili na toj zemlji. Kada me sudac pita da li mi je poznati pojam Kotarska agrarna komisija Labin odgovaram da, oni su mome djedu bili uzeli tu zemlju koja je predmet postupka na godinu dana pa su mu je vratili. Ja sam negdje pročitao da postoji takva odluka da je ta komisija mome djedu uzela na godinu dana tu zemlju pa mu je onda donijela odluku i vratila tu zemlju. Imenom i prezimenom u toj odluci piše ime moga djeda. Kada me sudac pita gdje se nalazi takva odluka ponavljam sudu da sam ja to pročitao i da takvu odluku ima moja odvjetnica. Navodim da se radi o zemljištu koje se sastojao od oko 2 hektara oranica, 1 hektar vinograda a ostalo je bio pašnjak. Na upit suda odgovaram da su moji roditelji nastavili živjeti u istoj kući gdje su ranije živjeli djed i baka sa očeve strane. Navodim da se ta kuća nalazi u [adresa] ([adresa]). To je danas Općina Sveta Nedelja. Navodim da su moji roditelji cijeli život do svoje smrti živjeli na toj adresi, a rano su umrli. Te nekretnine gdje počinje ta katastarska čestica je na udaljenosti od oko 50 m od te kuće i graniči sa ostalim česticama, a mislim pri tome na druge naše čestice. Sudu potvrđujem da katastarske čestice koje su upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] smo sestra i ja naslijedili nakon smrti naše majke JB a ona je to bila naslijedila iza smrti našeg oca BB. Naš otac BB je te parcele naslijedio iza smrti svoga oca ČB. Kada me sudac pita kako to da je jasna situacija sa parcelama koje smo naslijedili sestra i ja od predaka u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a da se nigdje u tim rješenjima ne spominju kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sudu navodim da je vjerojatno tome tako jer su naši preci to uvijek obrađivali i radili na toj zemlji i smatrali svojom. Sudu pojašnjavam da ranije je postojala samo jedna parcela kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ona je cijepana na dvije parcele. To se cijepalo negdje u vrijeme kada je općina cijepala parcele za potrebe formiranja općinske ceste. Tu cestu je trebalo europskim sredstvima asfaltirati. To je bilo 2000. godina moguće 2013. -2014. godine. Na upit suda odgovaram da mi nismo sudjelovali u postupku cijepanja tih parcela jer nas nitko na to nije upozorio. Ja sam za to saznao za to prije 2 godine kada je šumarija ušla u posjed i išla razrjeđivati šumu. To je bilo 2021. ili 2022. godine i onda smo išli u ovaj postupak. Kada mi sudac predočava podatke sadržane u povijesnom pregledu posjedovnog stanja DGU, PU za Katastar Pula – Pola, Odjela za katastar nekretnina Labin od 6.7.2020. u točci 10 (spis listovi 17-19) gdje proizlazi da sam 2009. pozvan od strane katastra po žalbi na rješenje da dokažem pravo vlasništva sporne nekretnine kč. [katastarska čestica] i da li se vodi postupak na sudu a da istekom roka to nisam dokazao te je upisana Republika Hrvatska kao posjednik i vlasnik sudu odgovaram da sam pisao žalbu one godine kako to piše u katastru a na upit da li sam tada već pokrenuo postupak radi utvrđenja prava vlasništva odgovaram da nisam jer sam bio jako neugodno iznenađen. Navodim da sam ja bio vrlo neugodno iznenađen kako se nova država maćehinski ponaša prema meni a ja sam bio hrvatski branitelj i ne mogu vjerovati da se država upisala kao vlasnik te nekretnine iako sam ja branitelj a za vrijeme Jugoslavije ona se nikada nije upisala kao vlasnik nekretnine. Utvrđuje se da sudac upozorava stranku da se vlasništvo upisuje u zemljišnim knjigama a posjed u katastru a da prema podacima zemljišnih knjiga tužitelji nikada nisu bili upisani kao ni njihovi preci. Navodim da su prije 2 godine Hrvatske šume ušle na sporne parcele i počele krčiti šumu a prije toga nikada to nisu radili jer se smatralo da sam ja vlasnik tih parcela. Točno je da su sjekli drva u toj šumi. Navodim da su hrvatske šume tada išli u sječu drveća i to kestena, njihovo prorjeđivanje navodno zbog bolesti. navodim da sam se ja tome protivio i rekao to šumariji no oni su nastavili po svome i sjekli po mom mišljenju onako kako nije trebalo i tako su posjekli oko 100 kubika drveća, što kestena ali i drugog drveća, hrasta, graba i sl. Kada me sudac pita da li sam ja i moja sestra pokrenuli postupak na sudu da Hrvatskim