Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-538/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Tihani Cišper, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić d.o.o. u Osijeku, protiv tuženika Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o., OIB: 30638414709, Vinkovci, Dragutina Žanića-Karle 47A, kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-9/2026-5 od 22. travnja 2026., 25. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja KN kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-9/2026-5 od 22. travnja 2026. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu 312,50 eura.

II. Uvažava se žalba KN kao djelomično osnovana te preinačava rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-9/2026-5 od 22. travnja 2026. pod točkom II. izreke preko iznosa 312,50 eura do iznosa 435,14 eura i za navedeno rješava:

Odbija se zahtjev tuženika Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o. za naknadom troškova postupka u iznosu 122,64 eura kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o. da nadoknadi tužitelju KN troškove žalbenog postupka u iznosu 17,50 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o. za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu 435,14 eura (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 435,14 eura (točka III. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, razlozi o odlučnim činjenicama su izostavljeni, nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Predlaže preinačiti pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 104,67 eura i sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 26,54 eura.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tužitelja te ističe da je prvostupanjski sud troškove dosudio uz pravilnu primjenu članka 158. stavak 1. i 37. stavak 2. ZPP-a. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu i trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u ukupnom iznosu 65,82 eura.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijanog dijela rješenja proizlazi jasno shvaćanje prvostupanjskog suda o pravu tuženika na troškove postupka i visinu tih troškova, izreka rješenja je razumljiva i nije proturječna obrazloženju a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se rješenje može ispitati.

6. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno je da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. u vezi članka 381. stavak 1. ZPP-a.

7. Pravilno je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka utemeljio na primjeni članka 158. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, ali je kod određivanja visine tih troškova djelomično pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa).

8. U odnosu na odmjerene troškove sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu 28. rujna 2017. osnovano u žalbi navodi tužitelj da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da se radi o radnji jednog punomoćnika poduzetoj u zastupanju 12 tužitelja (prije razdvajanja postupka). Tužitelji su u tužbi naznačili (ukupnu) vrijednost predmeta spora u iznosu 2.000,00 kuna / 265,45 eura pri čemu se ističe da se radi o tzv. stupnjevitoj tužbi u smislu članka 186.b ZPP-a kojom tužbeni zahtjev nije određeno postavljen za svakog od tužitelja. Stoga je uzimajući u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora, zatim da su tužitelji zastupani po jednom punomoćniku te uz primjenu Tbr. 40 Tarife, tužitelju trebalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu 28. rujna 2017. u visini 3,13 bodova po poduzetoj radnji (25 bodova uvećano za 50 % prema Tbr. 40/1 Tarife i podijeljeno na 12 dijelova prema Tbr. 40/2 Tarife).

9. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno priznao i dosudio tuženiku trošak sastava podneska od 13. ožujka 2019. jer se radi o podnesku koji je predan na ročištu 14. ožujka 2019. te se time radi o radnji poduzetoj na tom ročištu za što su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tbr. 9/1 Tarife u visini 25 bodova (50,00 eura).

10. Nasuprot tome, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da su tuženiku neosnovano dosuđeni troškovi sastava podneska od 20. svibnja 2019. te je pravilno prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu članka 155. ZPP-a dosudio troškove sastava ovog podneska prema Tbr. 8/4 Tarife u visini 6,25 bodova (12,50 eura) budući se radi o podnesku kojim se tuženik očitovao na navode tužitelja iz podneska od 2. svibnja 2019.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja kojima osporava dosuđene troškove sastava dva neobrazložena podneska od 20. ožujka 2019. i 17. travnja 2019., svaki po 12,50 eura. Naime, prvostupanjski sud je, po prijedlogu tužitelja na ročištu 14. ožujka 2019., naložio tuženiku da dostavi analitičke kartice koje je tuženik dostavio uz podnesak od 20. ožujka 2019. Onda je tužitelj podneskom od 5. travnja 2019. predložio da tuženik dostavi svaki pojedini račun koji prijedlog je prvostupanjski sud prihvatio i naložio tuženiku da dostavi račune (dopisom od 9. travnja 2019.) te je tuženik račune dostavio uz podnesak od 17. travnja 2019. Prema tome, tuženik je postupio po nalogu prvostupanjskog suda koji je prihvatio dva dokazne prijedloga tužitelja pa su time tuženiku nastali troškovi sastava dva podneska za što su mu osnovano priznati troškovi prema Tbr. 8/4 Tarife u visini 6,25 bodova (12,50 eura).

12. Osnovano u žalbi navodi tužitelj da su tuženiku pogrešno dosuđeni troškovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 20. rujna 2017. budući takav trošak tuženiku nije nastao s obzirom na primjenu tada važećeg članka 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) kojim je propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici. Kako je u ovoj parnici tužba povučena, to se smatra da je tuženik uspio u sporu i time njemu nije nastala obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu. Osim toga, u spisu nema niti dokaza da je tuženik platio sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu 13,27 eura, pa je stoga prvostupanjski sud pogrešno tuženiku dosudio taj trošak.

13. Prema tome, tuženiku je za zastupanje po punomoćniku pravilno valjalo priznati troškove: sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1-3,13 bodova), zastupanja na ročištu od 28. rujna 2017. (Tbr. 9/1-3,13 bodova), zastupanja na ročištu 31. siječnja 2019. (Tbr. 9/1-25 bodova), zastupanja na ročištu 14. ožujka 2019. (Tbr. 9/1-25 bodova), sastava podnesaka od 2. veljače 2019. (Tbr. 8/1-25 bodova), sastava podneska 13. ožujka 2019. (Tbr. 8/1-25 bodova),sastava podneska 20. ožujka 2019. (Tbr. 8/4-6,25 bodova),sastava podneska 17. travnja 2019. (Tbr. 8/4-6,25 bodova) i sastava podneska 20. svibnja 2019. (Tbr. 8/4-6,25 bodova), što ukupno iznosi 125 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25 % PDV-a, tuženiku je pravilno valjalo dosuditi troškove u iznosu 312,50 eura.

14. Kako je prvostupanjski sud tuženiku dosudio troškove postupka u iznosu 435,14 eura, žalba tužitelja je djelomično osnovana za troškove dosuđene preko iznosa od 312,50 eura do iznosa od 435,14 eura, odnosno za iznos od 122,64 eura i u tom dijelu je preinačeno prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova u navedenom iznosu, dok žalba tužitelja nije osnovana u dijelu kojim su tuženiku dosuđeni troškovi u iznosu 312,50 eura i u tom dijelu je potvrđena točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.

15. Slijedom navedenoga, na temelju članka 380. točka 2. u vezi članka 368. stavak 1. ZPP-a te na temelju članka 380. točka 3. u vezi članka 373. točka 3. ZPP-a, žalba tužitelja djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažana kao osnovana.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 2. ZPP-a. Tužitelju za sastav žalbe prema vrijednosti ožalbenog troška pripada 25 bodova prema Tbr. 10/4, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 62,50 eura. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 28 % pa mu u istom omjeru pripada i dio troškova sastava žalbe, što iznosi 17,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 13,27 eura jer u spisu nema dokaza da je platio sudsku pristojbu pa mu takav trošak nije niti nastao.

17. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu 17,50 eura, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a.

18. Točke I. i III. izreke prvostupanjskog rješenja nisu ispitivane budući nisu pobijane žalbom (članak 381. stavak 1. u svezi članka 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 25. lipnja 2026.

Sutkinja

Tihana Cišper