Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: P-571/2021-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari 1. tužitelja ZO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice DO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Vučinić iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 2. lipnja 2026. u nazočnosti 1. tužitelja, 2. tužiteljice, punomoćnika 1. i 2. tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te objavljene 25. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 2. i čl. 4. Ugovor o kreditu broj: 306- 734/2006, sklopljenog između 1. tužitelja kao korisnika kredita, 2. tužitelja kao sudužnika i tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877 (ranijeg naziva Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditora od 18.12.2006. godine, potvrđen od strane Javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva dana 19.12.2006., kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da 1. tužitelju ZO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova razlike u tečaju iznos od 2.282,55 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od
0,89
EUR od 01.04.2008 pa do isplate na iznos od
8,29
EUR od 01.11.2008 pa do isplate na iznos od
0,52
EUR od 01.12.2008 pa do isplate na iznos od
10,35 EUR od 01.01.2009 pa do isplate na iznos od
11,87 EUR od 01.02.2009 pa do isplate na iznos od
12,57 EUR od 01.03.2009 pa do isplate na iznos od
10,69 EUR od 01.04.2009 pa do isplate na iznos od
10,96 EUR od 01.05.2009 pa do isplate na iznos od
8,11
EUR od 01.06.2009 pa do isplate na iznos od
6,00
EUR od 01.07.2009 pa do isplate na iznos od
6,57
EUR od 01.08.2009 pa do isplate na iznos od
7,70
EUR od 01.09.2009 pa do isplate na iznos od
7,61
EUR od 01.10.2009 pa do isplate na iznos od
6,49
EUR od 01.11.2009 pa do isplate na iznos od
8,62
EUR od 01.12.2009 pa do isplate na iznos od
10,34 EUR od 01.01.2010 pa do isplate na iznos od
12,78 EUR od 01.02.2010 pa do isplate na iznos od
12,24 EUR od 01.03.2010 pa do isplate na iznos od
15,56 EUR od 01.04.2010 pa do isplate na iznos od
14,80 EUR od 01.05.2010 pa do isplate na iznos od
0,18
EUR od 29.05.2010 pa do isplate na iznos od
15,21 EUR od 01.06.2010 pa do isplate na iznos od
1,52
EUR od 30.06.2010 pa do isplate na iznos od
22,75 EUR od 01.07.2010 pa do isplate na iznos od
4,01
EUR od 24.07.2010 pa do isplate na iznos od
0,20
EUR od 01.08.2010 pa do isplate na iznos od
24,49 EUR od 03.08.2010 pa do isplate na iznos od
0,32
EUR od 01.09.2010 pa do isplate na iznos od
32,47 EUR od 03.09.2010 pa do isplate na iznos od
0,35
EUR od 01.10.2010 pa do isplate na iznos od
26,74 EUR od 05.10.2010 pa do isplate na iznos od
0,58
EUR od 01.11.2010 pa do isplate na iznos od
26,39 EUR od 09.11.2010 pa do isplate na iznos od
0,09
EUR od 01.12.2010 pa do isplate na iznos od
34,07 EUR od 09.12.2010 pa do isplate na iznos od
0,26
EUR od 01.01.2011 pa do isplate na iznos od
41,27 EUR od 08.01.2011 pa do isplate na iznos od
0,09
EUR od 01.02.2011 pa do isplate na iznos od
36,85 EUR od 08.02.2011 pa do isplate na iznos od
36,14 EUR od 08.04.2011 pa do isplate na iznos od
34,00 EUR od 07.04.2011 pa do isplate na iznos od
37,95 EUR od 06.05.2011 pa do isplate na iznos od
49,83 EUR od 07.06.2011 pa do isplate na iznos od
0,60
EUR od 01.07.2011 pa do isplate na iznos od
48,90 EUR od 08.07.2011 pa do isplate na iznos od
0,04
EUR od 01.08.2011 pa do isplate na iznos od
70,26 EUR od 09.08.2011 pa do isplate na iznos od
0,25
EUR od 01.09.2011 pa do isplate na iznos od
53,35 EUR od 08.09.2011 pa do isplate na iznos od
0,36
EUR od 01.10.2011 pa do isplate na iznos od
49,81 EUR od 07.10.2011 pa do isplate na iznos od
0,33
EUR od 01.11.2011 pa do isplate na iznos od