šumama zabranimo tu sječu sudu odgovaram da ni ja ni sestra to nismo učinili, tu smo stali. Navodim da smo stali jer smo išli u tužbu utvrđivanja prava vlasništva. Kada je sve to stalo nisam tražio od Hrvatskih šuma da nam naknade štetu koju su učinili sječom tih 100 kubika drveća i rekao sam ovo "šumu možete posjeći, drveće možete posjeći ali dušu ne možete posjeći". Sudu potvrđujem na upit da je točno kako su te dvije parcele kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile po kulturi šuma a obzirom da su Hrvatske šume posjekli prije 2 godine oko 100 kubika drveća sada je to šuma i šikara. Navodim na upit da sam ranije iskazao kako su na tim spornim parcelama nekada bile oranice u površini oko 2 hektara, vinograd oko 1 hektar a ostalo pašnjaci i manji dio šuma da se je to sve u međuvremenu zapustilo i više nije obrađivalo iz razloga jer negdje oko 1970. godine se moj otac zaposlio i prestao obrađivati tu zemlju, međutim tada smo još imali krave i ja sa čuvao stoku na tim pašnjacima negdje sve do 1980. -tih a obzirom da se zemlja više nije obrađivala ona šuma se raširila. Možete to tako gledati jer čim se zemlja zapusti naraste šikara. Mi smo tu šumu koristili radi sječe za ogrjev. Nas kao djecu nije previše interesiralo od kuda su i kako naši preci stekli vlasništvo te parcele koja je ranije imala jedan broj kč. [katastarska čestica] mi smo tu živjeli mukotrpno se živjelo i radilo. Na upit svog punomoćnika da li je tužitelju poznato da bi netko od tužitelja i njihovih predaka bio upisan u katastru kao korisnik te nekretnine stranka odgovara ja smatram pošto je RH upisana da je vlasnica tog zemljišta ja to ne znam negdje je to upisano. Na pitanje punomoćnice da se stranka izjasni i kaže nešto o svome pradjedu BB od kuda je došao i kada je došao živjeti u [adresa] stranka odgovara znam da je došao iz [adresa] ali ne znam koje godine, a svakako je došao prije nego se rodio djed ČB njegov sin. Na upit odgovara da koliko je njemu poznato ni privatne osobe ni institucije ni Jugoslavija ni Rh ni njemu tužiteljima a ni njihovim precima nikada nitko nije prigovarao da bi bili vlasnici tih nekretnina. Nikada protiv tužitelja RH ni bivša država nije pokretala nikakve postupke vezano za te nekretnine. Navodim da sam ja tada PB kada su počeli sjeći šumu pokazao granice katastarske čestice koja je moja i rekao im usmeno da se protivim da sijeku šumu to vještak nije označio u nalazu. Punomoćnica tužitelja navodi da kao što je u podnesku navedeno se tužitelji ne slažu sa iskazom svjedokinje OB a prema njenom iskazu je vještak skicirao ono što je svjedokinja pokazala da su tužitelji koristili te predlaže da se tužitelj u tom dijelu izjasni o tim navodima svjedokinje u kojim gabaritima tužitelji koriste spornu parcelu. Tužitelj navodi ja se protivim dijelu iskaza svjedokinje OB jadna žena pokazala je dio parcele za koji je rekla da zna da ga mi koristimo, tu se stalo i po vještaku skiciralo a vještak nije skicirao ono što mi tvrdimo da mi koristimo cijelu parcelu. Ja osporavam samo ovaj zapadni dio iz iskaza svjedokinje. U odnosu na iskaz PB kada sam mu prilikom sječe prije 2 godine prikazao parcelu koju koristim ja osporavam da sam mu pokazivao da bih ja koristio samo dio parcele 28/1 kako je on naveo jer on dobro zna da koristimo cijelu parcelu. Na upit navodim da su moji preci koristili cijelu parcelu i taj dio o kojoj svjedok nije iskazivao jer su je kosili, obrađivali i radili na njoj. Na sadašnjoj 28/4 naši preci su koristili i tu parcelu gdje je bio jedan dolac gdje su pasle krave i to se kosilo. Točno je da i u vrijeme kada je postojala samo kč. [katastarska čestica] da je na toj parceli postojala stoljetna cesta kako i danas postoji te danas dijeli nakon cijepanja kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Otac od OB bio je cestar koji je radio na toj stoljetnoj cesti a obitelj OB živjela je u kući na mjestu gdje je danas deponij jer je tamo nekad bilo nalazište boksita – utovara i nalazila se kuća u kojoj je živjela obitelj OB, njezin otac je često pomagao mojim precima i to oko stoke, u poljoprivrednim radovima, kod košnje i siječe šume. Prva kuća od naše kuće je na udaljenosti od oka pola kilometara a 800 m dalje je selo Sv. Martin. Na upit punomoćnika tuženika utvrđuje se da je tužitelj na listu 263 skica plavom kemijskom pokazao gdje su se nalazili 2 hektara oranica, šumica, pašnjak i vinograd. Te tužitelj crvenom kemijskom piše na skici sporno dolac i pašnjak. Tužitelj navodi da je njemu sporno i kč. [katastarska čestica] jer se ta parcela skoro nije spominjala a tu je bio Dolac i šumica te je crvenom kemijskom na navedenoj skici napisao dijelove što je njemu sporno i to crvenom kemijskom po nalogu suda a plavom kemijskom pokazao oranicu, vinograd, pašnjak kako je ranije iskazivao u navedenim gabaritima. Punomoćnica tuženika pita tužitelja da pokaže mjesta na parceli gdje su sjekli kestene i šumu te označava flomasterom. Navodi da na kč. [katastarska čestica] je u šumi zastupljena drača i bor i taj dio tada nisu sjekli. Navodi da je znao čuvati 10 krava koje su imali moji roditelji a poslije on i mama. Navodi da su krave držali do 1982-1983 da su se i mlađi zaposlili i više to nisu obrađivali osim što su šumu koristili za sječu drva. Na upit punomoćnice tužitelja 1 i 2 tužitelj odgovara da je šuma sama izrasla, da ju šumarija nije sadila i da se je drveće samo sadilo i da je tako bilo oduvijek."
24.1. Iz iskaza prvotužitelja proizlazi da ima neposrednih saznanja kao i saznanja po pričanju svojih starijih, da su upravo njegovi pravni prednici obrađivali predmetne nekretnine kao svoje, da su s obzirom na razdoblje u kojem su stekli pravo vlasništva dosjelošću, još prije 1940.g., njihovi pravni prednici roditelji i baka i djed, s obzirom da su obrađivali zemljište, sukladno tadašnjim propisima, davali crkvi i tadašnjem barunu određene iznose novca, ali ne kao vlasnicima već prema tadašnjim propisima postojala je obveza onih koji obrađuju vlastitu zemlju da plaćaju i određene namete.
25. Drugoužiteljica EB rođena 1959.g., iskazala je: "Ja sam slušala iskaz moga brata Ž, mislim da je on rekao sve ono što je i meni poznato za te nekretnine i ja se u cijelosti pridružujem njegovu iskazu. Na upit suca stranka navodi da u kući njihovih roditelja aktualno nitko ne živi ali da i ona i brat kao suvlasnici tamo dolaze a da njezin brat zna tamo doći svakodnevno. Na upit punomoćnika tužitelja stranka odgovara da nikada nitko od susjeda, drugih ljudi niti pravnih osoba niti države nije tužiteljima i njihovim precima odnosno roditeljima, djedu i baki nikada osporavao vlasništvo tih nekretnina niti im se protivio da ih koriste na bilo koji način. Mi smo oduvijek držali da su te nekretnine naše vlasništvo. Naš otac je uvijek govorio to je naše. Mi smo se uvijek tako ponašali kao da smo vlasnici tih nekretnina. Na upit punomoćnika tuženika navodi da je možda prije 2-3 godine njezin suprug i sin sjekao drva u toj šumi, malo su oni tamo sjekli. Pri tome misli na sebe i svoju obitelj. Navodi da su sjekli tada skroz na dnu na parceli 28/1. Sjekli su moguće do 5 m drva. Tužiteljica navodi da ona ne zna puno o toj starini osim što je čula od svojih roditelja da su govorili da su te parcele njihove, da je to naše, da je tako govorila i nona HB koja je stranka poznavala jer je umrla 1981. te je i nona uvijek govorila da je to "naše". Ništa ne zna reći o tome na koji način su stekli ta obitelj vlasništvo tih nekretnina i ništa joj nije poznato o prošlosti niti o tome što je iskazivao njezin brat o barunu H, o tome ništa ne zna. Ona se u cijelosti pridružuje iskazu svoga brata pa i u pogledu onoga što je on skicirao na skici što su obrađivali i gdje se nalazi odnosno što je sporno po njima. Na upit suca tužiteljica 2 navodi da joj je poznato da je 2009. godine njezin brat u katastru podnio žalbu na rješenje u pogledu upisa RH kao vlasnika i posjednika da je i ona primila rješenje katastra, da je bilo govora da će se zajedno brat i sestra žaliti ali da je žalba podnio samo njezin brat a ona se nije žalila na tu odluku. Navodi da je za sječu šume prije 2 godine saznala od brata koji je svaki dan na tim parcelama a da ona tamo nije tako često jer živi u [adresa]. "
25.1. Iz iskaza drugotužiteljice proizlazi da su predmetne nekretnine vlasništvo tužitelja, da su predmetne nekretnine stečene dosjelošću još za vrijeme posjedovanja od strane njihovih pravnih prednika, od početka 1990. godine.