48,01 EUR od 10.11.2011 pa do isplate na iznos od
5,08
EUR od 01.12.2011 pa do isplate na iznos od
43,13 EUR od 09.12.2011 pa do isplate na iznos od
5,37
EUR od 01.10.2012 pa do isplate na iznos od
47,31 EUR od 10.01.2012 pa do isplate na iznos od
5,81
EUR od 01.02.2012 pa do isplate na iznos od
50,05 EUR od 08.02.2012 pa do isplate na iznos od
6,02
EUR od 01.03.2012 pa do isplate na iznos od
49,61 EUR od 09.03.2012 pa do isplate
na iznos od
6,10
EUR od 01.04.2012 pa do isplate na iznos od
47,96 EUR od 11.04.2012 pa do isplate na iznos od
6,16
EUR od 01.05.2012 pa do isplate na iznos od
48,77 EUR od 08.05.2012 pa do isplate na iznos od
6,44
EUR od 01.06.2012 pa do isplate na iznos od
50,49 EUR od 09.06.2012 pa do isplate na iznos od
6,21
EUR od 01.07.2012 pa do isplate na iznos od
48,57 EUR od 10.07.2012 pa do isplate na iznos od
6,18
EUR od 01.08.2012 pa do isplate na iznos od
49,23 EUR od 09.08.2012 pa do isplate na iznos od
6,17
EUR od 01.09.2012 pa do isplate na iznos od
47,41 EUR od 08.09.2012 pa do isplate na iznos od
5,87
EUR od 01.10.2012 pa do isplate na iznos od
46,59 EUR od 10.10.2012 pa do isplate na iznos od
6,41
EUR od 01.11.2012 pa do isplate na iznos od
48,57 EUR od 07.11.2012 pa do isplate na iznos od
6,67
EUR od 01.12.2012 pa do isplate na iznos od
47,64 EUR od 11.12.2012 pa do isplate na iznos od
6,80
EUR od 01.01.2013 pa do isplate na iznos od
49,25 EUR od 10.01.2013 pa do isplate na iznos od
6,19
EUR od 01.02.2013 pa do isplate na iznos od
46,31 EUR od 09.02.2013 pa do isplate na iznos od
8,59
EUR od 01.03.2013 pa do isplate na iznos od
44,07 EUR od 13.03.2013 pa do isplate na iznos od
10,90 EUR od 01.04.2013 pa do isplate na iznos od
45,35 EUR od 09.04.2013 pa do isplate na iznos od
10,29 EUR od 01.05.2013 pa do isplate na iznos od
43,38 EUR od 08.05.2013 pa do isplate na iznos od
0,03
EUR od 01.06.2013 pa do isplate na iznos od
50,76 EUR od 06.06.2013 pa do isplate na iznos od
49,42 EUR od 10.07.2013 pa do isplate na iznos od
51,17 EUR od 10.08.2013 pa do isplate na iznos od
51,80 EUR od 10.09.2013 pa do isplate na iznos od
55,48 EUR od 08.10.2013 pa do isplate na iznos od
54,94 EUR od 12.11.2013 pa do isplate na iznos od
56,15 EUR od 10.12.2013 pa do isplate na iznos od
55,29 EUR od 11.01.2014 pa do isplate
koje teku od 1. travnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od
15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da naknadi tužiteljima 1. ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove postupka u iznosu od 1.810,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 8. travnja 2021. navodi da je u registarskom predmetu upisa u sudski registar promjene tvrtke i izmjene odredbi statuta po prijedlogu predlagatelja Hypo alpe-adria bank d.d., rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Tt-16/22619 od dana 11. srpnja 2016. godine upisana je promjena tvrtke predlagatelja pod nazivom Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, te je stoga označen kao tuženik u ovoj pravnoj stvari.
Dana 18. prosinca 2006. godine 1. tužitelj kao korisnik kredita (dalje: Korisnik), 2. tužitelj kao sudužnik (dalje: Sudužnik) i tužena kao kreditor (dalje: Kreditor) zaključili su Ugovor o kreditu broj: 306-734/2006 na iznos kredita od 17.171,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu) potvrđen od strane Javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva dana 19.12.2006. te je u čl. 2. i 4. Ugovora ugovorena valutna klauzula. Tužitelj je pravomoćnom presudom uspješno utvrdio ništetnost promjena kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika te mu je isplaćena razlika između uvećane plaćene kamate i one inicijalno ugovorene.