26. Iz provedenih dokaza sud je zaključio da je posjed tužitelja na predmetnim nekretninama, računajući posjed njihovih pravnih prednika roditelja te djeda i bake od početka 1900-te godine samostalan, pošten, miran i istinit te da su dosjelošću još za vrijeme primjene OGZ-a stekli pravo vlasništva na tim nekretninama.
27. Nadalje, je utvrđeno da posjed predmetnih nekretnina nije nikad bio oduzet tužiteljima, njihovim pravnim prednicima (roditeljima, djedu i baki) i da su tužitelji i njihovi pravni prednici u posjedu predmetnih nekretnina najmanje od 1900-te godine i da im nikada nitko to nije prigovarao ili osporavao.
28. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost). Prema st. 4 istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed koji je trajao dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. ovog članka.
29. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
30. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
31. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.
32. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno.
33. Prema čl. 388. st. 4. ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se i vrijeme posjedovanja prije tog datuma.
34. Izvorni tekst odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999., propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklom prije tog datuma. Međutim, Ustavni sud RH je 17. studenog 1999. stavio izvan snage tu odredbu st. 4 čl. 388. ZV-a, kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni ZV-a (NN 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001., tako da novi tekst st. 4. čl. 388. propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanja stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.
35. Čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje EKLJP), potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, to se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, te kako sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom saboru, te njezine odredbe postaju izravno primjenjivane za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti. Zato vlasnik zemljišta uživa zaštitu imovine na temelju čl. 1 Protokola br. 1, uz EKLJP, a takav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama: Trgo protiv Hrvatske – zahtjev br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske
– zahtjev br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske – zahtjev br. 22768/12.
36. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske – zahtjev br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske – zahtjev br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske – zahtjev br. 22768/12, prema mišljenju ovog suda, u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme prije 08. listopada 1991., s time da se u taj rok ima računati vrijeme zaključno do 17. studenog 1999., kada je Ustavni sud RH ukinuo izvornu odredbu čl. 388 st. 4 ZV-a.
37. Kroz posjedovanje predmetnih nekretnina u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO- a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).
38. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da su tužiteljevi roditelji i djed i baka znali, odnosno, imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ). Činjenica da u ostavinskom postupku iza pok. roditelja tužitelja predmetne nekretnine nisu bile predmet postupka, ne znači da su oni to znali, odnosno imali dovoljno razloga za sumnju.
39. Tužitelji, ni njihovi pravni prednici, posjed predmetnih nekretnina nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) a nije utvrđeno da ne bi imali pravo na posjed. Pravni prednik tužitelja je predmetnu nekretninu stekao još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik
- Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).
40. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednici tužitelja, roditelji, baka i djed (koji je bio rođen 1887.g.) bio je u posjedu predmetnih nekretnina do svoje smrti 1955. godine, a nije dokazano da bi njegov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njegove smrti u posjedu predmetne nekretnine bio je njegov sin, tj. otac tužitelja i baka koja je umrla 1981.g., a nakon toga tužiteljeva majka, pa zatim i tužitelji, kao njezini nasljednici.
41. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršavaju samo tužitelji, pa taj raskorak valja uskladiti sa pravnim stanjem.
42. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.
43. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I. izreke.
44. I tužitelj i tuženik su zatražili naknadu parničnih troškova. Odredba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Tuženica je izgubila ovu parnicu pa je dužna tužiteljima naknaditi parnične troškove. Tužiteljima su priznati troškovi za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe, za sastava podnesaka od 29.02.2024. i 07.10.2024., za zastupanje na ročištima 22.02.2024., 18.04.2024., 13.09.2024., 21.11.2024., za svaku radnju 220,00 eura (u koji iznos je uključen iznos od 10 % za zastupanje dva tužitelja) i 11.05.2026. u iznosu od 220,00 eura (u koji iznos je uključen iznos od 10 % za zastupanje dva tužitelja), plus PDV u iznosu od 55,00 eura, tj. za ročište od 11.05.2026. priznat im je trošak u iznosu od 275,00 eura, zatim trošak očevida lica mjesta i mjerničnog vještačenja u iznosu od 549,20 eura, a što ukupno iznosi 2.584,20 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na odredbi čl. 7., 8., 9., 46., 52., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023).
45. Tuženica je izgubila ovu parnicu pa joj tužitelj nije dužan naknaditi parnični trošak. Zato je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
46. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču – Parenzo 25. lipnja 2026.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