Tužitelj se poziva na pravomoćnu i ovršnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17-10 od 14.06.2018. godine (u daljnjem tekstu: Presuda VTS-a II) kojom je potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke kojom je, između ostaloga, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. godine do 31.12.2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (dakle, i tužitelja) zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Citiranu presudu da je potvrdio VS RH svojom presudom i rješenjem poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
Tužitelj navodi da ga je prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora tuženik propustio informirati o:
- o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu,
- zatim o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro jer Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu prema euru,
- kao i o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, što je utvrdio MMF u studiji iz ožujka 1997.,
- te posebice o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što sve zajedno ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo čini nepoštenim, pa samim tim i ništetnim.
Obzirom da je zaštitna klauzula kojom se glavnica veže uz valutu CHF ništetna, to je tuženik temeljem zakonom propisanih posljedica koje uzrokuje ništetnost dužan vratiti tužitelju sve one iznose koje mu je naplatio temeljem ove klauzule .
Prema odredbi čl. 502 c Zakona o parničnom postupku fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati.
Obzirom da je u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve ništetne odredbe, tuženik je dužan izvršiti restituciju i vratiti 1. tužitelju sve one iznose koje mu je naplatio od 31.03.2008. godine do 31.12.2013. godine na ime povećanja srednjeg tečaja CHF u odnosu na početni srednji tečaj CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita umanjeno za već dosuđenu i isplaćenu razliku u kamati. Stoga tužitelj potražuje iznos od 17.997,66 kn na ime restitucije i razlike u povećanom I početnom tečaju CHF zajedno sa zateznim kamatama.
Tužitelj je podneskom od 19. veljače 2024. nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka financijske struke specificirao svoj tužbeni zahtjev kao u toč. II. izreke ove presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare utuženog iznosa. Budući da tužitelj potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta, u predmetnom slučaju primjenjuje se zastarni rok sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koji navodi da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.
Slijedom navedenog, tužitelj da nije ovlašten tražiti povrat naprijed navedenih iznosa jer je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara sukladno navedenom trogodišnjem zastarnom roku za sve iznose koje tužitelj potražuje u tužbi. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zbog nastupjele zastare.
Tužitelj se u ovoj parnici ne može pozivati na presude iz parnice „Potrošač“ niti zbog razloga propisanog čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP), čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14). Odredbe spomenutih članaka izričito propisuju da se pojedinačne parnice, na koje mogu djelovati utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova, odnose samo na naknadu štete. Dakle, nije moguće na temelju utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova dolaziti do nekih drugih, dodatnih utvrđenja, niti tražiti isplate po nekim drugim osnovama osim naknade štete. Međutim, u ovoj parnici, tužitelj traži isplatu radi (navodno) stečenog bez osnove, a u svakom slučaju tužitelj nije dokazao sve pretpostavke tuženikove navodne odgovornosti za štetu.
Dakle, sama tužba onemogućava primjenu članka 502.c ZPP-a, obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za naknadu štete. Napominjemo da su tek izmjenama i dopunama ZPP (NN 70/2019) u spomenutom čl. 502.c iza riječi „naknada štete“ dodane riječi „ili isplatu“, iz čega se također može zaključiti da se to ne odnosi na predmetni parnični postupak. Zbog navedenog bi prvostupanjski sud trebao odbiti tužbeni zahtjev, imajući u vidu i pravilo da je na tužitelju teret dokazivanja pretpostavki za naknadu štete.
Tuženik također smatra da prvostupanjski sud nije vezan za utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu „Potrošač“ niti zato što je Ugovor o kreditu sklopljen 18. prosinca 2006. godine, prije nego što je na snagu stupio čl 138. a Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine (NN broj 79/07, dalje u tekstu: „ZZP/07“) a koji je stupio na snagu tek Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/09), tj. 16. srpnja 2009. godine. Shodno tome, nema mjesta pozivanju od strane tužitelja na navedene presude po kolektivnoj tužbi, budući da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tada važeći Zakon o zaštiti potrošača nije sadržavao odredbu čl. 138a ZZP 79/09 o obvezujućem učinku odluka iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa na ovu i druge individualne postupke.
Slijedom navedenog, tuženik ističe kako je odredba čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kredit koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva jer je ispisana velikim slovima u Ugovoru o kreditu. U navedenoj odredbi je na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita.
Tužitelj tvrdi da je iz naprijed navedene odredbe Ugovora o kreditu u kojima je sadržana valutna klauzula razvidno da su odredbe ugovora o predmetu ugovora i cijeni jasne, lako razumljive i lako uočljive, te da nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno odredbi čl. 99. ZZP.
Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, saslušani su 1. tužitelj i 2. tužiteljica te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši.
4. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.
5. Prvotužitelj iskazuje da je 2006., jer je to vrijeme živio i radio u Gorskom kotaru, radi kupnje vozila, otišao u tadašnju Hypo banku i kako je bio kreditno nesposoban jer je bio na minimalcu, njegova majka da je podigla kredit u CHF koji joj je bio jedino ponuđen, a on da joj je bio jamac i da je otplaćivao cijelo vrijeme kredit, osim devet mjeseci kada je bio na Policijskoj akademiji i nije imao primanja. Već nakon godinu dana su rate kredita počele znatno rasti tako da su došle na gotovo dvostruko od početne.
6. Drugotužiteljica se u cijelosti pridružila iskazu 1. tužitelja.
7. U svom nalazu i mišljenju od dana 6. veljače 2024., stalni sudski vještak Marin Rameša, zaključuje da:
- pozitivne preplate po anuitetima (pretpostavka nezakonitosti promjene kamatne stope)
U ovom nalazu, vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju, od početka otplate do konačne otplate, uslijed povećanja kamatne stope, tužitelju zaračunato te je platio 914,13 CHF više iznosa kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna stopa nije mijenjala, što iznosi 4.860,27 HRK (645,08 EUR) po važećem tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
- pozitivne tečajne razlike (pretpostavka ništetnosti valutne klauzule)
U ovom nalazu vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju od početka otplate do konačne otplate, uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj je platio 17.197,66 kuna (2.282,55 EUR) više iznosa anuiteta nego što bi platio da tečaj nije rastao.
8. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istome postavio konačni tužbeni zahtjev.
9. Tuženik nema primjedbi na matematički izračun vještaka međutim smatra da je zadaća vještaku pogrešno određena jer bi slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ugovor o kreditu zapravo bio pretvoren u kunski kredit.
10. Sporno je među strankama jesu li odredbe predmetnog Ugovora, kojima je ugovorena valutna klauzula, nepoštene i stoga ništetne. Sporan je zahtjev za isplatu s osnove nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora i zastara predmetne novčane tražbine.
11. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev kako je isti konačno preciziran nakon provedenog financijskog vještačenja, osnovan u cijelosti i to iz razloga koji će se iznijeti u nastavku.
12. Konkretni Ugovor o kreditu zaključen je 18. prosinca 2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.
Odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03).
Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP/03).
Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83. ZZP/03).
Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP/03).
Nadalje odredbom čl. 87. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
13. Iz provedenog dokaznog postupka sud nalazi nesporno utvrđenim da odredba o valutnoj klauzuli predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, prednje iz razloga što sud na prednju okolnost u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja kao životan, logičan i uvjerljiv, odnosno istome nije moglo biti poznato na koji će način i temeljem kojih parametara doći do promjene tečaja.
Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u čl. 2. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.
Iako bi iz Ugovora proizlazilo da je lako uočljivo da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju kao prosječnom potrošaču u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije moglo biti poznato postojanje rizika odnosno to da ne postoji zaštita tečaja kao u slučaju kredita vezanog za valutu EUR, a prednje znači da tuženik nije na transparentan način upoznao tužitelja na neusporedivo veći rizik.
14. Završno je potrebno navesti da u pogledu ovog zahtjeva postoji vezanost ovog suda sukladno navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a, a sve u skladu s odlukom VS RH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
15. Prigovor zastare nije osnovan. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017. U odnosu na prigovor zastare još je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati postala pravomoćna je dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli dana 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je8. travnja 2021., pa s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, to do dana podnošenja tužbe u ovom sporu nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a.
16. Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1. ZOO- a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega pa zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništetnosti koji je bezvremenski.
17. U članku 1111. stavak 1. ZOO propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je u članku 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Slijedom svega navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I. i II. izreke ove presude.
18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, za sastav podnesaka od 9. siječnja 2023. i 19. veljače 2024. svaki u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 26. siječnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR, pristup ročištima 24. siječnja 2023. i 2. lipnja 2026. svaki u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja više osoba u iznosu od 105,00 EUR sve uz pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 288,75 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, te sudska pristojba na tužbu u iznosu od 35,17 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 1.810,73 EUR.
U Rijeci, 25. lipnja 2026.
Sudac
Andreja Žigante
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. 1. i 2. tužitelja
- pun. tuženika
